Moja Autorska poezija
Blog - siječanj 2009
petak, siječanj 30, 2009


Utonuo sam u tugu, noć me tamom prekrila kao da smo rod, 
oblaci pokušavaju kišu iscijediti, sjenke plešu pod uličnim 
svjetiljkama, njišu se kao pijanac amo tamo! Pokušavam 
misli razabrati među gomilom sličnih, tišina me pritiska kao 
uteg prošlosti, puštam da me nose, nije važno gdje, možda 
će biti bolje nego što sada je… ©


jjbraddock @ 15:09 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 29, 2009


Umiljatim valima tvoga glasa predaje se duša! 
Toplinom tvoga osmijeha polijeće srce kao ptica 
nad morem! Sjaju oči tvoje kao hramovi na 
strmim vrhuncima u čas rujna sumraka!  Nešto 
nepoznato, kao cesta što u cesti nestaje, kao 
mramor bijeli uklješten u mramoru, struji mi 
tijelom kao likovanje  svjetlosti na žednim 
usnama! 

Na žalima žaluju čempresi ustreptali vjetrom 
što ih povija, miriše ljubav što putuje od neznanog 
i miješa se u kosi tvojoj! Ostaje kao vijenac na 
glavi, kao lovorje u ruci što pružaš mi da ga spustim 
niz potok da pluta! Pjevaju drveća na rubu šume, 
šapću grane listovima svojim dok ih kiša kupa iz 
rasutih oblaka! 

S tvojih sočnih i mirisnih usana pjesma teče, na licu 
mi kiši od suza slanih, što ih oči plave puštaju da 
teku a svježe misli okupane niču od miline! Miriše 
život kao zrela dunja na ormaru, grudi ti se napele, 
nabrekle kao dvije zrele breskve stoje! Ispreplićemo 
tijela, misli, duše da skupa hode snagom jačom nego 
što jučer bješe! I nije važno kamo, dok je ove kiše 
da skriva moje suze slane…©


jjbraddock @ 15:41 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 28, 2009


Ponekad se uzdignu misli k'o bijeli Ijiljani ka suncu, 
grleći prazninu odsutnosti a zatim klonu, kao na buri 
slomljene grane! Nestvarno blještava mistična 
svjetlost, u čijim drhtavim okovima sjena ocrtava 
znak križa od tišine, utisnuta na nekoj obali 
zaboravljenih nada! 

Plove sjećanjima u obliku jedne zvijezde, poput šapata 
plahog i prevrelih želja, i onda potonu kao ponoć, 
obamru, osamljene i tako prazne, prazne od zla i dobra, 
od tuge i od radosti! Samotne, bespomoćne, odlaze tamo 
gdje htjedoh sačuvati zaborav od zaborava! 

Gledam niz dugu ulicu vječnosti koja nikamo ne vodi! 
Zagrljene želje ogrtačem nadanja, tihi predosjećaj 
silazi niz stepenice, sunovraćuje se u ponor što me 
opsjeda! Lutajući kradem noć iz noći, zoru iz zore, 
ljubav od ljubavi i čuvam ih na uzglavlju svoje groznice 
misli što me tresu! 

Slušam šumove, glasove snova kako prolaze između 
sjena stvarajući potok koji jednolično teče zemaljskim 
vrtovima! Usta pjevaju bez glasa, lete zvijezde na 
krilima, gaze po oblacima bijelim po kojima nije gazila 
nijedna noga! Svjetlost se zaprašila, a ja se skrivam 
među zvijezdama, skrivam se u snovima i polažem, 
prilažem račun života…©


jjbraddock @ 14:23 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 27, 2009


U djeliću leta trepavice dok se na drugu oslanja, umire nada 
na mjestu tako krhkom kao što je svijet! Vrijeme neće ništa 
više reći nego što ti rekoh ja, da te volim više nego što 
mogu izreći, dok me sve lomi i ušutkuje, a vjetrovi dolaze 
i pušu, na mjestu tako krhkom gdje je strašno voljeti te! 

Kad bih ti mogao reći, rekao bih ti da znaš, kakva je svjetlost 
među tvojim prstima s rukama oko moga vrata! Ljubismo se 
a naš šapat ne budi zaspalo vrijeme u nagomilanoj sjeti! 
Razlozi tromi i tužni kao lišće što vene, a ti kao lagani hod 
lahora zbogom mi mašeš! U krošnjama ljubavi tišina cvate, 
slike se komešaju, mirisi prosipaju na raskrižjima života! 

Vrlo ozbiljno kiša dobuje po prozorima, ne namjerava stati, 
potocima bježi! Samotan, proziran, izgubljen, pogledom 
grebem po zidovima kao ponoć u noći! Sjene plešu, miris 
kiše ispunjava zrak, grane otežale, mokre kucaju na prozore, 
a san kao tajna nostalgija svečanosti oko nas uzvišen kruži! 

Bol mi je pokazala lice, a iz mene izlaze samotne riječi, 
dah tvoj pun tjeskobe o hridine duše se razbija! Gubim se 
u neprijateljskim očima, utapam kao krivnja besramna u 
noći! Gubim oblik tvoga lica! Zloćudne sumnje, poput tvojih 
prstiju iz kojih izvori teku, lagano me, kao san odnose 
dalekim putima! 

I baš, kao u djeliću leta trepavice dok drugu ljubi, nestajemo 
i mi u svijetu tako krhkom gdje je teško voljeti…©  


jjbraddock @ 13:35 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 26, 2009


Posijmo ljubav, neka suze budu slatke, da ih oblizujemo dok se 
smijemo! Posijmo ljubav, neka se srce utopi u grudima, neka 
se radost ogleda u ispruženim rukama, ostavimo tragove u 
beskraju, da im ni vječnost ne može ništa! Posijmo ljubav 
neka se u cvijeću ogleda, mirisima opojnim širi, neka je pčele 
raznose dalje poljima prostranim! Posijmo ljubav, neka nam 
se na koži vidi, u krvi ključa, ispreplete poput pruća! 

Neka se u našim očima vidi što nikada nije, ogoli do kosti, da 
ne budemo više gosti vlastita tijela! Posijmo je, neka se 
odjene u prirodu, svako jezero i rijeku, drveće, neka raste u 
planinama, neka bude lijepa i ne bude slijepa, ni na suncu dok 
grije, ni na mjesecu dok se smije! Posijmo ljubav, neka se 
žari u zvijezdama! Čemu mržnja, zavist, ljubomora, zloba, 
kada nam samo ljubavi treba…©


jjbraddock @ 10:35 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 25, 2009


Posve potajno, da nitko ne zna, ja te volim! 
I nek' govore ljudi što hoće, i tebi je na volju 
činiti isto, ali ja te volim potajno, tiho! 
Neću te povrijediti pjesmama, zato sam 
oprezan i tih, odmjeravam svaki stih, riječ 
svaku, jer te volim posve potajno! 

Negdje među zvijezdama ostat će zapisano, 
među oblacima bijelim, na nebu visoko, u 
sunčevim zrakama što se prosipaju! I plavo 
more, duboko na dnu čuvati će tajnu moju! 

I svaka ptica će je na jug odnijeti, s proljećem 
će svaki cvijet procvasti, moju tajnu čuvati u 
laticama, širiti mirisima, livade zelene isto, da 
te posve potajno, tiho, volim, u osami večeri 
što dolazi polako! 

A jedino ti, samo ti znati nećeš, nećeš vjerovati, 
da te posve potajno, posve tiho, volim…©


jjbraddock @ 16:46 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
subota, siječanj 24, 2009


Od bijelih oblaka, srebrnih zvijezda, sunčevih zraka bila si 
sazdana, mekih usana, slatkog glasa, bezezlenog, opojnog 
koji mi je zborio čudovišne stvari, obećanja, nudio magiju 
i tajnovitost, svjetlo što na pučini izmiče, sjene koje lutaju! 

Mjesec ti obasjava lice, koliko samo nježnosti u tebi ima 
dok mi udjeljuješ poljupce, kao svečanost velika u zagrljaju 
tvom! Omamljen glazbom što mi je srce stvara, stojim i 
slušam te! 

I pitam se sada, gledajući brežuljke dok ih pogled preskače, 
pitam planine koje izmiču u daljini, a odgovor negdje na 
pješčanoj plaži razbludno leži! Misli se mješaju s vjetrom, 
zelenim krajolikom negdje daleko, dok ja na leđima nosim 
nova iščekivanja, čekam tvoje oči meke, začuđene! 

U nosnicama mirisi ispaše želja, postelja čežnje prostrta, 
duga, kao zemlja plodna! Liježu nade neizvjesne, spavaju, 
ako se probude bit će sjajne i divlje kao listovi na vjetru 
dok plešu! Osluškujem glas kako se penje stubama do tebe, 
strast naga i slijepa plovi kao rijeka i tebe čeka…©


jjbraddock @ 12:07 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, siječanj 23, 2009


Stoljetne sne u jedan pretvorih što nošeni bješe da bi se 
usidrili u vječnoj noći! U valovima me nosiše kraj obala 
skritih, plovih u tišini između zemlje i neba, vjetar mi 
umivaše lice, a s čarobnih oblaka netko mi maše, nešto 
govori, a ja glasa ne čujem! I onda jednostvano ode! 

Ne idi još, sačekaj vrijeme sretno da dođe, sačekaj jutro 
što sviće, tamu rastjeruje, da nas radost prigrli, trenutci 
sretni! Čovjek sam bez luke kao i vrijeme bez pristaništa, 
bez ljubavi ja sam ništa! 

Želim ovaj san sačuvati, da me ljubav sretnim valovima 
hrani, da slasti dana sretnih mirno uživam kao opijen! 
Ne idi još, pusti neka odu nesretni dani, neka ih vrijeme 
izbriše, da od njih ne bude ni traga više! 

Želim vratiti zanose plamne, da me vrijeme obnavlja kao 
što s prirodom čini, da spomen ne blijedi! Ne idi još, ostani 
sa mnom da uživamo u lahoru što šumeć brodi, ostani da 
gledamo vale što od žala do žala plove, srebrnu zvijezdu 
kako se ogleda na vodi! 

Predajmo se jednostavno ovoj slobodi, udišimo mirise bez 
straha, jer odlazak zaborav rađa, ne budimo kao neka stara 
lađa na dno mora potonula! Pogledaj me iznad svih vizija, 
bjelina, iznad svemira i ljubi me na oblaku mekom i tihom 
što nebom klizi, u snu jednom što od stoljetnih nasta…©


jjbraddock @ 15:00 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 22, 2009


Prostrijet ću ljubav kao dronjke, nek po njoj svi gaze! 
Neću zatvarat oči i bježati, neće me savjest gristi što 
dušu otvorih! Niti jednu misao, trunku njenu ne dam! 
Bez nje, kako da živim, kome da se divim? 
Prostrijeti ću je pred noge tvoje, neće me biti sram, 
ako ti je tako otvoreno kažem, dam! Ostat će gola i bosa, 
neka je moče kiše, prekriva snijeg, umiva jutarnja rosa! 

Ljubav svoju ću kao dronjke prostrijeti, možeš vidjeti što 
nitko drugi nije! Možeš i da se smiješ! Nije me briga ako 
preko nje pređeš, odeš dalje! Neću žaliti! Ja sam ti je bar 
dao, ako ti meni nisi! Možda će sutra u zraku ostat da visi 
ona trunka sumnje, da si bar mogla, malo snage smogla, 
pokušala biti dio njen, kao pred san, po obrisima svilenim 
hoditi voljena…©


jjbraddock @ 12:33 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 21, 2009


Priča mi kiša što se nad nama svilo, kupa u meni 
ono što te zavoljelo! Sruči se mnoštvo kapi, i pade 
mi jedna na obraz, jedna na čelo, pade mi u krilo, 
dotače me tako toplo, tako milo! I rekoše mi: 
sve će da mine, ostat će samo pustoš i doline! 

I past će još teža kiša, past će kao zrelo voće, 
nestat će svega, boli, patnje, tuge, nestat će 
i samoće! Al' ostat će ovo srce, ova duša u kojoj 
te nosim, ostat će tvoj glas da zvoni! I u smrti ću 
smrti da prkosim, jer sve prolazi i ne staje, ništa 
se ne vraća! 

Bez ljubavi je golema rijeka plača, u ljubavi i sjećanja 
mirišu poput cvijeća, rađaju opijene oblike, dodire, 
glas! Usne koje sanjaju usne, ruke koje sanjaju tebe, 
nebeske plodove netaknute svjetlosti! I tišine postaju 
nijeme! 

Iz dna duše izviru sjećanja što drhteći rastu, nade, želje 
velike i male! I tad će šuma vjetrom progovorit, skrita 
u svojoj sjeni, a ja ću te umivat mislima kao rosom, 
kao valom, u rujno večer ili jutru plavom! 

Zaplesat će snovi, obuzet će me neko sretno stanje, 
ljubav vječna, Ti, lijepa kao cvijet bit ćeš negdje daleko, 
Ti, koju ću u vječnosti ponovo sresti i voljeti…©


jjbraddock @ 13:21 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 20, 2009


Pođi sa mnom da smirim ovaj nemir, 
stisni se uz mene grčevito, spokoj nađi! 
Usni u mome snu zagrljena, gdje ljubav 
stvara svoju beskonačnost! Više ne mogu 
živjeti gdje ni sjene ne mogu opstati! 

Nemoj da šutiš dok noć dolazi, potreban 
mi je tvoj glas! Vidiš li kako divlja stvarnost 
sjene na životima stvara! Umoran sam od 
beskraja, vremena bez vremena, ove 
anonimnosti koja me čežnjom ranjava! 

Zašto uvijek moram zoru dočekivati, 
osluškivati da mi tebe donese, da ti ljubav 
izustim? Zašto prečacima moram ići? 
Otvorih ti dušu, da možeš u nju ući, i sada 
stoji otvorena, svijetla, tebe čeka bez prepreka! 

Nemoj zastati na pragu moje duše! 
Nemoj očaj moj pojačavati, patnju moju! 
Željan sam te, željan da nađem utjehu u tebi 
a ne u nekom nestvarnom biću… ©


jjbraddock @ 16:49 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 19, 2009


Kad bi ti znala zašto te tako nespretno tražim u sebi, 
dok me stišćeš svojim rukama, da ova suza koju 
brišeš poljupcima, nije zbog tebe, ljubila bi me više 
i ne bi se osvrtala! 

Pusti suze, ja ne znam što znače, one se ponekada 
skupe u oku misleć na dane kojih više nema! Pusti 
suze, želim te milovati u sanjivoj zori, slušati u 
cvrkutima ptica, prepoznati u zrakama sunca što 
prve kliznu! 

Želim s tobom drijemati na laticama cvijeća, hoditi 
stazama neprohodnim, otići do izvora koji život budi! 
Ljubljena, želim te prepoznati u zvijezdama, da kao 
ona što pada i ostavlja traga, i ti u mome srcu zauvijek 
ostaviš isti, neizbrisivi! Da me tvoj miris prati ljepotom 
tvojom ovjenčan! 

Želio bih za nas komad plavog neba, mira i svjetlosti, 
komadić radosti, sva skrovita mjesta u tvojim njedrima, 
da se u njima utopim! Želio bih da kraj tebe uvijek oči 
sklopim! 

Da budeš izvor moje sreće u cvatu jorgovana, u smiraju 
dana na obalama jezera, nad kojima su žalosne vrbe 
nadvijene, i da nema niti jedne sjene među nama! Da 
gledam oči tvoje koje plamte i da samo dobro pamte, 
i da ti dam vječnost ljubavi beskrajne u tvojim obrazima 
s osmijehom okrunjene...©


jjbraddock @ 12:35 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 18, 2009


Slično kao što plače trava pod snijegom otežala, 
šume u drhtaju, otežalom granju, glasovi vjetra 
kroz nju hode! Tako se i duša moje osjeća, 
jadikuje! Neke me tuge lome, plač u srcu mome! 

Muzika tiho svira, dan ide svome kraju, sve je 
nekako sivo, bez boje, misli mi bježe, riječi jedva 
čujne poput jeke! Slomljenu nadu skriva tama noćna, 
zastadoh na pola puta, okrenuh leđa vremenu! 

Bez ikakva reda razočarana nada čeka bolja vremena! 
Možda nađe smiraja u hladnoj zori, na beskrajnoj 
ledenoj ploči s izlizanim slovima! 

Možda mi se i anđeo nasmiješi, ponovno spazim sebe, 
lice izgubljeno u nekom odrazu ugledam! Možda me 
vjetar hladni probudi, svjetlost sunca u plamenu zapali, 
dodirne moju bit u rukama koje me traže...©


jjbraddock @ 16:41 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, siječanj 17, 2009


Po tvom usnulom tijelu pada škrta svjetlost sobne lampe 
i bori se s tvojim snom! Pogled moj na tebi počiva, misli 
rastače, kida i ruši, otvara novu i rasipa je na tvom golom 
pupku koji nestaje u vrtlogu mojih očiju! Posežem rukom 
ka tvojoj udubini a požuda se cijedi poput grozda, oluja 
srce valja, čelo mi orošava, u slabine mi bujica krvi udara, 
grla suha kao pustinja! 

Privezah se za taj trenutak tebe usnule! U meni urlaju 
vjetrovi a na tvojim bedrima počivaju svi svijetovi! 
Monolog tebe usnule i mene pohotnog, spuštam usne na 
tvoje čelo, prelazim prstima niz tvoje grudi a ti se 
meškoljiš, namještaš a ne znaš, da to nije san! 

Spuštam usne na tvoje, uzvraćaš, grčiš ruke na plahtama 
dok se spuštam sve niže! Pustio bih glas poput ranjena bika 
ali ne smijem prekinuti tvoj san koji se u bujicu pretvara! 

Padam na koljena na krilima požude i ljubim izvor tvoje 
slobode, sve više i više dok ti se usnulo tijelo najednom 
prope! Iz grla ti se ote krik zadovoljstva koji ti smiješak 
na usne izmami, a ja nestah u tami, i ostavih tebe usnulu 
da vjeruješ, da se sve to dogodilo u snu...©


jjbraddock @ 13:28 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
petak, siječanj 16, 2009


Skrivam lice na tvojim vrućim grudima i razbolim 
se od ljepote te dok se nadimaju! Milujem ih a 
one mi uzvraćaju, ljubim ih a one se pod mojim 
usnama igraju! 

Otvoriše se vrata stoljeća na grudima tvojim, 
otvori se nebo a zvijezde mi ništa ne rekoše! 
Spustih se do vrta tvoga vrelog, ispremješano 
disanje, gola svjetlost pod prstima, miris 
uspavane magnolije među bedrima! 

Na jeziku teče voda četiri rijeke požude, a oganj 
živi prži mi grlo! Bijah kao zrak i voda, vatra! 
Ljubim te, a žedan sam sve više na izvoru tom! 
Osjetih kako drhtiš u svojoj nutrini! 

Žeđ i suha usta, pohlepnička pohota, krenuh do 
kraja! Moje srce bijaše noć, moja duša bijaše dan! 
Dođoh do kraja tog najljepšeg raja, ostadoh ležati 
na pašnjacima tvojim pod prozirnom svjetlošću 
sunca, gledajući nebo s radošću, usnulo! 

Lahor mi prolaziše licem, oči svijetle neobjašnjivim 
sjajem, a ja ti drhtavo šapućem da se želim vratiti 
po već prohodanom početku početaka i da me 
buduće ne zanima...©


jjbraddock @ 14:45 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 15, 2009


Pažljivo polažem uho na njeno srce, 
potekoše tople suze paleći snijeg bijeli, 
želja duboko skrita potrči joj mojim
rukama i poljupcima reći što nikome nisam!

Riječi izgovorene u noći ponekada gube danju 
svaki smisao, ali moje su izašle ispod vela 
blijedih obraza i blistaju u mojim očima!

I mene hvata neka radost neobjašnjiva što 
svoje oči vidim u njenima, što se moja duša 
u njenoj prepoznaje, u snu moga stvarnog 
života! 

I opet naglo briznem u plač, iznutra, plačem i 
plačem i ne znam zašto plačem, njen pogled 
suši moje suze, uzimam joj ruku, na srce 
prislanjam i molim je da ga čuva, da ga čuva...©


jjbraddock @ 12:31 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 14, 2009


Ljubi me, da se odmorim na ležaju ljubavi, 
da na tvojim grudima usnim san u kolijevci 
osjećaja koji me prožimaju! Ljubi me, da 
zaspim kao val u moru, sa suzama sreće 
na obrazima! Ljubi me, da se smirim u 
vrtovima čežnje beskrajne, da se spustim 
u labirint strasti! Ljubi me, da uzdišem divlje, 
izronim iz valova opojnosti! 

Ljubi me, pomiješaj svoj dah s dahom mojim, 
šapći drhtavim usnama dražesne riječi, 
plamteće riječi koje nitko ne zna tako izgovoriti 
kao ti! Ljubi me, najužarenijim drhtajem sna 
srca djevojke! 

Okrenimo leđa vremenu, ubijmo zaborav i prošlost, 
godine! Ljubi me, utopi se u mome biću, nasuči se 
na moje obale, sagorimo u plamenu ljubavi...©


jjbraddock @ 11:20 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 12, 2009


Blistavi mjesec pozivam da budemo prijatelji, bar na tren 
i da vječno pamtim u vječnoj noći njeno lice, usne, tijelo 
zamamno, mojim dodirima i poljupcima milovano, i da ti 
trenutci sretni pohitaju duž čarobnih obala mora, uskomešaju 
vale, podignu jeku da slasti večeri te mirno uživam! 

Nek me ljubav sretnim valovima hrani, nek svanuće tamu 
rastjeruje, radost moju primi, da noć tu sačuvam da nikada 
ne blijedi! Nek u vjetru koji šumeć brodi moju ljubav oslobodi, 
nek je val valu predaje i šalje sve dalje i dalje, do srebrnih 
zvijezda što u odsjaju mora traži svoga gnijezda! 

Nek me za ruku vodi po blistavoj stazi vječnosti da zaboravim 
dubine tamne prošlosti, nek me vodi posred polja, gora, neba 
plavetna, onako sretna, sjetna, da vječno pamtim ruke njene 
što su se s mojim splele, glas umilni i slatki, stvarni, usne 
meke koje su me ljubile tako da još osjećam kao da mi zvona 
udaraju u glavi! 

Blistavi mjesec pozivam da prijatelji budemo,bar na tren, 
da u njoj ostanem vječno zarobljen, vezujući nježnosti čudesne 
i da mi oči sjaje i danju i noću, da budem sve u njenom 
postojanju, žudnja neodoljiva dok s mojih usana jede voće 
slatko i pije sok kojeg će uvijek željna biti...©


jjbraddock @ 16:35 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 11, 2009


Ulica zaglušna vrišti u noći, a ja misli šaljem 
sve dalje i dalje! U grču osobenjaka tražim 
prepoznativ bat tvojih koraka, tvoju mirnoću, 
otmjenost kojom se napajam! 

Lijepa do bola njišeš skute svoje, zanosna 
pogleda blagost sipaš! Od tebe zanijeme i 
biljke i vrela i ptice, i vali se usidre na obali, 
a zvijezde potamne u svom sjaju! 

Ti si kao vječno proljeće života o kojem sanjam, 
tebe koju obožavam! U divljem naletu misli na me 
nasrću, u gomili ljepotica nema ljepše od tebe 
i tvoga lica! 

Ubojita pojava tvoja ošinu me kao munja, olovnim 
nebom olujna znaka čekam i dalje bat tvojih koraka! 
I dah nebeske visine smrzava se na ovoj hladnoći koja 
tvojoj ljepoti ne smeta! 

Moje srce izgara u samoći tvoje odsutnosti u noći koja 
raste! Kao luđak te tražim u tami, u snu, moje ruke te 
traže pružene kao rijeka među obalama! Otimam te od 
tame, čupam iz sna i skrivam u srce! 

Tišina gradi nevidljivu branu a ja letim ka tebi i neka 
me želja ova nikada ne mine...©


jjbraddock @ 21:06 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
subota, siječanj 10, 2009


Mogu li ti šaptati o snovima koje ionako glasno govorim, 
spustiti suzu prevarenu nadom, mogu li sniti kradom, 
malo tromije nego prije! Mogu li ti šaptati u srebrnu zoru 
šarene snove kraj bijele vode, misli moje da u sjajnu 
površinu zapisujem! 

Mogu li ti ljubav iskazati u zraku koji udišeš, u cvijetu 
ljiljana, u ruži, u vatri tijela koja me obuzima na spomen 
tvoga imena! Mogu li ljubiti usne tvoje žarke kao što ni 
jedne nisam! 

Mogu li ti kožu dodirivati s takvim užitkom, da je ni 
požuda ne može opisati! Mogu li kraj tebe disati, glavu 
spustiti u tvoje krilo, osjetiti tvoje bilo! Mogu li ti 
pružiti pehar svoga tijela da se iz njega napiješ, 
da se opiješ! 

Mogu li ti šaptati snove od kristala, u drhtavom vremenu 
ogledala koji misao moju odražava! Mogu li ti šaptati što 
snivam, kakav život zamišljam, o svjetlosti koja se 
skuplja u mojim tužnim očima! 

Mogu li ti šaptati o mom malom svijetu sreće, bez površine 
i bez dna, mogu li ti darivati komadić svoga svoga neba, 
svoga sna! Mogu li se nadati da ovaj san java postane, da 
me toplinom obasjava! Mogu li ti dati besmrtnu ulogu u 
svom životu! Mogu li, ako to već učinio nisam...©


jjbraddock @ 12:29 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, siječanj 9, 2009



U prolaznosti sve prestaje,
Ovaj dan polako nestaje!
Večeras ću staviti pečat na san
Kada završi ovaj samotni dan! 
Staviti ću pečat na mnogo toga, 
Večeras za to imam dosta razloga…©


jjbraddock @ 16:47 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 8, 2009


Večeras ću preći prag tvoje sobe i ušetati ti u snove, 
ti prekrasna djevojčice, i nagnut ću se nad anđeosko 
lice dok nauznak ležiš snom svladana kao uspavana 
ljepotica, 
spustit ću nježno usne svoje da postanu 
tvoje! Večeras ću se skriti u šumovima vjetra, u 
pahuljama snijega, ispod tvoga jastuka i slušati 
kako dišeš, udisat ću miris tvoje kose, miris divljine 
što iz daleka dolazi, žuborom vode silazi, u bistri 
potok pada! Večeras ću biti tvoja naslada, tvoja 
nada, slatki prikaz ispod tvoje plahte koji dušu 
hrani! Večeras nedam da mi itko otme, da mi brani, 
tu blagost dok te budem gledao nevidljiv u svojoj 
ponositosti! Večeras ćeš imati vijenac na glavi i 
lovorje u ruci, ovjenčat ću te glasom i slavom, 
slatkoćom dražesnog sna, da budeš zvijezda moja 
što sjaji za me...©


jjbraddock @ 15:09 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 7, 2009


Kako je malen i lagan svijet u tvojim rukama, 
u šumovima vala i vjetra što huče, u odrazu 
zimskog sunca koje obasjava oblake i šume, 
u smrznutom cvrkutu ptice koja zaklon traži, 
u vjetru koji svijetove razgrće i krade, 
ogoljuje duše koje izgubiše sve nade! 

Kako je malen svijet u nepoznatim mirisima koji 
poznati traži! Kako je lagana duša koja ti se čitava 
predaje! Kako sam malen i lagan i ja, dok me nježno 
ljubiš i privijaš sebi! 

Rađa se nada da mogu sve, taknuti oblake daleke, 
tuge izbrisati, radosti nove narisati! Obnavlja se 
misao svaka, potocima svježim vrele suze silaze, 
otapaju led godina prošlih, po sjeni naslade 
s gibljivog vrha srca žamorom ljubav odjekuje!
 
Nutarnjim zvonima ječi sreća dok krv vrije i iz 
sna budi zaspale nade, koje drhtav osmijeh 
uzdasima na licu izvlači! Titra duša kao svjetlost 
svijeće koja se na zidu poigrava! 

Kako je malen i lagan svijet u tvojim rukama dok 
ih kroz kosu provlačiš, radosti oslobađaš, čežnju 
unosiš, beskraj donosiš, u kojem se krijem u 
vječnoj ljepoti tvoje duše spokojne, koja mi dah 
nebeski udahnjuje i govori mi da živim...©


jjbraddock @ 12:44 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 6, 2009


Na glatkom satenu gdje ljubav svijest gubi, 
baš kao i mi dok smo ljubav vodili, čuvam te, 
na jastucima silnim, mekim gdje je glava tvoja 
snove tkala, čuvam te, opijen mirisom tvojih 
vrelih grudi, omamljen tijelom blaženim što 
otisak ostavi u mom oku, čuvam te, u suzi što na 
dlan pade, čuvam te, kao otok sneni na kojem se 
nasukaše svi osjećaji, zamrznuh lik tvoj u snopu 
sunčevih zraka što blješte, u srce ih skrih, 
u posudu tuge da me griju u noćima dugim...©


jjbraddock @ 13:42 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 5, 2009


Udahnuh pelud uspomene, s nasladom što uskrsnu 
zanosom dubokim u sjaju minulih dana, što opi me 
lako, pa sad teturam opijen i izgubljen, neodlučan 
kojem cvijetu se prikloniti! Srčem posljednje kapi 
u snu od kamena na koji se naslonih! 

Udahnuh grudi ljubavi vječne, nijemo i tiho klizeći 
jezerom uspomena poput labuda bijela i sama, 
neshvaćena ali gorda, što odraz svoj gleda u zjenama 
obasjanim gdje izgaraju tuge i patnje, tope se 
poput snijega! 

Udahnuh plavetnilo što se prostire, gdje sunce 
nasmijano kraljuje kao spomenik moći žareći sve 
pred sobom! Svaku kretnju i bijeg udahnuh, haljine 
njene što se oko skuta viju, u očima mi plešu, 
ozaruju ponosno lice ukrašeno kosom mirisnom iz 
koje se val divljine penje iznad svih jezera i dolina, 
do mjeseca i zvijezda što sjaju u vječnosti! 

Udahnuh kožu meku od baršuna, mladost obnaženu, 
pohotom natopljenu, koja mirisima mami, svaku 
misao strašću spaljuje! Teško se krećem među 
valovima uspomena a zrcalo stvarnosti me opominje! 

Udahnuh nektar s njenih grudi, s brazde planinskog 
vrhunca, slasno ispih vatru tijela koja nebeska vrata 
otvara, u zagrljaju njenom kao na krilima uzdigoh se 
srca pročišćena od jada i briga, dalje od sunca i 
granica ljudskog uma odletih uzneseno...©




jjbraddock @ 12:34 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 4, 2009


Kao anđeo predamnom se stvori, s očima iz kojih lije 
oganj nesagoriv, punih bljeska nebeskog što se prosu 
stazama moga života, mističnog sjaja koji ni sunce 
ne zasjeni! I ne znam ni danas odkud ti se stvori, 
da buđenja moja budu slatka u svakoj zori, 
božanstvenog pogleda što samo dobro nosi? 

Gledam kako se sunčeve zrake sapliću u tvojoj kosi, 
gledam život kako u tvom oku sviće, gledam i slušam 
s usana tvojih najljepše priče! 

Odkud ti dođe, u moj život uđe? S neba ili vječnih tama 
s dna duše moje, ti ljepoto usana mednih, amforo moja 
iz koje bih i otrov pio samo kada bih tvoj bio! 

Je li te meni munja donijela iz olujnog neba što me udari 
u grudi da zraka izgubih? Jesi li sa zvijezde pala, u dvore 
moje tuge da tragom sagoriš bolne noći duge? 

Odkud kroči malena moja? Iz bezdana, noći ili dana, 
okićenih skuta oko kojih bih se svijo ko umilno pseto 
što dodir ište! Odkud dođe s nakitom bujnih grudi što ih 
nasumice rasipaš nehajna na sve to? 

A ja, od te ljepote slijep postadoh, otkad te vidjeh ožaren 
pogledom tvojim ostadoh! A ti ljupka, lijepa, najljepši 
dragulj među svima, svijetliš, sjajiš, koračaš tragom nas 
smrtnika i ljepotu svoju ne tajiš! 

Ja dahćem ko lipsali konj nakon dugog kasa, bez daha, 
bez glasa, povijen, osmijehom tvojim razbijen što mi 
otvara vrata nepoznatog svijeta! 

I da je sam pakao ušao bih za te, miris tvoj slijedio! 
Odkud dolaziš? Zar je i bitno više? Ako mi lik tvoj, 
pogled i osmijeh daje nadu da i dalje dišem...©


jjbraddock @ 13:39 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
subota, siječanj 3, 2009


Kada se probudiš u tišini jutra i sunce prospe 
svoje dijamante po s nijegu, znaj, ja ću biti onaj 
nježni i tihi zvuk leta ptica i njihova pjeva što se 
glasa, ja ću biti jedan od onih dijamanata što se 
u snijegu sjaji, bit ću nježno pero iz tvoga jastuka 
što ti je ostalo na glavi, pahulja bijela što ti se pod 
noge smela, kap kiše prvi u proljeće što će doći, 
bit ću val u moru koji obale zapljuskuje, bit ću jedan 
od tisuću vjetrova i vjetar svaki, što krene preko žute 
njive pa se u šumi zagubi, grane i lišće nježno ljubi, 
bit ću rosa koja umiva livadu zelenu, u rujnu večer ću 
ti svratit, u jutru plavom misli tužne odvratit, bit ću 
ispod svakog kamena, grma, cvijeta, dio sokolova leta, 
u oku tvome ću se sjajit dok izvor bistri gledaš kako 
protječe, bit ću tvoje jutro, dan i večer, u tvojim 
mislima će se lijepe slike nizat, a ti, ti nećeš moći 
stizat sve vidjeti koliko toga ima, proći će proljeće, 
ljeto, jesen i zima, i stotinu puta tako, a ti ćeš tvoriti 
tajanstvenu sagu ljubavi jedne koja iz srca tvoga stiže, 
koja lijepe slike niže, i tada će se moja duša umirit, 
nestat će svake brige dok te spokojnu budem gledao 
i Bogu se budem predao...©


jjbraddock @ 11:44 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, siječanj 2, 2009



Sinoć srebrni mesec noćivaše na tvojim grudima
Dok si zadovoljno sa smješkom usnula! Sinoć je
Noć bila bijela, na dugi put do jutra krenula!
Osamljen dubokim mislima sam se predao, 
Na prozor sam stao i bijeli pokrivač gledao kako
Blješti! Vlažan trag na mome licu osta, ledenica
Posta i pade, razbi se u sitne komade! Nije zbog
Tuge, već traga sreće koji mi zbog tebe u srce uđe!
U tebi postoji nešto magično što me tebi vuče,
Kao mornara more kojeg daljine privlače! U meni
Sada vali plešu, vjetri ječe, o hridi duše se razbijaju,
Lome me i svijaju! O, kako bi sada bio lijep komadić
Sunca da zraku na bijeli pokrivač baci, da sve 
Svjetluca, dok mi srce umorno jače kuca, uvlači me
U ljubavni vir! Vidi! Pa ja sam opet živ, kao da u
Burama nalazim mir? Valjda mi je dosadila žeđ
Godina sušnih, za strašču čeznem, da u komadiću
Tebe konačno ogreznem, tebe koja sinoć sa srebrnim
Mjesecom na grudima usnu, sa mnom u snovima 
Boje duge! Valjda ću jednom i ja srebrni mjesec biti
I na sve tuge zaboraviti...©


jjbraddock @ 11:22 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
Arhiva
P.S.
Powered by Bomb Mp3 Music Player
Index.hr
Nema zapisa.