Moja Autorska poezija
Blog - siječanj 2010
ponedjeljak, siječanj 25, 2010

S tobom želim živjeti ove trenutke slatke i radosne,
želim da zauvijek traju do starosti kasne, 
jer samo mi oni ljubav daju dok si uz mene ti! 
A ako te sutra ne bude, ni mene neće biti više, 
netko će drugi stihove da piše, ljubav će darivati, 
ali mene, mene neće biti više, jer nikoga neću 
voljeti, 
tobom zamijeniti jer to nismo ja i ti, 
onda ne bi imalo smisla sve ovo što ti govorim 
koliko te bezgranično volim…©

jjbraddock @ 20:03 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
petak, siječanj 8, 2010


Voliš voljeti, želiš voljeti, strah te da će boljeti 
a straha nemaš, crnim ga vidiš, crvenim bojiš, 
kao i svijet koji te okružuje, krv ti žilama struji,
uživaš u strasti, boli, to zadovoljstvo jako voliš, 
svoj svijet crveno bojiš, čak i kišu takvom vidiš, 
dok vlažnim pločnicima hodiš, osjetiš miris duboko 
u sebi kao zarinuti nož koji ti ranu nanosi, a ti ga
podnosiš, plešeš vješto poput flamenco plesačice, 
uz ritam Kastiljanske gitare, osjećaš kao da ćeš 
svakog časa poletjeti, iznad svega uzletjeti i 
vidjeti samu sebe!

Ali strah te nije, misli ti brzo struje, poput brze 
vožnje koja ti adrenalin diže do nebesa, a ti u kutu 
zadimljenog bara sjediš, uzimaš gitaru, a dobro znaš 
da svirati ne znaš, sjedaš, kao da si to radila stotinu 
puta prije, veselo se osmjehuješ, u prvom redu 
zgodnom mladiću namiguješ, i to nisi znala, nisi više 
bila ona stara! Prsti ti počnu žicama kliziti, umilni 
zvuci gitare ispunjavaju ti srce, likovi se osvrću, 
da čuju tu bolnu melodiju tvoje duše, koja večeras 
posljednji put svira za njih, 
za mene, samo za tebe, 
samo za nas!

Pronikla si u tajnu postojanja svoje duše, duboko, 
tako duboko da ti je počelo vlažiti oko, suza pada 
na prste, koje žice bolno natežu, gubiš ravnotežu, 
nisi više ona stara, bol ti je zadala ta gitara, srce ti 
zaparala, otvarala sva ona vrata do jučer zatvorena,
kroz koja ti odgovori dolaze, počela si voljeti tu 
gitaru, onu plesačicu flamenca staru, koja ti je 
zahvaljivala, dok je bokovima njihala, fascinirana 
tvojim umijećem sviranja!

Tu večer si bila povezana sa svima, načinila si 
nešto nemoguće, bilo ti je vruće od toga saznanja, 
bila si svijet iznad svijeta, bila si let iznad 
leta, vidjela sasvim drugim očima, koje su samo na 
noć bile navikle, na loše stvari! 
Sada više ni za jutra ne mariš, zima ti je donijela 
Slobodu kao žednom vodu! Nemoj se sramiti, 
osmijeh ti je na lice stao, kao da si ponovno rođena, 
ponovno živiš ispočetka, drugim životom, 
ispunjenim ljepotom, za koju do tada nisi znala, 
nisi voljela, asada si to svim srcem željela…©


jjbraddock @ 22:24 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Arhiva
« » sij 2010
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
P.S.
Powered by Bomb Mp3 Music Player
Index.hr
Nema zapisa.