Moja Autorska poezija
Blog - siječanj 2011
ponedjeljak, siječanj 31, 2011
U tišini sobe ostavljen u kutu

Navikavam oči na tamu

Tapkajući u mraku

Spotičem se na tebe

Kud god mi misli odu

O uspomene, o stvari

O glas tvoj što čujem

Ovaj dio noći što već jutro dotiče

Pokušavam u riječi pretočit

Osjećaje nagomilane

Ne mogu te prebolit,

Ne mogu te ne volit

Iako sam ostavljen ko tek

Okoćeno pseto

A htio sam ti ljubav dati,

Ljubav dati eto

Samo to sam imao

Al ne bješe dovoljno

Ko siroče stojim u mraku

Iza zadimljene zavjese

Samo se žar cigarete vidi

Što svijetli u mom oku

A suza klizi niz obraz polako

Tražim te a ne vidim te više

U gluho doba noći

Kada se i vrijeme sakrilo u minute

Ništa više ne znam, nema tu pameti

Kada vrijeme kao vjetar

Kroz krošnje proleti

U grču stojim tako, šutim jer to samo mogu

Iako se krik u grlu zapleo

Kao ljubav naša na korak do sreće

Nisi nam dala, nisi htjela više

A ja ostavljen ljubav ću na počinak spremit

Neka spava, neka drijema

Za neka bolja vremena ako dođu

A ja, bez sna, bez nade, sam

Koračat ću dalje, čekat bolje

Iako znam da neće doći

Al to mi jedino ostade

Ta nada i ono što u srcu nosim

Sve dok budem htio

Budit ću se uvijek, otvarati oči

I gledat u jastuk na kojem je bila

Tvoja glava i čekat dan koji doći neće

Da se kraj tebe budim opet

Sretan što te imam, iako nikada nisam

Pratit će me sjena ljubavi te

Što obrise tvoga tijela ima

Pratit će me krivnja, pratit sumnja

U noćima što dolaze a kao i ova

Tako u šutnji prolaze...©

jjbraddock @ 02:24 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 30, 2011
Ne govori ništa više, nemoj ništa reći,

Pusti neka nas ova tišina dijeli,

Ovaj muk koji tvojim odlaskom jeka postade!

Molim te ne govori, sve si rekla,

Pusti neka suza koja je iz moga oka potekla

bude posljednji epitaf ljubavi...©

jjbraddock @ 14:45 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, siječanj 24, 2011
 Treperi noćna lampa, svakog trena će

nestati njen sjaj, izdahnut će svjetlost

u noći i to će joj biti zauvijek kraj!

U njenom nestanku, na stolu, u mraku

Ugasnut ću i ja, shrvan od boli,

Od bolnog završetka jedne ljubavi

Koja nestaje negdje u daljini a

Blizina tvoja me lomi na pola,

Shrvan zbog tebe, zbog laži i bola!

Podrugljivo se osmjehuješ meni

Drugom dajući sebe, iz inata, mržnje

Prema meni, dajući mi do znanja,

Da mi više ne postojimo, posvećujući mu

Pjesme naše u ime neke nove ljubavi

Koja tragove naše ima!

Vraćam se pogledu koje mi ogledalo lica

Moga šalje, utapam se i nestajem

Želeći otići negdje daleko gdje tragova

Tvojih nema, gdje nema ni svjetlosti,

Ni tame, ni zraka, ni nikakvog znaka

Da smo postojali!

Osjećati i sjećati se istovremeno je teško

Za moje krhko biće koje treperi kao

Noćna lampa kojoj je došao kraj!

Plačem od straha svoga postojanja,

Osjećaja kojih ova siječanjska noć puna,

I kao lancem vezan čuvam san koji si

Uništila prije nego je san to bio!

Ne želim da bježim ni pred kim, ni pred

Tobom, ni pred sobom i kad sutra dođe

Taj san će biti san za mene, za tebe

Lancima vezan!

Ni zaborav koji uništava sve, neće uništiti

Tebe, mene, nas, uvijek će ostati nešto,

Neki trag, glas, ostat će ono nešto što u

Srcu nosim a nisi nikada razumjela,

Jer si se bojala, jer si sumnjala, jer si tako htjela!

Držati ću skrivene nade, osjećaje, držat ću

Ljubav u ljubavi da joj ne možeš nauditi, prići,

Mržnjom zatrovana, lažima nove ljubavi

Omamljena, ali s pomenom na moje ime,

Na ljubav našu posramljena!

Osjećati ću, sjećati se, i za godinu, dvije,

Deset, sto, dušom svojom dušu tvoju taknuti

Svaki put kada zaborav pokuša izbrisati

Moje ime s usana tvojih, spustit ću šapatom

Poljubac svoj ljubavi, udahnuti ti je nanova

Kako novi život ispunit ću srce tvoje,

Koje će zatitrati, zatreperiti kao ova noćna lampa

I vratiti ti sve ono što si još tada znala,

Ta slatka sjećanja, na mene, na tebe, na nas...©JJB

jjbraddock @ 00:04 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, siječanj 15, 2011
Kada budeš gledala lica koja kraj tebe promiču

Sve njihove sjenke kako bježe i  uzmiču

Kada ga budeš grlila u hladnim noćima

I gledala ga „mojim“ očima

Kada ga budeš ljubila i grlila

Kada mu se budeš cijela predala

Nikada nećeš biti njemu što si meni bila

Kao najfinija tkanina, kao svila

Nikada te neće grliti i ljubiti

Nikada te neće kao ja voljeti

Biti ćeš sretna što si krenula dalje

Biti ćeš sretna što ti svatko nešto daje

Ali nikada nećeš osjetiti onu puninu

Nikada nećeš ispuniti duše nutrinu

Uvijek ćeš se pitati jesi li pogriješila

Što si me se tako olako riješila

Ali svejedno, ti se jedina nasmiješi

Ljubi i budi ljubljena, time se tješi

Tješi se što znaš, da si krenula dalje,

Ali znaj, da sam tu, da te volim

i da ti ljubav šaljem..©JJB

jjbraddock @ 18:52 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, siječanj 14, 2011
Samo joj recite da me nema više

i ne čekajte što će ona reći,

nemojte molim vas čekati odgovor,

da možda vidite osmijeh na licu,

olakšanje neko, nemojte čekati

ni riječ da izusti, ni suzu da pusti

kao izgovor!

Samo joj molim vas recite da me nema,

da ne plačem više, da ne dišem,

i dajte joj ovu pjesmu za kraj,

ovaj cvijet, ovaj suncokret koji voli,

otiđite bez riječi, bez stiska ruke,

bez pozdrava, ona će znati!

A ja, ja ću je s oblaka gledati krišom

dok dodiruje list papira

kao da dodiruje mene,

i suzu ću pustiti, a ona će znati da nije kiša!

Gledat ću kako joj se miču usne

dok čita, kao da sa mnom razgovara,

gledat ću lice, oči i tražiti se u njima

bar još jednom za kraj...©

jjbraddock @ 07:26 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, siječanj 8, 2011
Bio sam na korak od sna a ti si me odgurnula,

Na kiši i vjetru ostavila, vrata mi zauvijek zatvorila

I raspršila ovo malo nade i sna!

Sada sam shvatio da nisi bila stvarna

Jer nisi mi ni ljubav dati znala!

Odnijela si mi  i ovo malo sunca

I ovo malo vjere u ljubav,

Za koju više neću prositi

Jer bez tebe moram ići dalje, teško je

A htio sam za tebe umrijeti!

Iza tebe su ostale samo noći bez sna,

Prazan krevet gdje si spavala,

Pokoja stvar koja na tebe podsjeća,

Ostao je grijeh i pokoji tvoj smijeh

Sjećanje na tvoje zagrljaje i poljupce,

Ostala je velika praznina i ova tišina,

I ne vjerujem da je to sudbina,

To je bila želja tvoja a ti si bila moj san....©

jjbraddock @ 21:48 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 3, 2011
Znaš li za mjesto između sna i jave?

To jedino mjesto do kojeg ne može nitko,

Taj djelić iskrene ljubavi i istinskog osjećaja,

Tamo gdje je jedino to važno, neukaljano,

Čisto i bijelo,  i gdje ničega drugoga nema!

Znaš li za to mjesto, vjeruješ li da postoji?

Ako vjeruješ u vidovnjakinje, horoskope,

Onda bi trebala vjerovati da to mjesto postoji!

Jer to mjesto, nije laž, nije materija, ne plaća se,

nije interes, to je osjećaj, duša, srce na dlanu

dato, ljubav istkana, satkana od milijune čvorova,

koje niti jedna misao ne može razmrsiti, raskinuti,

niti jedna, osim ljubavi!

Znaš li za to mjesto, između sna i jave?

Tamo ću te čekati, tamo ću te voljeti!

Jedina od danas tamo živim, između sna i jave...©

jjbraddock @ 22:11 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Arhiva
« » sij 2011
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
P.S.
Powered by Bomb Mp3 Music Player
Index.hr
Nema zapisa.