Moja Autorska poezija
Blog - listopad 2008
petak, listopad 31, 2008


Zašto bježiš od sudbine koja nosi moje ime, zašto joj prkosiš, kroz život sama hodiš, daj otvori srce i oči, ponos preskoči! Zašto bježiš od mene, vrata mi zatvaraš a iza njih patiš? Nemoj da se lažeš i pretvaraš jer i mene lagano ubijaš i umaraš, ne mogu više šutjeti, bol trpjeti, kada vidim da bježiš od sudbine koja nosi moje ime...©


jjbraddock @ 11:09 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 30, 2008



Bježim od sreće, nećkam se i zamećem svaku radost koja do mene dođe! Ne dopuštam riječi, misli, osjećaju da mi do srca prođe, jer vrlo dobro znam što me snađe a ja nakon toga zgarište nađem po kojem prebirem, pokušavajući izvor, trag svega razabrati, lažući se razlog valjan odabrati koji bi me zadovoljio, odobrovoljio da idem dalje, da opet upadnem u dobro znane ralje života tražeći sreću, iako znam da nikad prepoznati neću onu koja me zadovoljava, jer me prošlost već dugo prati, da su mi mučni i ovi minuti, sati u daljnjoj potrazi, i ne znam gdje snagu pronalazim nadati se dalje i kakve uopće signale šaljem da bi me itko htio, da bi i jednu noć i jedan dan sa mnom htjeti bio...©


jjbraddock @ 11:26 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 29, 2008



Danas je sunce po zapovjedi izašlo skriveno oblacima tuge, nakupljenim suzama puni! Danas je svanulo i život je krenuo ustaljenim tokom, a ja sam danas pun boli krenuo suznih očiju posljednji put tebi zbogom reći, izgubljen, shrvan, pogledom pratiti trenutak dok tijelo tvoje u zemlju polažu, i znam da svi lažu, kao što lažem i ja u tom trenutku iskazujući žal za tobom, a do jučer vremena imao nisam s tobom podijeliti vrijeme sadašnje, koje već sutra prošlo bje! Nek mi srce isčupaju, neka ga zgnječe, neka bol moja, jauk do neba ide, neka glas moj do tebe dođe, jer znam da ćeš jedino ti shvatit sve osjećaje nagomilane, patnjom iskazane! Neka zvona zazvone, bukom oglase odlazak tvoj, Niko prijatelju moj, ti nikada nisi bio broj! Neka mi Bog oprosti, neka ovakve misli budu u mojoj glavi gosti što te ne upoznah bolje, što imao nisam ni vremena ni volje, pa se sada nad tvojom rakom iskupljujem, svoje sutra otkupljujem, pokušavajući se opravdati! Ali samo jedno mogu znati a ti nemoćan ćeš shvatit, a to je nada, nadati se da me ti razumiješ dok te crna zemlja krvlju natopljena prekriva, da će tvoj prerani odlazak biti naplaćen, shvaćen, da će naša lica otkriti svu onu bol iznjedrenu u našim očima, grimasi koja nam lica pokriva! Znam i vjerujem gledajući posljednji put za tobom gdje tvoje tijelo počiva, da duša tvoja u nama zauvijek spava...©


jjbraddock @ 11:03 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 27, 2008
jjbraddock @ 13:03 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, listopad 24, 2008


E, moj prijatelju, ode ti bez pozdrava na put bez povratka, a i tko bi se više vraćao u ovaj kaos u šumi koraka što strah donesoše? Ode ti, sa sobom čežnju odnese! Zašto, zašto da nam dušmani otimaju najdraže, zašto tebe uzeše i da mi suza nepovratno klizne i tuga mi srce lizne? Zašto? Zašto odlaziš, nedovršene želje ostavljaš, pomiješane osjećaje slabošću mojom iskazane? Krenuo bih i ja za tobom, bjesomučnim trkom pogazio sve, sve svoje zasađeno u meni, mirisom baruta, smradom omamljen! Nadmeno i drsko ispisaše posljednji epitaf tebi - 1970 - 2008, a koraci moji idu a ja stojim strahom obavijen, skamenjen, šutnjom zavijen! Sutra će bol iz mojih očiju prhnuti, sve strahove odati jer te nepovratno izgubismo! Umoriše, ubiše tebe i sada kao kamen nosim teške utege, stojim gdje jesam i sutra će se uhvatiti plijesan na ovo nevrijeme, na vrijeme koje se pomaći neće! Svu svoju tugu na rukama nosim u srcu isčupanom i sve što za tebe kažu pogledom kosim, opravdanim sumnjama koje ni vjetar svladati neće! Misli tvoje me dotiču, kao o kamen spotiču, prljave igre me nerviraju, dušu moju diraju! Slutnja turobna, tišina zagrobna, digla se iznad mene kao nadolazeće nevrijeme! Osjećam da ću podivljati, kao uzburkano more razbijati, da će opet sve u meni zaplakati i da se ništa neće promijeniti! Duša mi je u čvor vezana, licem plačnim izborana, ni umilna pjesma kao utjeha neće pomoći, ni molitvom spas neću domoći! E, moj prijatelju, dao bih sve za počinak na ramenu tvom ali to neće biti spas srcu mom, jer to je prijatelju tako malo koliko je meni do tebe stalo! Sve mi niti popucaše, kao staklo se razbiše, razbi se posljednja nada u komadiće, uništi jedno ljudsko biće! O, kako čežnja iz mene curi, kao izvor koji negdje žuri, obale moje tuge ga upijaju, šutnjom tvojom se razbijaju! Krivnja me nagriza i peče, ne osvrćem se što mi netko reče, ucrtanim putovima ja ću hoditi, ali se nikako nevjerice neću osloboditi! Vjetar će sve moje snove razgrtati, prkosno mi se protiviti i nametati, tvrdoglavo ću boje slagati, sebe lagati da će vrijeme rane zacijeliti i novu nadu iznjedriti! Ali znam prijatelju da neće biti tako, da neće biti lako, jer ožiljak će trajan ostati s imenom tvojim...©
 

jjbraddock @ 01:35 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 23, 2008



Urlali su vjetrovi na prozoru mog života,
Pod mrežastim nebom, oblacima ukrašenim!
Hodao sam sjenama praćen, pomalo neshvaćen
Ulicama svoga grada, gdje zamiru svi vjetrovi,
Gdje umiru svjetovi, ptica letovi,
Gdje kiša sve svlači, gdje se nitko ne junači!

Urlali su vjetrovi, skupljali lišće pod krošnjama umornim, 

Pred licem mi sumornim! Urlali su vjetrovi, glušili mi uši: 
«Izbaci sve iz sebe, ne drži na duši, nemoj bježati, na sve režati»!

Ostani do posljednjeg krika, pobačaja moga života,
Ostani kraj mene, kao starog plota, dok ti sjena okom mota!
Vjetrovi su urlali, dok sam te čekao, gdje,
Nisam ti rekao, na misao se opekao,
Nemoćno usne grizao, padao i dizao!

Boljela me samoća, moja gluhoća, sljepoća,
Navika moja, duša samotna, misao pohotna,
Ime od koga bježe, nitko se za me ne veže, a život se proteže,
I proteže i sve više me steže!

Nikako da se priviknem, da viknem, stanem,
Nikako da ti mahnem, da me zamrzneš u oku, da ti dođem 
U skoku, dok nam se pogledi ljube, za uglom gube, a sjene 
Grle, srca nam hrle u vrt novoga života, gdje sumrak umire
Pred lepezom sreće, nebom koje se kreće, milujuće kiše,
Koja sve opere, sve briše, pa i riječi ove, neizgovorene!

Da, odavno te voljah, al te ne preboljah, sklupčan u miru
Svoga nemira, svoga svemira! Htio bih s tobom,
Ali, zaista ne znam što ću sam sa sobom..?©


 

jjbraddock @ 10:35 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 22, 2008
jjbraddock @ 17:45 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare

 


Ne volim kada me netko svojata, sa mnom olako barata! 
Pa nitko to ne voli, nisam rob ničiji! 
Ne volim da se namećem, da me zovu smećem, 
Počnem da vičem, odmah uzmičem! 

Ne volim da me netko povrijedi! Što to vrijedi, 
Kada se jednostavno dogodi, u svakoj prigodi? 
Ne volim da mi uzmu slobodu, kada žele dođu i odu! 
Izgubim svoj mir, u nasljedstvo dobijem nemir! 

Ne volim da me ljube, usput negdje zagube!
Sve je to za ljude, ali za mene nije! 
Ne volim kada me iskoriste pa ostave, zaborave,
Kao neku pomodnu marku, kao stvar svaku! 

Ne volim da me iskoriste, kao koze obrste, 
Umoče u mene svoje prste, nisam od te vrste! 
Ne volim kada me sjebu, i nakon toga odjebu, 
Kao da sam neka krpa, svakoj rupi zakrpa! 

Ne volim kada se iz mene čupa, prekopava svaka rupa, 
Pa nisam ja ničija igračka, pepeljara ili pljuvačka! 
Ne volim kada mi vrijeme kradu, kao od djeteta čokoladu, 
Onda negdje odu fino, pa moj život nije kino! 

Ne volim da se sa mnom sprdaju, sve mi uzmu i ništa ne daju! 
Pa nisam ja neka udruga, da budem njihova izruga! 
Ne volim kada se vesele, moje neuspjehe žele! 
Ja nikoga ne diram, da po njihovom igram i sviram! 

Ne volim da me vole, od te "ljubavi" kosti da me zabole, 
A misli su im ohole, teško se prebole! 
Ne volim da mi nameću, po mom životu premeću, kao po smeću,
Po nekom kontejneru, treba imati mjeru! 

Molim vas lijepo, ne gledajte slijepo, 
Sve ja to poštujem, nikome ne popujem! 
Prihvatite me onakvog kakav jesam, nisam ja nikakav blesan, 
Svega sam svjestan, za mnoge pretijesan! 

Zato vas molim kao Boga, ostavite se života moga,
Živite život svoj, Ovo je samo moj i nisam broj...
© 

jjbraddock @ 10:05 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, listopad 21, 2008


Dosta mi je više uzaludnog čekanja, nijekanja svega što me mimoilazi, vrijeme nepovratno prolazi a ja i dalje stojim na peronu i čekam vlak sreće koji nikada doći neće! Dosta mi je da se nepotrebno zanosim, udarac za udarcem podnosim, svaki puta sve slabiji, siromašniji, a život je sve strašniji i strašniji! Dosta mi je svega, ne mogu više, nemam snage ni da opišem kako se osjećam, nije da slutim ili predosjećam, ali došao je kraj svemu, na čemu sam gradio sutra, zanosio se dočekujući jutra, dane provodio sačekujući noći a znao sam da sreća neće doći a još manje ti...©


jjbraddock @ 20:54 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 20, 2008


Noć je od tuge isplela mrežu jutru u kojem se duša zaplela bespomoćna! Noć je jutru donijela san u javu umotan, a oči moje potamnješe na licu obraslom, zaraslom, oči koje gledaju u daljinu bez cilja i nade! Ostaje mi da ovom i svakom narednom danu koji sat ukradem čekajući noć dugu u kojoj ću utopiti svoju bol i tugu...©


jjbraddock @ 10:41 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 19, 2008


Moje srce se raspalo u tisuće komadića koje više nitko ne sastavi, pa ni ti! Pogledaj tugu u mojim očima koja nikad veća bila nije, pogledaj ni osmijeha više nema a kao da ga je bilo prije! Slobodno pogledaj to lice koje više nikada isto vidjeti nećeš, slobodno pogledaj i vidjet ćeš, kako je malo potrebno da ostarim preko noći, tako malo! Pogledaj, kao biljka venem, žedna vode i ljubavi, samo dobro pogledaj i odi s milim Bogom, neka te sreća prati a ja nikada neću i ne mogu shvatit tebe jer ne shvaćam ni sebe, odi i nađi svoju sreću jer je u meni, na žalost, nikada vidjela nisi...©


jjbraddock @ 21:09 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
subota, listopad 18, 2008


Ljubomoran sam na jutro koje je svanulo, svjetlost koja ti je u sobu ušla, ljubomoran na vodu koja ti je lice umivala, pod tušem niz tijelo tvoje slijevala, ljubomoran sam na šalicu kave koju si pila, usne svoje prinosila, ljubomoran na poglede koje si drugim upućivala a mene nisi vidjela, ljubomoran sam na sunce koje je izašlo osmijeh tvoj izmamilo, na ljubaznost nečiju dok su ti vrata otvarali, lagano se udvarali a ti im upućivala dražestan pogled i hvala, ljubomoran sam nije šala i na tastaturu po kojoj tipkaš, svaki gumb dirkaš, monitor koji gledaš slijepo i nestrpljivo poruku očekuješ od nekoga a nije moja, ljubomoran sam na mnogo toga, stvari koje te okružuju i osjete tvoje dodire, na zrak koji udišeš i uvlačiš u sebe, na svaki komadić tvoje odjeće na tebi, ljubomoran sam kako ne bi i na noć koja je došla i svaku zvijezdu koja je nebo ukrasila, na jastuk na koji ćeš glavu staviti i u svom krevetu usnuti, ljubomoran sam ali i tužan što te nema kraj mene sada tu...©


jjbraddock @ 19:38 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, listopad 17, 2008


Napisao bih ti najljepšu pjesmu ali ne znam joj riječi, ne znam baš niti jedno slovo koje bi ti moglo reći, tvoriti riječi kojom ti želim ljubav iskazati, bar trunku ljepote tvoje pokazati kojom me opčinjavaš! Napisao bih ti, samo kada bih znao, tvoje lijepe oči opisao, kose mirisne, grudi bujne u koje bih zaronio obraze svoje i usnama ih cjelivao, rukama bih ti najljepše dodire darivao, sve to napisao, samo kada bih znao! Osjećam da bih na prvom slovu pao, jer ljepotu tvoju kretnjom svakom iskazanu ne može opisati niti jedna riječ i ja nisam dovoljno vješt osjećaje pretočiti, ništa od toga predočiti da bih tebe opisao, ali jedno znam, da ću uvijek zbog tebe disati jer možda jednog dana uspijem najljepšu pjesmu za tebe napisati...©


jjbraddock @ 21:20 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 16, 2008


Poželim da sam mrak u noći pa da te prekrijem nježno, da osjetim svaki tvoj drhtaj, pod kožu da ti se uvučem i da šutimo zajedno, da osjetim tvoje dodire, u mojim očima da se oslikavaju tvoje! Poželim da ti se u dušu uvučem i blaženstvo da me opije, da te moje srce miluje, otkucaje sluša i da me miris tvoj zauvijek prati, to poželim i ljubomora me izjeda, toliko da bih volio biti bar jedna tvoja ruka kojom se stalno dotičeš, kosu s lica razmičeš ili bar da budem komad tvoje odjeće pripijen uz tebe...©


jjbraddock @ 20:03 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare


Mjesec pun nebo je ispunio, lice tvoje obasjao, a ja vidim tvoja dva lica, jedno od njih je vještica, iz mraka si izašla svjetlost zaobišla! Anđela u sebi ubijaš, na križ ljubavi pribijaš i osmjehuješ se zadovoljna što ispod njega klečim i Boga molim da me usliši, da te uzme ili bar jedno lice ukloni da ga više ne vidim! Moj glas vjetar daleko odnosi, sve je tiši i više ne podnosim bol koja me ispunjava gledajući lica tvoja dva, anđela i vještice! Ne odustajem, ne posustajem jer znam da ću opet vidjeti samo jedno, samo jedno u tebi vrijedno zbog čega te volim dok klečeći Boga molim da anđeo uskrsne, vješticu potisne, mjesec puni oblakom zakloni dok mi srce krvari u snovima i na javi ljubavlju ispunjeno, jer želim samo jedno, samo jedno...©


jjbraddock @ 00:27 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 15, 2008




Otvori prozor moje duše, bar ga malo odškrini i u nju zaviri, neka izlete svi nemiri, neka se rasprše, u prah pretvore, dođi na njene izvore, napij se što više, udahni je da bi je osjetila, malo o meni znala! Otvori prozor bar malo ako ti je do mene stalo, odškrini ga, to je najljepši dio mene sama čak i kada je prekriva tama, hajde prozor moje duše otvori, neka ti ona sama progovori sve što je muči, neka njen izvor zahuči, ka tebi poteče, sve tajne ti povjeri da ne živimo više u nevjeri...©


jjbraddock @ 11:34 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, listopad 14, 2008


Sinoć si u moje snove došla, kao uragan prošla, mojim snovima gospodarila,tijelo mi podarila! Sinoć je vatra iz tebe plamtjela, sinoć si mi se dala, sinoć si samo moja bila! A jutros, jutros sam se probudio, gledao i ludio što sam te olako pustio, što sam ovo sve dopustio! A jutros, jutros je praznije nego što je ikada bilo, i molim te, molim te, nemoj mi više u snove dolaziti jer ja se ne znam s jutrima boriti...©


jjbraddock @ 12:55 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 13, 2008


Okusi usne moje gorčinom ispunjene, željne usana tvojih slatkih, dodirni ruke moje izmučene, godinama zaboravljene, tijelom svojim pokrij tijelo moje željno, poželjno, ogledaj se u oku mom plavom da lik tvoj ostane, tugu prekrije, neka sa suzama isteče, nikada se ne vrati, pomiluj mi lice neka se u osmijeh razvuče, osmijehom tvojim praćeno, pokušaj razumjeti mene, sve ono neshvaćeno, povedi me negdje daleko, daleko me odvedi gdje nikada nisam bio, na izvorište ljubavi me odvedi, napoj me, napij, nježno me opij da se nikada više ne otrijeznim, žedan i željan ljubavi ne budem i vratim se na staze tuge, na one godine samoće duge kojima još uvijek koračam...©


jjbraddock @ 11:26 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 12, 2008


Kao grančica krhka, mala ptica nenavikla na let, lomim se na vjetru lako koračajući kroz svijet polako čudnim pogledima praćen, neshvaćen svakim molećivim pogledom, rukom ispruženom a neuzvraćenom, kao dijete plačno bez ljubavi, kao prosjak gubavi od kojeg svi dižu ruke, zatvorih se u sebe i bježim u tišinu i tamu, tražim osamu na kojoj bih život prepolovio na pola, ali to mi ne uspijeva! Koračam dalje i odolijevam svakom izazovu, nekom dalekom zovu godina koje me lome na Da i Ne, i polako gubim se, iako želim najiskrenije da volim i ljubim, koračam dalje sebi neshvaćen a kako mogu tebi ili bilo kome, kada ostavljam trag gubitnika, patnika, ratnika koji ni u rat nije krenuo a bitku je izgubio, čak i u ovim riječima napisanim...©


jjbraddock @ 12:47 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, listopad 11, 2008


Odvesti ću te tamo, gdje ne postoji tamo, gdje smo nas dvoje samo dvije izgubljene duše koje su se našle na istom mjestu i krenule skupa niz cestu, tražiti kroz svoje nemire vrijeme izgubljeno, obećano, tražiti nešto što možda nije ni postojalo do trena dok se nismo sreli! Odvest ću te tamo, još malo vremena mi je preostalo samo da to učinim, da se odlučim povesti te, samo moram tragove zamesti da nas nitko ne nađe, našim stopama krene, jer dosta su nam krali vrijeme, otkidali lijepe trenutke života koji jedan je! Odvest ću te tamo, gdje ne postoji tamo ali postojimo mi...©


 

jjbraddock @ 12:35 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, listopad 10, 2008


Daj mi trunku sebe, bar trunku onoga što si ti! Daj mi, na dlanu mi je pruži, u svakom novom danu mi je pokloni, daj se iza mene zakloni, glavu na moje rame nasloni i prepusti se osjećaju dugo čuvanom, nedanom! Daj ne ostavljaj me sebi samom, povrijedio te ne bi! Daj mi, sa mnom zaplovi, bit će lakše oboma, ne trebaju nam nikakva zvona da nas prate, ne trebaju nam ni ljudi da nas shvate, jer samo je jedan život koji živimo u samoći, trošeći noći da bi nam jutra snove odgonetnula! Daj mi, daj mi bar trunku sebe, da bar jedan dan proživim s tobom i sutra živim od te uspomene kada tebe ne bude...©


jjbraddock @ 10:20 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 9, 2008


Ne traži me na mjestima na kojima me nećeš naći, ne traži me u daljinama, nedosegnutim visinama, ne traži me u jesenjem suncu koje sije, ne traži u kiši koja trebala padati nije! Ne traži me u listu koji se upravo otkinuo i vjetar ga nosi, ne traži me u svojoj kosi, mirisu mom ostavljenom davno na tebi, ne traži me među pismima kada ti niti jedno napisao nisam! Ne traži me u pjesmama koje slušaš, ne traži me tamo gdje me nećeš naći, iznenaditi ćeš se a nećeš se ni snaći gdje sam ja sve ovo vrijeme! Ne traži me u nevrijeme, kada vrijeme nije, ne traži me u lažnim uspomenama, zelenim dolinama, cvijeću koje mirisima nadražuje tvoje nosnice! Ne traži me uzalud, kada znaš koliko sam normalan a koliko lud i da me nećeš naći, makar pokušavala svojim mislima zaći u nadublje tajne ovoga svijeta! Ne traži me u godinama koje nas dijele, mojim grubo izgovorenim riječima koje ti nisu sjele, uspomenama kada ni njih mnogo nema! Ne traži me bez potrebe na mjestima na kojima me nećeš naći, pokušaj se snaći gdje bih mogao biti! Okreni se, pogledaj, dobro se zagledaj u sebe, zar ne vidiš da sve vrijeme stojim kraj tebe a ti me ne vidiš, jer se stidiš to priznati, istinu saznati, doznati kako se ja osjećam kada vidim da me ne vidiš i ne osjećaš! Zato me ne traži me, ne traži tamo gdje me nećeš naći...©


jjbraddock @ 13:30 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 8, 2008


Bojim se ove samoće, nije što mi se hoće, bojim se da se ne izgubim jer nema nikoga da me pronađe, da u moju dušu i moje misli zađe, u noć kao što je bila prošla! Znam da si mi u snove došla u liku anđela, bijela, vesela, smješkom si me dočekala, nešto si mi reći htjela, kraj mene si legla da me smiriš, umiriš nemir koji se ogledao u zgužvanih plahtama, jastuku odbačenom na pod! Zidove si razmaknula, srce mi taknula, nebo nas je natkrivalo dok sam u zagrljaju tvom pokušavao sve odgonetnuti, plašeći se da ću smetnuti bit ovoga života s kojim se u samoći borim! Ali više ne dvojim! Želim da mi opet u snove dođeš, da me čuvaš, zagrliš i ljubiš, da me ne ostaviš i ne izgubiš, jer se bojim da me više nećeš naći i da ću tamne odaje zaći iz kojih mi povratka nema...©


jjbraddock @ 12:05 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, listopad 7, 2008


Onako kako se ženu može voljeti, volio bih tebe, davao sebe do kraja, otvarao sva vrata sve do raja, samo kada bi ti bar malo voljela mene, držeći do sebe išla sa mnom u korak, možda ovaj život ne bi bio tako gorak, samo, samo kada bi me bar malo voljela, svima drugima odoljela, meni se prepustila i srcu dopustila da primi sve ono što ti šaljem...©


jjbraddock @ 18:51 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 6, 2008

Ovaj put ću odstupiti od načina na koji pišem i što pišem! Razlog je brutalno ubojstvo mlade djevojke, kćerke, unuke, u sred bijela dana, Ivane Hodak! Nije važno čija je kčer, nije važno ništa u svezi toga i kakve sve besmislene i smislene kombinacije izbacuju željni senzacija i svega drugoga! Ništa više nije važno! Pobogu pa ona je imala samo 26. godina, samo 26? Čudi me da nema nikoga od uredništva ili sličnih i dežurnih koji uvijek pišu i pametuju, da ne kažem, a kažem, seru o glupostima i kada treba nekoga razapinjati? Ova država je definitivno u banani i ona ne samo da ne treba u Europu već je treba vratiti stotine godina unatrag jer smo mi tako izabrali, vi ste izabrali vlast koja ovo sve dopušta! Dosta je više laži i zatvaranja očiju, dosta je više nekih statističkih podataka i usporedbe s nekim državama za koje nas boli kurac,  o ovome ili onome-dosta! Ostavku treba dati kompletna Vlada sa Sanaderom na čelu, a ne samo Rončević koji ne zna je li pošao ili došao! Svaki građanin ove države plaća iz svog džepa svakoga od njih i vrijeme je da im se kaže dosta - dosta su nas zajebavali i šprdali se šepureći se kroz Sabor sa svim beneficijama i mi se trebamo sažaliti što smradovi imaju 20.000 kuna i treba im još? Mi se trebamo sažaliti jer oni imaju sve badava dok ljudi kopaju po kontejnerima? Dosta je više te lažljive vlasti, dosta je svega. Nema više nikakvih izgovora i običnom čovjeku se jebe i za Zagorca, i za Petrača koji slobodno šeće kroz ovaj grad a najveći je smrad i mafijaš, ubijaju se ljudi na ulici, u stanovima, autima a policija ništa ne radi! Dokaza ima milijun i nema opravdanja i nema više ničega sličnoga jer je prevršilo svaku mjeru! Ovo pišem ožalošćen, razočaran, pod pritiskom pomenutog događaja i ne dao Bog da meni netko ubije moje, ni njegovi ne bi mirno spavali! Ovo je vrijeme kada svatko od nas treba razmisliti za koga će dići ruku, za koga će reći neku riječ! Ovo je vrijeme itekakvih promjena i zaokreta svakoga od nas u našim životima i glavami i dosta je više okretanja glave i prelaženja preko nečega preko čega ne smijemo i ne možemo preći! To što je on smijenio Rončevića, Benka i Lovrin - ženu koja nikada nije mogla biti to što je bila, ministrica pravosuđa kojeg nije ni bilo, nama ne znači ništa! To neće vratiti niti jedan život i propust svakoga od njih svo ovo vrijeme! Gospodine Sanader to neće ispraviti niti jednu vašu pogrešku a upravo su to ljudi koje ste vi postavili, vaša pogreška jer ste zbog svoje bahatosti smjenili dalkeo sposobnije ljude i postavili te poslušnike! Trgnimo se svi zajedno i ne dozvolimo da nam sutra serviraju preko potkupljivih novinara i smradova nekakve priče o neuzvračenoj ljubavi, o osveti zbog nekog lijevog slučaja, jer ovaj slučaj je itekako jasan a on kaže da Vlada RH ne radi i ne zna raditi svoj posao i da svi odreda moraju dati ostavke jer niti jedno dijete ovoga grada više nije sigurno, niti jedno, pa ni vaše gospodine Sanader koliko god vi mislili da jeste...

Moja sućut obitelji Hodak

jjbraddock @ 20:14 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare


Evo, upravo siđoh s oblaka, dođoh iz mašte da te posjetim, ljubav da osjetim koju sanjah stoljećima, odrastajući sa željom da te jednom sretnem i da ti je dam, ali ne znam zašto se još uvijek osjećam tužan i sam? Evo, baš večeras skliznuh s oblaka prije kiše, dok tama guta grad, dođoh ti bliže ali tišina je zlokobno zvonila poput zvona s katedralskog tornja, a srce se sklupčalo dušom umotano kao da sluti da sam došao kasno! Ništa mi više nije jasno, ni zašto za ljubavlju toliko žudim, zašto poludim kada odgovora nema, a meni se drijema, bojim se zaspati, bojim se ponovno usnuti da me ova ljubav ne uguši kolika mi je bol na duši ovoga trena, dok mi se drijema, dok mi se drijema...©


jjbraddock @ 00:31 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, listopad 4, 2008


Neka ide sve bestraga, neka se zametnu tragovi, misli neka se zamute, osjećaji zamru, neka teške kiše padnu, zemlja se otvori, neka likuju zlotvori u ponor kad propadnem, da dušmanima bude draže, ali nitko nema pravo da kaže, da mi srce takne, ovu dušu zaprlja i za pedalj iz grudi pomakne, jer ne postoji ni mrlja na ljubavi mojoj koju ljubomorno čuvam kopneći polako kao snijeg bijeli koji ne pade na suho tlo, možda će sutra sve biti gotova ako već danas nije, neka se jalni smije, meni do toga nije sjedeći u samoći doma, jer sam danas pao s trona na kojeg se sam postavih...©


jjbraddock @ 22:05 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare

Ne mogu te više gledati kako se mučiš, razmišljaš što da odlučiš, a ovom slomljenom srcu ne daješ radost koju zaslužuje! Ne želim da te optužujem, ne mogu više izdržati i čekati ruku da pružiš kao da očekujem da mi se odužiš za nešto što dužna nisi! Pobogu, pa to ti si, ista ona koja mi je život uskomešala, koja je moje misli pomiješala, pa sada čekam, čak i sam sebe nijekam, čudno se ponašam, svakodnevno glumim i obnašam ono što nikada nisam bio, a tako bi htio da mi se prepustiš, da me osjetiš i konačno budeš moja ali i pomalo svoja, ako bi to htjela...©


jjbraddock @ 10:16 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, listopad 3, 2008

Daj da ti dodirnem lice, da osjetim kožu djevojčice, da ti mrsim kosu, prelazim usnama po slatkom nosu! Daj da ti na usne spustim svoje, da bar na tren budu moje, da ti vratom prođu trnci, neponovljivi užitci! Daj neka ti se otmu krici dok ti grudi vrele i nabrekle dodirujem, daj da svojom strašću tvoju raspirujem! Daj da osjetim kako se vrpoljiš, migoljiš, dok ti se usnama spuštam sve niže, daj stisni se bliže da uronim u tebe, da osjetim sebe! Daj da ti svaku želju ispunjavam radošću nadopunjavam, daj sa mnom jedno postani i zauvijek tako ostani...©


jjbraddock @ 08:07 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 2, 2008

Tko mi to ružu zgazi u vrtu mom, tko joj ne dade da se suncu raduje, osmjehuje, kišne kapi očekuje, tko mi je zatra, u zemlju ukopa, bez milosti, bez prava, bez popa, tko se to usudi mladi pupoljak omesti, trag zamesti da ne raste, svoj put prođe, tko smije u moj vrt da uđe i mirno išeta, ode, tko smije ikome otkinuti taj komad slobode od Boga dan, kako se usuđuje, kako ga nije sram...?©
jjbraddock @ 08:53 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 1, 2008


Za moju dušu, dušu tvoju i tvoje tijelo prepustih ti se smjelo! Za moje srce i tvoje strasti ostadoh bez svega i bez vlasti nad samim sobom, upustih se u bitku s Bogom i s tobom! Znam da razum gubim, ludim ali ne mogu protiv sebe kada volim tebe, neka mi Bog oprosti što ga žalostim, zapostavljam, prijatelje ostavljam ali samo jedno želim, s tobom život da dijelim...©

jjbraddock @ 11:10 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Arhiva
P.S.
Powered by Bomb Mp3 Music Player
Index.hr
Nema zapisa.