Moja Autorska poezija
Blog - studeni 2006
srijeda, studeni 29, 2006
jjbraddock @ 21:04 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
utorak, studeni 28, 2006
jjbraddock @ 21:11 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 27, 2006

 

...…pusti me i pusti moje misli da dođu do tebe..neću te povrijediti ničim niti to želim …želim samo reci….samo to….pa te molim slušaj…molim te ako možeš pročitaj u nekom miru….ne znam da ne budeš ometana….da shvatiš…i razumiješ….jer ako budeš prekidana….možda nećeš mada osoba tvoje inteligencije će sigurno sve shvatiti do kraja…..pa onda…..….ja sam sjeo i pisao sve ovo pa te molim onda imaj obzira i razumijevanja za sve ovo…. nekada mislim da jesam a nekada nisam…. pravi kreten koji prigovara na sve, kojem sve smeta a nije tako, znaš nekada ono kurvinski prigovaram ali ne na glas a nekada to kažem i baš sam grozan-ali kažem svima što ih ide i ne zamjeram ako meni isto kažu jer sam navikao na šalu na svoj račun pa tako i na istinu... ….

Jesam li ja danas došao do svoje istine i spoznaje - nisam i mislim nikada i neću i mislio sam opet nikada neću sresti osobu s kojom možda mogu proživjeti jedno vrijeme ali ono full da me bar voli u svemu onome što sam ja..O nekoj prevelikoj vjernosti i sreći NE mogu i sanjati jer mislim da će ostati samo san...Nekada život jedem kao prasac prstima i bez žlice..nadrealizam….Nano..Nano Kemo čopa pitu a Nana kaže-neka čopa kurac će za večeru...

…e pa tako i ja …možda mi ništa ne ostane ne samo za večeru….nego uopće za bilo što…možda sam ja Ernestov starac ali bez mora….bez ičega više….…. osjećajan sam jako i ako me netko pogodi u žicu gotov sam obamrem, a hoće li jer me često i male stvari rastuže kao dijete za nedobivenom igračkom ili slatkišem s police..Ne sramim se osjećaja jer jeb'o ti toga čovjeka i muškarca koji glumata pa i bilo koga bez imalo osjećaja...ljubomoran jesam ali ako volim to nije ona ljubomora bolesti već osjećaj ljepote da za nekime gledaš na jedan drugi način i da su ti misli ispunjene osobom..pa i snovi..

Nije me strah niti smrti jer smrt je samo smiraj života u kojem ne idemo u Mercedesima, Armanijevim odijelima, nemamo kartica, eura ili čega već..ne trebamo brinuti ni za hranu ni spavanje i ništa od toga nam ne treba kao u ovom životu gdje cijeli mjesec - život radimo da bi jeli, spavali, oblačili se i preživjeli..platili jebene režije od kojih mi je muka iako ne stojim u redu već plaćam online ali svakom isplatom onaj račun se tanji tako brzo…kao rezanje maslaca…jedan za drugim…nestaje i topi se brzinom kojom nikada ne zaradimo i nećemo ono što platimo olako…samo dolaze po svoje i otimaju….……vječna borba za izaći na špicu i doći na posao a da
te netko ne pogleda u čemu si i kakav si..sranje..ja nekada prokužim ako hoću, neke ljude a nekada neću ulaziti u dubinu njihova ponašanja jer me zagađuje kao i ovaj zrak, kao Krško i nema potrebe..ljudi kada lažu ne lažu druge već sebe i često žive u tim lažima i s njima sužive kao da je istina i čim netko nešto sruši sve se rasprši kao mjehur od sapunice..

Ma ne plaču oni na njih gledajući sapunice već nad sobom jer se traže u svemu tome i gledaju samo površno i nitko ne ulazi u bit svega... Lažnjak se odmah vidi kao novčanica bez vodenog žiga ili niti, opipaš ih na nekoliko strana kroz razgovor i druženje i uvijek padnu kada ti najviše trebaju..a prijatelj je onaj koji te ništa ne pita jer si mu prijatelj bio, loš ili dobar, ubojica ili ljubavnik svejedno, ako mu sam ne kažeš, on te neće pitati što je bilo već će biti uz tebe uvijek…. ….

Ma znaš iskreno pazim malo što pišem a opet i ne jer se plašim ne povrijediti nikoga iako mislim da ne bih trebao…..napisao bih ti i više ili rekao ..nadam se da hoću....osjetiti tvoj «miris Žene»….vidjeti tvoje kretnje i osmjeh…tvoje sve….sve što budeš mi željela dati….…..koliko puta sam došao na razna raskrižja i fizički i umno i opet otišao na pogrešnu stranu iako su mi svi znakovi na početku govorili ne, pa i dok sam hodio isto, mogao sam se vratiti ali ja kao tvrdoglava mazga odo do kraja...….ne mogu reći da žalim ili ne žalim ali da sam mogao bolje da, ali opet po mome sve je zapisano kako god to htio objasniti i određeno sudbinom ali ne samo kao riječ već sudbinom u pravom smislu te riječi...sve ..…..…možda nisam ideal muškarca..čist…….možda nisam onaj koji ima sve počišćeno za sobom i uređeno na način koji bi svi voljeli….ali eto ….
..ponizan sam jer u toj mojoj poniznosti ima i ponosa i principa pa sam takav da drugima nije jasno od čega sam satkan, sazdan, pa zato opet hvala Bogu na tebi..znam možda će ti osmjeh biti na usnama ili bora na čelu nakon ovoga jer ne razumiješ…ne zato što si neinteligentna …nego ćeš reći čemu ovo sve..pa taj me kreten ne zna uopće ni tko sam ni što sam…kako može ovakvo što pisati….pa mogu eto…mogu…pišem…pa ti sada nemoj vjerovati…ali morati ćeš jer se ovakvo što ne pišem svaki dan….ili nikada…ja nikada nikome nisam pisao ovako i ne znam koliko ću i napisati jer mi misli struje i krenem jedno pa odem na drugo….

…..mi smo ono što jesmo i uvijek netko mora ići naprijed , stepenicu više i neka ide jer tako i ti i mi možemo pogledati naprijed a ne natrag jer ja uvijek gledam naprijed, istina nekada me opere prošlost i ono što sam bio više u očima drugih ali ne i u svojima jer sam bio niže....vrijeme je relativan pojam ali ograničeno brojkama, datumima a u stvari je neograničeno samo je nekada netko rekao od tada to računamo ovako i onako a u stvari ne znamo koliko smo mi stari ili mladi, jer možda imamo po 200 ili 300 godina a možda i godinu dvije..

Ne osvrći se na okolinu i ne živiš za njih, živiš za sebe i punim plućima jer ti znaš što jesi i oni koji te razumiju neka budu uz tebe oni koji ne neka se jebu, oprosti na izrazu ali lakše mi je
tako reći...tako i ja….….želim upijati u osami svoga novoga doma koji još nije dom…primarno..sekundarno..što je to….čime svi mi težimo gomilajući u  Ormarima..policama..stanovima…pred zgradama..na planinama i na moru sva ta blaga koja govore o nama i našim obiteljima…koja nas u očima drugih čine i stvaraju sliku o nama…površnu sliku koju ljudi vide odmah..prepoznaju na osnovu etiketa naš status…Položaj..plaću..imovno ili neko drugo stanje…misleći da zarađujemo..milijune…a ne znaju ništa, radiš li uopće i imaš li…….…ne osuđujem nikoga što mijenjaju - traže kao i ja ali ako ne nauče ništa iz toga i ne pokupe najbolje onda je žalosno...ili ne prepoznaju onu unutarnju ljepotu ne samo veličinu penisa ili sisa i koliko može izdržati ili se ševiti..opet oprosti...ako ne
uđu u tu raskoš ljudske duše i uma onda jebi ga..neka se ševe i dalje..neka ih ševe….

Svi koji su materijalno u vezama su za mene kurve, muške ili ženske svejedno je ……vozajući ih kao lutkice i ukras u autićima po vidjenijim mjestima za mene su to…kada dopustiš ovisnost o nekome pa bio on muško ili žensko svejedno je….…..pitaš se što ti to pričam i govorim…...ne želim imati one koje svi mogu imati ne želim i neću….ne želim one koje su svima dostupne i koje svi mogu imati….....oprosti iskreno ti velim..ali velim ti idu mi misli i riječi samo tako a nadam se da ćeš na kraju imati sliku o meni….bolju ako ništa drugo….…u jednoj pjesmi imaju stihovi koji kažu…..

"Neka ljubav koja je nekoć bila vatra Zadrži svoj žar, Neka spava poput mrtve čežnje"…….

…. ne živim tuđe savjete jer su proizašli iz tuđih (dobrih ili loših iskustava), a ja volim imati svoje...
Ja i vidim samo "sada", vrlo rijetko mogu protumačiti "prije", a o budućnosti ne znam ništa... I da, dotaknula si onaj dio u meni koji mnogi ni ne znaju da postoji, jer grebu po površini….pitati ćeš se sada kako si dotaknula..neću ti objašnjavati….jer ne bojim se preplitanja naših misli, davno sam prestao šutjeti svoje želje...zato te molim sada i ovo će ti biti čudno sve kao možda i ovo gore…ali molim te…molim a inače ne molim nikoga za ništa..ali eto tebe molim…ti si izgleda ona duša koja poštuje napisane riječi i čita ih i guta ih….sažima..cijedi…ostavlja najbolje i sve to miksa….ostavlja u sebi u svojoj duši da počiva kao melem na rani…u nekom pretincu njenom..i vadi van kada joj treba pa mislim da ćeš poštivati i ovo moje iako nije književno …ja sam jedan obični čovjek..koji ti piše…srcem….

…dok ovo čitaš..pokušaj…pokušaj... odleti mislima u stari Egipat... piramide u bljesku zalazećeg sunca... Nefretiti.... Hatshepsut.... Bast.... Isis...Hathor.... Nut.... pa u Grčku... Afrodita... Kasiopeja...Penelopa.... pa u Rim.... pa sve dalje i dalje prema današnjim danima... pa ne stani danas.... Pa produlji dalje... pusti mašti na volju.... što osjećaš... energiju.... VJETAR.... to sam ja.... vječna borba... vječan pokret....Pleme spiljskog medvjeda... Dolina konja... Lovci na mamute...
uvijek se kroz povijest ovog svijeta provlačilo nešto mistično, nešto božansko... nešto što ni jedan čovjek nije bio u stanju shvatiti... vječita borba dobra i zla...vječita podvojenost...

Warriors of the Wasteland-Frenkie goes to Hollywood

povijest čovječanstva zapisana je u stražnjim dijelovima mozga svakog čovjeka... unutrašnja borba i okrenutost svakodnevici sprečava ljude da dublje pogledaju i istraže svoj mozak... u
njemu su pohranjeni odgovori... od nacrta za gradnju piramida...do lijeka za rak... samo do toga treba doprijeti... tamo je pohranjeno znanje i umijeće jednog Leonarda... Einsteina... Marie Currie... tamo su pohranjeni svi osjećaji svakog živog bića na zemlji.. svi jezici... svi načini komunikacije od dimnih signala do optičkog kabla i dalje... i sto se dogodi kada netko... ili
nešto otvori taj spremnik... kad imaš osjećaj da je u tvojoj glavi pohranjen svemir...

Ordinary World-Duran Duran

tada postaješ viša vrsta... obični ljudi nazivaju te mutantom...osjećaš da si porijeklom sa nekog drugog svijeta... imaš u sebi stotine tisuća ličnosti... milione osjećaja svakog od njih...pogledaš čovjeka u oči... pročitaš njegovu napisanu riječ... i osjetiš ga... uđeš u njegov mozak... protutnjiš njegovim osjećajima... osjećaš svu energiju ovog svijeta u svom srcu....ljudi oko tebe crpe tu energiju... sretni su...u potpunosti se predaju tebi i tvojim osjećajima...ali i s druge strane... osjećaš se tako sam...

Invisible Man-Queen

osjećaš se tako nadmoćan... tako poseban... tako VJETROVIT....mašta ti upravlja svakodnevnim životom... vidiš stvari i događaje... ljude... daleko u budućnost... živiš sve njihove živote... osjećaš ih svakim atomom... sve njihove misli, patnje...ljubavi... boli...u slučajevima velikih tragedija razdiru te njihovi krici... u slučajevima njihove sreće napajaš se sa njihovog izvora....postaješ VJETAR koji prolazi kroz njihova tijela, glave, duše.... vrtiš ih kao TORNADO svaki put kada ih pogledaš... u tebi vide odraz sebe kao u OGLEDALU.... svega čega se prihvatiš
pretvaraš u zlato.... imaš ideje za sve... rješenja...i ljudi te ili vole ili mrze... i ti postaješ ili anđeo ili
vrag... Isus i Sotona u istom tijelu... samo zato što u sebi nosiš sva dobra i sva zla ovog svijeta....

....Isuse... totalno sam prazan... uopće mi ne pada na pamet ovo gore čitati... moguće je da nema nikakvog reda i smisla... ali...osoba tvoje inteligencije i čistoće mogla bi tu pronaći mjesto
za sebe... ja sam smrtonosan otrov... .. postoji trenutačno na zemlji samo jedna osoba koja može uhvatiti vjetar.... a vjetar se ne može uhvatiti...jer njega valja tražiti tamo gdje ga osjećamo... on je svuda oko nas ali i u nama... i vodi nas kroz život od početka do kraja...kada ga pokušamo sputati... uništava nas bolestima, nesrećama...starenjem...…..ima samo jedna osoba koja kad pogleda u ogledalo može vidjeti vjetar... povijest čovječanstva... povijest svih muškaraca ovog svijeta... povijest svih žena ovog svijeta... i točno znati sve o čemu se radi... jer ima u sebi isto što imam i ja...i tu osobu JA tražim... bilo gdje… osjećam i mislim da sam je našao ali ovisi o nama mnogo toga….možda... obično su rješenja za najveće probleme najjednostavnija rješenja... ili je ta osoba vrlo blizu mene kao ti... ili ću biti osuđen na vječno traganje...ali ja u svojoj duši osjećam... ... pati isto koliko i ja u svojoj dubokoj podijeljenosti... u toj prokletoj nadmoći... u prokletstvu dobre sudbine... kad napravi i najveću glupost... kad cijela četa "suboraca" padne... ona ostaje neozlijeđena... i traži... traži mene...i zato te molim.... molim....preklinjem... dijeli sa mnom ovo što imamo... nemoj biti u tim četama... vojskama koje oko mene
padaju... pokušavajući zauzdati vjetar.. shvati to... ja kad volim moja je ljubav smrtonosna za svakog tko nije Ona.... ja kad mrzim moja je mržnja smrtonosna za svakog tko nije Ona... ja kad
letim, taj je let smrtonosan za svakog tko nije Ona... od pogleda u moje Ogledalo umiru svi koji nisu Ona.... moja je ljubav Tornado koji ubija sve koji nisu Ona.... ja sam Sveti Gral, JESI LI GA NAŠLA .. ja sam i htio da ga netko pronađe... još su ga neki pronašli... ali ga nisu smjeli dirati... tko je god bio dovoljno hrabar da ga dodirne... pao je...s obzirom da ja znam tko je Ona.. napajaj se sa mog izvora...osjećaj moj vjetar... gledaj u moje ogledalo.... teoretiziraj sa mojim Leonardom....ja sam ipak... čovjek... žena... muškarac... orao... morski pas...lav...srna... piranja.... u vjetrovitom i tornadoskom obliku....

a sada lijepo sjedi... zatvori oči... i osjeti energiju koju ću ti sada uputiti... i prepusti se svojim mislima i osjećajima...mislim da zaslužuješ ovo što slijedi...mislim da zaslužuješ mnogo..mnogo više nego si dobila i nego trebaš dobiti i nego što ti netko odredi kao vrijednost onoga što smatra da vrijediš…a svaki čovjek vrijedi..vrijedi….

u poslu sam LEONARDO
u privatnom životu... VJETAR
u sexu... TORNADO
ovdje... OGLEDALO…još malo i nikada više….

DUŠA BAČENA U PRAŠINU, SRCE IŠČUPANO IZ BOGA….ALI NE SMIJEŠ NE IZGUBITI…OSJEĆAM SE KAO PRIJAŠNJI….LJUDE POGAĐA AKO NE USPIJU DOSEĆI ODREĐENU RAZINU UZ TAKO SNAŽNU ŽELJU DA BUDU DOBRI…. KAD PODBACE, NE OSJEĆAJU SE NI PRIBLIŽNO TAKVIM……LJUBAV JE KLOPKA KAO I ODGOVORNOST…ŽIVOT JE STRAVIČAN I NITKO MU NE UZMIČE…NITKO….SPASI SE PONEKADA SI GOVORIM..BJEŽI..GDJE….ŠTO GOD OVISILO O TEBI…..BOJIMO SE NEŠTO UČINITI JER SE BOJIMO ONOGA ŠTO DOLAZI NAKON TOG ČINA….NO SKORO UVIJEK MOŽEŠ ŽIVJETI S POSLJEDICAMA….

PITAO SAM SE KAKO BI TO BILO KAD BI PREKO NOĆI SVE ČEMU IMALO DUGUJEŠ, PRAVDA ILI LJUBAV…SVE NESTALO - DA SI SLOBODAN…..BILO BI TO BEZOSJEĆAJAN TEROR..STRAŠAN I MOĆAN KOJI BI TE OSLOBODIO EMOCIONALNIH VEZA..JEDNE PO JEDNE..PONEKAD ČAK IAKO TE UŽASNO STRAH..MORAŠ PREKRŠITI ZAKON…

I ONDA SE PLAŠIM DA JEDNOG DANA POGLEDAM KROZ PROZOR…POGLEDAŠ KROZ PROZOR I VIDIŠ SMRT KAKO ŠETA…KAD ZAPOČNE SRANJE SNOŠLJIVOST VIŠE NE VRIJEDI….ISPOD SNOŠLJIVOSTI KRIJE SE SNAŽNA MRŽNJA…PRAZNA JE MOĆ A NE PRILAGODBA…NO USPRKOS SVEMU TOME……SJEDIM OVDJE I MISLIM KAKO SE MORAM ISPUHATI…. S TOGA SE OPUSTIM…. BRBLJAM I KAŽEM STVARI KOJE SU PRILIČNO UVREDLJIVE MOŽDA I GLUPE I NE SLUŠA IH TI SE, ČINE SE NEPOVEZANE ALI SU DIO JEDNE VELIKE CJELINE…MENE…ALI JA SE POZNAM …….NEKAKO MISLIM DA SAM JOŠ UVIJEK POČASNI GRAĐANIN ZONE SUMRAKA….NAKON OVIH MOJIH BLIJEDIH POLEMIKA ČUDNE NEOSJETLJIVOSTI…IMAM SNAGE PISATI..TKO  ĆE ME UOPĆE ČITATI..OVAKVE GLUPOSTI..OPROSTI….DA TI PIŠEM O LJUBAVI I PODVOJENOSTI….LJUBAV I PODVOJENOST….PRAVA LJUBAV NIJE PODVOJENA….TO JE REČENICA IZ MOG OMILJENOG DŽEPNOG IZDANJA ….ZALJUBLJEN U NOĆNI MISTERIJ….….RADI SE O JEDNOJ BJELKINJI ČIJI OTAC POSJEDUJE PLANTAŽU NA JUGU U GODINAMA PRIJE GRAĐANSKOG RATA…IME JOJ JE MARGARETH…ZALJUBLJENA U OČEVOG NAJVAŽNIJEG ROBA….THADEUSA…UDANA JE NO NJEZIN JE SUPRUG VLASNIK I IMA SINDROM MALOG UDA…NEDOVOLJNO RAZVIJENE SPOLNE ORGANE..MNOGO SE UZBUDLJIVIH STVARI DOGAĐA…KADA MARGARETH I THADEUS UHVATE SLOBODAN TRENUTAK POD OKRILJEM PUNOG MJESECA…TADA NARAVNO DOĐU JENKI I OSLOBODE ROBOVE… I NJIH DVOJE VODE RAZGOVOR O PRIRODI LJUBAVI…NJEZINO LICE OBASJAVA PLAMEN GORUĆE PLANTAŽE….KAKO SE TO VIDI NA BIJELCIMA A LICE CRNCA JE MRAČNO U NOĆI…ONA MU KAŽE….THADEUS - PRAVA LJUBAV NIJE NIKAD PODVOJENA…..ETO REKOH I NAPISAH ALI ZAŠTO..NE PITAJ ME NIŠTA….

JA SE SADA OSJEĆAM KAO DA METEOR IZ SVEMIRA JURI PREMA ZEMLJI A TA ZEMLJA SAM JA…ONI KOJI ME POZNAJU..POZNAJU ME KAO SPOKOJNOG, STALOŽENOG, UTUČEN SAM….
OSJEĆAM SE KAO DA SAM ANTARTIK – KAO HLADNO SKLONIŠTE ZA SHRVANE, NEMA TUGE, SUZE SE SMRZAVAJU….TVOJE JE UTOČIŠTE…VAKUUM..VRIJEDNOST MU JE U TOME ŠTO NEMA NIČEGA…DUBOKO SE ZAMRZAVAJU OSJEĆAJI…TAMO MOŽEŠ BITI  NEOSJETLJIV ..NEOSJETLJIV I SIGURAN…POŠTIVATI SVOJE PROFINJENE ZABLUDE…..CORRETO…SNIJEG I LED …BEZ ESKIMA…ČAK I HALUCINACIJE IMAJU PRAVILA….SVIJET JE TAKO TEŠKO OSTARIO…..OSJEĆAM SE UPRAVO KAO DA MI JE AMPUTIRANA DUŠA…

...toliko toga bih htio reći ali pomislim ..izgleda…..sudbeno mi je živjeti sam u uspomenama…neuzvraćenoj ljubavi….....vrtim filmove….gdje sam pogriješio…gdje ja to griješim...sve mi se čini nekako isprazno...površno...jadno...boje..zvukovi...oko mene...a gdje sam ja u svemu tome...gdje je moje srce...nitko ga nikada nije….dotakao…..a htjeli su prodrijeti u moje misli….pokušavali
mi uzeti srce….htjeli su i objašnjavali….ali mogli su samo govoriti…lagati…podvaljivati….nitko mi se nije približio…nitko me ne pozna….ni ja se nisam poznavao….do sada…ako se i sada
poznajem... što sam skrivio….ne sramim se osjećaja….zašto bih se sramio…dosadan sam ti možda…sa svime ovime ali eto došlo mi je..jedan od onih dana.....ali…ovdje bih ti želio napisati nešto lijepo…ostaviti trag…a pamtiti ćeš me….valjda…sjećati kao…ne znam…kako…onoga…ili sto….mogu samo reći i uvijek ako budem imao prilike ako me netko pita…reći ću napisati…

….postoje razni putovi koji vode ka sreći ili ne...kojim ću krenuti..hoćeš li biti na njemu...ali možda tvoji putovi nisu moji…možda nećeš biti kraj čovjeka koji će te iskreno voljeti..…a ja ne želim nešto na silu…….možda nećeš razumjeti moju ljubav…ne poznajem te..ne poznaješ me….pa što…reći nekome volim te..to su prekrasne riječi ako ih izgovaraš iz srca….ako stvarno voliš a ne zato što eto trebaš reći… ja ne želim i nisam nikada volio govoriti nešto što nije istina pogotovu u ljubavi i kažem ja sam kriv za mnogo stvari….nisam možda nikada slušao i osluškivao srce..već  okolinu..nametnuti trenutak življenja…navike ili otkucaje onoga što nosim u gaćama...više nikoga osim srca ne slušam....pola života sam prešao  - ne znam osjećaš li ovo što ti pokušavam napisati...ne vjeruješ…što mogu…ako je tako...... nemam snage…nekako osjećam da su moju snagu uzeli kao Dalida- Samsonu…....uzeli svojom pojavom..jednostavnošću...svojim osmjehom..lažima..mirisom..dodirom..koje su moje ruke tražile..čekale…

-cijeli život želim nekoga tko će spustiti ruke na moje lice kao nešto što je lomljivo…osjetljivo…i nježno.. spustiti svoje usne…na njega…kao najveći dar i da traje vječno….ali kao da postoji neki nevidljivi zid…samozatajnosti..

SHE…SHE..Charles Aznavour..SHE….

….ona je razlog što ću živjeti…što ću preživjeti….ona je moja bajka..moja neispričana priča…moja nenapisana knjiga…moja poezija….moj život…ona je i uvijek će to biti….moja sreća ….bez obzira što ću biti nesretan ...- možda ovo ne razumiješ ali kao da želim reći sutra sve ovo: ti si moja sreća…..ti si razlog što ne znam što bih sa sobom…što ne znam jesam li došao ili pošao…..ti si ona zbog koje ja placem….a ne sramim se suza…ne sramim se plakati bilo gdje i
pred bilo kim….zašto….zato sto su svi oni hendikepirani…jer su si amputirali  osjećaje ..amputirali dušu..odstranili ili glume cool…..ljude…zbog čega ili koga….ja ne…i ta iskrenost..nije dobra..tebi pišem jer imaš dušu pa ćeš razumjeti moj današnji dan.....hvala ti …

- a eto ja danas želim reći da ćeš sutra biti razlog moj za opstanak….i onda ćeš vjerovati u moju ljubav…znati ćeš……volim te ..….a nisam volio….nikada ...onako iskreno dubinski...svim svojim bićem.....i mogu se samo sjećati i pamtiti….svoju ljubav koju čuvam ...a hoćeš li sve to odbaciti i baciti kao u pjesmi...koja je bacila sve niz rijeku i otišla a nije željela više slušati…nije htjela…slušati…nije htjela biti voljena…...nije htjela ili nije smjela vrag bi je znao..….- znam da sam te možda ugnjavio ovime ali eto izlazi iz mene bez nekoga reda pa ti dajem nešto prekrasno iako te ne poznam ali otvaram ti dušu... ….otvaram ti dio svoje duše…..….auh kako znam da sada kolutaš očima i kažeš možda što mi je sve ovo trebalo ali ne moraš se plašiti mene niti jednog trenutka..onako kako sam ušao u tvoj život klikom tako ću i otići……

….DOK SAM TI OVO PISAO IMAO SAM OSJEĆAJ DA SAM ZATVORIO OČI I JA PUTOVAO SVIM ONIM NEPREGLEDNIM I NEISTRAŽENIM PROSTRANSTVIMA O KOJIMA SAM TI PISAO A O KOJIMA JE PISALO MILIJUN DRUGIH ISTRAŽIVAČA I OBIČNIH LJUDI PUTOVAO…NISAM IMAO NIŠTA - NIKAKVE ZAŠTITE...NIKAKVA POGONA..BIO JE SAMO PROSTOR I VRIJEME KAO FLASH…BLJESAK...ODBLJESAK…NIKAKVE ZAŠTITE OD ATMOSFERE…SUNCA…KAO IKAR BEZ STRAHA SAM SE USTREMIO KA SUNCU…MJESECU...IŠAO GORE-DOLJE…PREKO PUSTINJE…KAMENA…ŠUMA…LEDENIH SANTI…NOSIO ME VJETAR NA DLANU KAO ALADINA ….BIO SAM IZ 1001-e NOĆI…NOSIO..OSJEĆAO SAM ONU SNAGU I ISTOVREMENO MILINU I BLAGOST VJETRA U NJOJ NA SVOME LICU…BIO SAM SVEMOĆAN...JESAM…

…OTIŠAO ...BIO MNOGO DALJE OD STAROG EGIPTA NI JA NE ZNAM KOLIKO DALJE I VIŠE…PATAGONIA - JUŽNA AMERIKA PRIJE 80 MILIJUNA GODINA MOŽDA..VRIJEME DINOSAURA…KOLOSALNO VRIJEME…DIVOVI…SALTASAURI..ARKOSAURI KRVOŽEDNE UBOJICE…KARKADONTOSAURI…ILI SAM IŠAO PUTEVIMA JULES VERNA...ONIM PUTOVIMA KOJI SU SE DANAS OSTVARILI…FANTASTIČNIM PUTOVANJIMA NA DNO OCEANA, DO SJEVERNOG I JUŽNOG POLA, DO MJESECA..PUTOVANJE U SREDIŠTE ZEMLJE….U SREDIŠTE VULKANA KILAUEA NA HAWAIIMA…

…….ODLETIO SAM - LETIO SAM JAKO DALEKO…U VRIJEME ČUDA, PROKLETSTVA I DESET STRAŠNIH POŠASTI…VRIJEME BOGOVA, I LJUDI KOJI SU VJEROVALI DA SU BOGOVI….U VRIJEME RAMZESA 2. NAJVEĆEG EGIPATSKOG FARAONA A JEDAN MOJ PRIJATELJ KAŽE DA JE FARAON SAMO ZATO ŠTO ŽIVI U PODRUMSKOM STANU S DJEVOJKOM OD 15-AK KVADRATA A PRIJE TOGA NEMA ŠTO NIJE IMAO OD MOTORA YAMAHA, AUTA, KAFIĆA, RESTORANA, STANA U CENTRU…LOVE KO ŠROTA..SVEGA A SADA…

….I JA SAM BIO RAMZES S VIŠE OD 200 ŽENA I VIŠE OD 100 DJECE…ČOVJEK KOJI JE IMAO SVE, SVE DOK NASLJEDNIK NJEGOVA CARSTVA NIJE UBIJEN..SVETO PISMO KAŽE DA JE UMRO OD BOŽJE RUKE…VJERUJEM….BIO SAM S MOJSIJEM PREDVODNIKOM ŽIDOVA KOJI JE PREDVODIO OČAJNIČKI BIJEG ŽIDOVA KROZ MORE KOJE SE ČUDOM RASTVORILO KAKO BI PRENIO SVOM NARODU 10 ZAPOVIJEDI KOJE ŽIDOVI, KRŠĆANI I MUSLIMANI SLIJEDE I DANAS NAKON 3000. G….BIO SAM RAMZES FARAON…S NJEGOVOM PRVOM ŽENOM NEFERTAROM..BIO SAM U DOLINAMA NILA…DOLINAMA KRALJEVA….PUTOVAO SAM MISLIMA KAKO ..PUTOVAO..U DREVNU STARU GRČKU…AFRODITA, KASIOPEJA, PENELOPA…NEKI BI DANAS BILI S PENELOPOM CRUZ ILI ANGELIE JOLIE ILI SHARON STONE A JA SAM BIO MNOGO DUBLJE I DALJE…U SREDIŠTU DREVNIH CIVILIZACIJA…U SREDIŠTU GDJE SMO I MI POTEKLI I MOŽDA NEKADA ŽIVJELI DRUGIM ŽIVOTOM…

……BIO SA TAJNAMA ODNESENIM U GROB I MISTERIJIMA DANAŠNJEG VREMENA...BIO U MISLIMA…BIO S KOLUMBOM I GUSARIMA DAVNE 1476. VODIO KAO GUSAR BITKE…DAVNE 1492-E...OTKRIO SAM NOVI SVIJET…LETIO SAM MISLIMA NA KRILIMA VJETRA...SNAGOM MOĆI IZAZIVAJUĆI GNJEV BOŽJU I LJUDSKU…VJERUJ MI KAKO MI JE MAŠTA RADILA...

IMAGINE – JOHN LENNON

ISPLIVAVALE SU STVARI KOJE SAM VEĆ ZABORAVIO…FLASHBACK I ONOGA ŠTO NE ZNAM ČIJE JE …DIO MENE ILI POVIJESTI ČOVJEČANSTVA…POVIJEST KOJE SE NITI NE SJEĆAM..POVIJEST LJUDSKA POVIJESTI MOJA…GOVORIŠ …KAO DA IZ TEBE PROGOVARA SAM BOG..POKRETAČ SVEGA...DIZAJNER SVIJETA KOJI S JEDNOG MJESTA POKREĆE SVE I SVE VIDI…POMISLIM DA TE SAM ON POSLAO MENI…ALI ZAŠTO…ZAŠTO….

ANOTHER TIME, ANOTHER PLACE-BRYAN FERRY

..JEDNOM JE GOETHE REKAO: NJEGOV JE ŽIVOT SJAJIO NEVIĐENIM SJAJEM, SJAJEM KOJI SE VJEROJATNO VIŠE NIKADA NEĆE PONOVITI-MISLIO JE ZA NAPOLEONA A JA SAM VODIO SVE BITKE NJEGOVE I POSLJEDNJU BITKU NA OTOKU SILBI…SVE SAM BIO I SVE SAM VIDIO U MISLIMA…..

A HARD RAIN S GONNA FALL - BOB DYLAN

SVE JE U GLAVI…SVE ALI NE TRUDIMO SE I NE ISKORIŠTAVAMO NJEGOV POTENCIJAL MOŽDA BAŠ IZ STRAHA DA NE PROVALI VAN SVE ONO SKRIVENO STOLJEĆIMA U NAMA I TKO ZNA TKO SMO I ŠTO SMO…ŠTO SE DOGODI KADA NETKO ILI NEŠTO OTVORI SPREMNIK…DOGODI SE KAOS..POTRES KOJI TE UZNEMIRI DO NAJDUBLJEG TVOGA BIĆA IZ STRAHA ILI IZ LJUBOMORE ILI SEBIČNOSTI ŠTO SE TO KONAČNO DOGODILO TAJIMO DA SE DOGODILO TRUDEĆI SE OSTATI I DALJE NEDODIRNUTI I NETAKNUTI…ŠTO LI…

DARK SIDE OF THE MOON – PINK FLOYD

MOŽDA POSTAJEMO VIŠA VRSTA…ALI U OČIMA LJUDI KOJI SE OSJEĆAJU UGROŽENIMA …ZBOG TE TVOJE STVARNE ILI PRIVIDNE NADMOĆI..SNAGE….SVI SMO SATKANI OD NAJTANANIJIH NITI…NAJSITNIJIH VLAKANA I SAMO AKO NETKO POVUČE I DOĐE DO ONE IZVORNE NITI SVE SE OPORI I RASTVORI ...OGOLI DO SRŽI….U JEDNOM TRENUTKU SMO OKRUŽENI GOMILOM A U DRUGOM SAMI DA NE MOŽEMO BITI USAMLJENIJI...USAMLJENI U SREĆI I BOLI…I OSTAJE NAM SAMO SOBA S POGLEDOM..ILI NEŠTO VIŠE….JA OVOGA TRENUTKA OSJEĆAM ENERGIJU I OSJEĆAM LJEPOTU DODIRA I LJEPOTU UPOZNAVANJA I LJEPOTU JEDNE NOVE OSOBE U MOME ŽIVOTU…I ISTOVREMENO VELIKI STRAH I SUOČAVANJE S ČINJENICOM I VIZIJOM ONOGA ŠTO ZAMIŠLJAM…ŠTO SAM ZAMIŠLJAO…ŽELIO…ŽELIM…ŠTO JA TO ŽELIM…KADA BUDEM VIDIO…AKO BUDEM VIDIO……PLAŠIM SE TOGA I PLAŠIM SE SEBE…JER SAM KAKO JE REKAO ….

STING – FRAGILE

NEKADA SE I OSJEĆAM TAKO NADMOĆNO I SNAŽNO…NOW…THERE …HERE…ANOTHER BRICK IN THE WALL……DA…OSJEĆAM SE DA BI DODIRUJUĆI SVE LJUDE KOJI ME OKRUŽUJU UZIMAO I ODUZIMAO IM ENERGIJU…SNAGU…MOĆ…SAMO KONTAKTOM…DODIROM…INTACTO…ZNAŠ SAMO IM PRIĐEŠ I OVLAŠ IH DODIRNEŠ A ONI SE SRUŠE…ISUŠENI KAO SMOKVA ILI ŠLJIVA….ISPIJENI….STRUNU…PRETVORE SE U PRAH I PEPEO…

ASHES TO ASHES….DAVID BOWIE….

OSJEĆAŠ SE DA MOŽEŠ I NEPOBJEDIVO POBIJEDITI ALI ZAŠTO…JER ZNAŠ I MISLIŠ DA JE SAM BOG S TOBOM I DA TI OTVARA SVA NEOTVORENA VRATA….POKAZUJE TI ONO ŠTO NIKADA NIKOME NIJE…PRIVILEGIRAN SAM…ODABRAN…MAŠTA NEMA GRANICA JER MOGU I NEZAMISLIVO…ZAŠTO…KAO DA ONU SVAKU DODIRNUTU OSOBU SKENIRAM..CIJELI NJIHOV ŽIVOT OD ROĐENJA OD BORAVKA U UTROBI…OD EMBRIJA OD….SPERMIJA…SKENIRAM IH I U TIH NEKOLIKO SEKUNDI KOLIKO MI TREBA PROŽIVIM SVE NJIHOVE PATNJE I BOLI I SVE RADOSTI….I IDEM DALJE…JA POSTAJEM NAJMOĆNIJI I BOGATIJI…

LET IT BE – THE BEATLES

PROĐEM KROZ NJIHOVE MISLI I ŽIVOTE KAO VJETAR….ORKANSKI VJETAR KOJI OPUSTOŠI SVE I ODNESE…SVAKIM SKENIRANIM DIJELOM NJIHOVIH ŽIVOTA JA SAM SE TRESAO I REAGIRAO KAO STRUJNIM UDARIMA…REAGIRAO JER SAM TIM PUTEM VOLIO, BIO VOLJEN, MRZIO, PATIO…LJUBIO…JER SAM BIO ONI…DA BIO SAM JEDNO VELIKO OGLEDALO NJIHOVIH ŽIVOTA, NJIHOVOG PROŠLOG… SADAŠNJEG I BUDUĆEG…ISTINA NI JEDNOM NISAM ZASTAO…RAZMISLIO VEĆ SAM SAMO IŠAO I PROLAZIO KAO VJETAR I KUPIO I ODBACIVAO ŠTO NIJE DOBRO I AKUMULIRAO ONO NAJBOLJE….DA ČEGA GOD SAM SE DOTAKNUO BILO JE ZLATO…PLATINA…UVIJEK SAM IMAO RJEŠENJA ZA SVE….I IŠAO DALJE…
ISTINA JE I JA ILI VOLIM ILI NE NEMA SREDINE TAKO I LJUDI….IMAJU OSJEĆAJE PREMA NAMA…VOLE TE ILI MRZE-NE VOLE….KAŽU TREBA SAMO 7 SEKUNDI DA TI SE NETKO SVIDI ILI NE SAMO SEDAM I TO JE TO JER SVE POSLIJE TOGA JE NADOGRADNJA ILI  RAZGRADNJA….KAŽU DUŠA TEŽI TOČNO 21. GRAM…JER KADA SU LJUDE MJERILI PRIJE I NAKON SMRTI SVATKO JE TEŽIO MANJE ZA
21. GRAM
A TOLIKO TEŽI NAŠA DUŠA…..

….MOŽDA SE NEĆEŠ SLOŽITI ALI ISTI NISMO JER NE MOŽEMO NITI BITI ALI MOGU BITI JEDNAK PO ONOME ŠTO NAS ČINI ONO ŠTO JESMO ILI JAČI A AKO SAM JAČI ONDA MOJI OSJEĆAJI MOGU PREPLAVITI TEBE I TVOJE..MOGU TE ISPUNITI….NADOPUNITI IH I DA NASTAVIMO ZAJEDNO LETJETI…MOŽDA JA NISAM OVOZEMALJSKI..MOŽDA SAM JA NEŠTO VANZEMALJSKO NEŠTO ŠTO NA ZEMLJI ČINI I VJETAR, VATRU, VODU, LED…SVE…NETKO TKO MOŽE VJETAR UHVATITI U MREŽU I UJEDINITI U JEDAN JOŠ VEĆI VJETAR…JOŠ VEĆU SNAGU…POSTOJI SAMO JEDNA OSOBA KOJA JE KOMPAKTNA S DRUGOM..ISTINA JE SAMO NAM JEDNA OSOBA MOŽE ODGOVARATI ALI NE SVE….SAMO U JEDNOJ OSOBI MOŽEMO OSJETITI SVE ONO ŠTO U DRUGIMA NE MOŽEMO…SAMO JEDNA…JA OSJEĆAM I ZNAM I LETIM…TRAŽIM I OSJEĆAM…ZUJIM…JURIM…NE SPUTAVAM GA I NIKADA NIKOGA NISAM SPUTAVAO JER SVAKO ZASTAJANJE ZBOG NEVAŽNIH STVARI U ŽIVOTU ODUZIMA NAM SNAGU…VOLJU..VRIJEME…ZARAZIMO SE NJIHOVIM BOLESTIMA I ZATO IDEM….MISLIM ME VODE NA PUT BEZ POVRATKA I NIKADA SE NISAM VRAĆAO NA STARO…NIKADA…MA KOLIKO GUBIO ILI DOBIVAO IŠAO SAM DALJE…IŠAO SAM I IDEM DALJE JER I VJETAR UVIJEK PROLAZI I NIKADA NIJE ISTI...NIKADA….ON JE MI….ON UVIJEK NENADANO DOLAZI I ODLAZI OSTAVLJAJUĆI NAS OGOLJENE…IMAM OSJEĆAJ DA NE STARIM NEGO SAM MUDRIJI…BOLJI…VEĆI…ZNAŠ KROZ POVIJEST U STAROM ZAVJETU…KADA SU POSTAJALI KRALJEVI…VOĐE SVOJIH NARODA…UVIJEK BI IH BOG PITAO ŠTO ŽELE…ONI SU IZNOSILI SVOJE ŽELJE KOJE SU UGLAVNOM BILE MATERIJALNE…DA POBJEĐUJU DRUGE NARODE I DOBIJU NJIHOVA BLAGA…ŽENE..POLJA…KUĆE….ZEMLJU…JEDINO JE SOLOMON KRALJ NAD KRALJEVIMA TRAŽIO MUDROST I DOBIO JE, JER U MUDROSTI JE SAZDANO SVE AKO ZNAŠ PREPOZNATI…JER MUDAR ČOVJEK JE I BOGAT I SLAVAN I NAJVEĆI I NAJMOĆNIJI A SVE DRUGO JE NEVAŽNO…ŽELIM BITI MUDAR…ŽELIM NIKADA NE OSTARJETI NE TIJELOM VEĆ UMOM I SVOJOM DUŠOM …ŽELIM…NE MORAMO GLEDATI U OGLEDALO PA DA VIDIMO VJETAR...POGLEDAMO OSOBU KOJU OSJEĆAMO…KOJA STOJI ISPRED NAS I VIDIMO VJETAR..VIDIMO SEBE…POVIJEST…

ZATO UPOZNAJ ME …POGLEDAJ SLOBODNO JER OD POGLEDA NEĆEŠ NESTATI I NEĆEŠ NIŠTA IZGUBITI…POGLEDAJ MENE I VIDJETI ĆEŠ SEBE…VJETAR JER JA SAM MIRROR…OGLEDALO DUŠE…TVOJE DUŠE...MOJE DUŠE…OGLEDALO SVIH DUŠA OVOGA SVIJETA…DJEČJIH, ŽENSKIH, MUŠKIH…AKO SE PREPOZNAŠ I U JEDNOM JEDINOM DJELIĆU..AKO TI USNE ZAIGRAJU...AKO TI SRCE ZATREPERI…NEMOJ SE PLAŠITI TO SAM JA…OBIČNI JEDAN ČOVJEK…MOŽDA NISAM ONAJ LIK KAKVOG SI GA ZAMIŠLJALA ALI POGLEDAJ ME U SRCE..DUBOKO U MENI SE KRIJU SVA BLAGA KOJA DRUGI NISU DOTAKLI NI PROBALI JER NISU ZNALI I NISU MOGLI…JER SU BILI SLABIJI…A JA SAM SAMO IŠAO DALJE…

AKO TRAŽIŠ ONDA ĆEŠ I NAĆI ALI GLEDAJ I OSJEĆAJ SVE…UDAHNI DUBOKO PUNIM PLUĆIMA I PREPUSTI SE…MENI…AKO JE TO ŠTO TRAŽIŠ TU PRED TOBOM PREPOZNATI ĆEŠ AKO BUDEŠ OSJEĆALA I GLEDALA A AKO NE NEĆEŠ PREPOZNATI I NASTAVITI ĆEŠ DALJE LUTATI I TRAŽITI A NEĆEŠ NIKADA VIŠE NAĆI…ZAŠTO …JER NISI PREPOZNALA I OTIŠLO JE DALEKO ISPRED TEBE..MOŽDA ĆEMO SE SRESTI OPET NAKON NEKOLIKO MILIJUNA GODINA U NEKOM DRUGOM OBLIKU I MOŽDA ME NITI ONDA NEĆEŠ PREPOZNATI AKO TO SADA NE BUDEŠ….JEDNOSTAVNO TREBAŠ GLEDATI…GLEDAJ I OSJEĆAJ I ZAŽMIRI AKO ME VIDIŠ…I AKO MOŽEŠ ONDA IMATI MOJ LIK PRED SOBOM…TO JE ONDA TO…AKO NE - OTVORI OČI I IDI DALJE…MENE TREBA OSJEĆATI I ONA KOJA ME NE OSJEĆA I NE VOLI NE ŽELIM JE..MAKAR IMALA SVA OVOZEMALJSKA BOGATSTVA...NE TREBA MI…MENI TREBA BIĆE SATKANO OD SVIH VRIJEDNOSTI BOGOM DANIH…I JA TRAŽIM…TRAŽIM KAO I TI…MOŽDA…NE ZNAM…..

NEVER FOR EVER – KATE BUSH

ALI ZNAJ JEDNO OVO TVOJE I MOJE JE VIŠE OD SVEGA DRUGOGA I NA MENE JE DJELOVALO KAO UDAR GROMA. MUNJE I OSIM BLJESKA RAZGOLITILA SI MI DUŠU…NE POSTOJI OSOBA NA OVOME SVIJETU KOJOJ SAM VIŠE NAPISAO KAO TEBI U OVOJ PORUCI …JA SAM SE RAZGOLITIO SKORO DO NAJSITNIJIH DETALJA OD SVOGA LIKA PA NADALJE…RAZGOLITIO I OTVORIO DIO SVOJE DUŠE…A TEBE NIŠTA NISAM PITAO I TEBE TO MOŽDA IZLUĐUJE …ČUDI U NAJMANJU RUKU..ZAŠTO NISAM….

NE POSTOJI OSOBA DA SAM JOJ PISAO … NE POSTOJI…NEMOJ OVO ISKORISTI NI U KOJEM OBLIKU..ZADRŽI SAMO ZA SEBE…SAMO ZA SEBE…NEKA TI OVO MOJE ŠTO TI PIŠEM ILI POKUŠAVAM PISATI BUDE NEKAKAV ...TEMELJ…ISKUSTVO…NE ZNAM ŠTO………JA SAM VIŠE NEGO OSOBA I JA SAM VIŠE NEGO VJETAR I JA TRAŽIM OSOBU KOJU ĆU OGOLITI DO KOŽE I DO KOSTI……DO NAJTANJE KOŠČICE I NAKON TOGA NEĆU JE ISPLJUNUTI I NEĆU JE POKAZATI DRUGOME I NEĆU DATI TO SVOJE BOGATSTVO KOJE SAM STEKAO NA TAJ NAČIN...JER JEDNOSTAVNO NISAM TAJ..NISAM…

NAJJEDNOSTAVNIJE STVARI SU UPAKIRANE U NAJOBIČNIJI OMOT…NEPRIVLAČAN KOGA SVI ZAOBILAZE KAO PAKET S MOGUĆOM BOMBOM…JA SAM TERORIST U NAJGOREM MOGUĆEM OBLIKU…ONAJ BLAGI TERORIST AKO I POSTOJI BLAGI…MOŽDA LUPAM GLUPOSTI… KOJI KADA TI UĐE U SRCE I DUŠU U TVOJE TIJELO….ŽELI GA RAZORITI I RAZOTKRITI…JA SAM TVOJ DNK…DNA…JA SAM CIA…JA SAM NATO…JA SAM SVA OVOZEMALJSKA I VANZEMALJSKA SILA JA SAM POSLANIK I APOSTOL….JA SAM BOGOMDAN…JA SAM JA…JA TRAŽIM…JA NALAZIM…JA ĆU NAĆI…….

AKO NE BUDEŠ PREPOZNALA POZNATO AKO NE BUDEŠ POGLEDALA…GLEDANO….AKO….BITI ĆEŠ OSUĐENA KAO I MILIJUNI DRUGIH NA OBIČNO DOSTUPNO SVIMA…SVIM ŽENAMA…SVIM LJUDIMA….A ONO ŠTO JE NAJVREDNIJE OSTAVITI ĆEŠ DA I DALJE STOJI KAO U NEKOM SVJETSKOM MUZEJU OČIMA DRUGIM DOSTUPNO I SAMO TO..OSTAVITI ĆEŠ NA NEKOME ZIDU..NEKOM POSTOLJU ILI POLICI…NEKOME I NEŠTO…AKO OSJEĆAŠ POKUŠAJ ZATVORITI OČI I STVORITI SEBI SLIKU ONOGA ŠTO STVARNO ŽELIŠ…ŠTO TI STVARNO ŽELIŠ I HOĆEŠ…NEŠTO ŠTO I SVI DRUGI IMAJU…TRAŽE…I POKAZUJU…ONO ŠTO SE SVIMA SVIĐA…ŠTO JE IN….

USPOREĐIVALI SU ME S JOBOM MNOGI PRIJATELJI…MNOGI ALI NISU SHVAĆALI MOJE I MENE…PATIM MOŽDA KAO TI…TRAŽIM…ŽELIM I VOLIM….JER LJUBAV MOJA JE VELIKA I
NEISKVARENA…NETAKNUTA…NEPODIJELJENA…MOJA LJUBAV JE…SAMO LJUBAV…SUDBINA JE NAPISANA DAVNO O SVAKOME OD NAS…ODREĐENA…..ZAŠTO…MOŽDA SVE TE ODGOVORE NEĆEMO DOBITI S ISPRUŽENOM RUKOM KAKO MI TO ŽELIMO...ODMAH OVDJE I SADA…

ZNAŠ LI TI TKO SAM JA UOPĆE…ZNAŠ LI TI….DA SAM JA VODIO BITKE KAKVE NITKO NIJE VODIO ILI SAMO RIJETKI…JE LI TI TO MOŽEŠ ZAMISLITI…KADA SE CIJELI SVIJET SRUČI NA TEBE ŠTO ONDA BIVA…A JA …ZNAO SAM SE PENJATI IZ PONORA DO CESTE I ZNAO SAM OPET BITI GURNUT NATRAG….ALI JA SAM USTAJAO I VRAĆAO SE DESETINE PUTA…USTAJAO SAM ONAKO RANJEN I IŠAO DALJE DOK MI RANE NISU ZACIJELILE I NESTALI OŽILJCI SA MOGA SLABAŠNOGA TIJELA…ZA MNOM SU SE OSVRTALI OPRAVDAVALI TO SVIME ŠTO JE NJIMA POGODOVALO A NISU ZNALI MOJU VRIJEDNOST I NEĆE JE NIKADA SPOZNATI KADA NISU TADA JER NEĆU IM OMOGUĆITI TO ZADOVOLJSTVO…NEĆU….NITI SADA….

NE ME QUITTE PAS – CHARLES AZNAVOUR

NE ZNAM HOĆEŠ LI SHVATITI I RAZUMJETI MOJE TRAŽENJE I MENE…IZOLIRAO SAM SE U IONAKO SVOJOJ IZOLIRANOSTI OD SVEGA ŠTO BI ME MOGLO ZAPRLJATI…IZOLIRAO….
JA TEBE MOLIM…PREKLINJEM….OSJETI OVOGA MENE OTVORENIH I ZATVORENIH OČIJU..OSJETI GA SVAKIM DIJELOM SVOGA BIĆA I POKUŠAJ MU OTVORITI SVA NEOTVORENA VRATA NJEGOVA SRCA…NJEGOVE DUŠE…OTVORI MU SVOJU DUŠU I NEĆE TI JE UZETI…SAMO DOTAKNUTI I SMIRITI NEMIR…POKUŠAJ…BIBLIJA KAŽE: POKUCAJ OTVORITI ĆE TI SE….AKO NE POKUCAŠ I NEĆE…ZATRAŽI I DOBITI ĆEŠ….…JA IMAM OD BOGA DANU SNAGU…PREVELIKU SNAGU NE DOPUSTITI DA TE VIDE ONI KOJI NE TREBAJU…PORAZE MANJE VRIJEDNI…JA IMAM…JA VJERUJEM…JA KADA ZAUZDAM VJETAR …JA SAM ON…U LJUDSKOM OBLIKU…JA SAM SNAGA I MOĆ LJUBAVI…JA SAM VATRA KOJA PROŽDIRE SVE PRED SOBOM…JA SAM LED KOJI OKUJE NEOKOVANO….JA SAM STIJENA….JA SAM…LJUBAV KOJA SIJEČE SVE PRED SOBOM ŠTO TO NIJE….JA SAM MEKAN KAO PAMUK…JA SAM TAMA U KOJOJ NESTAJU SVI KOJI NISU SVIJETLO….

WHEN A MAN LOVES A WOMAN – OTTIS READDING

MNOGI NEĆE RAZUMJETI NI OVO I PITAŠ SE MOŽDA KAJ JE NJEMU SADA I O ČEMU ON GOVORI………ALI OD TEBE NEĆU TRAŽITI NIŠTA…NIŠTA ŠTO TI NE BI HTJELA DATI I ŠTO NE BI ŽELJELA…JER NIKADA NISAM BIO PROSJAK...PROSJAK LJUBAVI ILI BILO ČIJE PAŽNJE…
STOJIM S OVE STRANE SRETAN I NESRETAN I PONOSAN I GORD…USPRAVAN...STOJIM I ČEKAM…OSJEĆAM VJETAR KAKO ME NOSI I KAKO KROZ MOJE MISLI STRUJI….GLEDAM OGLEDALO NE BI LI VIDIO SVOJ ODRAZ JESAM LI UOPĆE TO JA…TRAŽIM LEONARDA DA MI OBJASNI I KAŽE KOJU RIJEČ I POTVRDI SVE ONO ŠTO OSJEĆAM…TRAŽIM NJEGOV POGLED….

...ŽELIM VIDJETI TO NEVINO DIJETE U TEBI…VIDJETI MALU SRNU KAKO PRESKAČE ŠUMOM…VIDJETI LANE…VIDJETI NEDIRNUTU LJEPOTU OLIMPA…VIDJETI KLEOPATRU…VIDJETI PEPELJUGU..VIDJETI LAVICU….I JA SAM IPAK ČOVJEK VIŠE OD SVEGA KOGA NITKO NE RAZUMIJE…JA SAM MUŠKARAC U PRAVOM SMISLU TE RIJEČI KOJEGA TREBAJU SAMO ZATO ŠTO VIDE ONO ŠTO SVI VIDE I ŠTO GA ŽELE ISKORISTITI…. I DO SADA SAM UZIMAO ONO ŠTO MI SE DAVALO ALI VIŠE NEĆU I NE MOGU JER NE VIDE ONO DUBINSKO U MENI….JA SAM I POVRIJEĐENA ŽENA…NEZAŠTIĆENA…SAMA….JA SAM KONJ DIVLJI KOJI TRČI PROSTRANSTVIMA…JA SAM BIK KOJEG U ARENI NEMILOSRDNO PROBADAJU DO SMRTI ZBOG SVOJE SLAVE I ODVLAČE NAKON TOGA U MESNICU…TRANŽIRAJU ME …KOMADAJU…LOME MOJE KOSTI…ALI NE SHVAĆAJU DA SAM JA NESALOMLJIV I NEPOBJEDIV…NE SHVAĆAJU KOLIKO SU ONI SVI PROLAZNI…POBIJEĐENI…

POŠTUJEM SVE ŠTO SI TI …

SAY YOU, SAY ME – LIONEL RITCHIE

DJEVOJČICE NISI NITI SVJESNA GDJE SI STALA…U ČIJE SI DVORIŠTE UŠLA…U ČIJU BAŠČU I UBRALA NEUBRANO....NISI NITI SVJESNA KOLIKO SAM JA VELIKI…. AKO SMO SI SUĐENI…AKO NISMO…NISMO…… ŽELIM BITI MNOGI I JEDAN JEDINI…ŽELIM BITI ONO ŠTO JESAM I KONAČNO JEDNOM DA ME NETKO RAZUMIJE I VOLI BEZ OBZIRA NE SVE….AKO ME NE ŽELIŠ RAZUMJETI ĆU TE…I OTIĆI ĆU….OTIĆI MALENA U LEGIJU STRANACA U LEGIJU ONIH KOJI SE ODRIČU SVEGA I ODLAZE U ZABORAV…OTIĆI U ALEJU VELIKANA KOJU SU VEĆ SVI ZABORAVILI…. U ZABORAV…PROBODEN U SRCE…ODLAZIM…SUZE MI MUTE VID…SRCE MI JE ZAROBLJENO…ZALUĐENO….OTIĆI ĆU…ZBOG NEKOGA A ZNAM DA SI BLIZU MENE TU NEGDJE U MNOŠTVU…LUTAŠ KAO RANJENA ZVIJER…GRIZEŠ I UDARAŠ SVOJOM VELIKOM ŠAPOM….ZNAM TO DA SI TU ALI JA SAM STRANAC U NOĆI JA SAM….

IN MY SECRET LIFE ….. ©

P . S .

KADA SE KIŠE I OLUJE STIŠALE BUDU

I KADA KREKET ŽABA PO BLATNJAVOM PUTU BUDE UTIHAO

I KAD RASPJEVANI ZVUK ZVONA S KATEDRALSKOG TORNJA

ZAUSTAVI I NADJAČA BOLNU PJESMU VJETRA

A ALEJE PONOVNO OŽIVE ŽIVOTOM PROLJEĆA

JA KLIKTAĆU NESTANKU SVOME…

TADA DRAGA SIGURNO NEĆU VIŠE MORATI ČEKATI

I POLA SATA DUŽE SKLONJEN U SJENCI FENJERA

PROKIS'O DO KOŽE TVOJ KORAK LAKI…

ZNAM - TEBI SE NIKAD ŽURILO NIJE

A JA BAKSUZ…BAŠ U PROLJEĆE SE ZALJUBIO…

ALI NIJE VAŽNO JA EVO KLIČEM…

JER REKOŠE MI – IZA SVAKOGA NESTANKA ROĐENJE NIČE…


jjbraddock @ 17:15 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 26, 2006





Zbogom Ana, doviđenja,
Nisam te poznavao, 
Pa možda ni značaj pridavao,
Tvojoj borbi sa smrću,
Koje smo se sjetili svi na kraju!

Zbogom Ana, doviđenja,
Znam samo da te više nema,
Da utjehu ne mogu dati,
I da moja riječ neće da te vrati,
U ovo prelijepo jesenje podne,
Dok mrtvačka zvona žalobna zvone,
A tebe neće biti nikada više,
U srcima mnogim koje ne znaš,
Osim onih koji te voljaše!

Zbogom Ana, doviđenja,
Nemoj tužna biti,
Otišla si s osmjehom,
Željela si tako malo,
Željela si život,
A dobila vječnost.
Nisi imala straha,
Željela si još malo ostati,
Ali simbolom žene ćeš postati,
Koja se smrti ne plaši,
Koja joj u oči gleda,
Koja se nikada ne preda,
I kada je kraj blizu!

Zbogom Ana, doviđenja,
Oni koji srca imaju,
Oni koji život snivaju,
Uvijek će te se sjećati,
O tvom životu neće vijećati!

Slomilo se još jedno novinarsko pero,
Koje je živjeti htjelo,
Biće lijepo i veselo,
U liku žene male,
U liku jedne žene velike,
Koja nije imala prilike,
Reći sve što želi,
I otišla na pola puta,
Na put još duži!

Zbogom Ana, doviđenja,
Život neće stati za većinu,
Ali će biti siromašniji za veličinu,
Za tvoj lik krhki i pogled sjetni,
Kakvih malo ima među nama,
Reći ću bez srama!

Hoće li tko pisati elegiju,
Jedne zalutale duše,
Apsurd postaje pjesma moja,
Slomilo se još jedno novinarsko pero!

Zbogom Ana, doviđenja,
Svi ćemo umrijeti Ana,
Svi ćemo za tobom jednog dana,
Nikada nećeš biti sama,
Evo mene stihovima mojim ti hrlim,
Pjesmom i ljubavlju te grlim,
Ovaj papir ne može ispričati,
Sve što ti želim iskreno reći!

Zbogom Ana, doviđenja,
I vjerujem mi da plačem,
Dok ti posljednje stihove pišem,
Kapaju suze moje zbog tebe,
Miluje te pero jednog pjesnika,
Zbog gubitka novinarke «Vjesnika»,
Nema toga besjednika,
Koji može sročiti riječi tvoga lika,
Roditeljskog i sestrinskog gubitka!

Zbogom Ana, doviđenja,
Pišem ti posljednje stihove,
Kratkog životnog vijeka,
Koji prođe kao rijeka,
Prerano umrle duše!

Zbogom Ana, doviđenja,
Posljednji krik mi se ote,
Zbog velike grehote,
Prerano otrgnute ljepote,
Koja je željela samo živjeti!

Zbogom Ana, doviđenja,
O, bože, zar je mnogo tražila,
Pa ni misao nije istražila,
A sve što si tražio je uvažila,
Molitvom je milost od tebe tražila,
Nisi joj ovaj život dao,
U vječnost ona ode,
Gdje mnogi ne pohode!

Zbogom Ana, doviđenja,
O, bože, kakvom se strašću borila,
Za život je molila,
Pa kao svijeća sagorjela,
Pa ti sada kuni misao moju,
Sprži mi moja krila,
Što buntovan ti se tužim,
Što ništa ne kužim,
Zašto joj nisi dao još malo,
Kada ti je tražila,
Molećivog pogleda uprtog tebi,
Ništa ti bilo ne bi,
Da si spustio ruku na njena nemoćna pleća,
Ana je zato u očima mojim još veća.
Zbogom Ana, doviđenja…
©


jjbraddock @ 16:23 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Arhiva
« » stu 2006
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
P.S.
Powered by Bomb Mp3 Music Player
Index.hr
Nema zapisa.