Moja Autorska poezija
Blog - studeni 2007
petak, studeni 30, 2007


Otišla si na današnji dan, a ja se
S tvojim gubitkom još pomirio nisam!
Kad se mrki mrak spusti s planine
Tvoj lik mi pred oči dođe,
Tada se prahu vraća prah
A ja zadržavam dah, suze koje teku,
Ne bih li nadglasao duše jeku
Zbog gubitka tvoga!
Epitaf neka je tvoje ime, Majko,
Kao časna kruna tvoga života
Koji si meni podarila!
Vrijednost njegova ovisi o onome 
Što ostavljam iza sebe! 
A ti si Majko, meni ostavila 
Dušu svoju, da čuva dušu moju...©

P.S. Dragi moji blogeri! 
Svaki glas koji dajete meni, dajete njima: 
udruga_radost.bloger.hr i eventualnu nagradu, za blog mjeseca, unaprijed želim njima darivati...Hvala svima onima koji su već dali glas ili koji ga žele dati...


jjbraddock @ 17:58 |Komentiraj | Komentari: 42 | Prikaži komentare



Ne zaboravimo ova tužna lica,
Što pružaju dlan hladni,
Zbog toga nisu sretni,
Oni su samo gladni,
A mi, nemojmo biti jadni,
Podarimo im, bar na jedan trenutak,
Kovanicu sreće na dlanu,
Jer njihova sreća neće biti veća,
Ona je daleko manja,
Kao i njihova odjeća tanja,
Oni su samo jedni u nizu,
Kojima pomoć treba,
Za koricu kruha ili hljeba…©

P.S. Dragi moji blogeri! Svaki glas koji dajete meni, dajete njima: udruga_radost.bloger.hr i eventualnu nagradu za blog mjeseca unaprijed želim njima darivati...Hvala svima onima koji su već dali glas ili koji ga žele dati...


jjbraddock @ 11:19 |Komentiraj | Komentari: 33 | Prikaži komentare


 


Zašto? 
Zašto živimo sutra,
Kada ni sada nismo proživjeli?©

JJ Braddock


jjbraddock @ 00:58 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 29, 2007


 


Osjećam se napušteno,
Kao dijete prepušteno,
Surovo ostavljeno 
Na brigu drugom,
Sa svojom samoćom i tugom!

Evo suze svoje brišem,
Po tko zna koji put pišem,
Dok mi u grudima košmar neki,
Pomiješan i stran osjećaj u jeki!

Kao da sam gažen gomilom nogu,
Pa ne opraštam ni samome Bogu
Što me i on napusti,
Vjetru prepusti,
Da me kao prah raznese,
U daleke planine odnese!

Dođe mi da se na most popnem,
Bacim s njega u dubine,
I da mi se trag zatre,
Sve jednostavno zamre
Da od mene ne ostanu ništa…©

jjbraddock @ 18:33 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare




 


Daljina nas dijeli,
Možda to nismo htjeli,
Ali postoje dva puta,
Jednim kojim ti ode,
I moj put slobode!

Daljina nas dijeli,
Putovi nam se sastati neće,
Nema tu sreće,
Prevelika nas daljina dijeli!

Blizina nam je činila isto,
Tama je uvijek bila,
Razlivena i sama,
Bez ikakva glasa,
Bilo kakva zvuka,
Uvijek nam je bilo muka,
Nije bilo pomaka!

Daljina nas dijeli,
Blizina nas dijeli,
To smo i htjeli,
Čaša se konačno prelila,
Nikada moja nisi bila,
Nisi imala nikakve želje,
Da ukloniš sve barijere,
Srušiš sve zidove u glavi,
Da nas ljubav preplavi!

Nisam te želio sprečavati,
Uzalud obećavati,
Ono što nisam mogao,
Jer snage nisam smogao,
Odmah ti sve reći,
Da sam ostao bez riječi
…©

jjbraddock @ 12:22 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 28, 2007


 


Htjela si biti sama,
Bez ikakvih spona,
Bez glasnih zvona,
Slobodno skitati,
Nikoga ništa ne pitati,
Nebom slobodno ploviti,
Na oblaku bijelom i mekom,
Vjetrom nošenim daleko!

Htjela si sve putove zatirati,
Niti jednog traga ne ostaviti,
Sve si to htjela sama,
Istraživati smiraj dana,
Stići do najvišeg vrha,
Do najveće dubine,
Povući se u tišinu,
Ne osjetiti moju gorčinu!

Htjela si bez mene dalje
Svoje snove živjeti,
Ne želim ti na put stati,
Jer si mi dala dio svoga sna,
Svojim usnama pružena!

Dalje želiš sama,
Misliš da će nestati tama
Buđenjem novoga dana,
Da ćeš vidjeti čudesa,
Svu širinu nebesa,
Koja ti se smjelo smiješe,
Da tvoj bijeg uzalud ne bješe
…©

jjbraddock @ 22:50 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare




Riječ topla i blaga,
Uvijek mi je bila draga,
Koju si mi izricala,
Dok si moje ime klicala,
Svojim mirisom me opijala,
Uvijek si najbolje dobivala,
Dok si nad mene bila nadnesena,
Kao najljepši dar donesena,
Bila si odana i nježna,
Uvijek je bila to moja težnja!

Ali nisi takva više,
Ne osjećam te kako dišeš,
Oprosti, ako sam bio nepromišljen,
Ni jedan korak moj nije smišljen,
Moja ljubav je najljepša priča,
Koja se nikada do kraja ne ispriča,
Tuga i patnja meni su znani,
Uvijek ostajem po strani,
Iznova se zaklinjem,
Sebe uvijek proklinjem,
Da mi se to više neće dogoditi,
Rastanak bilo koji pogoditi!

Pa onda zbunjen ostanem,
Izgubljen postanem,
Odlazim glave pognute,
Birajući druge pute,
Ponižen i umoran,
Kao svaki ostavljeni pokoran
…©

jjbraddock @ 20:43 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare


 


U novcu je moć velika,
Čovjek mu ljubav daje,
Bolestan zdrav ostaje,
S novcem glupak
Političar postaje!

Što manje u glavi imaš,
Lako se novca primaš,
Ako ga nemaš,
Na prijatelje zaboravi!

S novcem su mnogi sretni,
Bez njega nesretni,
Ako imaš loš glas,
S novcem ga dobivaš!

Pred novcem se na svakom kraju
Svi odreda klanjaju,
S novcem se svi lako kaju,
Najmanje ga drugima daju!

S novcem se lako status dobiva,
Pomoću njega se dosta i prebija,
Mnogi bi htjeli sjaj,
Neki bi kupili i raj!

Njemu se sve počasti daju,
Na koljena padaju,
S novcem se i vladar postaje,
S njim se na vlasti ostaje!

S novcem se s doktorom lako dogovoriti,
Umjesto u nekom bolničkom hodniku čamiti,
Neznalice pametni budu,
S novcem možeš kupiti i Judu!

Što više novca i laži su veće,
Pomoću njega svakom se podmeće,
S novcem i rešetke prepiliš,
Bez novca u zatvoru ne preživiš!

Novcem vješto i suca kupiš,
Novac sve zidove ruši,
Bez novca se lako popuši,
S novcem je nevolja svaka laka!

N
ovac velika djela stvara,
Bez novca nije mirna glava,
Jedni novcem zavrijede smrt,
A drugima je životni put utrt!

Zbog njega i nevini u zatvoru leže,
A drugi imaju humke svježe,
Crkva kaže da je novac napast velika,
Djelo samoga vraga,
Ali svećenici za novac mole,
Opraštaju vam sve grijehe gole!

Drugi kupuju za njega škole,
S novcem možeš kupiti ljubav,
S njim ženama nisi gubav,
Ako imaš dovoljno blaga,
Lijepa žena postati će ti draga!

S novcem ne možeš kupiti nebo,
To bi trebao znati svatko,
Niti Božje spasenje,
Svoje duše iskupljenje
…©

jjbraddock @ 17:07 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare


 


Moje vrijeme je vječnost,
Kao djetinja nedorečenost,
Što je provodim u dosadi,
Žureći odrasti,
A sada bi želio ponovno dijete biti!

Cijeli život trošim zdravlje,
Da bih stekao novac i krov,
A još dug je put,
Život nije gotov!

Plašim se samo dana,
Kada budem morao trošiti novac,
Pod tim istim krovom sam,
Da bih vratio zdravlje!

I sada dok sjedim u samoći,
Razmišljam o onome sutra,
Što budućnost mi nosi,
Gledam kraj ovoga jutra,
Uporno svemu prkosim!

Zaboravio sam sadašnjost,
Grozničavo okrenut budućnosti,
Pa pomislim da ne živim,
Ni ovo sada a ni sutra,
Nemam koga da krivim!

Okrenuo sam se unatrag,
Osvrnuo se na jučer,
I shvatio sam jedno;
Da živim kao da 
Nikada umrijeti neću,
I uplašio sam se,
Da ne umrem,
Kao da nikada nisam ni živio!

Na trenutak me ošinu tišina,
Uplaših se i svoje prilike,
Kakva mi je uopće sudbina,
Redale su se čudne slike!

Jesam li što naučio do sada,
Kolika mi je uopće nada,
Prisiliti nekoga da me voli,
Shvatiti ovaj moj život goli!?

Mogu jedino voljeti,
Sve loše preboljeti,
Mogu se i dalje nadati,
Željeti i ne stradati!

Uopće mi važno nije,
Niti je vrijedno spomena,
Ono što posjedujem u životu,
Vrjednija je svaka uspomena,
I ono tko sam ja!

Ne želim se s nikim uspoređivati,
Natjecati i pobjeđivati,
Drugima uporno podređivati,
To nikako nije dobro!

Shvatio sam da moje bogatstvo,
Nije u količini novca,
Već u mojoj potrebi,
Da znam živjeti i s malim!

Tako malo treba,
Ponekada jedna riječ,
Povrijediti voljeno biće,
A onda mi vječnost treba,
Da popravim sve to!

Koliko sam puta molio oprost,
A nikome ga nisam dao,
Zato ga svima dajem,
I s toga se ne kajem!

Pogledao sam se u ogledalo,
Ljubio se i zagledao,
Spoznao sam da ni sam ne znam izreći,
Ljubav nekome tko mi nešto znači!

Odavno sam znao pa se uvjerio,
Da sam se mnogo puta iznevjerio,
Jer novcem se može kupiti sve,
Ali sreća nikada ne!

Promatram sve oko sebe,
Vidim očima drugim,
Onda se ni ne čudim,
Što drugi isto vide drugačije!

U ovim godinama sam naučio,
Iako sam se dosta mučio,
Da je pravi prijatelj koji sve zna o tebi,
I unatoč svega te voli!

Konačno u svemu što me muči,
Nije dovoljno da mi drugi oproste,
Moram jednom za sva vremena,
Oprostiti i sebi
…©

jjbraddock @ 11:22 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
utorak, studeni 27, 2007


 


Noć je skrivala tvoje dodire,
Nevidljivi vrt strasti,
Muziku koja nas je opijala,
Bršljanom strasti prekrivala,
Dok nam je krv strujala,
Otkucajima srca pojačala
Bol koja nas je preplavila!

Dušom drhtavom sam te osjećao,
Svakim djelićem tijela se gibao,
U licu ti je bio suton rumeni,
Prekrasne puti tvoje,
Sjajila si poput padajuće zvijezde,
Koja tragom svojim obris ostavlja,
U ovoj noći sve zaboravlja,
Da smo u tamnici zatočeni,
Bez mogućnošću bijega i pomilovanja!

Muzika nam je poklanjala
Jedini put bijega iz ovoga stanja,
Mogućnost tvoga ostanka je sve manja,
Sa svakim tvojim pokretom,
Bila si od mene dalja,
Postajala si drugim svijetom…
©

jjbraddock @ 19:01 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare


 


Šapću mi kišne kapi,
Ali riječi ti ne čuješ,
Šapću riječi neke,
Kišne kapi meke
Iz neba se prosuše,
Kupaju šumu, 
Stablo svako,
Grane žedne i same,
Padaju na moje lice,
Na ruke koje traže,
Odjeću moju vlaže!

Padaju kišne kapi,
Misli moje kupaju
Što iz moje duše pupaju,
Skladajući lijepu priču,
Kojom si me opčinila,
Ovaj dan moj začinila!

Šapću mi kišne kapi,
Padaju na moju glavu golu,
Na stabla koja suze smolu,
Hodam tako, pomalo smjelo,
Rekao bih da možda plačem,
Dok se kišom namačem,
Preplavljen nekom sjetom,
Okružen čudnim svijetom!

Udišem mirise pune svježine,
U grudima punim miline,
Srce mi je postalo tijesno,
Na sve oko sebe bijesno,
Nikada nećemo biti skupa,
Niti će kiša ovako da nas kupa,
Jer ja hodam po kiši samo,
Tko zna kuda idem i kamo
…©

jjbraddock @ 15:55 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare


 


Moje riječi nisu uspjele zatomiti jecaj
Napuštenih ruku, izranjavane duše,
Moje riječi svjedoče o mome bolu,
Samo te moje riječi,
Mogu moje turobne dane,
Neprozirne magle i noći,
Samo one mogu vidjeti mene,
Kao krhku svjetiljku,
Kojoj se sve čini razumljivo,
Jednostavno i prihvatljivo,
A svima drugima neshvatljivo!

Moje riječi su moje oči i ruke,
Plamen koji se ogledava u svemu,
Moje riječi iznemogle,
Nastavljaju put dalje,
Iako su pred zid došle,
Jer ne poriču moje stranputice!

Moje riječi su graditelji mostova,
One su odane mome životu,
Jer su okusile gorčinu,
Moje riječi razgrću svaki privid,
Blizine i prisnosti novoga dana,
One svjedoče o podijeljenosti snova!

Moje riječi su melodija nade,
One su osvit nove zore,
Pjesme radosne i bolne,
Pjesme moje,
Samo moje riječi koje dušom govore,
Mogu natjerati sunce da se razlije vodom!

Moje riječi iz mene izviru,
One u mene poniru,
One teku kao duboka rijeka,
Jer su izrečene usnama mojim,
Bolno težeći biti bićem tvojim
…©

jjbraddock @ 11:36 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 26, 2007


 


Naslonila si glavu na moje rame,
Raspustila svoje kose,
Riječima mi ljubav izgovarala,
Osjećao sam da se nisi pretvarala,
Da nam je samo nebo granica,
Ispunjeno uzbuđenjem i tišinom!

Ali sada mi iz srca krv teče,
Odsutnost me tvoja boli,
Kada slobodan biti ne mogu,
Tvojoj ljubavi dodati svoju!

Zidovi me pritišću,
Kao u tamnici nekoj,
Veselje sam tugom prekrio,
Kao da sam u zemlju propao,
Kao dan u bezdan noći ove
…©

jjbraddock @ 21:04 |Komentiraj | Komentari: 29 | Prikaži komentare


 


Jalan li si, pakostan si!?
Što učini od tebe zloba,
Da se tuđim naslađuješ,
Lažno druge optužuješ?

Zar si bez pameti,
Ljubavi užegle,
Dugo ćeš patiti,
Nikada nećeš
Ništa shvatiti,
Pokošen ćeš biti
Zbog grijeha najtežeg?

Bijedan li si, jadan li si,
Sudba te tvoja stiže,
Zapjenjenih usta
Steže ti omču oko vrata,
Umjesto u ljubav da se preobratiš,
Jedini izlaz taj shvatiš,
Ti gaziš jalno dalje,
Ništa ti sveto nije,
Ni ono što je samo po sebi?

Omču mi o vrat stavljaš,
Jamu mi kopaš,
Omčom tom se gušiš,
U jamu padaš,
Misao zla te mori,
Iz tvoje zle utrobe govori,
Valjda će te vrijeme umoriti,
Kada ćeš pameti doći,
Ako ćeš uopće moći,
Nesrećom se naslađujući,
Grižnja savjesti će te peći!
Što više reći,
Osobi koja to zaslužila nije…©

jjbraddock @ 16:06 |Komentiraj | Komentari: 29 | Prikaži komentare




Onaj tko ne voli,
Kao more je bez soli,
Zemlja bez ploda,
Stablo bez roda,
Vinar bez vina,
Kao polje puno mina,
Kao slika blijeda,
Tjedan kojem fali srijeda,
Kao jutro bez sunčeva izlaska,
Dan bez njegova zalaska,
Kao planina pusta i gola,
Kuća puna bola,
Onaj tko ne voli,
Ne zna što gubi
…©

jjbraddock @ 12:42 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare


 


Pjevaj draga moju pjesmu,
Dok koračamo pokraj Begove džamije,
Nagni se nad staru česmu,
Napij se vode s moga dlana!

Mjesec stari nad čaršijom sjaji,
Zamukli su zvuci čekića starih zanata,
Pozni već je sat na satu katedrale,
Noć prekriva usnule mahale!

Kaldrmom odzvanja bat naših koraka,
Nitko ne zna draž toga meraka,
Ništa ti nisi kriva moja mila,
Nit me rani nit me obrani,
Sramežljiva si uvijek bila!

Hodamo posljednji put gradom našim,
Sarajevo nam u krvi zauvijek reče,
Ovo je naše posljednje večer,
Kada ćemo zajedno čuti,
Kako Miljacka mirno teče!

Oprostili smo se od naših mjesta,
Gdje smo u ljubavi odrastali,
Udisao sam tvoj obraz mili,
Nije to nikada bilo po sili!

Uvijek si mi u oku bila mila,
Uzdisao sam žudeći za tobom,
Koliko puta smo mostove prelazili,
Jedno drugom u zagrljaj padali!

Večeras se nebom zvijezde rasuše,
Svjedoci nijemi iskre po nama prosuše,
Nadu mi bar malo na usne dahni,
Još jednom mi na rastanku mahni!

Sat ponoć bije a tebe više nije,
Što ću poslije tebe jadnik u taj mah,
Kako ću dočekati sabah,
Još jednom nam zvijezde sjaje,
Trenutku zadnjem našem daje,
Nikada više sarajevske raje!?

Dok korzom kući idemo,
Slušaš li me ili me kušaš,
Ili si već na drugom mjestu,
Nikada više nećemo proći ovu cestu!

Pjevaj zato draga moju pjesmu,
Zauvijek ćeš mi venama teći,
Morao sam ti to reći,
Kao što će Sarajevo u meni ostati,
Duši mojoj napaćenoj postati,
Najveća ljubav i bol srca moga
…©

jjbraddock @ 00:33 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 25, 2007


 


Duša je najveća snaga moja,
I kada me tijelo izdaje,
Ona se nikada ne predaje,
Uvijek mi nadu daje,
Koraci mi u duši odzvanjaju,
U letu leptirice nestaju!

S tobom sam bio u tijelu jedno,
Ali ono što je najviše vrijedno
U dušama nismo postali,
Rukama smo se našim zapleli,
Pa smo se zato rastali,
Nikada se dušom nismo sastali!

Pogled i tišina duše moje,
Uvijek draga nad tobom bdije,
Jer prebivaš u srcu mome,
S blagošću čudnom kao u grču!

Još jednom na moje srce ruku položi,
Osjetiš li kako se otkucaj množi,
Kao na nakovnju na kojem ljubav kujem,
Dušom svojom dušu tvoju štujem!

Pripravljam je za let sveti,
Nad ognjem što će mi život donijeti,
S nadom da mi krila neće spržiti,
Dok ću kao ptica nebom
kružiti…©

jjbraddock @ 20:19 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
subota, studeni 24, 2007
jjbraddock @ 16:13 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare



Snove moje si poharala
Postala svjedokom moga tamnovanja,
Ljepotom svojom moju zasjenila
Na tron srca moga zasjela,
Ne znam što bi više htjela,
Pa zar ti to nije dovoljno 
Da gledaš dušu moju koko izdiše
Ovaj tužni stih koji pišem,
I još se usuđuješ da me optužuješ
A snovi moji opustješe, nema ih više,
U moj život uselio se strah
Strahom progonjen, a ja mislio da sam
Osokoljen divotom lica tvoga,
Sada sam samo slika tužnog lika
Koja bol pokazuje, suzama dokazuje
Da nikome nije stalo, sa mnom stati bar 
Malo, dvije-tri riječi progovoriti
Lažno mi se dodvoriti i u lice reći, 
Ono što mi srce već kaže,
Da se uzaludno ne lažem
Ne idem više putovima snova
Koji tugu moju izazivaju...©


jjbraddock @ 10:49 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
petak, studeni 23, 2007


Poštovani, čast nam  je pozvati Vas na

promociju knjige

James J. Braddocka

«Slamanje duše» 

u srijedu, 19. prosinca 2007. u 19.00 sati
  Hrvatsko novinarsko društvo
Perkovčeva 2/1, Zagreb 

www.hnd.hr
Ukoliko želite doći na promociju, molim vas da vaše podatke, ime i prezime i adresu pošaljete na e-mail: 
jjbraddock@inbox.com
 ili arbusto@inbox.com
 
"Slamanje duše"
«Slamanje duše» priča je o Hrvatici Mirni koja je u mješovitom braku s Muslimanom Seadom, a čiju sudbinu prekida strašna okrutnost rata. Ovo je roman patnje, frivolnosti rata i fragilnosti ljudske duše. Živo i potresno povijesno svjedočanstvo sudbine jedne obitelji kao simbol sudbine cijelog naroda u BIH tijekom okrutnog rata. I na kraju svega, ovo je roman SVJETLOSTI u kojoj glavni likovi uspijevaju opstati, dokazujući da se plemenit duh može izdići i pobijediti sve sile zla!
«Moguće i istinito, savršeno, dobro i potrebno da se na ovom prostoru konačno progovori na ovaj način o temi silovanja koja su opisana tako pjesnički golo, da nitko neće ostati nijem nakon čitanja.»
Akademik Jevrem Brković, predsjednik DANU

«Novo viđenje sudbine jedne žene koja je prošla Golgotu stradanja naroda u BiH, tijekom srpske agresije na stanovnike hrvatske i bošnjačke nacionalnosti i u Hrvatskoj i u BIH… Ovaj roman je vrijedno svjedočanstvo naslijeđa ovog podneblja, hrvatskog naroda, doprinos razvoju naše književnosti u segmentu romana o novijoj povijesti.»

Tatjana Divjak, kolumnist poslovnog tjednika «Lider»
 
Nošen temperamentom, osebujnom stvaralačkom vizijom, JJBraddock je stvorio vlastiti izraz koji se ne može jednoznačno svrstati ni u koju školničku kategoriju. Po pripovjednim tehnikama, ovo je roman i osobne ispovijedi, ali i realističko djelo struje svijesti. Ovo je upečatljiv prikaz unutarnjih borbi. Slamanje duše, pisan je živim stilom u kojemu se miješaju sudovi o životu i ljudska drama Mirne i njene obitelji. «Slamanje duše» je ostvarenje univerzalne vrijednosti. 
Ovaj roman je smjerao i uspio prikazati općeljudske dileme i muke. Odlikuje se širom paletom likova i većim brojem lirskih pasaža, čvrsto usredotočenoga na nezaboravne likove Mirne i njenog supruga Seada. Djelo je bogato prigušenom emocionalnošću, sumračnim iskazima o ljudskoj sudbini, atmosferom koju je teško jednoznačno opisati i koja oscilira između smirenosti u prihvaćanju sudbine i bunta protiv neljudskih okolnosti. Ovo je roman Svjetlosti…
 

Ova knjiga govori o životu koji je iznad svega, o ljubavi, o ženi koja se uspjela izdići snagom svoje volje i vjere, ljubavi… Ovo je istina jedne žene, a može biti milijuna njih koje su i danas zlostavljane na ovaj ili drugi način, u mnogo manjim logorima, svojim domovima daleko od očiju javnosti. «Slamanje duše» će svaku ženu učiniti višom i boljom, dati joj snage, nade, ljubavi… Ona je posvećena svim ženama… ona je posvećena Vama…

JJBraddock
P.S. Imao sam puno upita oko tiskanja romana,  pa vam na ovaj način odgovaram...Za sada znam da će moderatorica biti Sonja Šarunić, o knjizi govoriti Julijana Matanović, vjerojatno Miljenko Jergović, a dijelove čitati Sanja Vejnović. Još nije definirano sve ali znat ću do kraja mjeseca. Osim uvaženih gostiju iz svijeta književnosti, filma, kulture, medija, nekoliko pjesama otpjevati će Ibrica Jusić uz domjenak nakon promocije...Hvala

jjbraddock @ 18:01 |Komentiraj | Komentari: 51 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 22, 2007


 


Dolaziš, prolaziš i odlaziš mojim životom,
Sve mi najednom biva prostrano,
Otvara mi se kao krošnja drveta,
Koja se u proljeće budi,
Kao zrak koji vjetar nesmetano nosi!

Pokušavao sam graditi dom uz tebe,
Ali kao da je bio pokraj puta,
U koji si navraćala po potrebi,
Jer te put vodio dalje!

Tako i u stih ove pjesme pune upita,
Kao struna svjetlosti uz koju zatitram,
Dok se sve oko mene preobražava,
A meni tvojim odlaskom biva sve skučeno!

Ne znam kud bih sa samim sobom,
Niti sa svojim rukama u tim mukama,
Misao mi zaglavi u nekom procjepu,
Kao da sve stane oko mene, zaustavi se,
A nitko nema odgovora na to!?

Legnem na kraju dana 
A ne znam ni da je prošao,
Budim se u ranu zoru slomljen i iscrpljen,
Ni svoj govor više ne razumijem,
Kao da tonem u živo blato!

Dolaziš a ja procvjetam,
A nisam ni posijan,
Prolaziš a ja venem iako sve imam,
Dolaziš, kao da nadrastam sebe,
Odlaziš, bez tebe ne uspijevam dorasti sebe!

Sa svakim tvojim prolaskom, dolaskom, 
Odlaskom, s
tobom i bez tebe, 
Postajem okovan, n
e znam 
Ni koliko sam važan sebi samome,
A još manje koliko sam važan tebi!?

Svaki puta tama naudi mome vidu,
Jer je ne sagledam cijelim svojim bićem,
A kako bih i mogao, 
Kada ne znam na čemu sam?

Ja nisam dom za prolaznike kao što si ti,
Ja sam dom za nekoga koga treba udomiti
…©

jjbraddock @ 20:03 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare


 


Je li mi suđeno snivati,
Od snova živjeti?
Snove mi nitko ne može ukrasti,
Do njih doprijeti,
U njima mogu voljeti!

U njima se pronalazim,
Nove putove nalazim,
Tama im ne može ništa!
Hoću li se bar snovima mojim,
Tebi približiti u ljubavi…!?©


jjbraddock @ 18:15 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare


 


Jedna lijeva, druga desna,
Često jako bijesna,
Kada lupi posred stola,
To je ona puna bola!


Obje su pune slobode,
Snova punih muke,
Obje moje ruke,
Uvijek nešto izvode,
Rado se provode!

Te ruke suhe,
Skladno složene,
Koje lice prekrivaju,
Često tužne bivaju!

Nisu to ruke žene,
Lijepe i duge,
Nekog vojnika,
Još manje šeika,
Ratara starog,
Od rada umornog,
Nekog čovjeka,
Koji nije dugog vijeka!

Nisu to ruke nekog slabića,
Koji je ogrezao u pića,
Ni ruke neke skitnice,
Koje se peru s malo kišnice,
Nekog mehaničara,
Stolara ili klošara,
Iliti arhitekta,
Mornara s trajekta,
Ne daj Bože političara!
Nisu to te ruke!

To su ruke poete,
Samotne i sjetne,
Koje na poziv glave rade,
Slušaju šapat srca,
Naravi pune,
Kao neke čudne strune,
To su ruke u pokretu,
Koje ne čine štetu!

Ruke umjetnika, pjesnika,
Koji ispisuje tužna lika,
Poput ovoga stiha pitka,
To su ruke moje
…©


jjbraddock @ 16:09 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare


 


Zašto si mi željela ljubav dati,
Bila strpljiva sa mnom,
Kao dijete veselo trčala obalom,
Koja je već dugo zapuštena bila,
Skupljajući školjke za uspomenu,
Iz kojih si osluškivala more!?

Odabrala si mene nikakva,
Koji sam ti samo boli dao,
Nisam čak ni u uspomenu stao,
Koliko sam prema tebi bio zao!

Volio bih da mi se objesiš oko vrata,
Kao niz bijelih bisera sjajnih,
Ali sam sada polomljen,
Kao istrunula grana slomljena!

Nisi mi željela ljubav dati,
Nisi željela, a dala si mi je,
A ja proklet i uklet,
Učinio sam opet,
Samo je tako odbacio,
Jer nisam shvatio!?

Sjeme na kamenu ne klije,
Njemu treba mjesto toplije,
Ako plodno tlo nađe,
Korijenjem svojim izraste,
Sa zemljom snažno sraste!

Ljubav si mi dala,
A ja je odbacio,
Bespomoćno se sada grizem,
Tumaram danima bez cilja,
Noći su mi postale drske,
Jutarnje radnje mrske,
Otkada sam shvatio da te nema,
I da te više nikada biti neće
…©

jjbraddock @ 13:11 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 21, 2007


 


Kad bih ti mogao reći,
Zašto sam otišao,
Ljubav iz srca zauvijek iščupao,
Prkoseći sreći koja mi se smiješila,
Pa kao budala sada uzaludno čeznem,
Prisjećajući se tebe u svojoj samoći,
Jer te ne mogu zaboraviti!?

Ti si uvijek sa mnom i svuda.
Sada tek shvaćam da sam te volio,
Jer okolina koja me okružuje,
Ista nije, bezlično i prazno je,
Pusto bez tebe!

Najradije bih sve zamrznuo,
Umjesto što sebe mrzim sada,
Opečene i jadne duše moje!

Možeš me proklinjati,
Mrziti, ali mi ipak oprosti,
Jer sam te u grudi svoje uzeo,
Kao divlju ružu zasadio,
Pa su me bodlje tvoje ranile,
Kao nož mi se u srce zabile!

Što će biti sutra, to ne znam?
Vrijeme neće donijeti ništa novo,
Što već sada znam,
Da sam pogriješio izgubivši tebe!

Kada bih ti mogao reći,
Imao prilike da sve to saznaš,
Vrijeme neće reći više nego što ja rekoh,
Da te volim više nego što sam pokazao,
Svojim ponašanjem nisam dokazao,
Jer razlog za sve postoji,
On je skriven u duši mojoj i on se boji!

Vjetar će i dalje puhati,
Lišće venuti, sunce izlaziti i zalaziti,
Bit će i mjesečine i zvijezda,
Prolaziti će dani i godine,
Ja ću pisati svoje rime,
Kraj imena tvog neće stajati moje ime!

Mnogo će vode proteći,
Ne znam, zašto ti nisam smio reći,
Ono što se sada usuđujem,
Pa se ovim stihovima osuđujem,
Da sam te neizmjerno volio
…©

jjbraddock @ 22:53 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare


 


Nikada više nećeš stati pred mene,
Smiono me rukama obgrliti,
Tužnim očima mir uliti,
I odnijeti sve moje patnje, bar za tren,
Mazno mi se unoseći u lice! 

Nikada mi više srce nećeš odjenuti
Najljepšim dodirima ljubavi,
Kada mi duša postaje poput pamuka,
Mekana u toj neizvjesnosti obasipana
Toplim poljupcima svoje odanosti,
Beskućnika koji to ne zaslužuje!

N
ikada više nećeš stati pred mene,
Svojim nevinim likom mladosti,
Ali moje srce još otvoreno stoji,
Dobrodošlicom te doziva,
Ime tvoje proziva, ako nije kasno,
Iako je to svakome jasno,
Izgleda samo meni ne!

Stalo mi je do tebe,
Istina, više tebi do mene,
Radovao sam se svakom našem susretu,
Bez obzira što javno nismo postojali,
Što smo se mišljenja drugih bojali!

Dušom beskućnika te zovem,
U kojoj će zauvijek biti mjesta za te,
Ma gdje sutra bila i danas jesi…©

jjbraddock @ 19:04 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare


 


Dugo već ti želim reći,
Nešto što sam trebao

Davno prije,
I dok čekam dolazak tvoj,
Meni je bol, zbog tvog
Mogućeg nedolaska!

Duša mi se tada rastače,
Srce mi je u šaci maleno, 
A toliko toga tajim,
Osjećaje koje gajim,
I da te volim!

Bojim se da jednoga dana,
Sve ne bude kasno,
Jer srcem nisam govorio glasno,
I da će ostati prazno mjesto,
Na kojem smo sjedili često!?

Da tvoje korake više neću čuti,
Miris koji za tobom ostaje,
I da će sve biti bez 
Svjetla, zvuka i glasa,
Da mi neće biti spasa,
Jer, ja, budala, nisam znao reći,
Jednostavne riječi – volim te!

Da volim ono što jesi,
Svaki pokret tvoj,
Smijeh koji me razoružava,
Ljubav koja me naoružava,
Oči koje me prate, i da
Volim i ove kasne sate
Dok ovo pišem!

I uvijek se pitam,
Jesam li učinio dovoljno
Za tebe, da budeš moja,
Ili je to boljka moja, 
Koja me uvijek uništava,
Sve moje poništava,
Jer ne priznajem ono
Što osjećam, 
I što ne izgovaram, 
Da te Volim
…©


jjbraddock @ 16:29 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare


 


Šutim, rastanak slutim,
Šutnju ti prinosim,
Kao dar ljubavi!

Odlaziš, šutnju sa sobom odnosiš!
Želio sam izreći neizrecivo,
Što u riječi ne bi stalo,
Htio sam još samo malo,
S tobom biti!

Šutim, šutnja postaje sječivo,
Odlaziš, a volim te neizrecivo!
Kako šutnjom ti reći - ostani, 
Kada nisi više bila tu!? Šutim!

Šutnjom ti dušu poklanjam,
Više ne sanjam, ideš zauvijek!
Šutim i dalje, ne bunim se,
Srce moje odlazi za tobom,
Neka je Bog s tobom!

Šutim, tišina je pakleno nijema,
Želim ti zagledati srce,
Da čujem kako kuca,
Možda ono ne želi,
Da nas razdvoji!?

Šutim, razmišljam, pomišljam,
Zašto je to tako,
Usne nisam ni pomakao!?

Šutim, molećivim pogledom molim,
Da se predomisliš!
Šutim, prokleto dugo šutim,
Šutio sam i prije,
Puštao sve da ide,
Čemu sada odugovlačiti,
Kada povratka nema,
Moja usta nijema,
Ništa ne mogu učiniti!?

Šutim, stojim pred tobom okamenjen,
Opušteno rastanak primam,
Riječi iz tebe izlaze,
Ali do mene ne dolaze!

A možda sam trebao slušati,
Manje u tebe gledati,
Pamtiti sve za kraj,
Tvog oka sjaj!

Odlaziš znam, nećeš se vratiti,
A tako bih to želio,
Osluškujući treptaje srca,
Njegovo jasno značenje!

Šutim i dalje,
Ne tražim te ništa riječima,
Nikada ni nisam,
Šutnjom sve poklapam,
Jedan dio života zaklapam,
Cijelim svojim bićem molim,
Ostanak tvoj!

Ali glasa nema,
Ostala si na kraju nijema,
Spustila se preko trijema,
Pognute glave,
Nisi se ni osvrnula,
Mahnula na rastanku!

O, kako bi volio da jesi,
Osvrnula se bar malo,
Tisuće suza je palo,
Kao poplava neka,
Izlivena rijeka!

Ni danas mi mira ne da,
Jesam li trebao reći ostani,
Ostani moja draga,
Zar moja šutnja to nije rekla,
Sve ono što je duša izrekla,
Čudan dojam si stekla!?

Jesam li trebao ipak reći,
Te čarobne riječi,
Ostani draga,
Molim te ne idi!?

Šutim i dalje,
Danas nakon toliko vremena,
Tuđa si i vjerena,
Nekada te sretnem u prolazu,
Veselo nam zaiskre oči,
Ali šutnja je i dalje tu,
Na istom starom mjestu
…©

jjbraddock @ 12:01 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
utorak, studeni 20, 2007
jjbraddock @ 23:15 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare


 


Zakoračio sam na tvoju stazu,
Ušao u tvoj vrt čežnje,
Pustila si me da uživam,
Mirise tvoje upijam!

Htio sam uhvatiti dugu za tebe,
Da je mogu dijeliti s tobom,
Htio sam skinuti mjesec,
Staviti ga iznad naše staze,
Da nas uvijek prati!

Tražio sam sreću na tvojem tragu,
Ti si tražila na mojem,
Zaboravili smo,
Nismo došli iz istog smjera!?

Volio sam te svojim tijelom,
Svakim tvojim pokretom,
Pogledima tvojim sam omamljen bio,
Dodirima sam te volio,
Riječima ti govorio,
Kroz smijeh i suze,
Kroz sve brige i tuge,
Da nema osim tebe druge!

Boljela me tvoja ljubav,
Ma kako bila nepromišljena,
Lakomislena, sretna, prava,
Mislio sam zauvijek je!?

Gledala si me prestrašeno,
Za dvoje ljudi dvije riječi -
Volim te,
Nisu imale isto značenje…©

jjbraddock @ 19:22 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare




Kao najljepša zvijezda na nebu,
Skrivena oblacima treperava,
Ne vidje te oko moje,
Ali srce za tobom žudi!

Oplakao sam te krvlju i suzama,
Sluteći da si sama,
Što su te daljine skrile,
Od mene zemljanog stvora,
Koji gordo stoji pokraj svoga prozora!

O daleka sjajna zvijezdo,
Koju tajnu od mene kriješ,
Zašto mi se skrivena smiješ,
Dok se suzama natapaju moje oči,
Imali koga da sve to posvjedoči!?

Ova moja žalopojka siva sada vapi,
Svakom suzom mojom koja pade,
Natapaše zemlju suhu pod nogama mojim,
Rukama ispruženim prema tebi,
Duša bolna dozivaše tvoje ime,
Staklenog pogleda uperenog,
Lažne nade u lažno doba te čeka!

Tumarao sam nesvjestan gladi svoje,
Sramio se želje moje,
Ostavila si me zvijezdo snena,
Hodam ali nitko me ne treba!

Zašto hodam neugledan i stran,
Oko mene sve se sjaji i zlati,
Obilaze me u luku velikom,
Kao da sam ljubavlju bio zaražen,
Koja im je čudno smetala!?

A ti zvijezdo najljepša bješe,
Ove moje kuknjave ništa ne riješe,
Mogao sam ih u željezo okivati,
Lomiti čekićem i raskivati batom,
Ali ništa pomoglo ne bi,
Shvaćao sam svakim narednim satom!

Zvijezdo moja sjajna i daleka,
Je li grijeh moj što te i dalje čekam,
Što mi glava u nebesa gleda,
Što sam sve naglavce postavio!?

Gledala si me zvijezdo s visoka,
Kud se samo sunce propinje,
Nevješto i sramno postiđeno idem,
Očekujem svitanje novoga dana,
Nadam se da nećeš više biti sama!

Nadviše se oblaci crni, gusti,
Raspršiše se moji snovi pusti,
Ljudsko srce moje slutilo je,
Ono što moje oko dosegnulo nije,
Ukaza se moja patnja cijela,
Nadam se da si je zvijezdo uvidjela!?

Rastvori se zemlja suha,
Suzom i krvlju mojom nalivena,
Proklet bio dan kada te vidjeh,
I svi oni u kojima sam se nadao,
Dok sam uprtog pogleda ka tebi gledao!

Gledala si me s krova svijeta,
Nisi mi davala nikakva glasa,
Već dugo u sebi sam šutio da nema spasa,
Da ću vječno ostat žedan tebe,
Gladan tvoje ljepote,
Ponižen, bijedan i usamljen ovdje,
A trebao mi je samo jedan tvoj pokret,
Onaj dobro poznati osmjeh,
Koji bi odnio sve moje tuge
…©

jjbraddock @ 14:21 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 19, 2007
jjbraddock @ 21:44 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 10:40 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 18, 2007


Silovaše mi misao, silovaše riječ, 
Vrijeme i prostor, sve zagadiše, 
Dom moj usmrdješe! 

Ejakulirali su sjeme zla u zemlju moju 
Napaćenu, i
kamen stoljetni crn postade, 
Smrdljivi urin ga n
agrize, u pukotine 
Zapade, biljke se osušiše, 
Stablo se razlomi na dva 
Dijela, r
ijeke iz korita pobjegoše, 
Polja opustješe p
laninom skrivena, 
Žuč prolivena se razlila, 
Utroba se krvi napila! 

Posraše se na sve moje, g
ovno, govno izbaci, 
Iza sebe ostavi smrdljivi trag, 
Sjebaše razum do srži, a istina, prži li prži, 
S čim sada da se trži, o čemu da sanjam, 
Pričam, k
ada silovaše...
... sunce, mjesec, nebo...

Zamalo ne rekoh; O, oprosti mi Bože,
Tebe ne mogu opsovati, jer ću se i ja 
Zatrovati m
ržnjom posijanom, 
Sjemenom zla, t
ko zna od kuda donesena!

Granice su bezgranične, bezlične, obične, 
Sebične, n
jih se lako nogom pređe, 
Ali kako preko o
voga da pređem?
Kako!? Recite mi kako!?

Mislite li da je lako sve to gledati, 
Samo tako pustiti d
a prođe!? 
Znam! S vremena na vrijeme 
Mi dođe, s
ve poslati u materinu, 
Skinuti s trona onu nit finu, 
Zajebati bonton, školu, kulturu, pa i istinu,
Postati isti kao i oni koji mi misao silovaše,
Koji sve moje prodaše za sulude ideje,
Za komad zemlje više, papir koji vrijednosti
Nema, sjaj metala kojeg su im oči gladne!

A te spodobe jadne, sjebaše sve što se
Sjebati dalo, silovaše mi vrijeme, ubiše ga,
Ubiše ga kao od šale, te budale, zlom
Zatrovane, pobljuvaše se na život - živote
Oduzevši na nekoj prašnjavoj cesti, na
Pragu, polju, zaklaše mi i kokoš, konja,
Spališe sve, kao od šale i otiđoše u svoje
Rupe po hvale, te budale, otiđoše! 

Meni ostaviše d
a za njima čistim, 
Da nutrinu svoju očistim, n
a ovaj papir 
Bijeli sve izbacim, da pobacim l
až 
U kojoj sam živio, zbog koje sam osijedio, 
Poblijedio! Vrijeme će pokazati 
Jesam li pobijedio!?

A jebem li mu, pa meni ne treba pobjeda,
Nisam je ni tražio, ja sam se, eto, samo 
Odvažio, b
iti rođen na svojoj grudi, 
Sisat mlijeko iz 
Majčinih grudi, 
Čovjekom postati, n
ikada nisam želio 
Po tuđem srati, kopati, n
e daj Bože 
Nekoga klati! Ali zapamtite jedno;
Silovaše mi misao, vrijeme i prostor, 
Silovaše, n
a sve moje se posraše, 
I nikom ništa…©

...za sve one koji život dadoše..ne ponovilo se nikada više...



jjbraddock @ 02:50 |Komentiraj | Komentari: 37 | Prikaži komentare
subota, studeni 17, 2007

 


Sjećaš li se draga,
Kako je toga dana sniježilo,
Kako se sve u meni naježilo,
Dok smo zagrljeni hodali,
Jedno drugom se predali,
Po snijegu bijelom gazili,
Pogledima se mazili!?

Sjećaš li se naše sreće,
Dok su nam pahulje milovale lica,
Onih dugih ulica,
Kojima nikada nismo prolazili,
Samo tada, dok smo se voljeli!?

Sjećaš li se, kako je padalo bez prestanka,
Kao nagovještaj našega rastanka,
Koji nitko slutio nije,
Jer smo se jedno drugom smješkali,
Ništa nismo nagoviještali!?

Sjećaš li se,
Nismo se poznavali,
Voljeli smo se i doznavali,
Što smo voljeli a što ne,
Sjećaš li se svega,
Toga bijelog snijega!?

Sjećaš li se toga dana,
Ili si ga već zaboravila,
A kako bi to mogla,
Taj snijeg bijeli,
Kako se padajući veseli,
Dan kada smo se sreli!?

Ja se sjećam toga dana,
I onih dana bez tebe,
Takav snijeg nikada više padao nije,
Niti padati više smije!

Sjećaš li se onih prolaznika,
Koji su prolazeći mumljali,
Dok smo zagrljeni stajali,
Neprestano se ljubili,
Za snijeg nismo marili!?

Sjećaš li se dana poslije toga,
Kada sam te na istom mjestu čekao,
Snijegom kisnuo,
Gledao i svisnuo,
Kada se nisi pojavila,
Niti mi najavila,
Da ćeš jednostavno nestati!?

Sjećaš li se malena,
Znaš li kako je moja tuga golema,
Kada nisi došla voljena,
Na mjesto sastanka!?

Sjećaš li se snijega,
Ili sada šećeš kraj njega,
Ulicama nekoga grada,
Pričaš mu i smiješ se,
Kao meni tada!?

A ja sam te jako volio,
Nisam te još prebolio,
Od tebe sam obolio,
Ili je to zbog snijega,
Ili tko zna čega!?

Sjeti se nekada bar snijega,
Iako si kraj njega,
Sjeti se i ne zaboravi,
One pahulje bijele na licu,
Smijeh tvoj i sreću,
Dok smo neumorno hodali,
Radosno se jedno drugom predali!

Sjeti se, ne zaboravi te pahulje,
Kako su nas pokrile,
Od ljubavi se topile,
Poljupcima rastopile,
Ako ništa drugo,
Toga se sjećaj!

Sjeti se mila,
Kako si toga dana sretna bila,
Kako si mi ljubav govorila,
A ja sam ti vjerovao,
Dok je snijeg bijeli padao!

Sjeti se draga,
Od snijega bijelog nema traga,
Iako sam sve gradove obišao,
Tebe nisam više našao,
Niti sam te negdje sreo,
Iako sam žarko želio!

Sjeti se ponekada,
Kada bijeli snijeg bude padao,
Neki drugi ti se nadao,
Dok mu se budeš smiješila,
Ljubavlju ga tješila,
Sjeti se, tada se sjeti,
Ako ne mene i našega grada,
Bar snijega bijelog koji pada
…©

jjbraddock @ 19:15 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare


 


Bili smo potišteni,
Riječima uništeni,
Oborili smo pogled,
Nije moglo unedogled,
Trajati ovo stanje,
Ionako je sve sranje,
Nakon naše svađe,
Možda je tebi lakše,
Ali eto, meni nije!

Možeš sada sve opozvati,
Možeš i Boga dozvati,
Skrušeno, prstima isprepletenim,
Pogledom molećivim,
Očajnički se nadati,
Sve to prevladati,
Ali kako ne vidiš,
Koliko je svega nataložilo,
Koliko se boli namnožilo,
U moje srce složilo,
Da mi misli više nemaju kuda proći,
Da mi čak ni suze ne mogu na oči,
A ti misliš da ćeš me ljepotom opčiniti,
Da ćemo opet u krevetu završiti,
Tijelima orgazme podariti,
Da ću sve zbog toga svariti!?

Razdrla si mi grudi,
Više za tim ne žudim,
Na žalost sjena je i previše,
Pokrile su nas do kraja,
Nije ovo put do raja,
Sve se protiv nas urotilo,
Toliko se tuge nakotilo,
Oboje nas osramotilo,
Pa nas sada potresaju,
Sve prošlo pretresaju!

Zvoni u meni znak uzbune,
Najveće moguće pobune,
Pogledajmo se u oči smjelo,
Zapamtimo ovaj trenutak,
Obilježimo ga suzama,
Nakon ovoga ne možemo dalje!

Oprostimo se poljupcem na rastanku,
Dodirnimo se još jednom,
Nadajmo se opstanku,
Htio sam draga dalje u beskraj,
Ali više tako ne mogu, znaj,
Nakon zadnje svađe, ovo je kraj…©


jjbraddock @ 16:41 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare

 


Neka od mene ništa ne ostane,
Ako te ikada zatajim,
Imenom svojim zovem,
Svuda s tobom šutim,
Želim u svemu naći,
Ljubav svoju ti pružiti!

Neka od mene ne ostane ništa,
Ako sve to zatajim,
Ako propustim,
Ako dopustim,
Proći ciljem bez tebe,
Bez tvoje ljubavi,
Koja me drži kao spona!

Neka od mene ništa ne ostane,
Ako te ikada zatajim
…©


jjbraddock @ 13:26 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
petak, studeni 16, 2007
jjbraddock @ 20:22 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare


 


Ja nisam pjesnik ljubavi,
Pjesnik narodni,
Što prošlost opjevava,
Pjesnik kraljevni, crkveni,
Što zacjeljuje Jobu rane,
Ja nisam pjesnik djetinji,
Što opjevava sreću malenu!

Ja nisam pjesnik državni,
Što opjevava političare
I u božanstva ih kuje,
Veliča ih za bijedni poklon
Tražeći njihov naklon!

Ja nisam pjesnik
Koji opjevava suzu sućuti,
Nad nekim grobom tuđeg pijanstva,
Rob tuposti i gluposti,
Ja nisam truba palih heroja!
Ja nisam pjesnik ničiji!

Svugdje naiđoh na bešćutnost 
Kao na glad neutaživu, naiđoh
Na lica nečasna, lica masna, 
Za materijalnim glasna!

Ja nisam pjesnik ničiji,
Ali me je često sram,
Kako ljudska glupost vrijeđa,
Da bih ih tresnuo i lupo,
Kako se osjećam tupo i glupo!

Ja nisam pjesnik, nisam,
Ja sam običan čovjek, 
Nemoćni čovjek, koji zbog svoje nemoći,
Tresne šakom u zid silinom svoga bijesa, 
Pa kao pijanac, teturajući se, 
Ruke krvave, izrezan, s grdnom kletvom
I prostačkom psovkom na usnama,
Prolazim mimo bezosjećajnih ljudi,
Koji se zgražaju na moju kapljicu više,
Iako je usne moje ne okusiše!

Ja nisam pjesnik, nisam!
Tko sam? Ni sam ne znam,
Niti jedna moja pjesma ne opiše...!?©


jjbraddock @ 14:46 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare


 


Biser u tvojoj ruci,
Premalen stoji,
Ja drhtavi ljubavnik
Povijen pod tobom,
Na nebu ili u paklu,
Ogledam se u staklu,
Tvojih očiju žarkih,
Osmjeh tvoj me žari,
Pogled tvoj pali,
Sve tvoje čari za me su,
Vrata nepoznata svijeta…
©


jjbraddock @ 12:00 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 15, 2007
jjbraddock @ 23:16 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 19:39 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 18:16 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare


 


Oslobađam te tuge,
Misli druge,
Oslobađam te bola,
Nespokojna nemoj biti!

Oslobađam te straha,
Vesela budi,
Oslobađam te mraka,
Svjetlom hodi!

Oslobađam te šutnje,
Slobodno govori,
Oslobađam te tajne,
Otkrij svoja maštanja!

Oslobađam te osjećaja,
Poniri u dubinu duše,
Oslobađam te riječi,
Ne daj da te guše!

Oslobađam te mene,
Srcu možeš kazati,
Oslobađam te svega izrečenog,
Želim ti to dokazati!

Oslobađam te sebe,
U novi život kroči,
Oslobađam te svega,
Želim ti svu sreću…©


jjbraddock @ 16:18 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare




U dobru i u zlu,
Pred svaku oluju,
Kada padne noć,
Večer kada dođe,
Kada vatra plamti,
Sve kada se pamti,
Suza dok se lije,
Smijeh plač smjenjuje,
Bez jada i čemera,
Kompasa i kutomjera,
Kada se pretjera,
Nigdje ne žuri,
Minuta uri punoj juri,
Kada smrt polako kuca,
Na spomen imena ti se štuca,
Krv u mozak ti jurca!

Kada nada tugu smjenjuje,
Kiša sa suncem izmjenjuje,
Vrućine zapeku,
Korito izlije rijeku,
Polje kada oživi,
Otiđu oblaci sivi,
Kada briše mećava,
San postane java,
Legneš pa ti se ne spava,
Oteža ti glava,
Kada bijeli snijeg zapadne,
Nastupe noći hladne,
Kada ti nešto zbore,
Laži o meni govore,
Pisma kada ne stižu,
A trnci tijelom gmižu,
Kada zvona zvoniti prestanu,
Svi najednom nestanu!

Kada te tijelo jednostavno izda,
Srce konačno prizna,
Kada zadnji vlak prođe,
Misao crna dođe,
Ptica svome domu odleti,
Ti se mene sjeti,
Ako već drugi nisu,
Otiđi na neku misu,
Svijeću mi zapali,
Ono dobro u meni pohvali,
Bogu se zahvali,
Na dar onaj mali,
U životu što ti dade,
Što ne stade,
Kada me više nije bilo!

Ti nikada ne plači,
Ne daj da te tlači,
Nitko te nije vrijedan,
Život je samo jedan,
Popij jednu za mene,
Čašu podigni visoko,
Neka ti bistro bude oko,
I sve široko i duboko,
Što želiš u životu,
Nemoj uzimati grehotu,
Ni na svoju sramotu,
Što nismo zajedno tu!

Znaj gdje god svejedno,
Uvijek ćemo biti jedno,
Možda je to bijedno,
Što ti sada pišem,
Ali samo za tebe dišem,
I kada disati ne mogu,
Kada sam se predao Bogu!

Shvatiti ćeš jednoga dana,
Sigurno nećeš biti sama,
Neka ti svjetlost izgura tamu,
Društvo razbije osamu,
Neka ti bude toplo ognjište,
Napusti svoje skrovište,
Punim plućima živi,
Sve grane svoje oživi!

Neka ti srce propupa,
Neka tuče i lupa,
Za nekoga tko te voli,
Ne daj da te boli,
Što mene nema više,
Ništa neće da izbriše,
Da smo se nekada voljeli,
Ali se nismo preboljeli,
Da smo ljubav ogoljeli,
I da život dalje ide,
Da se dva bića ne stide,
Žalosno ako drugi ne vide,
Biti na dva kraja svijeta,
Ne žalimo ni jednoga ljeta,
Koje smo zajedno proveli,
Jer smo se draga voljeli
…©


jjbraddock @ 10:28 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 14, 2007


 


Nećeš me prepoznati
Kada te prebolim,
Smijeh će mi igrati u oku,
Kao sunce po morskoj površini.
Lomiti ću riječi u grlu,
Gušeći dah vreli!

Hodat ću u dragosti
Vlastite sjene,
Pod plaštem sunčanog dana,
Prosut će nebo suze,
I ljubav što mi uze,
Drhtati ću kao strune,
Dok će mi usne tebe biti pune!

Šetati ću sjetno,
S lišćem pod nogama,
Gledati parove na drvenoj klupi,
Dok se maze i ljube,
Nećeš me prepoznati
Kada te prebolim,
Dok ti drhtavim glasom govorim,
Da te više ne volim.
Ostale su samo uspomene,
Dok jesen lišće vije,
Lutat ću besciljno,
Dok ljubav gasne,
Neću više govoriti riječi strasne!

Slomljen, ispijen,
Kao prebijen,
Lažno se radujem
Svitanju novoga dana,
Lica izborana,
O, hoću li naći sreću
Koju našao sam bio,
Ali nisam htio,
Prepoznat nisam znao,
Pa sam te olako pustio!

Nećeš me prepoznati
Kada te prebolim,
Ponekad mi osmjeh ozari lice,
Milo, blago, samilosno,
Ali bol mi para grudi,
Tijelo koje za tobom žudi,
U bezdan ja ću tonut, 
Tonut lakše, brže, dublje,
Kao meteor s visine!

Kada nova sreća plovi,
Dođu izazovi,
Savinut će se moja pleća,
Ode ljubav najveća,
Izvijam se, gubim, tonem,
Svakim danom sve sam tiše,
Prosula se misao moja,
Ne mogu si pomoći!

Uzalud mi sav trud,
Ne mogu da te zaboravim,
Koliko bio sam lud,
Jesen je, doći će zima,
Proljeće, ljeto,
Godina, dvije, deset,
Odat će me bol,
Umor me lomi,
Sve grđi i teži!

A nekad nam lijepo bješe,
Kada ljubio sam miris tvoj,
Ne znam što put mi nosi,
Evo, nova misao se rađa,
Mene je odala bol,
Padaju kapi patničkog znoja,
Blijedi mi sve!

Nećeš me prepoznati
Kada te prebolim,
Misliti ćeš da te ne volim,
Da te ne volim,
Kada te prebolim
…©

jjbraddock @ 22:04 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare


 


Zašto ti ne mogu reći što mislim,
Moram mijenjati boju glasa,
Kada mi jednostavno nema spasa,
Jer znaš što osjećam!?

Stalno govorim sam sa sobom,
Ponekada i sa Bogom,
Pravdam se sam sebi,
Da me ostavila ne bi!

Stalno nešto oprezno kontroliram,
Glupiram se i foliram,
Pazim na sve korake,
Na svoje želje i strahove,
Dobivam odgovore na mahove,
Da je odlazak tvoj moguć!

Kakva bi bila moja osveta,
Kada je rastanak posveta,
Misao moja ukleta,
Što gušimo se već dugo!?

Vrijeme je da kažemo otvoreno,
Jedno drugom nepatvoreno,
Da počnemo slobodno disati,
A ne jedno drugo sisati!

Sada sjedim tjeskoban,
Tmuran i turoban,
Sam sebi već dugo stran,
Kako me nije sram,
Moliti za ostanak,
Za tvoj pristanak!?

Duša mi je kao u tegli zatvorena,
Snuždena i iznurena,
Ne može se širiti,
Ne može ni proviriti,
A kamoli letjeti htjeti,
Kao da je u nekoj pašteti,
Spremna da je netko smaže,
Da joj grubu istinu kaže!

Nisi ti nimalo kriva,
Dopustio sam ti da mi naštetiš,
Moje osjećaje povrijediš,
Ali znaj da ćeš naslijediti,
Ovu tjeskobu moju,
Milovati ćeš je kao svoju!

Cijeli život sam težio,
Kao balavac u dnevnik bilježio,
Svoje osjećaje i snove,
A naslijedio sam nečije okove,
Kao lučki radnik obilazim dokove,
Preživljavam od tebe šokove!

Jebem ti, koja sam ja budala,
Nakon toliko toga mi je hvala,
Ispada sve kao šala,
Da sam si umislio,
Pa na kraju visio,
Umjesto da sam se uzvisio,
Sobom ponosio!

Želio sam, ali nisam uspio,
Htio sam, ali nisam mogao,
Čak nisam ni snage smogao,
Oduprijeti se tebi!

Osjećaji su me zanijeli,
Na krilima ponijeli,
Tebi pred vrata donijeli,
Nije da nismo htjeli,
Ali ovo nismo smjeli,
Samo smo tugu žnjeli!

Sada se samo uspomena budi,
Nemojmo se praviti ludi,
Čežnja nam i dalje krvlju struji,
Usne mi se svega sjećaju,
Tu ljepotu koju su ljubile,
Pa su sada izludile,
Jer te više ne dodiruju,
Samo nadu raspiruju,
U noći punoj tjeskobe
…©


jjbraddock @ 18:58 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare


 


Ljubavnik sam ti bio,
Stalno se skrivao,
Nisam to smio,
Uvijek sam nešto otkrivao!

Nisam vidljiv smio biti,
Dolazio sam iz tame,
Nisam htio vidjeti,
Što je sa strane!?

Spavali smo na brzaka,
Slušali što su govorili,
Ne znam u čemu je bila kvaka,
Dobro smo se provodili!?

Kako je vrijeme odmicalo,
Postala si mi draga,
Sve me se je ticalo,
Ali i dalje sam ulazio otraga!

Sada želim malo mira,
Svaka slika me podsjeća,
Sve me ovo dira,
Dosta za tebe osjećam!

Bio sam ti dobar tada,
Snivao sam nešto više,
Nisam znao kao sada,
Da ćeš da me izbrišeš!

Prestani me više proganjati,
Zalaziti u moje snove,
Ne mogu više ni sanjati,
Moram skinuti tvoje potkove!

Volio bih da sve prestane,
Da to vrijeme zaboravim,
Jednostavno da nestane,
Da se od tebe odmorim!

Ništa me više ne zanima,
S kime sada provodiš noći,
Glupa mi je i ova rima,
Koju pišem u samoći
…©

jjbraddock @ 15:36 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare


 


Koliko sam se puta osvrnuo,
Koliko sam puta protrnuo,
Svoju ljubav oskvrnuo,
Sve u sebi prevrnuo,
Ali nisam dobio prostora,
Niti jednog odgovora!?

Tijelo i duša su mi vapili,
Stalno me tlapili,
Kao da su koju popili,
Pa me uškopili,
Satkani od predrasuda!?

Živio sam budućnost,
A ni sadašnjost nisam prežvakao,
Stalno sam nad prošlošću plakao,
Ni jednom rješenju nisam dorastao,
Kao da sam sa snovima srastao,
Kojim nisam dao priliku da se ostvare!

Vjerovao sam u čuda,
Bio sam kao neka luda,
Koja i vilenjake sanja,
Koji svoje pravde ganja,
Sjedeći na vrh svoga panja,
Ali čuda se nisu događala!

Mislio sam da će se bitno održati,
A sve ostalo ću podržati,
Koliko god o tome razmišljao,
Vrdao i domišljao,
Nikada nisam ni pomišljao,
Da će suvišno nestati!

Misli su mi stalno vrludale,
Sa mnom se uvijek sprdale,
Razmišljanjima sam htio život promijeniti,
Sve drugo jednostavno zasjeniti,
Da će se u meni konačno ukorijeniti,
Kao novi dan osvanuti,
Novo sunce granuti!

Cijeli se život panično pouzdajem,
Lakomo se na sve pouzdajem,
Obećanja sva prihvaćam,
Ali nikako ne shvaćam,
Već se gluposti laćam,
I nemoćno klonem,
Kao da tonem,
U svakodnevicu svoju!

Razočaram se na svakom koraku,
Na misao moju svaku,
Preživam ih kao gumu,
Najbolje me poslati u Yumu,
Da glavu u zid nabijam,
Od jačih budem prebijan,
Da izbiju sve iz mene,
Što mi ne da disati!

Povrijeđen sam bio stotinu puta,
Pa kao pantera ljuta,
Skakao na sve oko sebe,
Misleći da će opet da me zajebe,
Kao dijete svemu se nadao,
Kao onemoćali starac padao,
Nadom i mišlju klonuo,
Duboko u sebe potonuo!

Koliko sam samo puta čuo,
Pravio se da sam prečuo,
Okretao glavu na drugu stranu,
Otplutao negdje u osamu,
Gdje sam inače i bio,
Ne bi se s tim hvalio,
Nije da nisam želio,
Pronaći ljubav i da se ona dogodi,
Plašeći se da me opet ne pogodi,
Kao tisuću puta prije,
I da mi se netko iza leđa smije,
Kako sam bio naivan!?

Naivan nisam bio,
Samo sam želio,
Voljeti i voljen biti,
A ne da me netko zbog toga uhiti,
Da se mojom tugom kiti,
Kao ukrasima božićnog bora,
I da me prati kao mora,
U svakom pokušaju mom,
Za ljubavi novom
…©


jjbraddock @ 09:42 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
utorak, studeni 13, 2007


 


Došao sam na vrhovima prstiju,
Narušio tvoj mir,
Položio sam te na krevet,
I ostavio srca zarobljena!

Zapamtila si moj lik,
U očima boje tuge,
Usnama si me dozivala,
Da se vratim!

Zalutao sam u tvoj život,
Poremetio sve snove,
Ostavio prljavi trag kao odraz,
U kristalno čistoj vodi!

Dopustio sam da te zavaram,
Da izbrišem svu ljepotu snova,
I dodirom porušim sve,
Sve lijepo što si gradila o meni!

Otišao sam koracima okupatora,
Kao nekog zlotvora,
Bez imalo tvoga otpora,
Da me u tome spriječiš!

Ostala si nijemo ležati,
Nisi mislila ni htjela bježati,
Zbog moga ponašanja režati,
Samo si me plačnim očima gledala!

Ne, nisi se predala,
Željela si mnogo više,
Bar noć da provedem s tobom,
Samo si mi rekla, zbogom
…©


jjbraddock @ 23:08 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare


 


Jesi li me ikada potražila,
Prešutjela i odvažila,
Jednostavno mi banula,
Na vratima osvanula!?

Jesi li me ikada potražila,
Iza jeseni žute,
Iza svake minute,
Nadolazeće zime,
Pjesme moje rime,
Proljeća daleka,
Koje negdje čeka,
Toploga ljeta,
Iza kraja svijeta!?

Iza neke rijeke,
Duge i duboke,
Gora, šumovitih zora,
Tamo preko mora,
Na nekome brodu,
Jesi li imala tu slobodu,
Potražiti me!?

Ne znam ni kako, ni kada,
Možda baš sada,
Dok se misli množe,
A glasovi glože
U tišini ove noći!?

Teško mi je u mojoj koži,
Kada se bol množi,
U krošnjama noći,
Na koju se navikavaju oči,
Jesi li me ikada,
Baš me zanima,
Poželjela vidjeti,
Na kratko dodirnuti!?

Jesi li me ikada potražila,
Bar malo poželjela,
Ne znam što više reći,
Usta mi ne puštaju glasa,
Možda se samo tješim,
U rimi ove pjesme tražim spasa,
Dok mi duša izgubljeno luta,
Po ne znam koliko puta,
Pitam te fino,
Zar je to teško reći,
Izgovoriti par riječi,
Umjesto od mene uteći,
Jesi li me ikada potražila!?

Groznica me neumorno trese,
Odgonetavam vrijeme staro,
Znaš da mi je bilo stalo,
A sada samujem bez ikakva smisla,
Misao mi je nesuvisla,
Nejasno pišem ove retke,
Provirujem iz svoje krletke,
Mudro se želim držati,
Od gluposti suzdržati!

Želim konačno vidjeti plavo nebo,
Očišćeno i nepregledno,
Doseći sve planete,
Svemirom plutati,
Osjetiti nove vatre,
Neka rastu i plamte,
Putovima posutim cvijećem,
Da se uspavljujem,
Bogu zahvaljujem,
Jeli me ikada potražila!?

Ne želim više sjena da me prati,
Srca izbodena strijelama,
Pijanstvom moje praznine,
Tajnama duše izgubljene,
Ne želim biti na rubu bezdana,
Čekati svakoga dana,
Otkotrljati se bez cilja,
Dok mi promiče zbilja,
Vjetrom zametena,
Lažima zavedena,
Ne želim te više pitati;
Jesi li me ikada poželjela,
Bar jednom potražiti
…©


jjbraddock @ 20:17 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare


 


Dolazila si u moj život tiho, 
Kao stoljeće dugo, na tebi
Vidjeh tek propupalo cvijeće,
Bujnu radost, svježu mladost.
Krepkost, putenost...

Glatka kao jezero gorsko,
Slatka kao izvor pitki.
Nosio te vjetar meni!

Stajao sam kao oblak mračne boje,
Kao umor pijanstva noćna,
Slomljen,  neskladnih crta lica,
Kao besmrtne skepse,
Koja sablasne misli
U beskrajnost vrte!

Došla si mi, nevina i čista lica,
Bez pohotnih cjelova razuzdanih noći
Cjelova bluda i muške krune,
Kada te život podere kao list papira,
I prospe pod noge muške
Kao biserje pred svinje!

Došla si mi, 
Na me spustila ispitne usne,
Što pohotno u krug kruže,
U tebi se najednom probudi nimfa,
Lijepa kao proljetni suton,
Koji se budi i svoja krila širi,
Pa počinak u noći čeka,
Gipka, slatka i meka!

Spavao sam čvrsto,
U očima čitao ti snove,
Kao godine duge,
Tako si sretna i smirena bila,
Kao savjest tek rođene djece!

Baš sam upravo legao
Sklupčan kao slijepo crijevo,
Snivao rastrgane snove,
Koji me po krevetu prate,
Bacaju, trgaju pa vrate!

Sanjah te, prije jave,
Slušao glasove druge,
Što mene imenom zove,
Razaznah tvoj
Među stotinama drugih,
Koji mi milo zbori;

Da si me tražila dugo
I sada sretna si
Što nađe me ovdje,
Da ljepše i bolje nisi mogla!

Spustila si se do mene,
Uselila u moje snove,
Pod plahte uvukla bijele,
Stopila golo tijelo svoje,
Sa tijelom koje se odavna budilo nije!

Spuštala si ruku niz njega,
Budila stoljetne nade,
Ukručenost me trgnu iz mira,
Krv mi šiknu kroz vene,
Udari u centar moći!

Okrenuh se prema tebi,
Tijela nam se spojiše u jedno,
Ni imena te pitao nisam,
A već si moja bila,
Pa zar je sada to više važno,
Podao sam ti se,
Lako i glupo,
Lijepo i nezasitno…©


jjbraddock @ 17:15 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare


 


Jednom kada te ne budem volio,
Kada te budem prebolio,
Kada sve prođe, dane bolne, 
Smjene dani sreće,
Želio bih znati!?

Jednom kada te ne budem volio,
Od tvojih riječi strepio,
Novom se ljubavi okrijepio,
Jednom,
Želio bih znati!?

Jednom, kada se budem osokolio,
Tebe prebolio, želio bih znati!?

Jednom kada te budem prežalio,
Duge godine prevalio,
Novom ljubavi se hvalio,
Želio bih znati!?

Jednom kada te ne budem volio,
Kada se budem samo sjećao,
Gubitak tebe uvećao,
S molitvom na usnama klečao,
Želio bih znati!?

Je li te moja tuga boljela,
Dok su mi klecala koljena,
Od uzaludnih moljenja,
Želio bih znati!?

Ne znam hoćeš li me se sjećati,
Čak i kada bi me srela,
Bili mi se javiti htjela,
Želio bih znati!?

Jednom kada te ne budem volio,
Ostario budem hodio,
Stara mjesta naša pohodio,
Kada te se budem oslobodio,
Želio bih znati!?

Jednom kada te ne budem volio,
S povjerenjem i nadom ljubav govorio,
S dvije riječi rekao beskrajno mnogo,
Što nikada nisam tebi nisam mog'o,
Želio bih znati!?

Jednom kada te ne budem volio,
Spokojno se provodio,
Jednom kada mi ne budeš draga,
Kada na mojoj duši ne bude traga,
Želio bih znati!?

Jednom kada ti budem odolio,
Ma koliko surovo bilo,
Ma koliko ja to snio,
Želio bih znati!?

Jednom kada srce bude disalo tiše,
Kada budu padale kiše,
Kada te ne budem volio više,
Želio bih znati!?

Jednom kada ti budem prišao, 
Srce svoje utišao,
Kada ne budem okolišao,
Izravno ti reći,
Utopiti se u toj sreći,
Želio bih znati;
Jesi li me ikada voljela,
Lako preboljela,
Kao ja tebe
…!?©


jjbraddock @ 14:34 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare


 


Omamljen u samoći,
Na koju navikavam oči,
Zagnjuren u svoje biće,
Jutro već sviće,
Dok kolona ljudi,
Hita i žuri,
Na posao neki!

Nozdrvama punim pluća,
Jutra novog svanuća,
Teturam se lijeno,
Pun nekih praznina,
Omašćene misli i rima!

A nije mi ovo mana,
Ova moja osama,
Ni svitanje novoga dana,
Dok se misao u bolovima rađa,
Riječ isplivava kao neka svađa,
Obespravljena i slađa!

Kao zagrljaj drugi,
Zaboravljen u dugi,
Nesklada misli,
Što kroče kroz mene,
I sve moje dileme,
Na uzbunu zvoni,
Prašta se i lomi,
Kao u nekoj komi,
Bez sunca, pjesme i smješka,
Kao neka vrteška teška!

Preda mnom kliska staza,
Raskoraka i jaza,
Omamljenog svijeta,
Bez ravnoteže,
Svaki put mi je sve teže!

Krv mi struji,
Toplim srcem bruji,
Lomi mi sjetu,
U šapatu i strasti,
Bez ikakve vlasti!

A ja gledam i šutim,
Pogled mutim,
Pružam ruke u beskraj,
Ka neuhvatljivoj ženi,
Prema svojoj sjeni
…©


jjbraddock @ 11:16 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 12, 2007
jjbraddock @ 23:34 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare


 


Moji stihovi nježni teku,
Podsjećaju na mirnu rijeku,
Svježih pjesama donosim sklad,
U njima ovladava jad, 
Ipak se mogu čitati u miru,
Oni čine jednu divnu rimu,
Poetski vijenac ovdje vijem,
Svoje gnijezdo njime svijam!

Moje misli o ljubavi govore,
Samo njoj misli su slivene,
Otkrivaju sve tajne skrivene,
S njima liježem i spavam,
Budim i prepričavam,
U njima su skrivene ruže,
Koje mi sve mirise pruže,
Trnje moje grudi skriva,
Srce mi je i vrt i njiva,
Koju svakodnevno prekopavam,
Ovdje se njima očitavam!

Nikako ne mogu žudnju svladati,
Ljubavi ću se uvijek nadati,
Tko zna koliko ću još suza liti,
I kada će me sunce ogrijati,
Ništa nije nemoguće,
Plam moj će isplesti pruće,
Možda ću i pisati ljuće,
Želje i čežnje ostati će veće,
Nadam se, biti će i sreće
…©


jjbraddock @ 21:44 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare


 


O, moj Bože!
Ubiše mi je,
A tako sam je čuvao,
Ljubomorno pazio,
Ubiše mi je,
I samo odšetaše,
Bez riječi neke!

Ubiše mi je,
Vidje li ti to!?
Zagledaj se Bože,
Zagledaj,
Na dno moje duše,
Zaroni u moje srce!

Vidiš li išta!?
Vidiš li tu tugu!
Ubiše mi je Bože,
Ubiše!
Što ću ja sada jadan…!?©

jjbraddock @ 19:23 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare


 


Voljela je moje pjesme,
Rekla da muza biti ne smije,
Nešto joj nije davalo mira,
Da bi moja bila,
Bio sam joj spreman puno više dati,
Osim stihove ove pisati,
Rekla je da muza ne smije biti!?

Pohlepa njena vukla je dalje,
Tamo gdje joj on zlato daje,
Bisere prosipa za nju,
Ne piše joj ni jednu pjesmu,
Jer od toga nema ništa,
Od gomile složenih stihova!

I dalje stihove pišem,
Dok se ona negdje veseli,
Jer muza biti ne želi,
Postao sam predmetom šale,
Slušam samo riječi podrugljive,
Nisam postao rob ove pjesme,
Niti rob bilo čega,
Ali kada me obuzme samoća i sjeta,
Ja fino ovim stihovima išetam,
Sjetim se ljubavi proigrane,
Kršeći prste polomljene!

Ne tražim te više sada,
Niti bi me tvoje suze dirale,
Ionako su te moje sablaznile,
Ne želim više omamljen biti tobom,
Idi s milim Bogom,
Niti želim da mi budeš muza,
Dosta mi je i mojih suza,
Zamki prikrivenih!

Želim što dalje od tebe otići,
Iz žalosti svoje izaći,
Ne želim se slomiti u bijesu,
Niti da me iznesu u lijesu!

Kada dođe neko drugo vrijeme,
I budeš sakrivala godine svoje,
Kada te budu mijenjali za bolje,
I nećeš imati zlato svoje,
Osim ogledalo koje će otkrivati,
Lice koje više nije lijepo,
Možda ćeš tada vjerovati slijepo,
Da si ipak muza moja mogla biti!?

Možda će ti jedino moj stih ostati,
Ti ohola ljepotice,
U kojem ćeš se tražiti,
Ali nećeš se nikada naći,
Osim bola koji ćeš osjećati,
Koji će te na me podsjećati,
Na ona vremena stara,
Kada si ga meni nanosila,
I mojim pjesmama prkosila
…©


jjbraddock @ 15:17 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare


 


Moje tijelo nije nastanjeno,
Ja u njemu ne stanujem više,
Nekako je smanjeno,
Kao da ga nekuda nose,
Udaraju o zidove njime,
Odnose ga u šumu duboko,
A nigdje svjetlosti nema,
Do njega ne dopire,
Niti se vjetru opire!?

Ja u tijelu ne stanujem,
Bez očiju i bez glasa,
Nisam ga dostojan više,
Jer me neka prokleta sjena dijeli,
Od moga slomljenog srca me rastavi,
Nitko to više ne sastavi!

Izgubio sam svoje želje,
Ništa mi ne čini veselje,
Snove sam sve odbacio,
Iluzije spalio,
Moje tijelo me više ne treba,
Nenastanjeno me nijemo gleda
…©

jjbraddock @ 11:08 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare


 


Gledam uveli cvijet,
Kako je samo lijep,
Stoji među lista dva,
Koji sam ti poklonio ja,
Nema nikakva mirisa,
Od tebe obrisa,
Čudne me misli prate sad,
Dušu je moja uhvatio jad!

Hoće li opet doći proljeće,
Hoću li za tebe ubrati cvijeće,
Pa ga opet ovdje ostaviti,
U spomen na jedno poznanstvo,
Ili ću opet u izgnanstvo,
Kao što sam otišao i tada,
Putem bez povratka!?

Čini mi se da ti lako živiš,
Da me i dalje kriviš,
Svila si se u neki kutak svoj,
A ja sam uvenuo kao cvijetak tvoj
…©


jjbraddock @ 02:31 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
P.S.
Powered by Bomb Mp3 Music Player
Index.hr
Nema zapisa.