Moja Autorska poezija
Blog - studeni 2008
nedjelja, studeni 30, 2008


Starice moja, majko draga!
Sve je u srce moje urezano;
djetinjstvo, poljupci, plač,
riječi, radosti, koraci, patnja,
umor, zanos, samoća, ljubav,
nada, zahvalnost! Sve…

Sve je u srce moje urezano,
kao u kamenu isklesano,
posrtanje, padanje,
svjetlost i tama...

Sve je u srce moje urezano,
velikim slovima ispisano,
putovima neprohodnim,
u valovima noći koji uzalud
traže obalu zore!

Sve je u srce moje urezano,
a bez tebe starice moja,
majko draga, moja je duša
razapeta, ne mogu doprijeti
do sebe, prežaliti tebe!

Sve je u srce moje urezano,
nevidljivo, ali ako se zagledaš,
iščitat ćeš svoje ime majko,
u srcu mome vidjet ćeš srce
svoje, što će za druge zauvijek
ostati skriveno dok ti spokojno
snivaš, svoj mir uživaš…©
jjbraddock @ 12:28 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
subota, studeni 29, 2008


Ne bih volio da se jednog dana pogledam u ogledalo
i ne prepoznam čovjeka izboranog lica, bez osmijeha,
bez sjaja u očima u godinama sivim koje ih potamniše
od briga! Ne bih volio da živim u tišini, sam, da hodam
a da me nitko ne prepozna i ne vidi! Da mi ulice postanu
tijesne i uske a hod težak, iskrivljen! Ne bih volio da u
čovjeku nestane čovjek i da sve ono što sam disao i
sanjao jednostavno isčezne u nekim sitničavim smrtima,
da odumre, i da postanem samo još jedna smrt u nizu
bez budućnosti! Stvarnost je mnogo stvarnija nego je
vidim a ja bih joj volio dodati malo nestvarnog,
zaći negdje gdje nikada nisam...©
jjbraddock @ 10:39 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, studeni 28, 2008


Noćas su mi zvijezde jasnu poruku poslale,
malo svjetlosti u moj život dale!
Noćas su zvijezde čarobni ćilim istkale,
pred mene ga prostrle i gledam ih kako
jedna po jedna ka meni hrle,
a ja kao skamenjen stojim,
redom ih brojim, tražim svoju samo jednu,
meni vrijednu da me obasja...©
jjbraddock @ 13:19 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 27, 2008


Daj da ti čarobnim prstima svojim
ispjevam najumilniju melodiju
kakvu još nisi čula, da ti njome dušu
i srce zarobim, tijelo orobim!
Daj da ti usnama svojim note istkam,
u te utkam ono što ti nedostaje!
Daj da ti na uho šapućem tiho
dok su glasna tijela naša!
Daj se prepusti uz mene opusti lako,
sve kočnice otpusti, izađi iz slijepe
ulice nesavršenog svijeta!
Kreni za glasom mojim,
pusti da te vodim putovima strasti
koju ti u očima vidim dok ti kose
razbacane bježe među mojim prstima!
Daj, bar jednom se daj do kraja
i onda ćeš znati koliko si propustila
što to prije nisi učinila!
Daj mi bar jedan komadić tebe
a sve ostalo zadrži za sebe,
i nemoj dopustiti da nam želje
izblijede u vrtloga života u koji smo
neshvaćeni uhvaćeni...©
jjbraddock @ 08:35 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, studeni 25, 2008


Ako ti jednog dana vijest donesu da sam umro, ne žali,
Na ovu zemlju sam svratio da ti malo pravim društvo,
Da ostavim trag u igri noćnih leptira, neumornih pčela,
Da za mnom ostane nešto u letu ptica, da nasmijem
Tužna lica! Moja smrt je sitničava naspram života!
Nemoj tužna biti što ću jednom samo tako nestati,
Nadam se da će u tebi bar neki trag mene ostati, ma
Koliko on čudan bio, dio je mene! A ti noću dok gledaš
Nebo kako zvijezde ugoščuje, bilo koju da izabereš, ja
Sam to, mahni mi i neka to bude naša tajna da ja još
Uvijek živim, lebdim, dolazim i nestajem u vremenu
Brzinom uma sav od svjetlosti stvoren! Mahni mi i ja
Ću ti se na kratko vratiti, da te pozdravim u vremenu
U kojem smo bili skupa i opet otići rubovima beskraja,
Vječno mlad! Nemoj me tražiti u umornima i starima,
Jer vrlo dobro znaš da to nikada nisam bio! Ne mogu
Biti! Ja ne mogu umrijeti i kada umrem, jer je život
Vrtlog jednolik, beskonačno dug! Ja ne mogu postati
Zemlja, korov, hrana za crve! Ne mogu prah postati!
Ja samo mogu živjeti i kada umrem! A ti opet sutra
Kada u nebo pogledaš, zvijezde ugledaš kako trepere,
Imaj vjere, strah otpusti, u tišini budućnost gledaj!
I kada me nestane jedne zore, možda u suton kada
Utonem, ostat ću u tebi, u tvojim mislima, svim
Ljudima koje sretneš nakon mene, stvarima koje
Budeš dodirivala! I nemoj upasti u kalupe i sheme
Koje ti život nameće, to je jedno obično smeće od
Ljudi dano! I nemoj da ti bude žao, jer jedini zrak
Koji sam udisao bila si ti, ljubav moja! Ako ne budeš
Osjetila bol nakon moga odlaska, neka te ne brine,
oprosti, ja sam ti je ukrao, sa sobom odnjeo...©
jjbraddock @ 12:48 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 24, 2008


Zar nikad nemaš potrebu krišom zaći
tamo gdje prstima ne možeš doseći,
jer poljupci ovlaš dani nakon nekog
vremena postanu strani?
Zar nikad nemaš potrebu u igrama
svoga nemira, bezosjećajnih dodira
u sivom ozračju u kojem prebivamo,
zaći u dubine moje duše, u slojeve
njene u koje nitko nije?
Znam da sam pomalo lud, naopak
ali to nije nikakav znak ili brana da
načiniš taj korak, ostaviš trajan trag,
vječan, zaliječiš mjesta napukla,
izbrišeš prošlost koja me je dotukla?
Zadrhti kao suha grana na vjetru i ne
predaji se ovome svijetu s čuđenjem!
Ne zamišljaj budući život uplašeno
već počni živjeti sadašnji!
Probudi se, probudi me i ne idi na
mjesta ni mislima svojim koja nećeš
razumjeti, koja te još više tužnom čine!
Ne idi na ta nametnuta i uprizorena
groblja prošloga, ne sahranjuj ono što
nije počelo ni živjeti!
Postoji, sve postoji što još nisi otkrila,
dotakla i vidjela jer nisi ni tražila!
I ljubav postoji, ona nije nestvarna!
Mi smo to, koji joj priliku ne damo,
lažemo, izmišljamo, samo da bi
opravdali neopravdano!
Zar nikada nemaš potrebu u mene zaći,
tamo me pronaći, i odmoriti se na
jastucima njenim mekšim od pamuka,
pokriti se nitima njenim, nježnijim
i od svile!
Zagrli me, prigrli me kao što grane
isprepletene grle svako stablo,
srasti sa mnom u tom zagrljaju,
navikni se na mene, dušu moju, srce,
kao što se svaka ptica na let navikne
stapajući se s nebom prostranim!
Zar nikada nemaš potrebu pobjeći od
sporednih ljubavi koje samo usnama
osjetiš, tijelom svojim dok se požudno
Predaješ a nakon toga pognute glave
odlaziš i nestaješ tražeći dalje?
Na tim mjestima je nećeš naći osim
trenutnog zadovoljstva nakon kojeg
prazna budeš, jer očima nije izloženo
ono što je svima vidljivo!
Ljubavi se ne sreću, one se rađaju
kao sunce svakog dana, one se stvaraju
i njeguju, u nju se ulaže više nego
što se dobiva, ona u nama prebiva,
samo je ne znamo prepoznati!
Zar me nikada nemaš potrebu osjetiti,
potražiti u vjetru, vodi, kamenju,
u svakom sutonu i zori, u najvišoj gori?
Zar nemaš potrebu zaći u najveće
dubine mene?
Zađi, iznenadit ćeš se,
možda tamo pronađeš i sebe...©
jjbraddock @ 13:17 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 23, 2008


Odvešču te na pašnjake zadovoljstva,
tamo gdje još nikada nisi bila,
gdje ljubav ne pita što je jučer bilo,
na livade koje poglede mame,
a nosnice mirisima pune,
gdje ti se njedra nadimaju
a duša slobodno pluta srca zadovoljna!
Odvešču te, ukrasti iz vremena ovog
kojem oboje ne pripadamo! Sakrit ću te o
d pogleda da ne naruše tvoju ljepotu,
zaštititi od riječi i misli griješnih!
Odvešču te do izvora ljubavi bistre,
čiste, da je s dlana piješ, da se smiješ
kao što nikada nisi, tamo gdje ne trebaš
ništa kupovati da bi bila što jesi!
Brati ću ti cvijeće koje iznova raste,
gdje je vječno proljeće, gdje dolijeću
laste! Tamo gdje postojimo samo nas
dvoje koji se ne boje prepustiti,
nešto izgubiti! Gdje ne postoji mržnja,
zavist, zloba a sunce nas vječno grije,
mjesec i zvijezde na počinak ispraćaju!
Tamo gdje mnogi ne shvaćaju da to
postoji jer im je mrena isplela oči,
jer su im srca zavedena, duša u laži
zapletena, a usta nijema! Odvešču te,
povesti tamo gdje ćeš zauvijek moja biti
i gdje nećeš o ljubavi snivati već je živjeti...©
jjbraddock @ 21:51 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, studeni 22, 2008


Pruži ruku ka meni, ka sazvježđu moje ljubavi što
Treperi u tisućama zvijezda, lepršajući mi u očima
Koje sjaje s imenom tvojim, i to ne mogu skriti!
Pruži ruku, zvijezdama se pridruži i lebdi, lebdi
Visoko gdje nema granica, jer ih je ljudski um
Stvorio, a znaš da je on ograničen!
Pruži ruku, poleti i ja ću za tobom jedriti niz vjetar,
Klizit ću sretan što te stižem! Razgrnuti ću sve
Zavjese tuge i nesreće, oblake crne!
Za tebe ću razgrnuti svitanja, rastvoriti širom obzorja,
Rastjerati prošlost, izlomiti je, spaliti poljupcima
Svojim i prosuti pepeo njen duž našeg putovanja!
Otvoriti ću ti vrata budućnosti da je vidiš kao na dlanu,
Jasnu, slatku, kakva samo još ljubav može biti!
Nečujno, nevidljivo, nježno ćemo se uljuljkivati,
Njihati kao klatno bevremenskog sata u beskraju
Ljubavi što je prostirem za te! Prostrijeti ću ti
Svjetlost, dotaknuti ću te dušom svojom što srce je
Vodi! Mišlju svojom umilno ću te umivati, šutnjom
Uspavljivati na dugom zajedničkom putovanju kroz
Ljubav vječnu, koju nećemo ugasiti mržnjom, ni
Zavišću, već nježnošću, ljubavlju novom...©
jjbraddock @ 10:03 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, studeni 21, 2008


Na trepavicama magla, na usnama vlažnost jutra,
U koraku nesigurnost, u srcu zebnja današnja što
Sutra nosi u hladnim zimskim noćima! Snijeg će
Pasti, privremeno sve skriti, kopnjenjem ponovno
Otkriti, brige nove donijeti, tuge će se množiti,
Hladnoćom nataložiti a ja ću krenuti stepenicama
Snova, na vrh se popeti, sjesti i promatrati, maštom
Zaigran čekati svaki novi dan u vječnosti snova koje
Ču s ljubavlju potkovati i slagati u sjećanje...©
jjbraddock @ 11:47 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 20, 2008



Trčao bih po kiši da me smoči do gole kože, 
valjao bi se u lokvama na asfaltu da poprimim 
mirise druge, prošao bih ispod duge, stopio 
bih se u masi bezimenih ljudi, samo da me 
tvoj miris više ne prati! Uvaljao bih se u najveće 
blato ako bih on nestao, dopustio da me sunce 
sprži, isuši svaku misao na tebe! Sve bih pokušao, 
samo kada bih znao da bih se mirisa tvog riješio! 
Ali znam da bih uzaludan put prošao, jer on bi mi 
uvijek i iznova došao čim bih zatvorio oči, uplovio 
u mali svemir svoj, a taj bi ga prokleti miris tvoj 
raspršio, svaku granicu porušio koju bih izgradio, 
kao da se mojoj muci sladio dok bi nemoćan klonuo...©
 

jjbraddock @ 12:21 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 19, 2008



Nemoj nas izgubiti, nemoj nas odbaciti, negdje zametnuti, 
gdje se ni sami pronašli ne bi! Ne odbacuj nas, ne slušaj 
drugi glas koji te na grešne misli navodi, ne primaj ruku 
od nepoznatih ljudi koja će te daleko odvesti, tako daleko 
da te ni mišlju ne mogu dosegnuti, uspomenom probuditi! 
Nemoj nas zaboraviti u svitanje dok pokušavaš misli sabrati, 
snove prošle noći odgonetnuti! Nemoj nas zametnuti u danu 
koji te svim drugim zaokuplja, nemoj, jer svaka misao, 
svaka nada je skuplja što budemo dalje! 
Nemoj upasti u ralje noći koja će doći, nemoj to dopustiti 
ni kada sklopiš oči, nemoj...©


jjbraddock @ 13:11 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, studeni 18, 2008



Danas ću ruke ka nebu upregnuti, s bolom suze suspregnuti,
Stisnuti šake! Danas ću ka nebu ruke dići, do samog središta 
Bola, s
tepenicama tuge sići! Danas ću se iznad sebe sama 
Uzdići, p
onosno glavu uspraviti, hodati tiho, polako, šutnjom 
Se zaogrnuti, s
vaku sumnju odagnati, u srcu nositi, svemu 
Prošlom prkositi!
Danas ću svu bol svijeta u srcu skupiti i sa 
Suzama isplakati! 
Volio bih da danas ne postoji, da danas 
Nikada nije ni došlo...©


jjbraddock @ 10:06 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 17, 2008





Što vrijedi ako cvijet uberem, najljepši cvijet,
Ako ti ga ne mogu dati? Bolje ga je ostaviti da
Sam uvene kao što venem ja! Što vrijedi ako
Ti skinem zvijezdu s neba ionako će sama da
zgasne ostavljajući trag, kao što si ostavila ti
U srcu mome! Što vrijedi ako razgrnem oblake
da ti mjesec osvjetli put do mene, kada si ti
Otišla putem drugim? Što vrijedi zoru dočekati
Kada se ti nećeš kraj mene buditi na jastuku
Koje krije tajne strasnih noći naših? 
Što vrijedi što sunce po Božjoj zapovjedi izlazi, 
Kada zrake njegove mene ne griju, kada u
Plačnim očima nema odraza tvog, a na usnama
Osmijeha kada te ugledam? Što vrijedi? Što?
Što mi vrijedi i dalje pisati, ljubav izgovarati,
Veselim se pretvarati kada mi je svaki dan
Isti, a ja sam? Što mi vrijedi graditi kule od 
Karata na pijesku, od blata, kada nema više
Niti jednog radosnog sata? Što vrijedi lažnu 
Nadu davati, svoje osjećaje odavati, druga
Vrata zatvarati? Što mi vrijedi, a ja svakim 
Danom sve više sijedim, noći dočekujem ali
Ipak očekujem da mi na vrata pokucaš, za
Drugim ljubavima ne jurcaš kada te prava
Očekuje na pragu mom i grije u srcu ovom...© 

jjbraddock @ 13:27 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 16, 2008


U noć sam uplovio tiho, polako, lutam mislima na tebe,
Nemoćan da živim život a tuga mi je za vratom!
Srce mi se raspuklo a mislio sam da ne mogu živjeti tako! 
Prevarih se! Sada želim zaspati, u dubok san utonuti! 
Probudi me kada opet u tvome srcu bude proljeće, 
Kada sve procvjeta, slobodno me probudi ako me se sjetiš,
Dana koje smo proveli skupa, samo tada to učini jer ne
Želim sam ovim svijetom hodati, ne želim se nadati da ću
Te negdje sresti, ne želim se smesti, ispasti budala kao što
Sam ispao sada! Probudi me kada počnu prve proljetne kiše,
Kada priroda počne da diše, sve procvjeta želio bih s tobom
Provesti još mnogo ljeta! Noć je prekrila sve a zaborav će
Mene ma koliko mislio da neće, ne uzdam se ni u ono malo
Sreće što mi je preostalo, za mene je vrijeme stalo jer kada
Tebe ne bude, neću više nikoga voljeti, ni sebe ni ljude,
Tužan, nesretan i sam ću biti, i znam da će tako zauvijek ostati...©

jjbraddock @ 18:17 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
subota, studeni 15, 2008





Život je prekratak 
a ovi dani predamnom što stoje 
bit će predugi bez tebe!
Ne znam kako ću izdržati, 
što ću govoriti, 
čime ću pokušati tugu skriti,
Izgubljen, neljubljen! 
Ionako mnogo toga smisla nema, 
a sada, sada ga tek neće biti! 
Posljednju nadu ću na pola slomiti, 
posljednju suzu isplakati,
ruku pružiti da te zadržim 
i onu pokvarenu misao spržim 
koja je iz mojih usta izletjela kao strijela, 
bolno srce povrijedila! 
Htio sam te zaustaviti, 
nešto lijepo reći, 
ali moje pijane riječi sve su upropastile,
Ljepotu, ljubav zamastile! 
Neka sam proklet kao i ovaj svijet 
što sve vrijedno uništava, 
neka budem kažnjen zbog svega, 
neka mi se raspuknu njedra, 
srce iskoči, prokleto srce kada nemam oči! 
Ja, pijana budala opijena svojim ponosom, 
egom kao kuća, tuga isprepletena od pruća 
nemoćnim me učini! I što sada imam od toga? 
Ni ove riječi više nemaju smisla, 
osjećam se kao ptica pokisla 
koja ni poletjeti ne može, 
a sumnje me glože i glože! 
Iz ove kože ne mogu, 
ne osjećam ni nogu 
da bih korak napravio ka tebi, 
na koljena pao i riječ oprosti izgovorio, 
jer znam da ti ona više ništa 
Ne znači nakon svega! 
Neka sam zauvijek proklet, uklet, 
jer nisam vidio cvijet, 
Jedini cvijet koji sam zgazio, 
umjesto njegovao, zalijevao 
da mi mirisima svojim život uljepšava 
sve što niti jedan drugi nikada nije...©

jjbraddock @ 13:01 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 13, 2008



Utopit ću tugu svoju u ovoj čaši, gledati je kako na dno tone i onda je naiskap ispiti! Utopit ću tugu kao stoljeće dugu dok odraz svoj u čaši gledam a sebi reći nedam, kako je teško kroz život ići i stalno prošlost za sobom vući! Utopit ću je, ugušiti i neće mi krivo biti ako ću i dalje sniti, da jednom i taj dan dođe, bez nje prođe...©


jjbraddock @ 13:32 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 12, 2008



Želim se s tobom stopiti, ljubite te i grliti! 
Želim da se radujemo svakom susretu i da 
budemo jedno, da naša tijela to govore 
i da riječi budu suvišne...©


jjbraddock @ 13:50 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, studeni 11, 2008





Tvoj izvor požude koji osjetim na jeziku raspušta mi misli lude, ruke nemirne tijelo ti istražuju, glad moju ne utažuju! Širim nosnice, uranjam u tebe lice, ostavljam neizbrisiv trag, osmijehom pokazuješ koliko ti je drag! Iznad mene se izvijaš sa mnom spojena, oznojena, voljena, svojim pokretima ka vrhuncu ideš vodeći i mene sa sobom! Ne mogu ti odoljeti sve to ne voljeti, kada se osjećam moćno, dok uzimam sve tvoje sočno da mi se i glas izgubio u glasu tvome, iskazujući radost kraja igre ove koja nas je odvela do mjesta koja ni riječi ne mogu opisati, dok smo jedno kraj drugog ležali i pokušavali disati, uzeti daha, malo predaha i krenuti ispočetka...©


jjbraddock @ 11:59 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 10, 2008





Sanjat ću te, sanjat ću nas zagrljene, ljubit ćeš me, ljubit ću te, umotati u prekrivač istkan od svojih osjećaja, nježno ću te ogrnuti dušom svojom, tijelo ti uzbuditi, probuditi sve ono zaspalo u tebi, izbaciti svu gorčinu godinama nagomilanu i povesti te putem gdje samo blaženstvo ima smisla, gdje nada utrku nije izgubila, trčati ću po kiši do tebe samo da te zagrlim, makar na tren ovako snen, ludo zaljubljen i tobom zanesen...©


jjbraddock @ 11:24 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 9, 2008





Želim nestati u tvome zagrljaju, utonuti u tvome naručju, nasloniti glavu na tvoje grudi i slušati otkucaje tvoga srca kako kuca! Želim u njima sebe prepoznati, svojim otkucajima novi smisao ti u život utkati! Želim usnama svojim toplim ostaviti trag vječni, obilježiti ovo vrijeme gdje duše se gube u raskoraku što život ih nameće na raskrižjima mnogim, gdje srca se ljube i među mnoštvom izgube! Želim dodirom dodiru svakom dati novi značaj u našim stopljenim tijelima koja drhtajima pokazuju zadovoljstvo dok se upoznaju, oznojena dokazuju kako je ovaj trenutak važan i nije lažan što smo se sreli a svaki poljubac vreli je potvrda, a svaki naredni utvrda koju zajedno gradimo dok se sladimo onim što nam Bog dade...©


 

jjbraddock @ 12:09 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
subota, studeni 8, 2008



Misli mi večeras nekud odoše na krilima tuge i sjete, a ja prazan, umoran da im se oduprem! Prepuštam se nemoćan bilo što učiniti, a tako bi im se odupro, svom snagom upro ali nemam volje ni na počinak poći jer znam da će me i u snu pratiti! I što da radim sada, kako tugu da svladam, bilo što da promijenim? Znam, ne mogu se više sklanjati ni u svojoj sjeni, treba mi pažnja u samo jednoj ženi, mir, zagrljaj, poljubac iskreni, riječ utjehe, razumijevanje! Ne mogu više podnositi ovo stanje kao izgovor na sranje koje život nameće, a ja se osjećam kao kabasto smeće koje nitko neće ni da odveze a kamoli što više...©


jjbraddock @ 16:10 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, studeni 7, 2008



Rekla si mi: Ako patiš nije me briga, neću te voljeti više, 

Spokojno ću otići drugom, neću se boriti s tvojom tugom!
Rekla si mi, ja slušao nisam, ili sam te čuo ali nisam vjerovao
Da ćeš tvrda srca biti, jednostavno se okrenuti!

Nisi mi trebala ni reći, vidio sam tvoju mirnoću, kao neku 
Strogoću, koja je iz oka izbivala! A ja, osjećao sam se kao 
Pokisla grana, opuštena i sama, otežala od teške kiše!

A ja, osjećao sam se, kako stojim na nekom raskrižju,
Na nekom mostu dosade i da mi sve propade!
Zašto sam se opirao tebi? Pa to nitko učinio ne bi,
Ali eto, ja jesam i nemam ništa od toga...©


jjbraddock @ 12:42 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 6, 2008


Dok stojim na pragu vrata koja vode u palaču ljubavi, ne dopusti mi da pijem iz pehara gorčine i mržnje kako bi utažio žeđ za tobom! Ne dopusti mi da padnem u dolinu očajanja! Podignimo se u one visine na kojima možemo ploviti snagom svoje duše...©


jjbraddock @ 10:53 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 5, 2008





Kao da mi je netko srce iščupao i sada ga u šaci gledam kako se koprca i krvari! Kao da su mi osjećaje pomiješali kao stvari, sve ispreturali, u mene tugu nagurali, nabili, cijelog me u komadiće razbili, iskomadali, uokolo razbacali da se ne mogu više sastaviti, niti jednu jebenu misao nastaviti do kraja izreći! Nestao je i posljednji trag mojoj sreći, bilo kakva nada za koju bi se držao i na životu održao...©


jjbraddock @ 12:48 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, studeni 4, 2008



Kada bih mogao vrijeme bih vratio i napravio sve što sam trebao davno prije! Kada bih samo mogao bilo što promijeniti, misli, osjećaje na pravi kolosjek skrenuti, samo kada bih mogao sve prošlo zaboraviti, punim plućima tebe udahnuti, shvatiti, tebe i sebe, ne biti tvrdoglav, krut, uzaludno tražiti nepostojeći put, protiv tebe i sebe ići, u slijepe ulice ulaziti, nepostojeće izlaze tražiti! Samo kada bih se mogao odvažiti, jebenu prošlost i ponos preskočiti, tebi bi se prepustio, sreći dopustio da mi u život uđe, da ne gledam živote tuđe! Ali sada je sve kasno promijeniti, izgovoreno izbrisati, mogu još stotine pjesama napisati ali ostati će ružan trag koji sam ostavio a nisam htio, biti ono što sam postao – prošlost...©


jjbraddock @ 18:32 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 3, 2008





Odlazim tamo gdje ni tamo nema! Odlazim posramljen, izgubljen, čak me ni sjena ne prati jer je shvatila koliko je sati! U kut stjeran, bačen na samo dno dna bez imena, jer sam izgubio ono najbolje što sam imao i volio a sačuvati nisam znao...©


jjbraddock @ 13:43 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 2, 2008





Ne moraš više ništa reći, suvišne su riječi koje bi sve pokvarile, pusti vremenu sadašnjem da nam sve kaže što buduće nosi i neka prošlo odnese, da se ne vraćamo na mjesta stara kojih više nema, osim u našim mislima i srcima! Dopusti grudima da udahnu svom snagom, obilježe neizbrisivim tragom sve ono što smo i nismo imali, jednom drugom dali! Ne moraš ništa više reći, rekla si sve dok si odlazila i ostavila vrata otvorena iza sebe, trag na mojem licu i u mome srcu...©


jjbraddock @ 03:26 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
subota, studeni 1, 2008





Na dobro znano mjesto, gdje ne dolazim često, polažem cvijeće, palim svijeće, misli upućujem tebi a molitve Bogu! Eh, što bih sada dao da mogu, da ne učinim to, što čine danas milijuni ljudi a bol mi hoće rasparati grudi što te nema, što te nema...©


jjbraddock @ 14:29 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Arhiva
« » stu 2008
P.S.
Powered by Bomb Mp3 Music Player
Index.hr
Nema zapisa.