Moja Autorska poezija
Blog - studeni 2009
nedjelja, studeni 29, 2009


Tiho ćeš otići sa sjenkom tuge u očima, 
no ipak pružit ćeš mi ruku, podivljat će 
rijeke zbog usana neljubljenih, nećemo 
naći ono što smo imali i mogli, nećemo 
više ništa znati, ostati ćemo na 
raskrižjima života s velikim gubitkom! 

Osjećaj me čudan s jutrom tebi vuče, 
da godina svaka potraje...Vidjet ćeš 
skrivene hramove, podignute tebi u čast, 
skrivene od tuđih pogleda! A danas bih 
mogao voljeti te, kao jučer, kao sutra, 
kao svaki dan! 

Uživam u svakoj tvojoj riječi, u svakom 
dodiru ma koliko bili fiktivni, za mene su 
bolno stvarni! Ti si moja bolna radost, 
srce za kojim čeznem i posrnulom 
kretnjom se nadam da ćeš ipak ostati 
kraj mene. 

Neću više sumnjati u ljubav svoju, neću ni 
u tvoju, bezbrižno ću čuvati zvijezde u 
visini za srca u daljini... Samo kada mislim 
na tebe ličim na sebe, jer smo davno 
prošli prve dane čuđenja, prve dane gledanja, 
koji su dugo čekali, koji su bježali, puzali i 
lebdjeli! 
Jedina, zajaši vjetar i pronađi me u sebi 
prije nego umre ovaj dan...©


jjbraddock @ 20:12 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 26, 2009


Kao krik u osamljenoj noći, osnažen milinom ljepote 
tvoje milujem oblake! Svaku noć zvonjava u zjenici 
oka tvoga, svo bogatstvo pred tvoju dušu stavljam 
i odmaram se na poljima zadovoljstva. Promatrale 
su me bezbrojne riječi, slagale u niz netaknute misli, 
ni jedan uzdah, ni jedan poljubac više nisu daleka 
čežnja kada tišina neba tiho zajeca u meni! 

Grlim te u svakom bolnom čekanju, provlačimo se 
kroz krošnje isprepletenih prstiju, strpljivo, nježno 
bujaju oblaci strasti, uzvišeno nebo potajno nas 
krijepi, tražim smisao razgovora, jer prije nego 
nastavim, želim da me čuješ onakvog kakav jesam 
ili želim biti, ne pitam te više, niti želim znati zašto 
s dna moje duše uvijek izvire sjeta i pravim me 
dodirom dira a ti dalje uzmićeš poslije svake moje 
riječi i ostavljaš me, ostavljaš me a da toga nisi 
svjesna...©


jjbraddock @ 18:35 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, studeni 24, 2009


Svjetlo oko mene lebdi noćas, i treptaj oka sporo 
ide a vrijeme kao da je stalo zauvijek! Osluškujem 
tišinu a ona osluškuje mene, očekuje moj sljedeći 
korak! Zatvorio sam sve prozore i zakoračio prema 
tebi, prema putu koji tek trebam istražiti! 

Htio sam biti uz tebe, uvijek – zauvijek! I odjednom 
nestajem u nekom bezdanu i ne znam gdje je 
početak i gdje je kraj? Mi smo na granici nečega 
čega svjesni nismo! A ja želim biti obožavan u 
svojoj nebeskoj haljini, hoditi slobodno nebeskim 
stazama bez kraja! 

Dani su se pretvorili u sate, vrijeme mi više nije 
problem, ostao je samo okvir za prazan razgovor, 
pričaj mi... Pričaj mi, neka u meni tvoji slatki plodovi 
zriju, dok u tebe uranjam, i sve ti dajem, ne štedim 
sebe! 

Voli me onako kako nikoga nisi, kao pokret, kao more, 
kao govor, kao zoru! Puno želja među nama stoji, 
sve moje već je u tebi i koraci što nestaju su pjesma 
za moj kraj...©


jjbraddock @ 17:12 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 22, 2009


Ispružio sam ruku, uzimaš je s toliko neostvarenih snova 
i prislanjaš na grudi! Suza mi se ruga, srce mi se smije, 
a ja se gubim se u kapljicama kiše dok mi vjetar kliče 
- uhvati me, pronađi me, volim te... 
Osjećaji prema tebi grizu kao sol otvorenu ranu, 
sanjam o tebi i dok si kraj mene, a noć me budi 
umjesto da me uljuljkuje! 

Uđi u moje srce tiho, slobodno ostani, nađi moje kako 
osluškujem otkucaje srca tvog, i zavedi me, zagrli me, 
povedi me, nedaj me... Tvoj sam, tvoja neispisana, 
neizgovorena riječ. I neka mi se suza i dalje ruga dok 
hodam a jedva da stojim...©


jjbraddock @ 21:33 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 19, 2009


Izronila si iz siječanjske noći u obilje moga uzaludnog 
postojanja gdje tvoje prekrasno biće svijetli u mraku 
u koji sam umotan stoljećima i uglazbljuje šutnju što 
jezik u čvor veza. Ne trebam ti govoriti ništa, sve 
znaš, sve vidiš u samo jednom pogledu što pada na 
moju bezličnu figuru što se nijemo vuče zapletena u 
laži ovoga svijeta! A ja u zemlju propadam sramom 
praćen i tamne misli su na korak do bola, do korijena 
bijele ruže krvlju poprskane, al' je ne vide od crne 
misli druge! Ne vide ni kristal što se poslije kiše 
prosipa i niz njene latice klizi u utrobu zemlje, do 
mene, do moje lažljive sjene! A ti draga večeras, 
sutra, kada se sastaneš sa sobom i pogledaš unatrag, 
misli na sve one leptire kojih nema više, na ono što 
bjehu i na ono što sada jesu, misli na mene kako sam 
kraj tebe stajao a nisam prepoznao ljepotu tvoju što 
je iz duše isijavala, što si mi je na dlanu male ruke 
pružala, onako nevino, iskreno! I znaj da te tvoje 
misli do mene stižu i da me kao užareno žezlo žigošu 
kao stoku što će na klanje slati a trebao sam 
pašnjacima tvojim bezbrižno trčati, voljeti te i čuvati!
 
I voljeh te iskreno i to jedino istina bješe, moja ljubav, 
samo što sam ja satkan od laži bio! Tvoje misli jedna 
po jedna me stižu, i ostaše pitanja negdje u visinama 
zapletena kao papir vjetrom nošen u krošnji stabla! 
Ni ne trebaju odgovori kada kasno je! Mi smo savršen 
par srca što obilježiše stoljeće ovo za stoljeća druga, 
za vrtove ljubavi drugih, da znaju, da cvatu, da vole... 
I nadam se da ću i ja izroniti jednom, negdje kao i ti, 
godine neke i sresti, zateći tebe samu kako me čekaš 
baš onakvog kakvog si me željela i vidjela tim nemirnim 
očima koje iza kovrđa vire i da ćeš mi potrčati u 
zagrljaj iz kojeg bih želio da nikada ne odeš...©


jjbraddock @ 22:17 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, studeni 6, 2009


Posljednji pogled bacam za sobom,
Ostavljam prazninu da zvoni,
Tišina mi se zaljepila za lice,
Uši otekle od noći gluhe
Bol teška grudi mi razbija,
Krv stala na raskrižju života,
Nema se kud dalje i više!

Čak ne mogu ni ovo da pišem,
Boli ti zadavah na svakom koraku,
Laži prosipajući i tebi i sebi,
Uguših te od njih, od svega!

Nemam obraza, izgubih ga usput
Negdje mnogo godina prije,
Uguših ljubav, omču joj stavih,
I sada visi, kao stijeg vijori se na 
Vjetru š
to je neumorno šiba!

A ja odlazim, sa svakim korakom teškim
Gubim dio po dio sebe, gubim tebe,
Voljeh te ludo da lud postah,
I sada gluh, slijep i nijem tapkam u
Mraku i tražim svoju raku da se u njoj
Ispružim, legnem i pustim te da živiš,
I svijet i tebe oslobodim od sebe,  
Da sutra dišete s novim svitanjem...©

jjbraddock @ 00:03 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Arhiva
« » stu 2009
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
P.S.
Powered by Bomb Mp3 Music Player
Index.hr
Nema zapisa.