Moja Autorska poezija
Blog - prosinac 2006
nedjelja, prosinac 31, 2006
jjbraddock @ 21:14 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
subota, prosinac 30, 2006
Lijeno mi glava klonu,
Kroz staklo gledam,
Što li to tamo blješti,
I zašto se jadam.

Glava mi kao santa leda,
Nikako da se preda,
U bezdan me neki vuče,
Ponašam se kao da sam od jučer.

Brižno je vraćam na mjesto,
Ruke me bole zbog toga,
Klonuo sam bolan sada,
Dotičem samo dno.

Sklapaju mi se oči moje,
Priviđaju mi se razne boje,
Epitaf si ispisujem,
Svaku riječ potpisujem.

Suza moja teška ljudska,
Pred kojom pada svaka ljuska,
Zrakom zuji misao moja,
Traži oazu spokoja.

Sada jako dugo šutim,
Sve nekako zamutim,
Čini mi se sve kruto,
Besciljno i glupo.

Najljepši rukopis svijeta,
Može pisati poeta,
I to sam mnogima rekao,
Nisam zanijekao.

Pitanje je samo shvaćanja,
Nikakvog glupog vračanja,
Jer teško se mudrim praviti,
Svoje gluposti obznaniti.

Ne vjerujem u sreću,
Vjerujem u pripisivanje
Vrijednosti stvarima,
Nema razlike misli.

Ova moja glava od kvalitetnog je štofa,
Nisam poput nekog grofa,
Ali mi ne pogoduje ta klima,
I drugih vrijednih ljudi ima.

Držao sam glavu svoju,
Na ramenima uspravno,
Ljubav sam u daljini osluškivao,
Već dugo priželjkivao.

Smišljao sam svašta,
Bujna mi je bila mašta,
U biti sam gubio vrijeme,
Padale su u vodu sve teoreme.

Želio sam pravednim biti,
Ni pred kim se ne skrivati,
Nikoga ništa moliti,
Ni zapitkivati.

U glavi mi nastade košmar,
Sudariše se struje dvije,
Jedna bješe istina sama,
A druga pravda slavna.

Kad god sam istinu potegao,
S njom navečer legao,
Pravda me ujutro zatekla,
I sve to je zanijekala.

Nije dugo čekala,
Brzo se umorila i zaspala,
Još na početku svega,
Čuo sam je u dubini njedra.

O istino čista prava,
Umorila se moja glava,
Pravdo ti nemilosrdna,
Rješenja su ti nakaradna.

Nisam mogao više izdržati,
Svoju glavu budnom držati,
Morao sam u mrak poniknuti,
Na samoću se naviknuti.
jjbraddock @ 15:51 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, prosinac 29, 2006
Sreli smo se nakon mnogo ljeta,
Prolazi ona pokraj mene,
Ugradu mnoštvo svijeta,
Pravi se da me ne prepoznaje,
Ali ipak je zastala.

Tada mi nešto reče,
Što sam pamtio to večer,
Ali i još dugo nakon toga:
Imaš jako tužne i mrtve oči,
Što ti se dogodilo?

Što mi se dogodilo?
Zamalo je nije pogodilo,
Ono što je u stisnutoj šaci bilo!
Ona mene nakon svega pita,
S nekom protuhom skita,
I pogodi me direktno u srce,
Kao i mnogo puta prije.

Zbog čega imam te tužne oči,
I još veli da su mrtve bile,
Zbog nje provodim u samoći,
I hodam bez ikoga sada,
A ona voda tog nabildanog gada?

I još mi dodaje na kraju,
Kao šlag na tortu,
Kao da pred sobom ima neku sortu,
Koja ne zaslužuje više:
Što ti se dogodilo ljubavi?

Koja sam ja ljubav tvoja,
Pa ti nisi sva svoja,
Nikada nisam ni bio,
Ne bi tako izvisio,
Što mi govoriš trpio,
Bez ikakva stida,
Kaj ti je nešto pomutilo vida,
Ili si oduvijek bešćutna bila,
Ali ja nisam to htio vidjeti?

Ali jasno sam vidio sada,
Bolje nego ikada,
Ipak istinu mi reče,
Oči su mi bile tužne,
Nimalo mrtve, već žive,
Ali kako to njoj priznati,
Kada za to neće mariti,
Mogao sam je samo pohvaliti,
Na novoj vezi-koja je bez veze,
Kao što su joj i sve druge bile.

Ali nisam ipak mogao odoljeti,
Pa joj nakon svega ne reći:
Ono što se dogodilo mojim očima,
To se dogodilo i tvojoj ljepoti,
Ogrezla si u grehoti,
Pa i ovoj sramoti tako govoriti!

Rekoh joj pomalo okrutno,
Kao i ona bešćutno,
Ali nisam želio da sada,
Kao i ona tada,
Ode u liku pobjednika,
I mene ostavi kao bijednika,
Kao što je učinila mnogo godina prije.

Jebe mi se, neće mi se smijati,
I da zagrljena s papkom ode,
Da mi ukrade preostale slobode,
Bar još nešto izgovoriti.

Nisam želio razgovorom ukroćen biti,
U njeno tijelo i grudi buljiti,
I sve one boli zaboraviti,
Koje mi je donijela njena «ljubav»,
A ja ostao kao gubav,
S "mrtvim očima"!

E, to ti ne dopuštam draga,
A nisam smio ni prije,
Baš te briga kako mi je,
Kakve su mi oči,
Kako sam odjeven,
Imam li posla i krova nad glavom,
Kada sam se opet suočio s javom,
Koja mi konačno nešto potvrdi?

Dosta mi je njenog prezira,
Kao nekog gejzira,
Koji se propne visoko,
Smoči sve oko sebe,
I onda me prkosno odjebe,
Niz ulicu kojom smo nekad išli,
I bolje je da smo se razišli,
Ili mimoišli nego što smo si prišli.

Ipak sam se okrenuo,
Pozdravio ih i krenuo,
Jer me njena zloba iscrpila,
Krvi bi mi se napila,
Da sam još malo ostao,
Kamen bih postao,
A možda sam to već bio.
jjbraddock @ 23:47 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 28, 2006
jjbraddock @ 03:51 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 27, 2006
jjbraddock @ 22:36 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 26, 2006
Naučio sam pisati,
Jednostavno iz muke,
Drhte mi ruke,
Dok stihove sklapam,
Kao da pomalo kapam,
Iz svoje tuge,
Misli bolne i duge.

Ne znam hoću li ih pročitati,
Hoću li se zapitati,
Što sam to napisao,
Što sam mislio njima,
Valja li mi ova rima,
Ili na mene utječe zima,
Koja se kroz pukotine provlači,
U moje srce se zavlači,
Misli mi svlači,
Tugom zrači.

Hoće li je itko prepoznati,
Hoće li doznati,
Što sam želio reći,
Zapamtiti moje riječi,
Kojih se ne sramim,
Koje kao sliku uramim,
U jednu bol veliku,
Dugu kao rijeku,
Koja negdje sama teče.

Koja me prošlošću vodi,
Nekim tamnim kanalima,
Zapisanim u analima,
Mnogih ljubavi tužnih,
Sada negdje kužnih,
Riječi ružnih,
Izgovorenih na kraju,
Neće završiti u raju.

Pakao im je prije stanište,
Kao neko svratište,
Za posrnule sisavce,
Koji su svoju ljubav oglodali,
Pa se za sitno prodali,
Uostalom kao i ja,
Ovim stihovima,
I jeftinim rimama,
Koje nitko ne čita,
Stalno se pita.

Čemu ovaj tugu piše,
Zašto više ne diše,
Kao mnogi oko njega,
Zašto mu to sve treba,
Kao da se ubio,
Zato što je ljubio,
Možda se i drogama posvetio,
Sebi se svetio,
Pokušavajući opstati,
Sa svime ovime prestati.

Ali ne shvaćaju moju drogu,
Koja u opijatima nije,
Meni se dogoditi ne smije,
Da prestanem pisati,
Jer neću više disati,
Ako ništa ne pišem,
Jer ja tako dišem,
Kao na slamčicu,
U noćima poput ove,
Koje sam se uhvatio kao bove,
Dok sam u pjesmi plutao,
Snovima lutao.

Naučio sam pisati,
Lakše mi je disati,
Među vama opstati,
Možda nešto postati,
Dok misli svoje začinjem,
Novu tugu počinjem,
Prosipati iz sebe,
Turobnog raspoloženja,
Bez ikakva osvježenja,
Mogućeg otrežnjenja.

Možda će mi račun za sve stići,
Jednoga sumornog dana,
Usred zime kao što je ova,
Možda će na kraj puta stići,
Moja posrnula kola,
Možda će u meni nestati,
I tuge i bola,
Koji me već dugo prate,
Ali jedno shvatite,
Naučio sam pisati.
jjbraddock @ 10:34 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 25, 2006
jjbraddock @ 13:50 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 00:11 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 24, 2006
Ako svoje muke
Ne možeš više podnositi,
Nasmiješi se svojem bližnjemu!
Ako te budućnost zabrinjava,
Ohrabri svoga susjeda!
Ako su te prijatelji iznevjerili,
Ponudi svoje prijateljstvo potrebnome!
Ne hodaj zabrinut unaokolo!
Ne zadržavaj se predugu
U svojim problemima!
Ne razbijaj previše glavu
O sutrašnjici!
Ne vrti se u krug kao zatvorenik!
Ne zamjećuješ li oči koje od tebe
Traže barem pogled,
Smiješak, riječ ohrabrenja?
Ne živi kao onaj koji nema nade!
Od svakog pa i najmanjeg 
Pokreta ljubavi,
Budi se život, ljubav, nada.
Uvjeri se to danas na Badnji dan,
Sretan i Blagoslovljen Božić Vam želim!

jjbraddock @ 13:29 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
petak, prosinac 22, 2006
jjbraddock @ 19:50 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 14:54 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 12:37 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 01:51 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 21, 2006



 

Dobar dan i večer ti želim,
Zimo moja draga,
Neka s tvojim početkom
I moj dobar bude,
Neka kraj tvoj,
Moj ne bude,
Nisam naviknut na to!

Ušla si u moj grad,
Tiho i suho,
Iskidanih hladnih snova,
Ne stigoh se okrenuti,
A već dođe,
Kroz grad moj prođe,
Opustjela si ulice,
Samo svjetiljke nisu same,
Razbijaju ono malo tame!

Teško je zimo živjeti,
Tvoje doba ne doživjeti,
Lomiti se na asfaltu,
Ući u prazne sobe,
Golih zidova stana,
Mrljama starih slika išarana!

Večer ti zimo želim,
Kao dijete ti se veselim,
Ne zato što te volim,
Već što dolaskom tvojim,
Život želim promijeniti,
Da krene na bolje,
Da imam više volje,
I smrt ne srećem 
Na svakom koraku,
Ne tapkam u mraku!

Nemoj me samo ti nasamariti,
Kao drugi obrlatiti,
Podari nam tvoje voće,
Od kojeg se cvokoće,
Zbog kojeg djeca su živa,
A netko u njemu i uživa!

Daruj nam svu tu bjelinu,
Bar za Novu godinu,
Ako za Božić ne možeš,
Prospi te pahulje bijele,
Koje su tako smjele,
Da nam sve putove zameću,
Pod noge nam se zapleću,
Nekima činiš sreću.,
Zimo moja draga…©


jjbraddock @ 22:37 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 20, 2006
jjbraddock @ 17:06 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare

 

Hoću li ikada prijatelja naći,
Koji će uz mene ustrajati,
Koji će me uvijek čekati,
Kada se vratim isti biti?

Hoću li naći prijatelja,
Koji će za me vremena imati,
Kad god ga budem trebao,
Slušat moje pozorno?

Hoću li naći prijatelja,
Koji će mi biti privržen
Neusiljenom ljubavlju,
Imati povjerenja u moje vrijednosti?


Hoću li naći prijatelja,
Koji neće zadirati u moju slobodu,
Neće se dati zbuniti
Zbog mojih nedostataka,
Neće vezati prijateljstvo uz uvjete?

Hoću li prijatelja naći,
Koji istinu ljubi i ne zaboravlja me,
Koji će mi slabosti moje otkriti,
Ukazati na pogreške u pravo vrijeme,
Pažljivo i susretljivo?

Hoću li naći prijatelja,
Koji će mi rado oprostiti,
Za me brinuti i strahovati,
Kad padnem u depresiju,
Skrenem stranputicom?

Hoću li naći prijatelja,
Koje će u nadi ustrajati,
Ako je ja budem izgubio,
Hoću li naći prijatelja jednom?
Ako ga još netko traži,
Evo, ja mu želim prijatelj biti
…©

jjbraddock @ 14:54 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 19, 2006
jjbraddock @ 01:06 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 18, 2006
jjbraddock @ 20:30 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, prosinac 15, 2006
jjbraddock @ 14:33 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 12, 2006

 

Ne zaboravi me, Bože,
U danima što dolaze,
Svakakve misli mi prolaze,
Rješenja ne nalaze!

Ne zaboravi Ti mene,
Kao što Ja ne zaboravljam tebe,
U molitvama dugim,
Brige za drugim!

Samo sam zaboravio na sebe,
Pa molim tebe,
Osvrni se i na mene,
Kada ja već ne mogu!

Ne zaboravi mi Bože dati,
Onoga čega nemam,
A ni sam to ne znam,
Onoga čega mi fali!

Ne zaboravi Bože,
Možda mi i glava fali,
Mudrosti malo više,
Da budem nekada tiše,
Kada glas mi trči
Ispred moje misli,
Pokreni me Bože,
Ti znaš čime,
Mole te moje rime,
Da dođem do istine!

Nemoj me Bože zaboraviti,
Nemoj me krivo shvatiti,
Ne molim te samo za sebe,
Nije u tome moja sreća,
Iako je tuga veća,
Podari svima što im nedostaje,
Malo više novca,
Ljubavi kojima treba,
Nekome koricu kruha,
A nekome hljeba,
Nekome krova nad glavom,
Da rijekom plovi sa splavom!

Nekome samo ručak,
Nekome malo sna,
Nekome da se ogrije drva,
Pa nije ovo molitva prva,
Nekome da se više smije,
Meni znaš što treba,
Nisam toliko ni važan,
Iako tebi jesu svi,
Pa zato im podari,
Bar malo sreće u danima što dolaze,
Da tako brzo samo ne prolaze!

Nemoj Bože zaboraviti,
Nekoga i pohvaliti,
Svi ćemo ti se zahvaliti,
Ako ćeš nam podariti,
Bar gram sreće,
Pa i onima gladnima vlasti,
Njih možda razvlasti,
Ako im nije potrebna,
Ako dobro ne služe, 
Samo ako zasluže,
Pokajnicima daruj pokajanje,
Nekima i milost,
Drugima oprost,
Ako te za njega mole!

Nemoj ni mene zaboraviti Bože,
Moje želje se svakim stihom množe,
Da podariš malo više sjaja,
Bolesnim zdravlja,
Onima koji se muče,
Rukom svojom bol odnesi,
Na oltar prinesi,
Daruj što srcem žele,
Pa ako je i smrt ta,
Neka ne bude bolna,
Neka tiho tebi hode,
Kao žubor potoka vode!

Daruj im nepregledna prostranstva,
Neka se ispune proročanstva,
Onih koji su na putu,
Neka se svojima zdravi vrate,
Oni koji zgriješe,
Neka za to plate,
Ali nemoj dopustiti,
Nemoj se i ti opustiti,
Pa sve sudbini prepustiti,
Sve nas u isti koš strpati,
Da moramo platiti i trpjeti,
Za grijehe tuđe,
Ima li što grđe!?

Ne zaboravi me Bože,
Ali ne zaboravi niti jedno dijete,
Njihove oči male pune sjete,
Ruke koje mole i traže,
Ono što samo oni znaju da im je draže,
Nemoj im uzeti majku,
Ni oca njihova,
Sestru ili brata,
Otvori im sva vrata,
Za sreću njihovu,
Daruj im mir i blagostanje!

Ne zaboravi Bože,
Nemoj zaboraviti nikoga,
Molimo te kao Boga jedinoga,
Bez obzira koje smo vjere,
Nemoj da nas to kasnije ždere,
Kao i što tebe može,
Ako im se ne ostvare želje,
Ako im to ne priuštiš,
Kad samo zašutiš,
Pređeš preko naših molitvi,
Pa i nečijih kletvi,
Vjerujem u Tebe!

Nemoj me samo ražalostiti,
Nemoj nas razočarati,
Nemoj začarati,
Lažnu nadu nam davati,
Kao i ljudi se prodavati,
Budi mudar kao što jesi,
Svemoćno nam sve ostvari,
Darove nam podari,
Onako redom kao što znaš,
Svaku tugu i bol prepoznaš,
Javi mi molim te ako doznaš,
Kada će to biti,
Kada ćeš na dugi put krenuti,
Darove sreće darivati,
Svaku rupu pokrivati!

Nemoj zaboraviti Bože,
Nadam se da si od riječi,
Da ti nitko do čovjeka nije preči,
Vjerujem u Tebe,
Kao što vjeruje uho moje u tvoj govor,
Kao što čovjek srcem vjeruje,
A djelom svojim pretjeruje,
Podari svakome raj na zemlji,
Da se ne prepuste zebnji,
Za budućnost svu,
Djecu svoju!

I ti sam znaš,
Da nam pripadaš,
Kao i mi tebi,
Pa kako onda ne bi,
Djeci svojoj mir podario,
Sve to obznanio,
Da sve blješti i sjaji,
Podari sreće ovoj raji!

Nemoj zaboraviti svoja čuda,
Nekima su ona luda,
A nekima samo ruda,
Da pređu na obalu spasa,
Da im daš pravo glasa,
Bar u danima što dolaze,
Da se s voljenim ne mimoilaze,
I po kantama smeća ne snalaze,
Nemoj to dopustiti!

Odriješi od svojih usta,
Koja neće biti gladna,
Koja neće biti jadna,
Kao što naša jesu,
Odriješi Gospode kesu,
I usreći ovu blesu,
Koja u tebe vjeruje,
Molitvom se ne smiruje,
Želje svoje raspiruje,
Nemoj nikoga zaboraviti,
Znaš da te ne mogu kazniti,
Jer ti si taj koji kažnjava,
Koji se sablažnjava,
Nad svime što je na zemlji!

Pa zato te još jednom molim,
Nemoj me činiti golim,
Više nego što jesam,
Ponizan i bijesan,
Što me boli sve što vidim,
Pa skoro obnevidim,
Od sramote,
Od ljudske grehote,
Za one koji kraj nas stoje,
A opet se ne boje,
Kao mnogi za bogatstva svoja,
Za koja ne znaju ni broja!

Ponizno te molim Bože,
Ne daj da se bijede množe,
Da gulimo svoje kože,
Ne daj da budu ni jedna usta gladna,
Ni jedna srca jadna,
Bolesna i bolna,
Daruj nam bar samo malo,
Vjeruj ima nas kojima je stalo
…©

jjbraddock @ 18:34 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare

Što je zapravo sreća?
Za što bi mogli reći,
Da smo konačno sretni,
Ispunjeni do kraja?

Mnogi vežu svoju sreću,
Uz dolara vreću,
Ili koji auto ludi,
Pa prestanu biti ljudi!

Ili sreću vežu,
Za Zemljinu težu,
Dok se ponosno negdje ušetaju,
Vrijeme o novim krpicama troše,
Ili nekom blebetanju!

Dok tako umišljeni špicom prolaze,
Pogled kraj bijede spuštaju,
Sebi ne dopuštaju, ako uopće i mogu,
Shvatiti njihovu tugu!

Vapaj njihov do njih ne dopire,
Dok se prkosno pod teretom izvitopere,
Od te lažne glamurozne šminke,
Jeftine bezdušne krinke!

Lažnog osmjeha sreće,
Koje nitko shvatiti neće,
Osim onih koji isto tako žive,
Bez ikakve perspektive,
Osim one da ponovno odu,
Širiti svoju modu!

Njihov portret sreće bez uljepšavanja,
Kojem uopće ne pripadam,
Lažna i sramna dodvoravanja,
Kojima je svjedok i makadam!

Drugima je pak sreća,
U naručju voljenih biti,
Ljubiti i grliti,
Voljeti i voljen biti!

Njihov je svijet snova,
Obojen bojama duge,
Kao zlatna potkova,
Kojih se ne stide!

Njihova sreća,
Nekada manja a nekada veća,
Stane u svega dvije riječi,
Niko im drugi nije preči,
Osim osobe voljene,
Ljubavi ogoljene!

Možda je to riječ jedna,
Samo Ljubav vrijedna,
Borba bespoštedna,
Koja nam snagu daje!

Tada budemo samo jedno,
U lika dva stopljena,
U novi život uklopljena,
Kada se zaklinjemo do groba,
I nema više nikoga,
Tko nam može ponuditi više!

Slušamo srce kako tuče,
Kao Niagara huče,
Kikoće se i guguće,
Poskakuje kao da hoće,
Iz skloništa iskočiti,
Na dlan voljene kročiti,
Svu ljubav predočiti!

Ljubavna sreća ne prestaje,
Tako lako ne nestaje,
Kada nas obuzme,
Sve što treba poduzme,
Da budemo sretni i voljeni…©


jjbraddock @ 17:02 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 10, 2006

Otišao sam kod stare gatare,
Da mi gleda u karte,
Učini sve da mi se vrate,
Izgubljena sreća i draga moja!

Osjećao sam se kao Rom,
Umoran i trom,
Dok s čergom sokacima prolazim,
Sklonište ne pronalazim,
Za sve ono što želim!

Karte je miješala,
Kao da me vješala,
Gledao sam njeno lice,
Dok prevrće kartama kao očima,
A ne zna da ne spavam noćima,
Otkada sam te izgubio,
Grlio i ljubio!?

Prkosno mi je gledala u oči,
Vrtjela kartama kao da su žive,
Igrala se sudbinom mojom,
Preturala mi po životu,
Vidjela svu moju sramotu,
Dok ih je slagala,
Iako znam da me je lagala,
Vjerovao sam u povratak tvoj!

Gledao sam joj smeđe ruke,
Sramio se ljubavi kao bruke,
Slabosti svoje muške,
Htio sam si udariti dvije ćuške,
Kako sam naivan bio,
Kada sam se na to odvažio!?

O, kako sam sebi bio stran,
Osjećao se kao posran,
Dok sam glupo sjedio,
Crvenio i blijedio,
Gotovo osijedio,
Što mi je sve govorila,
Samo da bi mi udovoljila!

Kartama mi je na tren,
Vratila svijet njen,
Koji je negdje daleko,
A možda i tu prijeko,
Samo ja u njemu nisam bio!

Sve ono što sam skrivao,
Toj gatari sam otkrivao,
Na trenutke u laži uživao,
Volio i snivao,
Da ćeš moja biti!

Izašao sam ispod šatora,
Kao neka utvara,
Olakšan za koju novčanicu,
Svjestan da ti neću kupiti vjenčanicu,
Ma koliko me ona uvjeravala,
Misli moje provjeravala!

Opet uđoh u svijet melankolije,
Tužnije i golije,
Gledajući s beskrajnom čežnjom,
Savladan novom težnjom,
Naći neki novi izgovor,
Samo da bih bio s tobom,
U noći sumorno obojenoj,
Odsjajima uličnih svjetiljki
…© 

jjbraddock @ 10:36 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 5, 2006
jjbraddock @ 18:06 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 3, 2006

Tražim osobu istih godina,
Veli mi ona,
A ti si dosta stariji,
Ne želim se izlagati toj pizdariji?

Hajde dobro,
Onda sam i ja odlučio isto,
Neka bude sve čisto,
Svakome po mjeri (daj ne seri)!?

Tražim osobu svojih godina
Molim samo da je fina,
Da nije neka domina,
Koja bi me slomila!

Tražim osobu istih godina,
Po mogućnosti lijepu,
Dugih nogu, velikih grudi,
Očiju krasnih, usana maznih,
Prekrasnog tena!

Može imati i neki stan,
Po mogućnosti namješten,
Namještaj ulašten,
I neki automobil,
Samo da nije romobil,
Neka limuzina,
Da se izvalim odostraga,
Dok vozi istih godina moja draga!

Tražim osobu istih godina,
Bitna mi je i visina,
Naravno i debljina,
Novčanika, ili kuće vidika,
Nekog šljivika,
Kuće na moru,
Ne želim imati «moru»,
Vozeći se na starom motoru,
Imati doma «Sodomu i Gomoru»!?

Poželjno je i kuća u planini,
Desetke zlatnih kartica,
Može i vikendica,
Da pobjegnem od ovih lica,
Koja me vode do invalidnih kolica,
Nekih slijepih ulica!


Zato osobu istih godina želim,
Da joj se veselim,
I ona meni kada me vidi,
Sve što radim svidi,
A ne radim ništa,
Samo tako iz gušta,
Suština sušta!

Tražim osobu istih godina,
To je moja sudbina,
Jer što će mi one,
Mjesec ili dva mlađe,
Iako su slađe,
Da ne kažem godinu,
Ili možda dvije,
Da mi se neko smije,
Ne daj bože pet,
Izludio bi svijet,
Ili možda deset,
Dvadeset,
Što bi rekla plavuša,
Da sto, sjeo bih na prijestol,
Kao kralj, ili car, neki vladar,
U čaršiji bio hadžija,
Častila bi me birtija,
Tražim zato čisto zlato,
Osobu svojih godina!?

Bljuje mi se na to,
Kada ovdje pročitam,
I zato se pitam;
Kakva je razlika,
Godinu, dvije, pet,
Ne znam koliko,
Između mlađe osobe,
Ili starije,
Slobodno recite,
Samo da nisu pizdarije!?

Jer nikada ne znate,
Kako godine mogu da vas obrlate,
Kako će te vi da izgledate,
Za godinu, dvije, pet,
Možda će se vama smijati cijeli svijet,
Jer osoba kraj vas, koja je starija,
Izgledati će bolje, protiv vaše volje!?

Ništa vi ne tražite,
Badava se vlažite,
Kada je to sudbina,
Koja nema godina,
Nemojte biti naivni,
Na sve druge kivni,
Uskogrudni i prividni,
Nekome drugom zavidni,
Glupi i primitivni,
Nemojte me nasmijavati,
Sebe zavaravati,
Tražeći iste godine,
Kada je to bez veze,
Ne opstaju vam teze,
To su obična sranja,
Nekada veća ili manja,
Tiče se naročita žena,
Ali i muških likova,
Svih frikova,
Šuplje priče iz profila,
Kada vas vodi gomila,
Na putove neke, pune jeke…
©

jjbraddock @ 16:10 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
subota, prosinac 2, 2006
jjbraddock @ 22:08 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, prosinac 1, 2006

Bila je noć, kao i svaka druga,
Bila je, lažem, 
Nije bila, nije!

Došla si mi kao i prije,
Lijepa, mlada, sretna...
Veselih očiju gledala me,
Sjela kraj mene,
Pila si, pio sam, kao i prije,
Ali znao sam,
Ništa više neće biti kao prije,
Ništa!

Još nisam znao kako ti reći,
Još nisam znao,
Ali sam morao, 
Morao sam ti reći,
Oprosti mi, oprosti, 
Nisam kriv, nisam,
Moram ti reći,
Moram...!?

Znam biti će ti teško, znam,
Preteško, ali vjeruj, 
Meni je teže nego tebi, 
Vjeruj mi, oprosti mi!

Popio sam još jedno piće,
Jako je, ugasio sam svjetlo,
Da ne vidiš ljubav,
Suzu u mom oku,
Da ne vidiš moju bol, 
Da ne vidim tvoju,
Kada ti budem rekao istinu,
Oprosti mi!

Nikad mi se ranije
Ovo desilo nije,
Ali dobro, 
Valjda je moralo tako.
Što ćeš misliti o meni,
Nakon što ti budem rekao!?

Rekao sam ti, rekla si mi,
Da sam samo malo mlađi,
Samo malo,
A ja sam samo malo stariji,
Malo, tebi dovoljno,
Da me ne voliš više, 
Da me ne želiš,
Oprosti mi!

Što sam ti dopustio,
Da mi priđeš,
Da me zavoliš,
Da te zavolim,
Oprosti mi!
Možda sam star,
Prestar za tebe,
Možda!?

Ali moja ljubav nije stara,
Ni jedna ljubav stara nije,
Ona je samo ljubav,
Koju ne razumijemo,
Ni ti, ni ja, nitko!

Ljubav moja je samo za tebe bila,
Samo za tebe, oprosti mi!

Plakala si, plakao sam,
Te noći koja nije bila kao druge,
Zagrlila si me, zagrlio sam te,
Volio sam te, i prvi puta vidio,

Da voljela si me, zato si plakala,
Jer si znala,
Da me više nikada vidjeti nećeš!

Ljubio sam te usnama,
Ispucanim od ljubavi i godina,
Kojima ne pomaže ništa,
Posljednji put sam te ljubio,
Grlio, strasno volio!

Otišla si, silazila niz stube,
Zamakla za ugao,
A snage nisam imao,
Na prozor stati, zadržati te,
Jer to je bilo posljednji put,
Posljednji put, da vidim te,
Lijepu i mladu, moju..!

Ostao sam slomljen od bola,
Uplakan od suza,
Opijen od alkohola,
Ostao sam opet sam,
U prokletstvu ovoga života,
Pravdati se,
Da rodio sam se u vrijeme
Kada ljubav nije bila broj,
Koja razlike i granice ne pozna!

Ostao sam opet sam,
Misliti na tebe,
Gledajući mjesto tvoje,
Na koje tvoja noga više neće stati,
Krevet naš,
Na kojem nećemo više nikad
Ljubav govoriti jedno drugom!

Ostao sam...
Sam s godinama svojim,
Koje sam prestao da brojim,
Koje jedino meni ne smetaju,
Jer su moje,
Ali ja više nisam tvoj
…©


jjbraddock @ 08:27 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Arhiva
« » pro 2006
P.S.
Powered by Bomb Mp3 Music Player
Index.hr
Nema zapisa.