Moja Autorska poezija
Blog - prosinac 2007
ponedjeljak, prosinac 31, 2007


Kako da ti opišem svoju tugu sada,
Kako ti reći za moju bol,
Mislim da neću moći nikada,
Nekako se osjećam gol,
Dok se svi oko mene raduju
Ja osamljen i posramljen čekam…©

jjbraddock @ 13:23 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare


 


Kada ujutro otvoriš oči
Želim da sretna budeš
Dok misliš na mene,
Jer dok si ti spavala
Ja sam čuvao tebe…©

jjbraddock @ 00:21 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 30, 2007


 


Veliko iznenađenje,
Sreću na vratima,
Ispunjenje snova
U nadolazećim satima,
Srca puna nestrpljivosti,
Čežnje i dovitljivosti,
Zahtjeva i prohtjeva,
Očekujem jedinu ljubav,
Puninu života!


Čekanje na tebe
Pretvara noć u dan,
Tjeskoba nestaje,
Radost ne prestaje,
Svjetlost mi dolazi,
Tama pokunjeno odlazi,
Strpljivost ne prolazi,
Nagrađen ću biti
I to čekanje će
Rezultirati tobom
…©

jjbraddock @ 21:03 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare



Ne volim ovu tišinu, kao da 
Pješačim dugom cestom bez kraja
A ne znam što me čeka;
Glasa moga jeka ili neka sjena teška!

Ne volim ovu tišinu, došla je kao
Nepozvani gost a meni u grlu
K
ao da je zapela kost, pa se gušim!

Sjedim nijemo, osluškujem, očekujem
A ništa je ne narušava! Što noć više pada,
U meni se nešto urušava, ali se tješim,
Tješim se da neće biti dugo tako, da neće,
I da će je prekinuti tvoj umilni glas…©


jjbraddock @ 17:59 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 15:43 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare


 


Iako godina imam, i dalje
Kao dijete žudim i snivam,
Toliko puta sam ispao budala,
Zbog istih snova, života koji vodim,
Nikako da se toga oslobodim!


Odavno sam stigao
Do središta svoje boli,
Ali nisam znao što dalje,
Saznanje me razočaralo,
Zbog straha od nove!

Kako ćeš trpjeti bol moju,
Uzeti je kao svoju,
Ne želim je skrivati,
Niti je mogu izbrisati!

Znam se radovati,
I to želim, zbog sebe i tebe,
Želim se opustiti,
Tebi prepustiti,
Bez ikakvih ograničenja!

Pomalo sumnjam da ćeš 
Moju prošlost shvatiti,
Da ćeš me prihvatiti,
Zbog moje iskrenosti,
Sebe sam odavno iznevjerio,
I ne želim tebe!

Želim ljepotu da me grije,
Tvoja prisutnost da mi se smije,
S neuspjehom dugo živim,
Ne znam jesi li ti spremna
Sve to promijeniti! 
Molim te reci mi!

Dugo stojim na rubu,
Koji želim prekoračiti,
Tobom zračiti,
S ovim malo što imam,
Bogatstvo koje je u meni,
Želim sve to dati tebi!

Stotinu puta sam padao,
Uvijek se uspravljao,
Išao dalje,
Iznova se nadao!

Ne znam bili ti mogla,
Snage smogla,
Sa mnom prolaziti sve to,
Zakoračiti u život novi!

Reci mi, ako se bojiš,
Reci mi, je li me voliš,
Razumjeti ću sve,
Ako ćeš se okrenuti i otići,
I to ću razumjeti!

Ja ću i dalje ostati,
Jer znam, koliko sutra
Nešto će od mene postati,
Samo ne znam želiš li ti
Uz mene biti, ali jedno znam,
Ako ne, nitko te drugi neće zamijeniti…©


jjbraddock @ 13:31 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare


 


Ne znaš, ne znaš,
Ne možeš znati,
Ni jedno ne znamo,
Zašto ne probati,
Zašto ne pokušati,
Novu ljubav iskušati!

Ne znaš, ne možeš znati,
Ne znam niti ja,
Kako bih znao,
Znam samo da bi ti srce dao,
Dio po dio tijela otkidao,
Samo ako bi me htjela…
©


jjbraddock @ 02:43 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
subota, prosinac 29, 2007


 


Kao tvrđava jaka,
Neosvojiva, nisi bila kao svaka!
Lijepa, baš onoliko koliko treba,
Ljubav nije slijepa,
Zrela je i jedra,
Kao voćka rumena,
Zavirivao sam ti u njedra,
Grlio ti ramena,
Ti si pjesma moja,
A ja tvoj stih,
Dan mi ima milijun boja,
U tebe se zaljubih...©





jjbraddock @ 22:16 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare



Kažu mi da sam sebičan i dvoličan
i da nisam stihovima vičan,
jer prestar sam za tebe
da bih te mogao vezati za sebe,
tako mladu i nedozrelu
uzeti te sebi cijelu,
ali ne shvaćaju ljubav moju
a još manje tvoju,
mene se tu ništa ne pita 
a još manje onih koji me prozivaju
za moju sebičnost, starost i dvoličnost,
u svemu si najvažnija ti
koja će reći posljednju riječ,
ma kakva god ona bila
meni će biti mila
jer si moj život zauvijek ispunila…©

jjbraddock @ 17:21 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
petak, prosinac 28, 2007
jjbraddock @ 11:25 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 27, 2007
jjbraddock @ 10:52 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 26, 2007



Hajde da ti napišem pjesmu
Da se u njoj prepoznaš,
Hajde da ti napišem pjesmu
Da za moju ljubav doznaš,
Hajde, pogledaj moje stihove
Prepoznaješ li se u njima,
Jesi li se bar u jednom pronašla,
Bar jedan trag našla
Koji te do mene vodi,
Hajde, samo pogled baci,
Postoje li kakvi znaci
Koji te do mene vode,
Koji će da te oslobode
Da mi konačno priđeš!
Hajde da ti napišem pjesmu,
Samo za tebe draga…©

jjbraddock @ 19:17 |Komentiraj | Komentari: 29 | Prikaži komentare


 


Daj mi, miris cvjeta da
Udahnem s grudi tvojih,
Daj mi, samo laticu jednu
Da život svoj obojim!

Daj mi, rose kap
Koja se na njima umirila,
Pretvorena u slap,
Kako bi srce moje smirila!

Daj mi, svoj brežuljak vreli
Da spustim usne na njega,
Znaš da smo to htjeli,
Lagani poput pahulje snijega!

Daj mi, vrat svoj glatki,
Onaj dio lijepi,
Da prođem taj put slatki
Kao da smo slijepi!

Daj mi, usne svoje vrele,
Spusti ih na usne moje,
Znaš da su samo one htjele,
Biti tvoje!

Daj kosu svoju raspusti,
Poput bršljana zarobi me njome,
Samo se meni ti prepusti,
Napravi ugođaj srcu mome
…©


jjbraddock @ 15:32 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 25, 2007
jjbraddock @ 23:57 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare


 


Volio bih sreću kušati
Vrhom svoga jezika,
Dok te ljubim smjelo,
Sreću opisanu u pjesmama,
Što je Bogu samo dostupna!

Volio bih te gledati,
Dok sjediš preko puta mene,
Nježne poglede izmjenjivati,
Dušom svojom dušu tvoju dodirivati,
Slušati sve što izgovaraš,
Moju tugu u radost pretvaraš!

Osmjeh tvoj u srce primiti, 
Makar se to dogodilo samo na čas,
Volio bih misliti na nas,
Drhtati od požude, misli lude!

Volio bih ti toliko toga reći,
Samo ako neću zanijemjeti,
Glas zbog tvoga pogleda izgubiti,
Zbog grozničavog straha,
Tvoga vrelog daha, blizine tvoga tijela,
Koju osjetim od nožnoga prsta,
Pa sve do tjemena vrha!

Molio bih Boga da ne oslijepim,
Da taj trenutak zapamtim lijepim,
Koliko buke imam u ušima,
Dok mi se znoj sliva sa čela,
Jer mi je tvoja blizina tako smjela,
Volio bih toliko toga s tobom,
Evo, za sve te želje 
Upravo razgovaram s Bogom…©

P.S. Neka Vas sve mir prati, zdravlje, veselje i blagostanje, neka vam se ispune sve želje u danima Božjeg slavlja-to vam je moja mala želja iz srca izrečena...


jjbraddock @ 16:27 |Komentiraj | Komentari: 29 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 24, 2007


 


Bože, ostani s nama,
Jer skoro će večer,
Dan se primiče kraju,
Ostani s nama Bože!

U predvečerje ovo,
Predvečerje života,
U predvečerje svijeta,
Ostani s nama!

Svojom milošću i dobrotom,
Svojom riječju,
Svojom utjehom i blagoslovom,
Ostani s nama!

Kada se spusti 
Noć neizvjesnosti,
Noć stiske,
Neimaštine i potrebe,
Osamljenosti i napuštenosti,
Bolesti i jada, gorčine,
Ostani s nama Bože!


I s našim dragima,
Velikim i malima,
S bliskim i dalekima,
Zdravim i bolesnima,
Radosnima i tužnima,
Sa svima koji su skršena srca!

Ostani s nama,
I sa svima vjernima,
Svima nevjernima,
Ti uvijek budi,
Kao i večeri ove,
Koji daju i očekuju
Tvoje i voljenih darove
…©

P.S. Želim Vam Sretan i Blagoslovljen ovaj Dan i sve dane buduće, da Vam se ostvare sve neostvarene želje...


 

JJBraddock

jjbraddock @ 11:43 |Komentiraj | Komentari: 39 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 23, 2007
jjbraddock @ 16:23 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
subota, prosinac 22, 2007


 


Smijem li ti vjerovati
A ne pretjerivati,
Dok gugutanje tvoje slušam,
Usne tvoje kušam,
Kosu mirišem, jedva dišem!

Smijem li ti vjerovati,
Snove s tobom kovati,
Ničemu ne robovati,
Dok te držim za ruku,
Glasom nadjačavam buku,
Srca svoga ranjena!

Smijem li da ti vjerujem,
Dok te u kut satjerujem,
Ljubim vrat u ovaj kasni sat,
Ne čuje se koraka bat,
Na asfaltu vlažnom,
Trenutku važnom!

Smijem li ti vjerovati,
Reci mi, a ne pretjerivati
Dok te stišćem strasno,
Javljaš se glasno,
Od uzavrelih dodira,
Mokrih nemira,
Suhih ždrijela,
Ni misao više nije cijela!

Vjeruješ li, a da ne pretjeruješ,
Dok mi usne cjelivaš,
U mom srcu prebivaš,
Ljubeći me potpuno naga,
Znaš da bit će vraga,
Jer si mi više nego draga!

Smijem li vjerovati
Dok ti poljupce uzvraćam,
Ništa ne shvaćam,
Sve prihvaćam,
Ukrućenost svoju u tebi,
Tko te uzeo ne bi,
Tako slatko i pomamno,
Pomalo nerazumno…©


jjbraddock @ 10:51 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 20, 2007


 


Dopusti da se u tvome srcu ugnijezdim,
Prostrem venama tvojim,
Dopusti da moje ime
Stoji kraj imena tvog,
Dopusti mi da se sjetim svega
Onoga što mi treba,
Da naslonim glavu na tvoja njedra!

Dopusti mi da se privinem uz tebe,
Gladan sam te
Kao tek rođeno dijete,
Željan sam tvoga glasa,
Kose tvoje, a misli mi se roje!

Uznemiruje me buđenje svako, 
Vjeruj, nije mi lako dok zora sviće,
A vrijeme stoji, ništa se ne broji,
Dok osluškujem tvoje korake!

Dopusti mi, ne boj se,
Trebam te, privini se uz mene,
Osmijeh tvoj volim,
Čini me golim,
Svaki put ti se veselim,
Ne bojim se života s tobom 
Uživati u tvojoj ljepoti,
Ljubeći ti lice,
Trošeći poljupce nemilice...
©

P.S. Malo zadovoljstvo:
http://www.nacional.hr/articles/view/40970/27/
i upravo pogledah prilog na HTV-u o svojoj promociji...


jjbraddock @ 22:31 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare


Sinoć se moja duša napunila, 
Moje je srce veliko postalo. 
Sinoć su moje oči bile pune suza, 
Suza radosnih koji potjeraše tugu. 
Sinoć je ostalo vječno zapisano…sinoć,
Sinoć je danas postalo…
U kojem i sutra sve naše jasno vidim…©

Kada bi ste me vi mogli vidjeti sada, iznutra, unutrašnjost moju, tada biste shvatili što je sinoćnja promocija značila meni. Kada bi ste vi mogli osjetiti to što se sinoć događalo tamo, onda bi ste znali koliko je sve to važno bilo, ne samo meni, već svakom onom tko je došao, a došlo ih je jako puno. To nije bila obična promocija knjige, to je bilo daleko više od toga. Sinoć se u velikoj dvorani HND-a mogla osjetiti duša, sve duše zajedno, na jednom mjestu, spojene u jednu veliku, jedan osjećaj koji je preplavio sve, da su i suze tekle. Ma što pokušavao, ma što ja pokušavao reći, napisati, izreći, riječi nisu te koje mogu opisati taj spoj, te male mostove koji nas povezaše. Niti su slike te, snimci kamera, ti koji će vjerno dokazati ono o čem pišem. 


Sonja Šarunić je zaista rijetka osoba, koja svojim glasom, svojom pojavom načini toliko dobrote misli, toliko pozitivne energije, da ne postoji ništa što je može poništiti. Ona je vodila promociju od početka do kraja na najljepši mogući način. Ja kažem; hvala ti Sonja!

Sanja Vejnović je sinoć dokazala, da nije samo velika glumica, da je jedan veliki čovjek, jedna velika žena, čiji su osjećaji u jednom trenutku njenog čitanja odlomaka romana «Slamanje duše» preplavili cijelu dvoranu. Ona je bila sam taj osjećaj gotovo opipljiv. Kažem i njoj; hvala ti Sanja!

Julijana Matanović, Julijana, još jedna žena, književnica, koja je svojim stručnim prikazom pokušala objasniti, objasnila, prikazala što je taj roman, što je to što je vrijedno, važno za svakoga tko ga čita, za svakoga onoga koji je prošao ili prolazi bilo kakvu tragediju u svom životu, za one koji će ga pročitati. Ona mi je sinoć bila potvrda da mi nije žao što sam izabrao nju, jer je ona i kao žena, i kao književnica, kao čovjek shvatila dušu romana, svojom dušom. I tebi hvala, Julijana!

Ibrica Jusić je bio ta kap, ta nit koja je svojim odabranim pjesmama, uz moju malu pomoć, dvoranu povezao glazbom i ako ga nikada niste slušali uživo, ako nikada niste osjetili njegovu glazbu, to ste sinoć morali vidjeti, čuti. Hvala Ibrice i tebi!

Hvala i svim onima koji dođoše, koji knjigu kupiše, a potvrda da ih se stotinjak prodalo sve govori. Hvala prijateljima, hvala prijatelju vlasniku Presscluba Antunu-Nini, na domjenku koji je napravio i njegovim konobarima koji su bili više od konobara!


Hvala poznatim, nepoznatim koji dođoše na jedno mjesto čuti koju riječ o nepoznatom-poznatom autoru koji je sinoć shvatio da je napisao knjigu-roman, poseban roman, roman duše, istine kojem nitko ne može prigovoriti ništa. Sinoć sam shvatio da nisam pogriješio napisavši tu knjigu koje se ne bi postidjeli ni mnogo veći književnici, nego što sam ja kao jedno novo ime, o kojem će se tek pisati i čuti. Možda je mnogo toga neskromno ovdje rečeno, ali ne želim više biti skroman, ne sa ovom knjigom, jer to nije skromna knjiga, to je moj dug svim ženama, napaćenim ženama, to je moj prvijenac, moje dijete…

Nekoliko kamera, televizija, nekoliko fotoreportera, desetci novinara, zabilježili su, vidjeli, čuli. Nadam se da ću dobiti dio toga od njih, kako bih ovdje, za sebe i za one koji me čitaju, stavio i prikazao što je to bilo sinoć. Sinoć je bio događaj zbog kojeg će požaliti svi oni koji su morali doći, svi oni koji su trebali, kao i oni koji su mogli doći, a nisu. Sinoć sam ja krenuo putem na kojem mi se samo Bog može ispriječiti, a On to neće, jer je On taj koji je sinoć bio tamo, koji me doveo do tu i koji će me dalje voditi do svega što želim uz pomoć Njegovu…

JJBraddock


jjbraddock @ 11:30 |Komentiraj | Komentari: 39 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 19, 2007


 


Opraštam svima,
Koliko god vas ima,
Koji me ne vole,
U društvu ne žele,
Meni se ne vesele,
Koji me ne ljube, 
Pokazuju zube,
Koji su me pljuvali, 
Nada mnom se bljuvali,
Onima što su se češali,
O mene grebali, 
Nisu me trebali,
Samo me jebali!

Koji su me lomili,
Nisu slomili,
Samo gledali,
Nisu pomagali,
Već odmagali,
Koji su me blatili,
Mene se sramotili,
Ime mi prozivali,
Koji su me dozivali,
Za mnom vikali,
Što su rigali,
Podrigivali, rugali,
Na me derali,
Zijevali, srdili i prdjeli!

Opraštam svima,
Koliko god vas ima,
I onima kojima,
Ništa ne štima,
Koji su me gazili,
Nisu mazili,
U prolazu dobacivali,
Noge podapinjali,
Koji su mahali
Kao šakali,
Ružnim me zvali,
Po meni srali,
Oko mene oblijetali,
Salijetali,
Meni smetali!

Opraštam vam svima,
Koliko god vas ima,
Kojima smeta moja intima,
Moje nadahnuće,
Vama skrvnuće,
Moja inspiracija,
Vama separacija,
Moja ljepota,
Vama grehota,
Ljubav moja ubava,
Vama gubava!

Opraštam svima,
Kojima smetaju,
Pjesme moje, 
Moji snovi,
Razgovori,
Moji govori!

Opraštam vam,
Pakosti, slabosti,
Zavisti, ironiju,
Sotoniju, ceremoniju,
Grijehe svake,
Prazne fjake,
Isprazne riječi,
Što vam nisam preči!

Opraštam vam,
Otpuštam vam,
Pravo vam ne dam,
Na ono što ja jesam,
Bilo što to je,
Moje je, nije vaše,
Ma tko god maše,
To god želi, 
Mene to ne veseli!

Opraštam,
Otpuštam,
Kada me ugleda,
Kada me pogleda
Sa svake strane,
Sretne, presretne,
Od mene utekne,
Iza ugla zađe,
To mu je slađe,
Ulicu pređe,
To je rjeđe!

Opraštam,
Otpuštam,
Zao pogled,
U oči moje sjetne,
Plave, nesretne, 
Neispavane,
Trepavice duge,
Pune tuge,
Nije mi žao,
Nemam druge,
Nisam pao!

Opraštam vam sve,
Što je i što nije,
Koji se meni smije,
Koji će rado reći,
O meni dvije-tri riječi
Pokude, gorljivo,
Podrugljivo,
Slasno, masno,
Užasno, žalosno!

Opraštam,
Vama otpuštam sve,
Ako me itko od vas
Uopće razumije,
Što mi je…?©

P.S. Oprostite mi što vas neću stići obići, jer danas je promocija moje knjige "Slamanje duše" u novinarskom domu, pa sam sav u tome!Pozdravljam vas sve...


jjbraddock @ 09:26 |Komentiraj | Komentari: 38 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 18, 2007
jjbraddock @ 23:59 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 17, 2007


 


Kako je bolna večer ova,
Sve je u meni mrtvo i sivo,
Bolno tiho u meni prazno zvoni,
I ova glazba što svira,
Što mi svakim taktom srce dira.

Tako je pusto i dosadno,
Pogledam, sve je jadno,
Ništa mi se više ne da,
Kao da će srce da se preda!

Kako je večer prazna,
Sve u meni bolno bruji,
Zašto je moja ljubav tužna,
Da podnosim bol i kušnju,
I križ teški ovaj nosim?

Gdje si ljubavi,
Smislu moga života,
Iz ove tuge me izbavi 

Slabosti moja mala!

Snage nemam,
Plašljivost me straši,
Ova večer plaši,
Kolebljiv i nevjeran,
Na sve sam spreman
U času ovom dolazi mi svašta,
Ćudljivost moja ne prašta,
Lutam besciljno,
Nemam smislenog puta,
Noć je crna
Nema moga svjetla,
Koje je negdje daleko.

Nema nade,
Bogu dane kradem,
Za svijet čudni oko mene,
Nema nikakve dileme,
Sreća je izgubljena i nedostižna,
Samo me još nešto drži
Znam da će me to slomiti,
Ali prestati neću voljeti
…©


jjbraddock @ 23:57 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 19:59 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 08:20 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 16, 2007


 


Sjedio sam na peronu,
Zurio u guzicu vagonu,
Dok je odmicao posljednji vlak,
Putujući daleko od mene.

Čekao sam te i ovaj dan,
Sjedio zureći okolo kao posran,
U svakoj nozi koja iz vlaka kroči,
Vidio sam nogu tvoju,
Čekao tvoje oči,
Svaka glava nagnuta kroz prozor,
Mislio sam da je tvoja,
Više im ne znam ni broja,
Sa svakim vlakom koji dolazi,
Raspršila bi se nada moja.

Čekao sam te na stanici,
Kao što si mi rekla,
Dok smo susret planirali,
Pomalo se nervirali,
Što ćemo se konačno vidjeti,
Ljubiti i ne stidjeti.

Postao sam sebi sumnjiv,
Sjedeći dugo u noć nerazumljiv,
Kada vlakova nema više,
Kada se spikeri ne oglasiše,
Na koji peron vlak dolazi,
Kada više nitko ne prolazi,
Pa ni dežurni pijanci,
Koji na klupama spavaju kao rezanci.

Čekao sam te uzaludno,
Gledao sve putnice bludno,
Što su prolazile pokraj mene,
Kao pokraj zaspalih valova,
Koji su se snom stopili,
Kao što mi nikada nećemo,
Što mi je postalo jasno taj čas,
Kao da mi je rekao neki glas,
Ubijajući moje srce izgubljeno,
U tijelu mom zakovano!

I onda me trgnuo glas:
Ja već dugo promatram vas,
Koga vi uzaludno čekate,
Ili se samo skitaste?
Molim vas osobnu vašu,
Ako je uopće imate!

Eto, kako sam izgledao,
Kao da sam se predao,
S posljednjim vlakom u nizu,
A bio sam ti tako blizu,
Da sam te mogao dotaknuti,
A nisam se mogao maknuti.

Razbio se tvoj lik u liku plavom,
Pružio sam osobnu, klimnuo glavom,
Potvrdio je moj identitet,
Vratio sam se u svoj svijet,
Kao da sam uklet,
Što i jesam bio,
Dok sam i dalje glupo sjedio,
Sebi u bradu besjedio,
Da ljubljena moja neće doći,
Na peron ljubavi ove noći,
Kao što neće doći ni noći druge,
Na sve perone svijeta!

I mogu samo sebe pitati,
Kada nikoga drugoga ne mogu:
Što sam ja skrivio Bogu,
Da na ljubav toliko čekam...
©

jjbraddock @ 21:04 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 16:10 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 12:28 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
subota, prosinac 15, 2007



Preplavljuje me kaos misli, 
Strasti i snova, plazi tijelom, 

Krvotokom mojim, svakim trenom 
Sve dublja, jača, kao isušena zemlja, ilovača!

Kao da mi netko na uho tiho šapće,
Miluje ga glasom svojim, lete vijugama mojim,
Rasprše se o zidove teške glave,
Pretvore sve moje snove u jave! 

Moja duša se u tmini grči, krši,
Izašla iz moga tijela van,
Izašla na verandu moje boli,
Gleda me polomljena, snena,
Kao da je moje plavo oko tišti,
Moje usne modre od bola,
Sve oko mene pršti, vrišti!

Kao posljednji trzaj samrtnih kosti,
Mrzle jesenje kiše,
Praćene zvukom zvona s crkvenog tornja,
Oko mene je jedno mrtvo, prazno-ništa,
Kao hladni mramor na bezimenu grobu, 
Koji čeka novo ime uklesano da oživi!

Tu će onda pred njim klecati 
Nečija koljena meka,
Jecati od bola što ga više nema,
Dok će njegova duša bolna
Preživjeti sva pokoljenja!

Promatra me moja duša, smrznuto tijelo moje, 
Drhtave usne ugrizene, krvlju ispunjene, 
Cijedi se s njih kap po kap, s njih se ruše!

Gleda me moja duša, ja još živim,
Gleda i govori, da poštujem sebe i sve žive duše,
Da poštujem sve drugo, što mi moje nemirne oči
Žele reći, u osami ove noći!

Ne ispuštaj krik što cvili, za ugaslom ljubavi.
Moja duša mi zbori, gleda moje tijelo pa ga mori,
Dok u plesu znanom se koprca, u suzama grca, 
Bacajući na asfalt svoju sjenu, 
U bijesu znanom se bacaka, brani mu 
Da hodi prema novoj ljubavi, ka slobodi!

Tko sam ja, čovjek ili žena,
Dok gledam u daljinu na očima mi mrena,
Što je pala kao mreža isprepletena,
Na slabašno mi tijelo meko!

Jesam li sve rekao, ili gol stojim sam,
Dok me moja duša gleda,
Jesam li vrijedan pogleda njena,
Bivstvovanja u mome tijelu?

Buni je dijete u meni, moja majka što ga rodi,
Što dojila ga je dugo, pa se otisnulo u nešto drugo,
U ovaj svijet prokleti, koji ne znam kud vodi,
Nepoznatom putu, prema ljubavi ili slobodi!?

Treptaj moje duše, pogledom me razbija 
Kao strasni val u oku mi ostao samo žal, 
Kao u kristalnoj kugli zarobljen,
Uspomenom uspavan,
Mišlju mojom poljubljen
…©


jjbraddock @ 18:06 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare


 


Stajala si drhtava kraj ponora,
Kao na obali našega mora,
Dok ljubio sam vjetar,
Što donosio je miris tebe!

Stajala si, pogledom tražila put
Do srca mog, penjući se na vrleti,
Spuštajući se u ponor,
Gdje ni vjetar još ne prođe!


Pokušavala si kao dijete na obali,
Koje od pijeska dvorce gradi,
A val mu ga ruši, doći do istine!

Stajala si, čekala si,
Pogleda upućenog meni,
Koji iskri i bacaka,
U lomljavi vala misli,
Gdje se gubi riječ svaka!

Stajala si, čekala ljubav
Uzavrelu, krvavu, ludu, golu,
S poljupcima bola,
Dok slušao sam krik u noći
Ljubavnika dvoje, što se ljube,
Što se grče, što se znoje!

Vrcale su kapi strasti, kapale niz lice,
Šibale mi oči pobješnjelo, nemilice!

Stajao sam, čekao,
U ogromnom svom jadu,
Dugo, bijesno, još uvijek u komadu
Vali mi dušu nose, više, dublje, 
Nekud dalje!

Kršten sam bio,
Kapljama znoja ljubavnika,
Bez mira, bez spokoja,
U raskolu divljeg krika!

Stajao sam, čekao,
U osami misli tvoje,
Kao skitnica ljubavi gladan,
Jadnog lica, umornih kosti,
Proganjan nemilice!

Stajao sam, čekao sam,
Bez sućuti, bez milosti,
Na raskrižju ljubavi nove,
Kao po nalogu nevjernika,
Kršten sam bio,
Kapljama znoja ljubavnika,
Bez mira, bez spokoja
…©


jjbraddock @ 11:58 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, prosinac 14, 2007


 


Tjeran žurbom, ograničen sobom,
Kao voda misao provaljuje
Između četiri zida,
Tjerajući vrevu nadolazeću,
Prolazim, ne nalazim,
Nesvjesno idem vukući noge 
Sjenom zarobljen, tužan i omamljen,
Ništa ne misleći!

Čemu sve to? Najdražu izgubih,
Najmiliju svoju, u jednom satu,
Nepotrebnom ratu, u jednom danu,
Kao po nekom skovanom planu!
Nikada više, nikada tiše, lakše…
©

P.S. Za one koji ne znaju a i za one koji im to dopuštaju, vrijedi isto: http://lovela.bloger.hr/post/kazneno-djelo-uvrede-i-klevete/564016.aspx


jjbraddock @ 19:06 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare


 


Sumorno nebo velom prekriveno,
Nadvilo se pojedeno,
Nad zemlju blatnu,
Ukazujući na zimu ranu!

Misao zadire u prošlost daleku,
Priča mi priču neku,
Prosipa, baca, rastače,
Smije se i cmače!

Misli teške i mutne,
Mrtve i ledene,
Kao kostur pojedene,
Nadvile se nad mene!

Kao plamen mali koji još tinja,
Leluja se i gasne,
Znoj sa čela još rominja,
Snagom vlastita tijela kasne!

Pada trnje i mirisno cvijeće,
Blagost i kletva crna,
Očaj i klimava savjest niječe,
Pogođena od životnih zrna!

Tko će praštati,
Nama suditi,
Sve riješiti,
Tko ima pravo zgriješiti?

Zavijam i lajem,
Kao da se kajem,
Kao bijesno pseto,
Tumaram ukleto!

Bez ikakve vjere,
Sve me boli i ždere,
Kao bolest neizlječiva,
Oka moga molećiva!

Oko mene isprazni ljudi,
Kao u koloni žuči,
Nad lijesom laju mojim,
Gledam ih i brojim,
Ništa više ne dvojim!

Gladno i žedno plaču,
Propinju se i žvaču,
Lažno svijaju koljena svoja,
Pojedoše mi crijeva moja!

Dosta, ne mogu više,
Iz mene milost izdiše,
Riječ mi grlo slama,
Nimalo nemate srama...©


jjbraddock @ 11:21 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare


 


Dušmanima naslade ne dam,
Srdžba im srce cijepa
Jer ih zlo čini slijepa,
Zatvoreni su duboko u sebi,
Zaborav ih je zaglupio
Mozak im struže jad i glad,
Tu okrepu svoju nalaze
Iz svojih jazbina izlaze
Na sve se krevelje i plaze!

Nema tu nikakva suda
Kada im je misao luda,
Njih smrt ne plaši,
Oni se života boje,
Koji im nudi ljubav,
Ali sve odbacuju,
Svoje bolesne misli nabacuju, 
Riječi im nisu opravdanje,
Za to njihovo jadno stanje…©


jjbraddock @ 00:12 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 13, 2007


 


Sijači smrti i mržnje,
Riječi bacate na gnjilo tlo,
Sjeme zla vaših prljavih usta
Bacate u tor svojih debelih
Nezasitnih životinja
Uvijek gladnih tuđe muke
Već su vam prljave ruke
Tuđom krvlju umazane
Bdijete noći i dane
Smišljajući intrige
U glavi su vam tuđe brige
Samo se od toga vlažite
Međunožje prljavom rukom dražite
Podršku uzalud tražite
Nema tu suvisle pameti
U dronjcima ste pohlepe
Žetvu uzalud čekate
Brazde neobrađene
Crno sjeme pakosti i zlobe
Djelo vaše utrobe
Bez ikakve vjere i nade
Na tlo pade i nestade
Ostade samo vaša crna sjena 
Uz potmulu buku nesuvislih riječi
Bez fanfara i fešte
Vaše lajave geste
Sijači smrti i mržnje
Nema života bez sklada, 
Ljubavi i rada…©

jjbraddock @ 10:22 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 12, 2007


 


Tužne su mi pjesme,
Zašto se reći ne smije, 
Nekada bijesne,
Ali ipak umjesne!

Zašto tako pišem?
Možda jer tako dišem,

Tužnim činim srce svoje,
Gdje li je nestala toplina,
Ili sam je smetnuo s uma?

Dok me čitate vjerojatno se pitate:
Zašto u njima ima toliko bola,
Čemu sve te suze i tuga,
Kolona boli duga!?

Zašto je to tako?
E kad bih ja to znao,
Nikada ih ne bih pisao,
Svud mrtvo lišće oko mene,
I neke teške sive sjene,
Vjetar ih podiže i raznosi,
Moja sjećanja na sretne dane odnosi!

Tužne su mi pjesme,
Ali tužan nisam ja,
Jer postoje uspomene,
Koje vjetar odnijeti neće,
Koje nikada ne blijede!

I kada prođu godine mnoge,
Glavu ispune kose sijede,
One ostaju u nama duboko,
I ne žele da ih nitko vidi,
Ovaj papir bijeli, a ni ljudsko oko
…©

jjbraddock @ 22:54 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare


 


Nosio sam ti darove,
Još neraspakirane darove,
Nosio u tvoje dvorove,
Vrtove, ograđene torove,
Šuma borove,
Nikome ih dao ne bi,

Nosio sam ih samo tebi!

Nosio sam ti nova proljeća,
Nosio ljubav kroz stoljeća,
Misao kao vjetar brza,
Tebi da prhne i stane,
Da ti novo jutro svane,
Ozeleni tvoje grane,
Mirno i lijepo ozrači ti lice,
Tek poletjele golubice!

Nosio sam ti darove,
Još neraspakirane darove,
Nadom ispunjenih želja,
Smijeha i veselja,
U očima mi se sve vidi,
Što želim biti, dati,
Ali sam pod kožom ćutio,
Srce moje nepozvano i slutio,
Na trenutak pomislio, da si moja!

Nosio sam ti darove,
A sada se sve u meni drobi,
Vrti me u mojoj tjeskobi,
Iako se uspravljam i smijem,
Nove bitke bijem,
Nikada znati nećeš,
Koliko sam šutnjom zarobljen, 
Poharan i oglobljen,
Nemoći izložen!

Nosio sam ti darove,
Još neraspakirane darove,
Sada posramljen odlazim,
S neutješnim teretom snova,
Još većih i težih okova,
Do nekih svojih starih dokova,
Čekajući da me pogledom dotakneš,
Da me vidiš i da mi mahneš,
Da se more u meni uzburka i zajeca,
Burom ponese i o stijene razbije!

Nosio sam ti darove, 
Još neraspakirane darove,
Da bismo bliži bili,
Snovima se pokrili,
I konačno odahnuli,
Sretni predahnuli,
Ali tragovi su nestali,
Zakašnjelih čežnji,
Kao ključeva svežnji,
Sputani u grudima,
Razumom konačno ušutkani
…©


jjbraddock @ 18:16 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 14:45 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 10:13 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 11, 2007


 


Zašto svaki put,
Kada nekog pustim blizu,
Padnem u krizu, opečen, 
Zatečen, nedorečen,
Prevaren, izigran,
Zavaran, olako proigran,
Oko sebe podižem paravan,
Turoban, hladan, sumoran,
Sobom se zatvaram!?

Zato se povučem, ukrućen, 
Posramljen, omamljen, pogrbljen!
Zašto me iskoriste, kao travu brste,
Žele da me krste, i onda odbace, 
Da me obrlate, oko mene se klate, 
Mlate, blate, odu, pa se vrate!?

Nikako da shvate, nisam kao drugi, 
Predajem se tuzi, oko mi suzi,
Srce cvili, duša boli, jer voli,
Ali ne želi s nikim da dijeli,
Niti želi, dijeljen biti,
U kutu sjediti, čekati, vrebati!

Nikako da shvate što mi treba,
Što želim, koliko vrijedim, trebam!?
Zašto mi ne daju doći do daha,
Rasipam se poput praha, 
Uzmičem opet, kao da sam proklet…©

jjbraddock @ 22:53 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 19:23 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare


 


Svi od mene traže, što im je draže,
Da o ljubavi pišem, ljubav da dišem,
O radosti i sreći, ne pitaju se;
Možda nemam što za reći!?

Što bi to moglo biti, nemam što kriti,
Kad u vama sve škripi, pecka, bocka, 
U prsima reže, nadima i steže,
Misli u panici bježe, za suncem svojim,
Na prste mogu da brojim!?

Šapatom pada sve, prošlo, sadašnje, 

Buduće, nastaje klonuće,
Srca moga utrnuće, postaje mi vruće!

Cvjeta cvijeće, himne se roje,
Daješ ništa, za sve, imaš nešto svoje!

Sve te nosi, ljubav kosi, diže, 
Nebu si nikad bliže, sav si u dobroti misli,
Ljubavni zanosi te stisnuli, kidaju i prže,
Nikad ništa nije išlo brže!

Drhtiš kao prut u ruci, sada si u drugoj muci,
Dižem viku, graju, što svi od tebe bolje znaju!

I verem se kud i milijuni, 
U ljubavnom divljem kriku,
Ipak mi smo samo pijuni,
Koji nemoćno plaze, kad se vole i maze,
U trzaju raščupanih duša,
Kada nas sve kuša, u nama drhti,
Ne zbog moguće smrti,
Već ljubavi nove, koja obojiše snove ove!

Kažu mi piši, veselu ljubavnu neku,
Punim plućima diši, ljubi život, pusti tugu, 
Dreku, kad krv se gruša,
A srce nikoga ne sluša!

Mozak mi se vrti, pade patnja,
Pusta tlapnja, kao pokošena,
Svaka ljubav suzama je orošena,
Ljubav je uvijek snena, nije mrena,
Samo tako donesena!

Usne mi kažu, valjda me ne lažu,
Umoran sam više, od ukrućenih udova,
Tuđih želja i sudova, kao psalme se slažu,
U neku novu ambalažu!

Tjeram sve od sebe, možda i tebe,
Kao da ja ne želim, da volim i da se veselim!?

Ja ne ljubim bol, ne ljubim patnju i gorčinu,
Nisam tužan dok stihove pišem,
Pun sam ljubavi jer dišem,
O, ne dajte da se sve to istoči,
Ne dajte da mi opet suze oči,
Želim da mi srce iskoči,
U strasnom zagrljaju noći,
Želim strepiti u živoj ljubavnoj rani,
Koja će da me hrani!

A zaborav neću tražit u vinu,
Neću izazivati sudbinu,
Već ga želim u zagrljaju nekom,
Stvarnom a ne dalekom,
Jer i ja želim da se veselim
…©

jjbraddock @ 11:35 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 10, 2007
jjbraddock @ 22:46 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 18:55 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare



Tko si ti, što nemaš
Ni oca, ni majke, 
Ni sestre, ni brata
Nemaš ni svoga sata,
Svatko ti piša ispred vrata,
Ne znaš smisao riječi kultura, 
A hvala, oprosti, 
U tvom rječniku su gosti!?

Za tebe je sve šala, 
Pokušavaš se iz mulja vaditi 
Time što ćeš druge blatiti,
Ali ćeš uvijek kao govno
Površinom plutati!

Želiš zavaditi i ono što zavađeno nije,
Samo se malobrojni smije,
Jer, ni oni, kao ni ti, bit svega
Ne razumije, pa se pljujući druge krije!?

Prijatelja nemaš, 
Upitno je mnogo toga
Daleko si od ljudi i od Boga
Dom uopće ne poznaješ
Tu riječ ne prepoznaješ
A ljepota, ljubav, 
Za tebe je samo riječ
Smještena negdje na površini
Ostat ćeš u prašini
Koju ćeš iza mojih koraka gutati
Zauvijek ćeš otraga biti…©

P.S. Pjesma je napisana zbog jedne veoma zločeste i iskompleksirane osobe-prepoznati će se...


jjbraddock @ 08:09 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 9, 2007




 


Ne vrijedi u zabludi biti,
Tražiti, moliti, snivati,
Nešto htjeti, što ti šteti!?

Shvatio sam, svjestan bio nisam,
Ogromno htijenje, želju svoju,
Što ljudstvo gazi, što te svija i grči,
Što put ne krči!

Shvatio sam, treptajem oka
Koje žudi, što te čini ludim,
Mišlju svojom, koja me čini tvojom,
U mašti mojoj, da ne vrijedi!?

Kao pjesnička topla rima,
Svu ljepotu prosipa,
I kad ništa ne štima,
Kada se osipa,
Pjesme druge,
Skladamo riječi laži,
Nervozno um se draži,
Ljubav, milost, blagost traži,
Ali ništa ne važi,
Molitva uslišana nije!

Spavam li, ili bdijem,
Uzalud snove snijem,
Umišljam si želje neke,
Sulude i daleke,
Šapatom si tepam,
Nekoga čekam,
Što izgubljeno je,
I uzmiče brzim letom,
S nekom sjetom!

Sve je puno žuči,
Boli neke, čudne i daleke,
Uzalud usne nudiš,
Sve oko sebe kudiš,
Odgovora nema,
Osim srca snena!

Misao nemoćna, učmalih udova,
Kao od trudova prošlost nas stišće,
Osamom teškom, noći ove!

Noćas gasnu luči moje,
Moja snena duša,
Koja želi, koja kuša,
Takli su je grijesi,
Svijetla bljesak,
Čuo se tresak,
Prizemljenja,
Moga htjenja,
Strasti bez vlasti!

Gdje misli struje zrakom,
Kao za propuštenim vlakom,
Tražah samo malo,
Onoga što mi srce ište,
Ništa strašnog, ništa više,
Nego što se može,
Što usne šute, a misao trne,
Kao violine strune!

Sve je nijemo noći ove,
Klonuo sam glavom,
Skoro zadrijemao,
Zureći nijemo,
U nešto što me neće,
Zgasnuh kao plamen svijeće,
U nemiru svome
…©

jjbraddock @ 20:42 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare


 


Šetah rascvjetanim vrtovima čežnje,
Mirisom lika tvoga opijen,
Svakim novim danom zaboravom razbijen!

Zaboravih tvoje lice,
Oči prikovane za mene,
Ruke tvoje, uz mene pripijene!

Zaboravih okus tvojih usana,
Kada se probudih iz sna,
Kako me nijemo gledaju ptice,
Dok skrivam uplakano lice!

Zaboravih sve parkove sreće naše,
Lavež pasa što me se plaše,
Kipove nijeme i snene,
Kako plaču iza mene!

Kao da sam ostao bez glasa i vida,
Kao da više nemam nikakva stida,
Dok mi zaborav tvoj osmjeh briše,
Glas tvoj govori sve tiše!

Zaboravih kao maglom ovijen,
Snovima opijen,
Sve boli i rane,
Jutro kada svane!

Zaborav se spomenom imena tvoga briše,
Poskoči srce od sreće pa opet diše,
A onda se sjetim da ćeš me povrijediti,
Da ću opet teško vrijeme naslijediti!

Putujući kroz nadu u sretno sutra,
Milovanja tvoja u mirisna jutra,
Zaboravih da ću se opet ozlijediti,
Što će sve iz mene iznjedriti!

Zaboravih koliku ranu nosim,
Koliko životu prkosim,
Što lik tvoj tražim u odrazu svakom,
Zaboravih to sa svakim korakom,
Koji se kao bršljan oko mene isprepliće,
Zaboravih razum koji na mene sikće!

Zaboravih sve znakove pokraj puta,
Pogleda zabezeknuta,
Uzalud tražim ispunjene želja,
U liku padajuće zvijezde,
Zaboravih koliko ima veselja,
Koja se u meni još uvijek gnijezde…©


jjbraddock @ 10:40 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
subota, prosinac 8, 2007
jjbraddock @ 20:58 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare

Oprostite što vas ne stignem sve obići! Jednostavno sve radim sam oko realizacije i plasmana svoje knjige. Konačno sam predao knjige u «Profil Megastore», i sada će se prodavati u dućanima u Zagrebu, Rijeci i Splitu. U pregovorima sam s Jesenski Turk, Superknjižarom, Slobodnom Dalmacijom, Tiskom, Duhan, pa će valjda i od tog biti nešto, kako bi se mogla kupiti na svim mjestima! Koliko god mi je drago, nikako da se odmorim! Danas sam i gostovao na HRT-u na 2. programu radija «točno u podne» (hehehe), kod Darije Mikulandre, inače babyblue55, koja me pozvala u emisiju i jako lijepo me predstavila! Hvala joj! Ona mi, također, organizira za 26. siječanj 2008 promociju u Dubrovniku. Inače smo nekada davno surađivali na HRT-u dok je bila voditeljica jedne glazbene emisije. Slušateljima sam poklonio dvije knjige, onim najbržim. Inače gostovala je i Nataša Dangubić, glumica, jako lijepo i zgodno stvorenje, sretna mama male bebice od 6,5 mjeseci koja je govorila o večerašnjoj predstavi (Montažstroj) u Teatru ITD u 20:00h. Razgovarao sam u Profilu za promociju u Rijeci. Neke stvari sam dogovorio za tjednik «Nacional», nešto za «Tenu», pa nešto za «Dobro jutro Hrvatska», za «Hrvatska uživo» 13. prosinca! Nevažno i važno, ali se počelo kotrljati, a dokle, ne znam!? Samo nebo je granica…Pozdrav svima…

JJBraddock

jjbraddock @ 18:07 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 15:20 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 08:04 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, prosinac 7, 2007


 


Jutra me grle,
Njihanjem u dan hrle,
Klize sjećanja moja,
Ka davnim vremenima,
Kada smo bili nas dvoje,
Skladno smo činili boje!


Svaku hvalu sada pojem,
Stotine suza lijem,
Ne znam gdje pogriješih,
Dušu svoju ogriješih,
Uzdaha se nikako ne riješih…
©

jjbraddock @ 16:57 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare

 


Imaj povjerenja u mene,
Vrijeme je na našoj strani,
Koje će sačuvati naše tragove,
Imaj povjerenja u sebe,
Ono što ti život nosi,
Hladnoću razbija,
Noseći svjetlost koja nebo topi,
Našim očima razotkrivena,
Koja kipi i razlijeva toplinu!


Imaj malo povjerenja u mene,
U ovoj uzvišenoj noći,
Koja u tišini lagano klizi,
Dok lagani vjetar nas strasno ljubi,
A nebom zvjezdani tepih se prostire,
Imaj povjerenja u mene,
Prepusti se mojim rukama,
Došao je kraj našim mukama…
©

jjbraddock @ 09:05 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 6, 2007


 


Posadih stih u vrtu
Na današnji dan,
Da u njemu ljubav rodi,
Za onu zbog koje gladujem,
Samujem i žednim,
Osjećam se vrijednim,
I kada sam bolestan i zatvoren!

Posadih stih u vrtu,
U jednom osamljenom kutu,
Da ga korov ne pojede,
Mržnja u njega ne uđe,
Patnja i bol izađe!


Posadih stih u vrtu
Na današnji dan,
Posadih ga, da se riješim plača,
Da ljubav rodi iz drača,
Istinita i prava!

Posadih stih u vrtu,
Riječ da bude,
Ali ljubav nisu riječi,
Iako ih pjesme lijepom čine!

Posadih stih u vrtu duboko,
Da ljubav izraste visoko,
Neizrecivo kaže,
Da više ne lažem,
Već da stvarno ljubim,
I da nade za mene ima!

Posadih stih u vrtu,
Da prestanu tišine i boli,
Da nekoga zavolim,
Na današnji dan,
Posadih stih u vrtu,
U jednom osamljenom kutu…
©

jjbraddock @ 18:12 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
Primijetili ste, da me jučer nije bilo!? Istina je! Cijeli dan sam, do maloprije, ranih jutarnjih sati, proveo u tiskari u Cerni, kod jednog jako poštenog i dobrog Vukovarca i večeras se vratio potpuno slomljen ali zadovoljan!? Konačno je otisnuta moja knjiga i sudjelovao sam u cijelom procesu njenog slaganja, pakiranja, sam je dovezao i sam danas unio nekih 600 komada...skoro 600 kg...ostalo će direktno u prodaju. Pao sam s nogu, ali je vrijedilo...Svidja mi se look, ama baš sve...i evo pogledajte i vi....meni se OK...a nadam se da će i onima koji je budu imali u rukama i koji je budu čitali...Puno vas pita, pa odgovaram; za sada znam da će mi Profil megastore prodavati za nekoliko dana jer sam danas potpisao ugovor a u pregovorima sam i sa ostalima, Jesenski Turk, vjerojatno Tisak, Duhan...Oprostite mi što vas ne stignem sve obići jer sam pretrpan poslom, ali stignem..stignem



jjbraddock @ 03:22 |Komentiraj | Komentari: 40 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 5, 2007


 


Jutro pjeva himnu 
Budi me iz sna,
Vidim se u čudnoj pozi,
Što se ovako rano,
Moje oko na sve grozi!

Sunce kliznu
Kao po glatkoj svili,
U visinu liznu,
Plamena prekrasnih boja!

Zamirisa jesen
Zimom progonjena,
S grane cvrkuće ptica,
Čovjeku nema
Ni traga ni glasa!

Sve mi je glupo,
Ove pjesme stih,
Suludo buljim tupo,
Nekako sam tih!

Zapao sam u bezvoljno,
Kao da me sudba goni
U neki očaj bijedni,
U ušima mi sve zvoni,
Jesmo li života vrijedni!?

Osjećam se jadno,
Osjećam se gladno,
Ljudi kojih nema,
Voljenih žena,
Kruha i vina,
Bluda i krvi,
Umne misli same,
Moje hrane!

Buljim tupo,
Buljim glupo,
U papir goli,
Stihove točim,
Oči močim,
Pišem muke,
Pišem boli!

Oko mene svi su živi,
Neka, nisu krivi,
Dirka me misao neka,
Budi se kao izvora rijeka,
Svaka je patnja slatka,
Kao treptaj kratka!

Nešto mi se duša smješka,
Sve je glatko, čisto, bijelo,
Kao da je sve greška,
Usne osjećaju čelo,
Pristajem na sve,
Olako, neveselo!

Zrakom akordi struje,
Uši moje trnu, bruje,
Jesam li kukavan,
Glup i jadan,
Ljubavi gladan,
A ne želim si priznati!?

Povlađujem sebi,
Tepam, klecam,
Lomim ruke,
Postalo mi je vruće,
Hoću iskočit iz ove kože,
Hoću se riješit ove muke
…©


jjbraddock @ 06:57 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 4, 2007



U tvom oku,
Sunce se budi i liježe,
U tvom pokretu oluja spava,
Duša ti dubinom obitava,
Poljupci su ti poput meda,
Onaj koji ti se preda,
Poput djeteta spava!

U tvojoj kosi zvijezde sjaje,
Grudi tvoje užitak daju,
Osmijeh tvoj otvara sva vrata,
Zagrljaj nebesa širi!


Uživam u svakom trenu s tobom,
Blagoslovljen sam tobom,
Kao ljubavnik, patnik, ratnik,
U stomaku mi užarena lava ključa,
Svaki dodir tvoj u meni proključa!

Zar je bitno više što činim,
Ako s tobom svaku noć na počinak odem,
U snovima koje mi radost donose…
©


jjbraddock @ 21:34 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare


 


Bože! Čuvaj za me jedno mjesto,
Ne pretendiram na tvoj prijestol,
Stremim ka nebu jednom biti,
Svojim riječima besmrtan postati,
U duši zauvijek pjesnik ostati!


Ne treba mi nikakva zlata,
Neka ploča na zidu, posveta,
Blagoslovi mene i stihove moje,
Neka se poput pčela roje,
Neka ih ne mogu izbrojiti,
Onda se ničega neću bojati!

Možda nisam neki pjesnik vedri,
Koji samo o lijepom piše!
Svaki moj stih bolom odiše,
U njima ima dosta gnjeva,
Munja koja stalno sijeva,
Njima ne želim razgaliti mase,
Oni moju dušu krase!

Čuvaj mi mjesto Bože,
Jer stihovi se množe,
Moju dušu krijepe,
Sretan želim biti,
Pa ću i stih neki tebi posvetiti,
Ni tebe Bože neću štedjeti…
©

jjbraddock @ 14:30 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare


 


U sjajnu površinu misao se upisuje,
Usne tvoje žarke prže usne moje,
Tvoja glava na mom krilu položena,
Nema boljeg užitka od toga!


Žilama teče plamena struja,
Želje moje raspiruje strasno,
Oganj se u meni rasplamsava,
Kao krila labuđa lepršava!

Poput sna koji na javi živi,
Rijetko lijepim okom me gledaš,
Pomaknut mi se ne daš,
Tišina nas ispunjava i okružuje,
Razdvojenost nas rastužuje!

Cijelom svojom dušom te osjećam,
Svojim tijelom predosjećam,
Sve što na površinu izbija,
U drhtavim rukama mojim,
Dok ti milujem lice,
Koje poput kristala blješti!

Budimo draga vješti, recimo
Misao koja nam je na pameti,
Ono što čuvamo u sebi izrecimo,
Poput mirne rijeke u ljubavi tecimo…
©

jjbraddock @ 10:20 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 3, 2007
jjbraddock @ 20:54 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare


 


Zamišljam te kako ležiš,
S glavom na jastuku snena,
Mjesec je izašao pun,
Nebom među zvijezdama klizi,
A moje ruke u prazno sežu,
Meke i tihe samoćom se tješe,
Grudi bi tvoje milovale sada,
Al nema te nikada!

Zamišljam te kako ležiš,
Snovima negdje od mene bježiš,
Zamirući u ljubavi mojoj,
Očima te dozivam jasno,
Ne izgovaram ništa glasno,
Sve što sam mogao izgovoriti,
Nisam mogao ostvariti!

Zamišljam te kako ležiš.
Poput svile meka i lijepa,
Kako je ljubav slijepa,
Kao cvijeta vijek kratka,
Vizija bijela i daleka,
Što svemir ljubi ali i gubi!

Zamišljam te kako ležiš,
Suza pobježe bez traga,
Kradem još ovo malo čežnje,
Prevarenom nadom se tješim,
Kao neki kipar pjesme klešem,
Maštom raspirujem želje,
U svom blijedom liku se ogledam,
Ne mogu da te se nagledam!

Vječno ću te skrivat u snu,
Čežnji svojoj i želji,
Zamišljat ću te i dalje,
Kako ležiš snena i lijepa
…©

jjbraddock @ 17:27 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
Arhiva
P.S.
Powered by Bomb Mp3 Music Player
Index.hr
Nema zapisa.