Moja Autorska poezija
Blog - veljača 2007
srijeda, veljača 28, 2007
jjbraddock @ 18:07 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Na put ljubavi sam se uputio,
Nisam ni slutio,
Što ću sve iskusiti,
Koje tegobe proći,
I da nije lako do nje doći?

Ljubavi sam željan,
Nemam nikada mira,
Neutaživom čežnjom svoga srca,
Koje se u plaču grca,
Uvijek sam na tome putu,
Nikada ne mijenjam rutu,
Da bi stigao do cilja tog,
Spustio se u ljubavni vrtlog,
Ali do cilja se teško stiže,
U vječnom lutanju ostajem,
Kao da bez doma ostajem.

Gladan sam ljubavi dugo,
O, moja tugo,
Cijeli svijet mi je malen,
U ljubavnu glad pretvoren,
I stalno na istoj točki stojim,
Mjesta više ne brojim,
Koja u lutanju prolazim,
Ali još do nje ne dolazim.

Nalazim se na putu ka ljubavi,
Ka njoj sam se uputio,
Na sebe se stalno ljutio,
Znam da ću teško do nje stići,
I da ću još dugo lutati,
Tugaljivim pogledom plutati,
Prašine se mnoge nagutati,
Ali da me ništa neće sputati,
Da i dalje ka njoj idem.

Tako bolno ljubav želim,
Koja mi toliko znači,
Samo uz nju zračim,
Priključujem se kolonama dugim,
Konvojima ludim,
Ali putovi nam se razilaze,
Kojim se ljubavi prilazi,
Jer, dovoljno nisam pazio,
Svukuda sam gazio,
I opet usamljen ostao,
Ali nisam posustao.

Na dugi put ljubavi sam krenuo,
Milijun puta sam skrenuo,
Na prepreke se nisam okrenuo,
Nisam želio stati,
Hodao sam mimo svakog plana,
Svaka misao mi je bila strana.

Protivljenje sam izazivao,
Svoju želju pokazivao,
Opasnosti me snalazile,
Iako je dug put do cilja,
Iako je grozna bila zbilja,
Što sam bliže prilazio,
Dalje sam od sebe odlazio.

Više nema povratka,
Osvrtanja na staro,
Jer mi je toliko stalo,
Da što bliže ljubavi priđem,
Iz labirinta ovoga izađem,
I jednom za svagda je nađem,
Ljubav svoga života....©
jjbraddock @ 16:25 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 11:19 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, veljača 27, 2007
jjbraddock @ 23:20 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 19:09 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 16:25 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 14:12 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 11:09 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 00:22 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 26, 2007
Hajde me pusti,
Ionako nikog nemam,
Pa mi ne trebaš ni ti,
Pred noge sam ti pao,
Sve ti rekao,
Ništa nisam nijekao.

Dvorio sam te,
Pusti me sada,
Umrla je nada,
Iako posljednja umire,
Sve zatire,
Pusti me da svisnem u samoći,
Naviknem na tamu oči,
Kao što slijepac čini.

Pusti me, hajde,
Nemoj, nema vajde,
Dugo tajnu nosim,
Duši prkosim,
Vedrinu izbjegavam,
Bijegu pribjegavam,
Nema za mene kraja,
Nema ni raja.

Kao oblak nebom plovim,
Mijenjajući se polako,
Ljuljam se na vjetru,
Plovim u svom svijetu,
Hajde me pusti,
Da isplačem sve to.

Želje koje ne ostvarih,
Jedva i ovo provarih,
Što sada izrekoh,
Drhtavog srca moga,
Moleći stalno Boga,
Da me pustiš na miru.

Hajde pusti me polako,
Gluhi sati su pred mnome,
Šutim u bolu svome,
Kako ti ne znam reći,
Pouzdanje steći,
Što me u srcu tako peče,
Rana koja nije laka,
Teško će da se liječe,
Nema nikakva pomaka.

Hajde me pusti,
Ti mi ne trebaš,
Oj, ti suzo svih suza,
Nije ona moja muza,
Pjesničkih želja težnja,
Nedovršena čežnja.

Pusti me na miru,
Prepuštam se piru,
Slatkih snenih usta,
Srcu koja je draga,
Neka me peče sada,
Neka se množe boli.

Samo me ti pusti,
Svemirom da krenem,
Bolje nego da venem,
Bar ću onda moći,
Odozgora u samoći,
Promatrati sve to,
Lijepo i ukleto,
Što sam odbacio,
Osjećaje sahranio.

Na njima cvijeće stoji,
I sve humke broji,
Izgubljenih ljubavi
Hajde me više pusti,
Konačno me prepusti,
Trnjem da hrlim,
Tebe da grlim.

U sjaju ovih zvijezda,
Ja ne znam sreće steći,
Ne znam izreći,
Ono što mi je u duši,
Nego u uzdah pretačem,
Puzim u prahu svome,
Oko mi se ruga svemu,
Nije ni prvo ni zadnje,
Ionako sam previsoko sada.

Pusti me da sanjam,
Jer nisko padam,
Dok te ovako ganjam.
Hajde me pusti,
Nemoj mi se smijati,
Prezirati zbog svega,
Znaš da će me uvijek grijati,
Srce za koje marim,
A sada se cijepa na pola.

Melem mu ne pomaže,
Pa me ti zapusti,
Meni me prepusti,
Da gledam kako umirem,
U ponor ponirem,
Pomoći si ne mogu,
Hajde me konačno pusti,
Ionako nikoga nemam.©
jjbraddock @ 20:55 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 17:33 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 16:14 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 14:39 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 11:12 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 09:57 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Životno skladanje,
Moje jadanje,
Najpotresnije,
Najbezazlenije skladbe,
Skladbe života,
Mučne, porazne, trpne,
Prkosne, uzvišene, skladne,
Jedne jedine skladbe života,
Koja u jednom titraju prođe,
S jednim drhtajem ode,
Neomeđena se ponavlja,
Umnožava i preobražava,
Životna skladba se odražava,
Na svemu što sada živim.

Ali je neću nadživjeti,
Ostati će iza mene,
Negdje u nekoj knjizi,
Na arhivskoj brizi,
Ili u nekom bunkeru,
Čekati da prašinu skinu,
Da nekome drugom da vjeru,
Da godine minu,
Kako bi je svi pročitali,
Ono što sam skladao,
Za života se jadao,
Smisleno se izražavao,
Dušom se odražavao,
Korakom svojim usklađivao,
Prostore nesklada ispunjavao,
Ljudskom toplinom i svjetlošću.

Ja danas skladam za sutra,
Koje možda neću ni živjeti,
Ali skladam ono što je u meni,
Duboko uronjen u dušu svoju,
Koju osluškujem,
Kojoj se posvećujem,
Nikome se ne osvećujem,
Samo bilježim otkucaje svoje,
Trudim se i stvaram,
Od svega se pomalo zamaram,
Što se iz mene iznjedri,
S nježnim vjetrom odjedri,
Neprimjetna ostade,
Ali mome životu dade,
Jedan novi smisao,
Dok sam sve ovo pisao,
Životnu skladbu skladao,
Vama se jadao.

Skladam ja ovdje i sada,
Da se ne zaboravi nikada,
Na svoje ime upirem,
Riječima se prepirem,
U svaki stih sebe ulažem,
Za njega se zalažem,
Skladajući život svoj,
Izložen vremenskoj osudi,
Možebitnoj pokudi,
Koja nije naum mene skladatelja,
Književnog štovatelja,
Vječnosti se nametnuti,
Niti negdje zametnuti,
Ali želim napomenuti,
Da bar ovaj trud moj bude shvaćen,
Možda kroz skladanje prihvaćen,
Da moj stih ne okrnjen ostane,
Možda nekada i postanem,
Pjesnik shvaćen,
Od mnogih prihvaćen,
Kao plod moje ljudskosti,
Naše bliskosti…
jjbraddock @ 00:32 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 25, 2007
jjbraddock @ 20:34 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 17:39 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 16:10 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 14:28 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 13:11 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 11:42 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, veljača 24, 2007
jjbraddock @ 18:03 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Što si mi dušo klonula,
Zašto si potonula,
Pa sada u meni jecaš,
Koljena moja klecaš?

Što si klonula dušo,
Tebe sam uvijek slušao,
Takvih stvari se gnušao,
Opažajući sa strahom,
Čim jednu sumnju nadvladam,
Već nova stiže,
I donosi mi nemir?

Nakon dugih razgovora,
S nekim ljudima,
Misleći da sam s njima blizak,
Opet stanem na teren sklizak,
I novi razdor mir mi pomuti.

Tamo gdje sam jučer mogao pomoći,
Danas to više ne mogu,
Što sam skrivio Bogu,
I koliko god rješenja tražio,
Mislio da sam se odvažio,
Bespomoćan sam bio,
Utučen i dalje sjedio?

Što to može da me podiže,
Da budem sebi bliže,
Što je to što sam očekivao,
Stalno prizivao,
Glasno uzvikivao?

Sve što sam u životu odlagao,
Ponovno sam preslagao,
Stalno si odmagao,
A znao sam što mi treba,
Ljubav ona prava,
Zbog koje se ne spava...
jjbraddock @ 16:41 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 14:50 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 13:18 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 11:17 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 09:15 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Pitam se gdje si,
Osvrćem se,
Ne vidim te,
Ali znam da si tu,
Tu negdje?

Strah me obuzima,
Tuga prožima,
Ali znam da si tu,
Tu negdje u mojoj blizini.

Koliko puta sam gledao,
Oči čovjeka kojeg su izvlačili
Iz smrskanog automobila,
Lice mladenaca
Koji su pred oltarom izgovarali «da»,
Želeći da to bude za svagda,
Znao sam da si tu negdje.

Slušao sam i gledao usamljenike,
Koji susprežu bijes osamljenosti,
Oči djece dok se igraju u parkovima,
Pretpostavljenih koji su mi nešto nalagali,
Pri tome me lagali jer se nismo slagali,
Ali sam znao da si tu negdje.

Oči onih koji će sve svoje založiti,
Bolesnika kojima smeta i vika,
Kojima je svaka pružena ruka prilika,
Oči prijatelja koji me sretnu,
Pitati za tebe ne smetnu.

Koliko puta,
Dok sam letio avionom,
Vozio se vlakom,
Zemljom i zrakom,
Lutao po brdima,
Po nepoznatim špiljama,
Od svoga doma udaljen miljama,
Znao sam da si tu negdje,
U mojoj blizini.

Dok sam sjedio negdje na klupi,
A misao nahrupi,
I znao sam, tu si negdje,
Tu, i isto kao i ja,
Čekaš i nadaš se...
jjbraddock @ 00:32 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, veljača 23, 2007
jjbraddock @ 21:22 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Izašla iz grobova trulih misli,
Kao sablast dnevna,
Proždire mladost naših želja,
Zeleni se od cinična smijeha,
Ukorjenjuje u rascvjetanu bol,
Naših snova i htijenja.

Laž zbog poželjnih žena,
Za kojim pomamno žudimo,
Lažemo i ludimo,
Skrivamo i bludimo.

Laž zbog bijelih sisa,
Zamamnih pozadina,
Oblija nas znoj i slina,
Zbog njihovih oblina.

Laž zamagljena vida,
Ne izaziva stida,
Kapljama znoja smrdljiva,
Mirisom nam muti vid.

Kao slijepci
Napipavamo put,
Mutnijih očiju,
Srljamo u slutnje kut.

Utrli smo put laži,
Prevara i bluda,
Besramnog truda,
Zastrla nas požuda.

Laž je poljubac krvav,
Prosut i ljut,
Polegnute glave,
Poremećene boli.

Zbog laži neke,
Žene daleke,
Trune nam dah,
Sve činimo na mah.

Nesvjesni njene težine,
Cure nam sline,
Dok čupamo joj kose,
I gnječimo sise.

Požudne laži strasti,
Daju nam ovlasti,
Ljubiti im puti,
Dok ud nam bjesni kruti.

Lažima pišemo lažnu sreću,
Ne govorimo,
Ne mogu i neću,
Dok drugima boli tvorimo.

Jesmo li ikada priznali,
Da smo lagali i varali,
Kao zatupljeno pseto,
Povijena repa i ukleto.

Laž nas je uškopila,
Laž nas je poklopila,
Da smo eunusi postali,
Neshvaćeni i propali.

Laži svojom lagali smo lako,
Samo da bi veći broj namak'o,
Koja te proždrijet kao crv htjela,
Koliko je bila laka i smjela.

Lažima si se pokrivao,
Ništa nisi poštivao,
Jebalo ti se živo,
Vješto si se skrivao.

S molitvom si sve «pokrivao»,
Unakažena tijela smjela,
Imao si pogled tup,
"O, blažen tko je glup!"

Lažima ljudski ponos,
Nabijamo na nos,
A ljudskih misli kup,
Pribijamo na sramni stup.

Lažima stvaramo djelo patnje,
Čovjekove misli prevratne,
Uništavamo sve u hipu,
Zamišljenom ljubavnika kipu.

Laž štuje glupost našeg trena,
Ružna i zavedena,
Samo hodimo i njuškamo,
Istinu huškamo.

Zbog laži okolo puzimo,
Pognutih šija služimo,
Kao da za kruh molimo,
Do kosti se ogolimo.

Prsnut će moždane vijuge,
Kao da one ne vide,
Nabujali bijes,
Predstojeći potres.

Zbog laži hoditi ćemo okolo,
Bijedno i golo,
Misli nam strujaše,
Nove laži bujaše.

Lažima opravdavat ćemo laž,
Činiti će nam novu draž,
Jer glad nam rovari tijela,
Od kojih nam se suše ždrijela.

Laž naša je kao plug,
Oremo i sijemo nove,
Kao odan nam je drug,
Vrtimo se u krug.

Zaplićemo se u trnje i šiblje,
Mrskim lažima isprepleteni,
Prevratnički drsko zavedeni,
Kao Isus na križ pribijeni.

Neostvarenog broja,
Slabo se čuje riječ koja,
Oguglao i prolupao,
Kose bi čupao.

Lažima tjeramo snove,
I one koji nas vole,
Impotentne tražimo izlaze,
Odgovori nas ne nalaze.
jjbraddock @ 20:10 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 15:43 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Dođe mi da pokupim
Svoju pjesničku prtljagu,
Poljubim svaku osobu dragu,
I krenem putom svojim.

Dođe mi da spalim sve iluzije,
Obamrem od kontuzije,
Misli koje se gnoje,
Spremim kovčege svoje.

Dođe mi da odem na stanicu,
Darujem neku skitnicu,
Čekam vlak da dođe,
Odem putom bez povratka.

Dođe mi da pustim koju suzu,
Nije mi do šale,
Podignem svoju tromu guzu,
I maknem se iz mahale.

Dođe mi da kažem zbogom,
Prašnjavim putom odem,
Kada ne mogu biti s tobom,
Zbog svega se kajem.

Ne znam više što jeste,
Niti što to nije,
Dođe mi da smijem,
Sebe prebijem.

Dođe mi da vrisnem,
Pod kišom metaka kisnem,
Završim u nekom grobu,
Bez imena i križa.

Dođe mi samo tako,
Nema razloga neka,
Nikoga ništa ne pitam,
Nikoga ne tražim ništa.

Samo mi tako dođe,
Nekada brzo prođe,
Da odem na kraj svijeta,
Gdje nema kraju ljeta.

Dođe mi tako, dođe,
Srce mi stane i mre,
Krv se moja gruša,
Ali nitko me ne sluša.

Dođe mi tako da odem,
Jer živ sam i živ nisam,
Pa se stalno bodem,
Za sve kriv sam.

Dođe mi da se probudim,
Iz besvijesti što sam ležao,
Da se više ne pravim ludim,
Ovim stihovima kuda bih bježao.

Dođe mi da se trgnem,
Pa da se mrdnem,
Kao da sam sve prespavao,
Cijeli život se izležavao.

Tako mi eto dođe,
Nikome se ne klanjam,
Sve mi nekako odzvanja,
Ova moja gluha sanja.

Tanja je i tanja,
Kao suhoga granja,
Svaka nada koja ostade,
Drugo mi ne preostade.

Dođe mi da konačno odem,
Negdje preko vode,
Preko neke gore,
U daleko more.

Dođe mi da odem,
Jer, kao da nisam ni bio,
Nikoga nisam vidio,
Tu nikoga nema.

Dođe mi da klisnem,
S ovoga mjesta vrisnem,
Usne mi se više ne miču,
Koga i da se tiču,
Sva ova moja sranja,
Koja negdje odzvanja.

Dođe mi da se okamenim,
Da postanem zvono,
Koje zvoni ovo i ono,
Tamo negdje u polju,
Za ništa nemam volju,
Pa ni za stih još neki.
jjbraddock @ 08:08 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
Ruku vezanih čeličnim lancima,
U mrklom mraku ležim,
Bez prozora i pogleda vani,
Okovan i bačen bio sam u tminu,
Najskrovitiju dubinu,
Gdje nema svjetlosti ni zraka,
Ničega osim mraka.

Neki čudni žmarci mi prolaze,
Gmizavci po meni plaze,
Dok ležim u svojoj bljuvotini,
Sličim nekoj crkotini prije,
Nego ono što sam bio,
Nikada ovo nisam snio,
Što sam ja bogu skrivio?

Rob sam bio u tijelu svome,
Duša sam bio duši svojoj,
Srcem sam krvario,
Bili svoje lice ozario,
Ako bi mi netko pažnje podario.

Sada ti Bože molitvu šaljem,
Molim te, za sve se kajem,
Izbavi me crnoga mraka,
Pošalji mi svježeg zraka,
Oslobodi me ove tmine,
Izgovori moje ime.

Srce te moje bolno moli,
Nisam zaslužio ove boli,
Da sam rob u tijelu svome,
Snužden, pogrbljen i slomljen,
Ljubavlju svojom zarobljen.

Što sam to Tebi skrivio,
Da sam rob sam sebi bio,
Pa sad sanjam sanak pusti,
Obično je tako kad zagusti,
Molim te, Bože, Ti mi otpusti?

Otpusti mi sve ono što me mori,
Slobodno me ti prekori,
Ali te molim, raskini lance ove,
Da ropstvu mome dođe kraj,
Ne mogu više, znaj...
jjbraddock @ 00:07 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 22, 2007
jjbraddock @ 17:58 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 13:26 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 21, 2007
jjbraddock @ 20:44 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 14:58 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 04:35 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, veljača 20, 2007
jjbraddock @ 23:43 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 14:43 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 19, 2007

 

Kako je teško izgovoriti, 
Volim te,
Nekome reći te riječi, 
Kako je lako izgovoriti, 
Volim te!

Ponekada nismo ni svjesni
Što one znače,
Što drugima čine,
Olako izgovorene riječi,
Volim te!

Volio bih,
Bilo bi i vrijeme,
Nekome reći,
Volim te,
Iskreno da bude.

Volio bih voljeti,
Voljen biti,
Osjetiti ruku njenu, 
Na ramenu svome,
Kada me more brige,
A bore mi brazdaju čelo,
Dok mi srce užurbano lupa.

Volio bih voljeti,
Sve njene i svoje ludosti, slabosti,
Volio bih da si mogu pomoći,
Volio bih, voljeti.

Volio bih da ne čamim sada,
U osami svoga doma,
U tišini večeri,
Volio bih.

Volio bih,
Da moja druga bogatstva vidi,
Koja nitko još otkrio nije,
Volio bih, voljeti, biti voljen, 

Da mogu lako, sasvim lako 
Izgovoriti te riječi, volim te.

Volio bih iz nabacane hrpe
Svojeg prošlog života,
Izgraditi dvore,
Da me misli više ne more,
Da svakodnevno ne slušam gluposti,
Već te tople riječi,
Volim te, volio bih.

Volio bih, biti voljen,
Voljeti, ljubiti,
Volio bih da me netko voli,
Volio bih, voljeti...

Volio bih da ona
Prepozna moju dobrotu,
Bez riječi, bez dodira,
Bez ikakva znaka,
Volio bih ostati bez zraka,
Volio bih sretan biti.

Jednostavno, volio bih,
Prepoznati te,
Da prepoznaš me,
Volio bih.

Možda je sve to sebično, glupo,
Možda previše tražim,
Možda je zaista teško,
Biti voljen, voljeti,
Izgovoriti te riječi,
Volim te, možda,
Ali ipak, volio bih...
©


jjbraddock @ 18:39 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 17:22 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 18, 2007

Danas baš nije moj dan,
Pomislim, kada je i bio!?
Ništa mi se ne radi,
Ništa mi ne ide što bih htio?

Ne spava mi se,
Njušim neko teško vrijeme,
Neostvarenih snova!
Sjedim i grizem se,
Stalno me nešto kopka,
Stalno me nešto jebe!

Život nije san,
Iako dolazi novi dan,
Padam, ustajem pa se nadam,
Na svakom koraku stradam,
Vlažnih očiju propadam!


Riječi mi vežu usta,
U šipražje novih problema,
Trpim misli svojih teorema,
Izlaza jednostavno nema!

Nosim sve na plećima,
Zavaravam se riječima,
Razmišljam bez prestanka,
Kako do opstanka!?

Očekujem osušenih ideja uskrsnuće,
Očekujem novo svanuće,
Da se ne osjećam kao spužva,
Koju netko cijedi i gužva!

Na sebi osjećam pandže,
Vidljive tragove, natopljene suzama
Nepremostive pragove!

Kao da svaki puta udaram u zid,
Kao da opet činim previd,
Ostajem gol,
Hodajući kao apostol!?

Gorka upaljena rana,
Slomljena kao grana,
Prekriva me kao mahovina,
Razotkriva kao mjesečina
…©

jjbraddock @ 15:35 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, veljača 17, 2007

Ne želim imati onu,
Koju svi mogu imati,
Ne želim i neću,
Koja je svima dostupna!

Ne živim tuđe savjete,
Jer su proizašli iz tuđih,
Dobrih ili loših iskustava,
Ja volim imati svoje,
Ja i vidim samo sada, 
Vrlo rijetko mogu protumačiti prije, 
A o budućnosti ne znam ništa!

Ne bojim se preplitanja misli, 
Davno sam prestao šutjeti svoje želje,
Tražim dušu, koja guta, sažima, cijedi,
Ostavlja najbolje, ostavlja u sebi,
Da počiva kao melem na rani,
U nekom pretincu njenom!

Ja sam jedan obični čovjek,
Koji piše, koji diše – srcem!

Vjetar to sam ja! Vječna borba,
Vječan pokret, nešto mistično,
Nešto božansko, nešto što ni 
Jedan čovjek nije u stanju shvatiti,
Pa niti ja!

Vječita borba dobra i zla!
U meni su pohranjeni svi osjećaji,
Svi jezici, svi načini komunikacije,
U meni je pohranjen svemir,
Samo treba otvoriti taj spremnik!

Nekada mislim da ne pripadam ovdje,
Kao i svatko od nas,
Kao da sam s drugog svijeta,
Došao ovdje nakon dugog leta,
Da imam u sebi tisuću ličnosti,
Osjećaje svakog od njih!

Mogla bi tu pronaći mjesto za sebe,
Blizu mene, ako imaš u sebi,
Što imam ja!?

Ja tebe tražim, bilo gdje,
Osjećam i mislim, ili si blizu mene,
Ili ću biti osuđen na vječno traganje!?

Ja u svojoj duši osjećam,
Patiš koliko i ja,
U svojoj dubokoj podijeljenosti,
U toj prokletoj nadmoći,
U prokletstvu dobre sudbine,
Tražiš mene!

Dijeli sa mnom ovo što imamo,
Nemoj biti kao drugi, koji padaju,
Koji stradaju, pokušavajući zauzdati vjetar!
Kada volim, moja ljubav je smrtonosna,
Za svakog tko nije Ona,
Kada mrzim, moja mržnja je smrtonosna,
Za svakog tko nije Ona,
Kada letim, taj let je smrtonosan,
Za svakog tko nije Ona!

Od pogleda u moje ogledalo,
Umiru svi koji nisu Ona,
Moja je ljubav tornado,
Koji ubija sve koji nisu Ona!

Ja znam tko je ona,
Napajaj se sa mog izvora,
Osjećaj moj vjetar,
Gledaj u moje ogledalo,
Teoretiziraj sa mojim Leonardom,
Bori se s mojim tornadom!

Ja sam ipak samo čovjek,
U vjetrovitom obliku,
Jedan običan čovjek...sam ja...©


jjbraddock @ 19:31 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
petak, veljača 16, 2007

 

Duša bačena u prašinu,
Srce iščupano iz Boga,
Osjećam se kao prijašnji,
Kada me prošlost opere,
Pogađa me neuspjeh
Dosezanja određene razine,
Snažne želje da budem dobar,
A podbacim,
Pa si sve predbacim,
I ne osjećam se dobro!

Strah me,
Da preko noći ne izgubim,
Da sve ne nestane,
Sve čemu dugujem,
Ono što ljubavlju grijem,
Pravda i ljubav,
Sve što ima smisla,
A osama me stisnula!

Strah me da nestane slobode,
Da ne hodam žedan bez vode,
Strah me toga terora,
Koji se nadvio kao mora,
Strašan i moćan,
A ja nemoćan,
Koji bi mi oduzeo emocije,
Pokidao sve moje veze,
Jedne po jedne,
Srušio sve moje teze vrijedne!

Plašim se, strah me je,
Pogledati kroz prozor,
I vidim da se smrt išeta,
Kao da je usred ljeta,
Prazna je moja moć,
Prilagoditi se ne mogu!

Moram se ispuhati,
Moram se opustiti,
Ne smijem dopustiti,
Narušiti dio jedne cjeline!

Imam snage pisati,
Tko će me uopće čitati,
Osjećam kao da meteor iz svemira,
Juri ka zemlji moga nemira,
A zemlja sam ja!

Uvijek sam bio spokojan, staložen,
A sada sam utučen, kao pretučen,
Antarktik, hladno sklonište za shrvane,
Nema tuge, suze smrznute,
Veze puknute, vakuum neki,
Moje utočište, nema ničega,
Duboko smrznuti svi osjećaji,
Snijeg i led, halucinacije kao ledenice,
Neosjetljiv sam, siguran,
U svojim profinjenim zabludama,
A Svijet je tako ostario…©


jjbraddock @ 23:51 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare

Čeznem i sanjam o susretu,
S onim za čime srce žudi,
Susretu s tobom!

Zaista me ne zanima koliko ti je godina,
Jer ja sam budala u ljubavi, 
Zbog svojih snova!

Osjetio sam tugu i najveće boli, ali sada
Želim sve radosti s tobom pomiješati,
Da nas zanos ponese i odnese, i
Ne izdamo svoju dušu!

Želim pobjeći iz duboke,
Svakodnevne žalosti i očaja,
Ne biti uništen, izmučen do srži!

Želim stati u samo središte vatre,
I ne ustuknuti ni za dlaku!

Žudim za tobom iako te ne poznam,
Žudim da te upoznam,
Da me hrani ljubav prema tebi, 
Kada sve drugo nestane!

Želim znati postojiš li uopće,
Želim znati, odmah i sada, 
U ovim trenucima samoće…©


jjbraddock @ 13:16 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 15, 2007

Miris tvoj ispunjava zrak,
Prstima ti prolazim kroz kosu,
Osjećam sve u nosu,
Lagani vjetar koji se poigrava,
Ljubav koja dugo u nama spava!


Lica ti se nagledati ne mogu,
Tako si lijepa i slatka,
Poput najljepšeg sna moga,
Koji tvojim dahom noć ispunjava!

Ti si moja bol i moja muka,
Moja desna ruka,
Koju polagano gubim,
Dok ti riječi kao izvori teku,
Odlaziš nepovratno niz rijeku,
Daleki puti te zovu,
I opet ostadoh sam…
©

jjbraddock @ 11:01 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 12, 2007

 

Ljubavniče stari,
Reci ti meni lijepo;
Udahnu li ti miris njenih grudi,
Izgubi li se u požudi,
Nasladom zadovoljen!?

Opijaš li se njenim tijelom,
Ili tijelo drugo sladiš,
Samo da zaboraviš,
Kao što i ja činim!?

Ljubavniče stari,
Minule dane nitko ne vrati,
Daj to shvati,
Nemoj uspomene budit stare,
Nemoj otvarat rane,
Nemoj krasti Bogu dane!?

Zapamti miris te kose,
Zapamti vjetrove koji je nose,
Ono što naša srca podnose,
Neće ni jedan vjetar odnijet,
Niti će zamrijeti ovaj svijet…
©

jjbraddock @ 13:29 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 11, 2007

Ja te obožavam
Ja te pridržavam,
Kao nebo noć,
Kao posuda vodu,
Kao vojnik slobodu!

Ja te obožavam,
Ja te čekam,
Kao tuga sreću,
Kao mrak svijeću!

Ja te ljubim sve više,
Kao bolesnik koji teško diše,
Ja te obožavam,
Poljupce ti šaljem,
A ti si sve dalje
Kao zemlja od neba!

Ja te obožavam,
Stihove ove sričem,
Svaki dan tebi kličem,
U očaju slijepom,
U tvojoj nedodirljivosti,
Koja te čini lijepom
…©

jjbraddock @ 19:58 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
subota, veljača 10, 2007

Sreo sam je prijatelju moj,
Vremenu srce moje prkosi,
Prošlo je mnogo ljeta od tada,
Mnoge snove sam snivao!

Odavna sam usnuo sudbinu bolju,
Mir svoj i volju svoju,
Umornom robu ljubavi
Svašta na um pada,
Pa i bijeg u zaklon daleki!

Sreo sam je prijatelju moj,
Ni za čim ja ne žalim,
Iako sam proveo mnoge mučne noći,
U jecajima glasova ljutih,
Koji su pod burom života došli,
Uzdrhtao sam kao mnogo puta prije!

Sreo sam je prijatelju stari,
Što se tu sada više može,
Nitko iz svoje kože ne može,
Zgasnule su joj oči one lijepe,
Sjajem mojih što je gledaše!

E, moj prijatelju,
Mrtvu ljubav ja ne mogu vratit više,
Zvijezdu što je na nebu zgasnula,
Čemu sad svoj mir u nemir opet pretvarat!?

Sreo sam je prijatelju stari,
Noć je sjala poput dana,
Ništa više ne može dati,
Što nije dala kada je trebala!

S
reo sam je prijatelju stari,
Bilo mi je drago zbog toga,
I neka na tome sve ostane…
©

jjbraddock @ 18:49 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, veljača 9, 2007
jjbraddock @ 23:46 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare

 

Treba živjeti sada,
Svaki trenutak
Ma što on nosi,
Radost ili tugu!

Treba nam uvijek sada biti,
Vrijeme stopljeno u trenu,
Izbjegavati svaku sjenu,
Treba sada živjeti,
Ne čekati sutra!

Ne pitati se gdje pripadamo,
Igrati se skrivača,
Provoditi noći pune plača,
Ne igrati se osjećajima tuđim,
Ma koliko se oni igrali našim!

Treba živjeti sada,
U ljubav vjerovati,
Jedini motor koji nas pokreće,
Trenutke najveće sreće!

Treba živjeti sada,
To je jedina želja,
Neostvareni san,
Na veoma tankoj niti ostvarenja....
©

jjbraddock @ 19:29 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 8, 2007

 

Tko mi to smije na put stati,
Zašto ne može shvatit,
Da smijeha na usnama nemam,
Niti spavam, nit drijemam,
Ne pretvaram,
Što mislim izgovaram,
Ne želim se nikome dodvoravati,
Raznim «svecima» pokoravati!?

Tko mi to smije na put stati,
Sa mnom se prepirati,
U moj san dolaziti,
Stalno me uznemirivati,
Uporno me jebati!?

Tko mi to smije,
A da to ona nije,
Sve to činiti,
Pokušavati me podčiniti,
Likom svojim opčiniti,
Pogledom svojim začarati,
Glasom me očarati,
Vidljivo udvarati,
Dušu moju umarati,
Tko to smije,
A da to ona nije…!?
©

jjbraddock @ 20:50 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 7, 2007

 

Zašto umiru ljubavi?
Zašto? Reci mi!
Je li zato što ljubav 
Gledamo sa odstojanja,
Za sve tražimo razloge,
I opravdanja!?

Što smo dušu zatočili,
Ispraznošću je zamorili,
Skriveni u zagušljive rupe,
Pred vjetrovima života?

Zato što gasimo plam svježine,
Svjetla topline,
Što zanemarujemo bit svega,
Ne dopuštamo da nas ljubav okupa
Valovima mora i snova,
Nepristupačni ostajemo,
Pusta obala postajemo,
Zbunjeno i zabrinuto iščekujemo,
Da se u nama probudi srce djetinje,
Zaneseno i zanosno,
Kao jablan prkosno?

Zašto i od pučine ne načinimo luku,
Donesemo konačnu odluku,
Da život treba živjeti,
Voljeti i ljubiti,
Srca topla i vedra?

Zašto ljubavi umiru,
Umjesto da žive u miru,
Da ona preživi,
S nama se srodi,
Konačno se oslobodi?

Trebamo izrasti iz običnosti,
Ne ostati u prosječnosti,
U totalnom zamiranju ljubavi,
Dajmo joj šansu da nas iz toga izbavi
…©

jjbraddock @ 21:25 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare

 

Ja za ljubav ne molim,
Niti ću to ikada činiti,
Ne želim reći da volim
Kako ću te opčiniti!

Tvoje oči prodorno me gledaju,
Zagledane u moju nutrinu,
Ja zamišljen bez očiju,
Toliko bola prikrivam,
Nesreće svoje ne odajem,
Ništa ne otkrivam!

U moje mračno tijelo,
Suza se bolno zakiva,
Uz uzdah sjećanja,
Patnja mi počiva!

Ja za ljubav neću moliti,
Ako želiš, ja ću te preboljeti,
Ne moraš pitati hoću li htjeti,
Niti hoću li smjeti!

Otiđi slobodno, 
Neka te vode nose,
Raspleti svoje kose,
Neka ih vjetar nosi,
Kreni poput neke lađe,
Neka ti sutra bude slađe!

Život neka ti bude poput šume,
Obrastao i gust,
Neka u njemu nema glume,
Neka nikada ne bude pust,
Ništa te neću moliti,
Na putu sreće zaustaviti,
Svemu ću se povinovati,
Ne želim o tome stalno raspravljati!

Neka ti raskoš u svemu bude,
Svi i dalje ljube,
Ljubav moja ne uzmiče,
Ja za ljubav ne molim,
Ma koliko se osjećao golim!

Ona koja u moje naručje dođe,
Dok se radosni volimo,
Nikada je to ne prođe,
Jer zlatne rijeke nakon toga teku,
Rukama dodirujem najvišu smreku,
Vrh najveće planine,
Dopirem u najviše visine,
Koja ljubav se izgovara,
U nepregledno nebo se pretvara
…©

jjbraddock @ 14:55 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, veljača 6, 2007

 

Ako ti je bilo loše jučer,
Imaš danas i sutra,
I svaki novi dan koji dolazi,
U njima sebe pronalazi…
©

jjbraddock @ 14:30 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 5, 2007

 

Ljubav je bila kao proljetno jutro,
Stalno mislim na nju,
Koliko je vremena prošlo od tada,
Kojim sam sve putovima hodio,
Koji mi mili ne bješe!

Tiho prolaze godine,
Još uvijek su mi usne 
Ne poljubljene, nenasmijane,
Oči tužne i snene,
Nikada se to vrijeme više ne vrati
…©

jjbraddock @ 23:39 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare

 

Ubila si moje stihove,
Koji o prošlosti pjevaju,
Zakopah ih iza kuće,
Zakopah prošlost i stihove,
Srce si mi pretvorila u kamen,
Iz kojeg su se suze slijevale,
Pjesmom ubijenih stihova
,
Obećavši da ih neću dirati…©

jjbraddock @ 12:00 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 4, 2007

 

Iz zemlje lopta izranja,
U moru će umrijeti,
Na naručje valova će pasti,
U grudima mora zaspati,
Snivajte, lijepi san usnite…
©

jjbraddock @ 22:13 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
Arhiva
« » vel 2007
P.S.
Powered by Bomb Mp3 Music Player
Index.hr
Nema zapisa.