Moja Autorska poezija
Blog - ožujak 2007
subota, ožujak 31, 2007
jjbraddock @ 12:03 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
petak, ožujak 30, 2007
jjbraddock @ 20:10 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 18:35 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 15:26 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 12:19 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
Što da ti kažem više?
Idi ili ostani, svejedno mi je,
Umoran sam, puštam te,
Neću te vući za rukav,
Objesiti se o tvoja ramena,
Klečati i moliti,
Pozivati se na stare dane,
Roniti suze, čemu sve to?

Znaš da nisam taj tip,
A i kako možeš očekivati,
Nakon svega što si mi učinila,
Kako se usuđuješ?

Što si očekivala, priželjkivala, što?
Da ćeš me opet obrlatiti,
Posteljom oči zamazati,
Šaptati mi na uho da sam jedini,
Najbolji, od svih bivših, budućih,
Misliš da sam ti ikada vjerovao,
Zanosio se s tim, da mi je bilo važno,
To misliš, varaš se, nije me briga više?

Jednostavno, umoran sam od tebe,
Naše duše su izgubljene,
A ja svoju idem tražiti,
Ne želim svoje ime vezati uz tvoje,
Ne želim ništa tvoje, nestati ću,
Na kratko, dugo, ne znam,
Ne želim se pravdati, obrazlagati,
Tebi najmanje, ionako me ne čuješ,
Jer su tvoje riječi uvijek bile jače,
Tvoja rješenja bolja, ti si bolja,
Ljepša, poželjnija, tako misliš,
Tako si uvijek razmišljala?

Ma baš me briga više,
Misli što hoćeš, ali ja idem,
Idem na pijesku graditi kule,
Neće mi biti žao kada je nečija
Stopa sruši, neće, bit će mi drago,
Jer je stranac zagazio,
Idem stati na sred ceste,
Neka me auto zgazi, neće mi biti žao,
Jer ne poznam vozača, neće?

Ti si me znala, znala si sve o meni,
I opet si me zgazila, pljunula mi u lice,
Nakon svega, ti koju sam volio,
O ne, ne, idem dalje, idem,
Gledati u nebo, neki oblak pratiti,
Znam, nećeš me shvatiti, nikada nisi,
Idem sam sa sobom razgovarati,
Pregovarati, kako i kuda dalje,
Strpljiv biti, nekome vjerovati,
Bilo bi vrijeme, ne želim opet,
Opet, nijekati istinu, vjerovati u sumnje,
Imati pakao u životu,
Pa zato te molim idi, jednom otiđi,
Ne vraćaj se više, jer sve što rekoh
Neću se kajati, ni za jednu jedinu riječ…©
jjbraddock @ 09:56 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 29, 2007
jjbraddock @ 15:29 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 09:37 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 28, 2007
jjbraddock @ 22:11 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 20:18 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 17:40 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 15:38 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 27, 2007
U neraspoloženju pokušavam napustiti,
Ono što smisao mog pisanja ima,
Jer mi više nije važna ni neka rima,
Kada jednostavno ništa ne štima,
Pomišljah napustiti službu poete,
Ali me na početak pisanja vrate sjete,
Žara i poleta moga,
Izazov novoga bloga,
Svakog napisanog stiha?

Bolesnicima postade opterećenje,
Kao njihova bolesna psiha,
A meni rasterećenje,
Pa se onda utješim i stišam,
Ne želim ni da okolišam,
Jer mi to nije bila svrha,
Niti utjeha neka,
A najmanje nagrada i naslada,
Nastaviti ću pisati sada,
Dovijeka,
Jer to je bolje od svakoga lijeka?

A sve one bolesnike,
Mislioce, patnike i razvratnike,
Kojima smeta poezija moja,
Neka čitaju reklame i plakate,
Živeći u uvjerenju da je opcija bolja,
Koji ne znaju ni svoje ime pročitati,
A kamoli nekoga poete,
Velika književna djela proze,
Neće taknuti ni smrt njihove majke,
Prije litra neke votke ili loze,
Neke polupismene cajke,
U kojoj će utapati svoju tugu,
Tražiti izgovor za životnu prugu,
Koju su odavno napustili,
Kada su se kolotečini prepustili,
Nekih beznačajnih likova i imena,
Zavaljeni u dimu i glibu,
Svoga usranog života,
Pišajući ujutro kraj nekoga plota,
Gazeći po psećem izmetu,
Jer to im nije sramota,
Ne pripadaju mome svijetu?

Upravo se tome veselim,
Što takav život i mišljenje ne dijelim,
S prolaznim likovima,
Tim nadobudnim frikovima,
Jer ću radije travku samoniklu opisati,
Neki pogaženi cvijet,
Novorođeni svijet,
Ne tražeći nikakve nagrade niti hvale,
Iskežene žvale,
Poljubac u čelo,
Jer zbog toga stihove ne pišem,
Najmanje dišem,
Pišem za svoju dušu i tijelo,
A ne za poljubac u čelo,
Do kojeg mi nije stalo,
U životu je vrijednosti tako malo,
Pisati mi je jedino preostalo…©
jjbraddock @ 17:09 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 13:54 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 11:52 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 25, 2007
jjbraddock @ 22:56 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 06:39 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
subota, ožujak 24, 2007
jjbraddock @ 17:12 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 12:01 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, ožujak 23, 2007
jjbraddock @ 20:10 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 22, 2007
jjbraddock @ 23:55 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 20:34 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 15:36 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 11:06 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 09:37 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 21, 2007
jjbraddock @ 15:54 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 14:01 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 09:17 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 20, 2007
jjbraddock @ 21:41 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 18:14 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 13:54 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 19, 2007
jjbraddock @ 22:55 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 18:37 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 11:20 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
Drage blogerice, one koje nose lijepo ime Josipa kao i blogerima istoga imena želim SRETAN IMENDAN, a ovim putem to činim i sebi...hehehe
jjbraddock @ 09:59 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 18, 2007
jjbraddock @ 16:49 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
Ako pitaju za mene,
Reci da sam nestao poput praha,
Tišinom obavijen,
Ili reci da sam umro,
Prije mnogo ljeta,
Da sam jednostavno nestao,
Bilo što reci, samo istinu nemoj?

Nemoj reći zašto me nema,
Zašto se skrivam,
Samotne noći probdijevam,
Njoj to nemoj reći,
Ni za živu glavu se ne usudi,
Sam prosudi,
Gdje bi joj i rekao,
Moje suze zanijekao,
Dok grlim prazninu svoje prisutnosti,
U njenoj odsutnosti,
Gdje joj i smiješ reći,
Da je po cijele noći očekujem,
Njen lik u magli oplakujem,
Da istovremeno pjevam i patim,
Nikako da shvatim,
Da je uzaludno u njenoj sjeni biti,
Jer ju to neće vratiti?

Ako te slučajno sretne,
Riječima o meni presretne,
Nemoj se izlanuti,
Nemoj me obmanuti,
Ne želim da ona zna,
Ništa više o meni,
Kada nije dok je sa mnom bila?

Ne zna ni koje su mi boje oči,
Kakve imam prste na ruci,
Sumnjam da bi znala
I da mi je falio jedan,
Zašto da uživa u mojoj muci,
Ne, nemoj joj reći molim te,
Da sam se u pticu pretvorio,
Kako bih nebom plovio,
Lutajući od cvjeta do cvjeta,
Zaboga, nemoj da ti ponavljam,
Nemoj da rane svoje obnavljam,
Nemoj joj reći ništa,
Ni da je i dalje ljubim,
Njene usne snubim,
Kose ispreplićem,
U noć bijesan vičem,
Što joj nisam u grudima?

Uostalom,
Sumnjam da će te za me i pitati,
Ionako je uvijek bila puna sebe,
Sigurno joj nije do mene,
Kada joj ni onda nije bilo,
Zašto se uopće zamaram,
Ako te pita za mene,
Bilo što joj reci,
Neka i dalje likuje,
U liku žene koja nije voljela,
Nije znala voljeti?

Reci joj, da, reci joj da imam drugu,
Da sam još davno ostavio tugu,
Negdje u predgrađu,
U onom beznađu,
Koji me njenim odlaskom snađe,
Reci joj, bilo što joj reci,
Ono što ti je draže, slađe,
Ne želim da me ona nađe,
U mojim se očima prepozna,
Ne želim da dozna,
Koliko je još volim,
Molim te, pazi što ćeš joj reći…
jjbraddock @ 12:44 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
subota, ožujak 17, 2007
jjbraddock @ 23:12 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
petak, ožujak 16, 2007
Evo dragi moji blogeri želio sam s vama podijeliti jednu radosnu vijest( nema loše)! Nakon duge i teške bolesti, hahaha, kako ja volim reći, kucanja na mnoga vrata, dopisa i sličnih stvari, konačno mi se smilovalo(baš tako) MINISTARSTVO KULTURE i dodijelilo mi milostinju za tiskanje moga romana "SLAMANJE DUŠE" i za tiskanje knjige poezije "OVO MALO DUŠE" u pojedinačnom iznosu od 5000 kuna za svaku! Hvala im, hvala dragome Bogu prije svega a na neki način hvala i Vama svima koji me čitate...
U narednom periodu budem poduzeo još neke akcije u svezi i glede toga(kako vole reći) a gdje i vi dragi moji bloger možete odigrati veliku ulogu(kada Matija i bloger.hr) nije htio i odgovorio mi na moj dopis, valjda me smatrajući nekim bezveznjakom!? 
O svemu vas budem izvjestio ali kako ne znam staviti slikicu, odnosno dokument Ugovora s Ministarstvom kako bih vam dokazao valjanost mojih riječi(nadam se da mi vjerujete), možda i skužim pa to zveknem naknadno,evo napisao sam vam par riječi koje ne uobičavam na svojoj stranici poezije, jer sam želio da i vi znate koga čitate(hehehehe).....
Još jednom vam hvala na podršci i nadam se da će te to iskazati u narednom periodu, ne samo vašim komentarima!
Do sljedeće pjesmice...DO VIĐENJA I ČITANJA...
JJBraddock
jjbraddock @ 13:50 |Komentiraj | Komentari: 36 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 15, 2007
jjbraddock @ 18:47 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 17:04 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 14, 2007
jjbraddock @ 22:05 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
Ne mogu biti tvoj,
Jer nisam ni svoj,
Ne mogu biti ničiji,
Jer sam svačiji,
Dosta drugačiji od drugih,
Pa me ne razumiju,
Kao da imam bulimiju.

Ne mogu biti tvoj,
Jer odavno sam se dao,
Ne znam ni kada,
Ni gdje je bilo,
Ma koliko ti se ovo ne svidjelo,
Ali istina je živa,
Nije da srca nemam,
Imam ga i previše,
Uf, kako samo diše.

Ne mogu biti tvoj,
Jer imam na stotine mjesta,
Pjesama svakojakih,
Misli raznih,
Tajni maznih,
Koje me za nekoga ili nešto vežu,
Narušavaju moju ravnotežu.

U grlu me stežu kada ih čujem,
I to me onda u tugu baca,
Znam, teško se shvaća,
Ali ne mogu nikoga voljeti,
Bar tako mislim,
Onim srcem svojim,
Jer se jednostavno bojim,
Opet nekome ga dati,
Čekati da mi ga vrati,
I onda me odbaci,
Što će mi ostaci?

Neko mjesto na kojem smo bili,
Gdje smo se kao voljeli,
Gdje smo se krili,
Poklone koje smo si dali,
Sve našim zvali,
Pjesmu koja je bila naša,
Pokoja razbijena čaša,
Kada smo se svađali,
Pa se opet mirili,
Razdor među nama širili,
Da bi na kraju otkrili,
Da nismo jedno za drugo?

Eto, zato ne mogu voljeti,
Nije što ne mogu preboljeti,
Sve ljubavi prošle,
Mislim da je stvar drugačija,
I ti si bila svačija,
Ali eto moja nisi,
Čak i kada sam molio na misi,
Nije mi te Bog udijelio,
Valjda je on tako želio,
Ili mi to nismo?

Ne mogu nikoga voljeti,
Ne mogu se zaljubiti,
Jer onda počnem gubiti,
I ovo malo što imam,
A nemam ništa,
Pa će ti biti čudno,
Što se tako ponašam,
Kao da nekoga oponašam?

Vjeruj mi, to s tobom nema veze,
Nisu zamijenjene teze,
Jer je to bez veze,
Jednostavno nitko me nije pogodio,
Toliko me uznemirio,
U meni onaj osjećaj širio,
Zbog kojeg bi iza ugla virio,
Samo da je na tren vidim.

Odavno mi se to nije dogodilo,
Ne pamtim ni kada,
Ni s kim je bilo prije,
Ali moje srce je prazno,
I onda se tako prisjećam,
Pustim kolekciju pjesama,
Za koje ne znam čije su,
Znam da ih volim i moje bile su,
Putujem kroz vrijeme,
Slažem neke sheme,
Bude mi na kratko lijepo,
Dok se ne završi pjesama lista,
I onda zbilja bude opet ista.

Ne mogu nikoga voljeti,
Ne mogu za sada,
Ne znam hoću li ikada,
Sebi opet dopustiti,
Nekome se prepustiti,
Da voli sve ono što jesam,
Pa kada sam i bijesan,
Da me ne usporedi sa svakime,
Na sve mi prigovara,
Uživa u ovo moje malo dara,
Što stihove pišem,
Što još uvijek dišem,
Do trenutka kada ću opet voljeti,
Zaljubljen biti,
Neku novu ljubav otkriti,
Koju možda nisam nikada,
Ali za sada,
Ne mogu voljeti, ne mogu…
Mislim da je pošteno od mene….
jjbraddock @ 20:36 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 16:14 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 13, 2007
jjbraddock @ 20:43 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 15:19 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
Čas prije moga buđenja,
Jutro je svanulo,
U daljini nešto slutim,
Nevidljive sjene me opsjedaju,
Hodam po drvenom podu,
Koraci škripe po njemu.

S krovova se kiša slijeva,
Oluke puni svojom bukom,
Ptice se šćućurile u krovu,
Prozori zamagljeni toplinom iznutra,
U kući se miješaju zvukovi.

Na ulici se čuje buka od sudara,
Pokušavam se koncentrirati na pisanje,
Disanje mi je neravnomjerno,
Prisjećam se vremena prošlih.

Ta prošlost me smiruje,
Vidim se kao dijete trčim,
Kako se igram na pijesku,
U svemu vidim neku radost,
Straha nigdje nema.

Majku čujem kako me zove,
Ostavljam loptu i trčim doma,
Odjednom sam na drugom mjestu,
U zagrljaju neke djevojčice,
Lice mi miluje i ljubi.

Prva ljubav ispunjava me nevino,
Osjećam ljubomoru oko sebe,
Najednom postajem muškarac,
S milijun problema oko sebe.

Brzopleto se smjenjuju slike,
Mnogi likovi mojih drugova,
Djevojke dolaze i odlaze,
Na meni ostavljaju traga,
Sve su mi u blizini lica draga.

Sretan sam i zadovoljan,
Odjednom sam student prava,
Neki drugi ljudi su tu,
Svaki puta sve je manje sreće,
Kao da odrastanjem gubim radost.

Zaposlenjem sređujem život,
Vezom koja je duža,
Život se najednom smiruje,
Rat sve to sruši i spali,
U glavi mi je košmar.

Napuštam svoj rodni grad,
Smrad rata ostaje iza mene,
Ali i svi koje sam volio,
Nekako sam od svega obolio.

Nižu mi se pred očima gubici,
Svih koji mi nešto znače,
Radost i sreća me napustila,
Napetost je popustila.

Neka su nova vremena,
Slika tih više nema,
Kad bih bar opet mogao dijete biti,
Negdje se u rupu skriti,
Sve to lijepo spremiti.

Bojim se da jednom ne izgubim,
Sve te snove dječje,
Uspomene koje imam,
Da ne ispare kao vodena para.

Želim ih imati uz sebe,
Izvući ih iz ladice,
Kada me tuga ulovi,
Želim posegnuti za njima.

Jer ta sreća je nešto najljepše,
Što više nikada neću živjeti,
Ali sam proživio do kraja.

Volio bih nekoga uz sebe,
Tko to sve može razumjeti,
Tko će sa mnom putovati,
Prošlim, sadašnjim, budućim.

Da budemo na nebu devetom,
Ljubavi i radosti pune,
I da me više ne opsjedaju,
Trenuci moje samoće crne.
jjbraddock @ 08:58 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 00:28 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 12, 2007
jjbraddock @ 20:54 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 18:55 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 13:27 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 07:56 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 11, 2007
jjbraddock @ 22:51 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
Mislio sam da si mirišljavi cvijet,
Da s tobom izgradih cijeli svoj svijet,
Ali otrovna biljka si bila,
Svoj otrovni sok za mene spremila,
Da me pošalješ u pakao vječni.

Bio sam satkan od same miline,
Nepresušna su bila moja vrela,
Pokosila me tvoja otrovna strijela,
U meni nastade val gorčine,
Polje nepregledne tmine.

Mislio sam da si srce,
U kojem ljubav tinja,
Slatka kao nedozrela dinja,
Ali shvatih da ti je srce pusto,
I da me nimalo ne voliš usto,
Bila si najveća kukavica,
Osoba s dva i više lica,
Ne želim reći kurvica,
Jer se to s mojim svim kosi,
Mojem imenu ništa ne donosi.

Držao sam dušu tvoju na dlanu svom,
Disao sam ljubavlju svojom za te,
Najednom si mi postala mrska,
Kao dijete rekao sam ti da si drska,
Ponašala si se nezrelo kao guska.

Sve vrijeme smatrala si me strancem,
Čak nisi ni nekim znancem,
Držala si me nekako po strani,
Sve je podlijegalo tvojoj zabrani,
Imala si dušu poganiju od pogana,
Na kraju sam shvatio da si mi strana,
I da sam ti dopustio da me zavaraš,
Okuješ lancima bez opiranja,
Dosta je bilo zavaravanja.

Mislio sam da ćemo graditi naše kule,
Na kojima ćemo stavljati ljubavne krune,
Ali sve to sada sapra krvava suza,
A htio sam da budeš moja muza,
Ne želim te sada kleti,
Jedno je bila java a drugo htjeti,
Istina mi je od svega bila draža,
Ma kada god ona do mene došla.

Ne želim po tebi sada pljuvati,
Radije mi se ide bljuvati,
Koliko sam tobom bio zaveden,
A mislio sam da sam ja prepreden.

Mislio sam da si najljepši cvijet,
Eto, postadoh proklet,
Što ti dopustih i ovo slovo,
Drago mi je da je gotovo.
jjbraddock @ 19:16 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 16:21 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Osjećam se kao nevino dijete,
Koje zida neke ljubavne oltare,
Sazdane od teških molitava,
Koje zbog toga ne spava,
Jer su se misli natiskale,
Stalno su ga pritiskale,
Panično vriskale.

Gotovo je vidljiva bila ta tuga,
Teško oštećenih životnih pruga,
Kao da su je bagerima preorali,
Duboko mu u dušu zaorali,
Da se sada svi zidovi tresu,
Kao u nekom bijesu.

A ja sam taj nemoćan dječak,
Stojim kao neki svijećnjak,
Koji se ne može braniti,
Nego svijeću na sebi sahraniti,
Želim osvijetliti svoj oltar,
Dati svemu neki ljudski čar,
Rasvijetliti svaki nemar.

Beskrajna tišina me sustiže,
Kao bršljan po meni gmiže,
Svakim časom je sve bliže,
A moje ruke ništa ne postižu,
Kao da ne stižu,
Dovoljno brzo ga sazidati,
Buku svu tu nadjačati,
Jednog tragičnog života,
Koji mi se oko nogu mota.

Blokiran je dječak bio,
Sve je lijepo osmislio,
Ali osakaćen je postao,
Kao da nije dorastao,
Životu što ga snađe,
Smisao u svemu ne nađe,
Pa zuri u sve ispred sebe,
Misao ga crna i dalje grebe,
Pitao se: Što to bi od tebe?

Mislio je da je našao prebivalište,
Da ga nitko više ništa ne ište,
Ali stajao je na velikom raskrižju,
Cigla po cigla koju stavlja ne stižu,
Napraviti sve na vrijeme,
Kao da se posijalo sjeme,
Šibljem isprepletenog razdora,
Kao da je ispred njega neka gora,
Preteška velika mora,
Koja mu je tu pri ruci,
Izlaže ga velikoj muci?

Da stigne s oltarom do kraja,
Kao da će doseći do samoga raja,
Izaći na veliku čistinu,
Ispuniti svoju nutrinu,
Krvavih ruku od cigle,
Koje još na svoje mjesto nisu stigle.

Tko će svu tu krv i bol isprati,
Tko će uopće znati,
Kako je dječaku malom,
Nema tu ništa s hvalom,
On je bio lomljiv, krhak
I pomalo drzak,
Što se upušta u sve to,
Gradeći sebi neki prijestol,
Koji će mu donijeti apsolutni mir?

Ali snaga ga jednostavno izda,
Dok je ležao na hladnom cementu,
U nekom svome svijetu,
Kao da je bio zarobljen mukama,
S krvavim rukama,
Ali bilo je sve prekasno,
Suviše jasno.

Bolestan je postao,
Pred oltarom ostao,
Prestrašen zbog svega,
Jer nije mogao ništa očekivati,
Iz kuće svoje izbivati,
Gradeći sve što je želio,
A tako se bio veselio.

Imao je šanse za budućnost,
Jednu veliku mogućnost,
Konačno svoj bol preboljeti,
Svemu što ga čeka odoljeti,
I svim srcem voljeti...
jjbraddock @ 14:15 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 12:23 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
subota, ožujak 10, 2007
jjbraddock @ 14:57 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
petak, ožujak 9, 2007
Sjedim i pogledom lutam,
Kao da snovima plutam
U neke nepoznate daljine,
Koje me vuku u duše dubine.

Prostranstvima neumorno koračam,
Izbivanje ove misli ne shvaćam,
Hladno mi je oko srca,
Koje se nemirno koprca.

Što želim u daljinama naći,
Što će me u dubinama snaći,
A da to nema ovdje i sada,
U čemu je tajne nada?

Jeli to hladnoća ljudska,
Ili je njihova ljuska,
Koja me poput vala zapljuska,
Ili je surovost života,
Ono malo vrednota,
Koje me još tu drže?

Pogled me daleki vuče,
Tamo gdje će da me svuče,
Gdje nema prostora ni vremena,
Gdje me neće tresti trema,
Gdje nema nikakvih dilema,
Hoću li preživjeti i opstati,
Konačno voljen postati?

Cijeli život svoj jesam,
Uvijek slušam savjete bijesan,
Da takav trebam ostati,
Da će od mene nešto postati.

Evo, godine se već dugo smjenjuju,
Ali ne vidjeh točku vredniju,
Koja bi me sebi privukla,
Mislim da bi me prije svukla,
Nego što bi nešto dobio,
Nečiju ljubav pridobio.

Ne priznajem neistinu,
Iako sam je često pakirao u laž finu,
Provocirao sudbinu,
Kako bih odagnao mučninu.

Gledao sam u daljinu,
Duboko se zagledajući u nutrinu,
Svjetlošću sam otjerao tminu,
Izlazeći na čistinu.

Otkrio sam ja svoje snage,
One koja mi nju dade,
Nisam imao neke moči,
Samo ove svoje oči,
Koje svijetle u samoći.

Pokušavam se izvući iz zaborava,
Iako mi se stalno spava,
Isplivati na površinu,
Jednom za svagda pobijediti tminu.

Pogled iz daljine mi se vrati,
Duša moja najednom shvati,
Da ne trebam ići tako daleko,
Da postoji sigurno netko,
Tko je negdje kraj mene tu,
Kojoj ću dati ljubav svu,
I krenuti siguran u sebe,
A možda i u tebe...

jjbraddock @ 17:40 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 10:34 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
Arhiva
P.S.
Powered by Bomb Mp3 Music Player
Index.hr
Nema zapisa.