Moja Autorska poezija
Blog - ožujak 2008
ponedjeljak, ožujak 31, 2008


 


Ne znam bili smio, tebi otkriti
Sve tajne snove, misli moje 
Koje se boje riječi postati!
Iskusih kobne nade, koje su me
Dugo, kao slijepca vodile!

Ne znam, iskreno, ne znam
Bili to smio, bili dopustio
Da se oslobode zaborava,
Sjećanja po tragovima da se vrate
Da me opet progone, sve da uklone!

Ne znam, ništa više ne znam!
Što sam ti bliže, to sam ti dalje,
Što sam ti dalje, to sam ti bliže,
Možda me sudba do tebe odnese
Na krilima vjetra moru prinese!

Tko li je samo gospodar moje duše
Ja to sigurno nisam više, sigurno
I o tome nešto piše! Smijem li ti
Otkriti sve tajne snove, misli svoje
Spustiti na tvoje krilo, dlan tvoj
Predati ti život svoj! Ne znam
Bili to ipak smio, ne znam… ©

jjbraddock @ 12:04 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 30, 2008


 


Mirišem snove, usnule tragove,
Zamišljam da bar jedan ostane
I tiho sklizne u svitanje
Sa ove strane moga života!

Mirišem snove ispod jastuka,
Ostajem lica priljubljena, opijena
Nemoćan da se pomaknem
Rukom pomilujem i dotaknem!

Mirišem snove, neostvarene snove,
Mirišem ljubav i njene boje,
Te nevidljive niti koje me drže,
Bojim ih se dotaći da me ne sprže!

Mirišem snove, provalijom odijeljene,
Vidim sve te sjene nadvijene
Bojim se kroz njih zakoračiti,
Ako padnem, bojim se,
Tko će me opet izvlačiti…©

jjbraddock @ 15:42 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, ožujak 29, 2008



Uzbuđuje me ovo sve s tobom, privlači,
Svlači, pažnju odvlači, pa mi se smrači
Kada pomislim dalje, dublje, više a srce 
Izdiše, ne može više, niže, nego što je!

Niže bih ti rado bio, tvoje odaje pohodio
Rado bih ti ugodio, sada bih te grlio
Onako na grudi privio da osjetim drhtaje, 
Srca tvoga otkucaje!

Ljubio bih te i mazio cijelu, samo da te
Osjetim vrelu, kako za mene dišeš, 
Kako mi svojim prstima po tijelu kližeš,
Najljepše stihove bokovima pišeš! 

Privlačiš me sebi, kažeš; dragi, ja nikada
Prestala ne bi, biti sve tebi, samo uzmi me!
Želim ploviti s tobom, želim konačno 
Biti osobom, koja će u ljubavi živjeti, 
Svakim djelićem svoga tijela!

Ljubio bih te dok ne bi klonuli od umora!
Pustimo stare rane i slomljene grane, 
Primi moju ruku, evo grlim te u struku, 
Ljubim ti oči, dodirujem te dušom!

Priđi mi bliže, nasloni glavu na moje grudi
Hajde se usudi, pa me poljubi, neka tuga
Ode, neka te lomi sve, da se treseš, drhtiš
Da ti se od užitka grče i koče nožni prsti!
Izvijaš se dok vodimo ljubav, misliš da bi
Letjela, da ne bi vjerovala, što je u tebi
I tko si zapravo ti…! Eto, svašta ispisah 
Tebi, tebi, samo tebi…©

jjbraddock @ 19:03 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, ožujak 28, 2008


 


Nemoj mi svoj ponos nabijati na nos,
Nemoj mi prkos pokazivati usprkos
Svemu, nemoj biti tvrdoglava,
Nemoj, nemaš razloga za to!

Ja sam svoj glas, svoj stas dao tebi,
Između gomile ljepotica tebe izabrao
Zašto bih ti onda to pravo dao,
Da mi se tako inatiš, sve pogrešno
Shvatiš, osjećaje mi ne uzvratiš?

Nemoj, da te nisam izabrao, istina,
Možda bih i dalje sam ostao, ali i ti bi
Bila među gomilom istih, prostih
Ljepotica, nitko te pamtio ne bi,
Kada ima na tisuće takvih lica, 
Kakvo imaš ti, ali ne zaboravi;
Nisam ti samo lice gledao, nisam ti se
Zbog tvoga tijela predao, malo sam
Ti i u dušu zavirio, ne bi li nešto otkrio!

Evo, ovim stihom ti lik pronosim, nisam
Kao ti, ne prkosim, ime ti ne iznosim,
Ali nemaš nikakvu moć da se ponašaš tako,
Da mi dan pokvariš lako, tvrdeći uvijek
Isto, da je sve do mene, da ja kvarim sheme
Svojim neobjektivnim metodama, kao da ispit
Iznova polažem, kao da stalno griješim!?

Istina je jedna, ti se ne zalažeš, nimalo ne
Ulažeš, nemoj me s visoka strijeljati, nemoj me
Prijetnjama takvim više ponižavati,
Jer svatko može raščiniti ono što je načinio!

Nisam budala da se divim tvome mističnom
Liku, daj, jednostavno opusti se, daj svome
Glasu pravu sliku, svi ćemo sutra biti
U samrtničkom liku, i ti i ja, i svi drugi ljudi,
Nemojmo biti ludi sve upropastiti tako,
Možda sam ja pjesnik naivan koji mudro
Istinu skriva, ali je istina živa da mi je stalo…©

jjbraddock @ 12:43 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 27, 2008


 


Kakva je samo kiša sinoć pala
Draga, samo da znaš, kakvu 
Nam je dugu dala! Jutros
U svitanje ljubav se budi svježa,
Naspavana, lijepa i meka! 

Ovdje gdje svježinom i oko miriše, 
Tebe udišem, meni usamljenom 
Vjetar miris donosi preko polja 
Najljepših boja, duginih boja!

Gotovo da čujem kako vječnost
Otvara svoja velika vrata! Draga
Samo da znaš, iako te nema
Meni pripadaš! Bilo mi ludo tuče,
Bukom jedva čujnom, drhtavicu 
Stvara, jekom srca u grudi udara, 
Samo da znaš draga moja! 

Ne tražim da išta kažeš, ne reci ništa, 
Bolje, polje pusto je, iznad kojeg sunce 
Već izlazi, umjesto tebe, kada nema te!

Ali čekam te, da prođemo zajedno 
Kroz ona velika vrata vječnosti,
Sasvim laganim korakom…©

jjbraddock @ 19:19 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 26, 2008


 


Idem te potražiti, između snova, stvarnosti, 
Između realnosti, idem potražiti trenutke 
Koji vrijeme čine, da vrijeme vječnost postane!
Idem, negdje na me ljepota čeka, tu negdje
Oko nas, samo je treba naći, uzeti i zadržati!

Idem izbaciti tugu koja mi život začini, idem,
Idem, jer ona dolazi i odlazi, baš kao i ti,
Samo je važno da ne ostane dugo! Idem 
Naći taj trenutak uzdaha, ljubavni trenutak 
Kao vječnost dug a vječnost je trenutak, 
Nada zakopana duboko u hladu pijeska, idem!

Prolaze mi sati čekanja, sati mira i nemira 
U nedostajanju, sati nade u duginim bojama, 
Sati u satima, sati u danima i dani u noćima,
A sati su kao vječnost, nada se rodi kao duga,
Zablista, oboji srce, oboji oči, ostane tren, 
Donese snagu i uzme teške misli! Kako 
Zadržati nadu? Kako je sačuvati? 

Idem prošetati pustinjom, ispod i iznad onoga 
Što govoriš u mojem nijemom izvan razumskom 
Prijevodu! Idem naći nešto nježno od nježnosti 
Koja nedostaje, idem, pa ću se vratiti, 
S treptajem u
oku, sa smiješkom na usnama, 
Ispruženih ruku, s
djelićem mora u oku, 
Tihom i maglovitom hodu, s
tišinom koja pjeva 
I kaže – jesi li ovdje (ne)poznata?©


jjbraddock @ 16:52 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare


 


Nemoj mi opet iskopavati tugu,
Ne želim vratiti to vrijeme
Ni mjesta koja sam plačan prošao,
Opet se skriven sjećati svega toga!

Nemoj mi dozivati tugu na površinu
Onda mi se pomiješa sve, sve
Dobro i loše, i postane tužno i vrati se,
Vrati vrijeme kao neka svjetlost jaka
Opet mi se otvori stara rana kao raka
A mislio sam da mi je već daleka i strana!

Nemoj sudbinu izazivati, nemoj
Dozivati tugu, vraćati me tamo gdje
Ne želim, među sjenama lutati i u
Zaborav pasti, nemoj, samo to nemoj…©

jjbraddock @ 11:12 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 25, 2008
jjbraddock @ 19:48 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare



Ne pitajte me, ne pitajte ništa više
Od onoga što ovim stihom reći želim,
Ne pitajte me ništa za moje snove,
Nitko nikada neće moći smisliti zatvore 
Da mi ih zabrane i u njih pritvore!

Oni koji ne snivaju ni ne znaju 
Koliko propuštaju, što ne priznaju!
Onaj tko ne pokuša nemoguće, 
Teško može pokušati i moguće! Zato!

Skinimo maske, skinimo i sanjajmo,
Sanjajmo snove, sve ljepote i dvorove
Koje vam nitko ne može oduzeti,
U snovima jedino možemo živjeti
Onako kako bismo na javi trebali…©

jjbraddock @ 10:42 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 24, 2008


 


Kolajna satkana od crvenih suza,
Krvarenje riječima bol mi izaziva,
Protežem se više nego što mogu
Uzalud težim doseći nedosegnuto
Pa se pognuto povlačim u sebe,
Noć me obavija i steže mi grlo suho!

Jebeš više samilost, grižnju savjesti
I sve drugo, od tuge ću se izjesti do 
Kosti, bol me cijepa po pola, s bolima
Drugim se natječe koja će me prije
Sustići, slomiti! Misle da ću se
Polakomiti, jednostavno se povući,
Predati, životu nedati da otvori neka
Neotvorena vrata ljubavi, iza kojih će
Ona izaći, u susret mi krenuti,
Pružiti ruku i zaboraviti sve prošlo,
Jer da je vrijedilo sadašnjost bi bila…©

jjbraddock @ 15:27 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare



Recite joj, recite joj da od večeras
Mene nema više, da joj posljednje stihove
Pišem u kojima se ona ogleda!
Recite joj, da se svoje ljubavi stidim
Jer druge ljubavi vidim kako cvatu
A ja slomljen u kasnome satu
Pokušavam sve prošlo sabrati,
Što mi sadašnjost sapliće,
Malo ljubavi ukrasti i živjeti usamljen,
Zauvijek takav ostati umotan u svoje stihove…©

jjbraddock @ 01:28 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 23, 2008


 


Pogledaj me u srce, duboko u meni se 
Kriju sva blaga koja nisu nađena, otkrivena, 
Gledaj i osjećaj, udahni me duboko,
Prepusti se meni, ono što tražiš tu je,
Pred tobom, prepoznaj samo, osjeti me,
Ostani u mojoj duši kao melem na rani!

Ako ti usne zaigraju, srce zatreperi nemoj se
Plašiti, to sam ja, ogledalo tvoje duše, 
Zažmiri ako možeš, osjeti biće satkano
Od svih vrijednosti Bogom danih,
Moja ljubav je velika, neiskvarena, netaknuta, 
Nepodijeljena, moja ljubav je samo ljubav!

Osjeti me, otvorenih i zatvorenih očiju, osjeti
Svakim djelićem svoga bića, pokušaj mi otvoriti
Sva neotvorena vrata srca, duše, otvori mi
Svoju, neću ti je uzeti, samo dotaknuti, smiriti
Nemir, a ako ne, proboden u srce ću otići, 
Suze će mi mutiti vid, zarobljen, zaluđen tobom…©

jjbraddock @ 21:13 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare


 


Ako negdje postojiš, trebam te!
Pusti me, pusti moje misli da
Do tebe dođu, neću te povrijediti
Niti to želim, jedino što imam
To su moji stihovi, zato te trebam,
Trebam ako ćeš ih razumjeti!

Jesam li došao do svoje istine, spoznaje!
Nisam i mislim da nikada i neću, 
Da nikada neću sresti osobu koja me
Razumije u svemu onome što sam ja!

O nekoj sreći ne mogu ni sanjati, 
Mislim da će samo san ostati!
Ja sam Ernestov starac bez ičega više, 
Osjećaji su mi obamrli!

A tako želim osjetiti tvoj «miris Žene»,
Vidjeti tvoje kretnje i osmjeh, tvoje sve,
Sve što mi budeš željela dati, samo
Ako negdje postojiš, ničega se ne bojiš!

Cijeli život želim nekoga tko će spustiti ruke 
Na moje lice kao nešto što je lomljivo, osjetljivo 
I nježno, spustiti svoje usne, kao najveći dar 
I da traje vječno, ali kao da postoji neki 
Nevidljivi zid kojeg nitko ne zna i ne može preći!

Toliko toga bih htio reći, ali izgleda sudbeno 
Mi je ž
ivjeti sam u uspomenama, neuzvraćenoj 
Ljubavi! 
Vrtim filmove, gdje sam pogriješio, 
Gdje to griješim? 
Sve mi se čini nekako 
Isprazno, površno, jadno! 
Boje, zvukovi oko 
Mene! Gdje sam ja u svemu tome? 
Gdje je moje srce?

Nitko ga nikada nije, dotakao, a htjeli su 
Prodrijeti u
 moje misli, pokušavali mi uzeti 
Srce! 
Htjeli su i objašnjavali, ali mogli su samo 
Govoriti, l
agati, podvaljivati! Nitko me ne pozna! 
Ni ja se nisam poznavao, do sada, ako se i sada 
Poznajem! Što sam skrivio? Ne sramim se 
Osjećaja. 
Zašto bih se sramio?

Ovdje bi želio napisati nešto lijepo, ostaviti trag,
A pamtiti će me, valjda, sjećati kao, ne znam 
Koga? 
Zar puno tražim? Nju. Razlog što ću 
Živjeti, š
to ću preživjeti! Hoće li ostati moja 
Bajka, moj san, m
oja neispričana priča, moja 
Nenapisana knjiga! 
Moja poezija, moj život! 
Hoće li! 
Hoće li biti moja sreća 
Bez obzira što ću biti nesretan!

Želim sutra reći njoj, ako postoji sve ovo: Ti si
Moja sreća, ti si razlog što ne znam što bih sa
Sobom, ti si Ona zbog koje ja plačem, 
A ne sramim se suza!

Eto, danas želim reći da će sutra biti razlog moj 
Za opstanak, i da će netko vjerovati u moju 
Ljubav, z
nati vjerovati! Hoće li sve to odbaciti i 
Baciti n
iz rijeku, ne znam! Ako negdje postojiš, 
Ako se prepoznaš, javi se! Otvaram dušu, 
Otvaram dio svoje duše i zatvaram…©

p.s. ...želim Vam Sretan Uskrs...


jjbraddock @ 12:48 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 20, 2008



Ukazaše se poput niske bisera, 
Niz bijelih zuba koji osmjeh tvore,
Lijepog lica, divljeg pogleda!
Grudi joj bjehu poput dvije zrele dinje,
Prekrasni, nježni i glatki vrat imaše,
Bujna i sjajna kosa kao slap
Ukrašavaše vitak stas do nježnih bokova, 
Gipkih poput nemirne gazele!

Noge, poput dvije masline u plodnoj
Zemlji što grane pune plodova nose!
Neukroćene kovrče na blagom vjetru
Nemirno se dižu sjajne kao ogledalo, 
Širio se miris bagrema vrtom kraj potoka,
Pod visokim suncem, opušteno, nježno
I nehajno, nježnim rukama tijelo umivaše
Vodom hladnom zahvaćenom iz potoka!

Želje požude uskomešaše se u meni,
Priđoh bliže, posegnuh rukom plod jedan
Ubrati, ruka moja dinju dohvati, ukrućena
Postade! Ona se uspravi, postade viša od 
Mene, svu odjeću zbacih u trenu, uz njenu!
O, ne! Zaboga, ne prestaješ me zavoditi!

Izustih tiho i polako, drhteći od hladnoće,
Tijela moga zloće, koje će vrelo postati!
Lukavo se primaknula, bez odbijanja
Privila se uz mene! Povedoh je na put bez
Povratka, put strasti, koji će brisati sve 
Tragove prošlosti u nama…©


jjbraddock @ 13:54 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 19, 2008


 


Uzeh kamen i bacih ga u more
Na njega napisah poruku svoju,
Nije važno što to je, ali neka ga
Miluje more, slana voda mije,
Neka, tako lakše mi je kada sam
Moru rekao svoje boli, neka i ono
Sa mnom dijeli ovaj teret što ga
Nosim, jer ga sam ne podnosim!

Sada je kamen u moru a ja i dalje
U svome bolu, ljubim, srcem gajim
Neka neostvarene nade, blaga
Čuvstva mira i čvrstine, istine
Koja će u kamenu na dnu mora
Ostati kao spomenik jedne ljubavi
Nepreglednim dubinama predana!

Ja sada stojim na obalama svojim
Dane jedan za drugim brojim,
Sunce me svojim zrakama opominje
Daje mi tako potrebne topline,
Kao da mi kaže; da se ne trebam 
Bojati, samo trebam i dalje živjeti!
A kao da je to tako lako!

Pogled mi se uokrug vine, nešto me
U duši ošine, kroz nosnicu vlažnu
Poteče, vrelo i crveno krvlju mojom
Obojeno, na trenutak zaboravljeno
Zbog čega tu stojim na obali mora?
Zbog čega mi je izašla još jedna bora?
Zašto sam najednom pustio suzu?

Zgrčih ruke brišući lice, gledajući u
Daljinu, priželjkujući morsku dubinu
Da i ja za kamenom tim pođem
Da na samo dno do njega dođem!

Rika duše tijelo mi razdire, prsa mi se
Ispuniše plačem, posegnuo bih i
Za mačem kada bih shvatio poruku!

Božanska tišina danom se razlijevala,
Iščekujem veoma tešku noć koja će
Uskoro doći, usidrena suza u plavom
Oku mom tugom uokvirena, slatka,
Nagovješćuje, da je kamen na dnu mora
Našao svoje utočište i da više ništa ne ište,
Za razliku od mene koji izgubljen stojim…©

jjbraddock @ 12:49 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 18, 2008




U zoru se više nikada nećeš 
Buditi s mirisima mojim na 
Uzglavlju, dok se sunce nehajno
Diže prosipajući zlatne niti
Nad morem tek probuđenim!

Nikada više nećeš osjetiti tu
Buru osjećaja i ljubavi koje
Ti život na pladnju dade!

Nikada više neću spustiti
Svoje usne na tvoje, kao znak
Da sam konačno sazrio za tebe,
Poljupce ovjenčane u tvojoj kosi!

Ostati ćeš u mojim očima uvijek
Ista, kao ponosni vrh, neosvojiv,
Kojeg sam samo kroz prozor gledao 
Ali nikada ga nisam osvojio!

Ujutro, kada se probudim
Put će rosa pokriti svježinom,
Skupljati ću zvijezde sagorjele,
Koje moje oko ne vidje, jer kasno bje!
Hodati ću tražeći tvoj lik u mnoštvu,
Tražiti ću put izlaska iz mraka,
Mnogo više zraka nego mi treba!

Malo će mi biti i ovo neba što je iznad
Mene, misli će mi biti razasute,
Odbačene u smeće koje ću poslije
Uzaludno tražiti, ali i njih će netko
Pokupiti, jer ne znaju da im bol
Mogu donijeti, nesreću a ne sreću!

N
oćas spalih sve svoje iluzije! Noćas,
Uz pritajen dah, ruku sklopljenih
Držah se za glavu, snovi moji bijeli,
Snovi neostvareni, jednostavno se 
Raspršiše, otplutaše nizvodno
I nema ih više!

Neusporediv je to osjećaj g
ubitka, 
Sa bilo čim drugim!
Bilo je, bilo je, bilo je,
I nije bilo više!…©

jjbraddock @ 23:07 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 17, 2008


 


Odlepršala je moja ljubav u srebrnu zoru
Sa smiješkom je pobjegla od mene
Ostadoh sa šarenim snovima kraj vode
Na livadi zelenoj bez slobode!

Otišla je moja ljubav niz hladnu rijeku
Meki snovi postadoše teški 
Ostadoh izgladnio gledajući za njom
Kraj surove planine bez njene topline!

Otišla je ljubav moja bez pozdrava,
Ostadoh blijeda lica kao da smrt čekam,
Napeto sam stajao nijemo ispod stabla
Prateći je pogledom do kraja…©

jjbraddock @ 23:46 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 16, 2008


 


Večeras ne, večeras ne, ja ne želim tebe! 
Rekla si mi; Večeras ne, ne mogu ti se 
Prepustiti, ne mogu dopustiti sebi, tvojoj 
Ukručenosti da ovlada u meni, ne, ne mogu! 
Oprosti! Večeras ne, večeras ti možeš ljubiti 
Mene, a sutra, možda sutra osvanem
Kraj tebe, jednog jutra i nadoknadim noć
Ovu koja ne želim da prestane! Rekla si mi;
Večeras ne, ne želim te! Znam da si lagala,
Jer si mi pokazala svakim poljupcem,
Dodirom, koliko si ispunjena nemirom,
Požudom koja te činila ludom, slatkom
A tvoju kožu pod mojim prstima glatkom!
A ja, ja sam poludio, svojim tijelom ludio,
Tebi pokazivao, grudi ti dodirivao, ljubio
I samo jedno želio, da se u tebi utopim,
S tobom stopim, tijelo tvoje svojim poklopim
I pokažem koliko smo jedno za drugo stvoreni!
Rekla si mi; večeras ne, ne želim te u sebi,
Ali sutra možda dođem k tebi i ostanem…©

jjbraddock @ 13:31 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, ožujak 14, 2008


 


Uhvatite, uhitite moje ruke pružene iz noći,
Naših noći, združene od naših snova,
Buđenja slatkih na jastuku istom!

Uhitite ruke moje, nevidljive, tajnovite,
Ruke moje sada skrite, sklopljene nemirom
U mome očaju nad samim sobom!

Pustite tišinu neka plovi mojom sobom nad 
Opustjelim zidovima, zamazanim prozorima od 
Iznenadne kiše koja se slijeva, a bio je potreban 
Jedan, samo jedan jedini korak moj ka tebi, 
Od tebe ka meni napravljen, 
Ostao je prestravljen,
Pred zatvorenim vratima što ljubav se zovu…©

jjbraddock @ 16:29 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 13, 2008


 


Teško mi je do tebe doprijeti, 
Teže nego se na planinu uspeti, 
Tebe milovati 
Nego sebi sve priznati,
Tvoje tijelo dodirivati 
Koje mi uvijek izmiče!

Teško mi je pa vičem
Na obali mora da se čuje
Sve do onih visokih gora! 

Teže mi je tebe ljubiti
Nego sva blaga izgubiti, 
Kada ti se god primičem
Ti jednostavno uzmičeš,
Sklizneš mi iz ruku
I odeš na drugu stranu!

Htjedoh ti milovati grudi,
Da te zagrlim strasno
Poljubim vrat tvoj goli,
Ali ti mi ne dade ništa od toga!

Uzaludno sam pružao ruke
Ponadao se da će od nas
Nešto biti, shvatih kasno
Da je sve uzalud…©


jjbraddock @ 18:32 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 12, 2008


 


Koliki li su samo poljupci izgubljeni,
Sa smiješkom napušteni, zaboravljeni,
Koliko samo dodira nježnih nestade,
Negdje između dana i noći, nesvršenog sna!

Koliko samo neprospavanih noći prođe
Bez mirisa tvoje kose, tijela tvoga vrela,
Koliko uzaludnih molećivih pogleda ostade
Upućenih jedino tebi mila! Koliko?

Koliko li je samo nepotrebnih, nesmotrenih
Riječi izgovoreno bilo, bez potrebe, osnova?
Koliko samo? Koliko smo jedno drugom dali
A da sve to nismo sačuvati znali! Koliko!?©


jjbraddock @ 19:03 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare



Kao zarobljena nada u šikari želja,
Ispucalo korito presušene rijeke,
Slomljeno stablo nad njim nadvijeno,
Blijeda imena u stijeni uklesana!

Kao odbačeno željezo zahrđalo,
Zalutali oblak na plavom nebu,
Vjetrom razneseni pepeo s ognjišta,
Tako se ja osjećam upravo sada!

Dajte mi rubac da sačuvam suze
I ponesem tamo gdje nema buđenja,
Da stavim na glavu vijenac od mjeseca
Ukrašen ugaslim zvijezdama, dajte mi
Jastuk od bijelih oblaka za vječni san!

Dajte da se pokrijem laticama ruža,
Zaklopim oči kao dva jezera duboka
I da se utopim u njima, prijatelji moji,
Jer ne znam više za sebe! 
Zar to nije tužno…©

jjbraddock @ 11:01 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 11, 2008



Je li te dovoljno samo voljeti,
Hoćeš li zbog toga sa mnom ostati?
Ili sam ja samo prolazni lik
Na kolodvoru tvoga života!
Ako i jesam, nije grehota,
Bar ću imati gdje navraćati
I tebe se prisjećati…©

jjbraddock @ 11:12 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 10, 2008


 


Smrt nas uvijek čeka i vreba
Dolazi neočekivano
Stazom mračnom i dugom
Prekrije nas sjena njena
U raskoraku nas uhvati
I naše oči zgasnu poput svijeće
Tama prekrije sve naše pute
Hladnoća nas obuzme
Samo duša topla ostane
Nikada ne umire
Dok nas zemlja prima!

I ja ću jednom u grob leći,
Možda ću te tek tada doseći,
(Ako to ne mogu sada),
Zagrliti u svome grču
Negdje u utrobi zemlje
Počivati ćemo zajedno…©

jjbraddock @ 12:08 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 9, 2008


 


Što je ostalo od nas?
Tvoj glas kojeg se pokušavam
Prisjetiti, tebe osjetiti u naručju
Dok mi srce podrhtava, zastajkuje,
Poljubac tvoj na usnama očekujem!
Što je ostalo od nas?
Crna slova na papiru bijelom,
Riječi koje su jedine ostale od ljubavi
Naše, kao mrlja na mojoj duši,
Pokoja slika koja mi kaže da san to
Nije bio, da te ipak nisam usnuo
Već jako volio, pa sam evo obolio!
Što je ostalo od nas?
Što je ostalo! Toliko toga nedorečenog,
Neizrečenog, nedoživljenog! 
Što je ostalo, m
eni preostalo sada, 
Kada te nema v
iše, 
Kada sunce smjenjuje kiše?
Što je ostalo više, nego da koji stih
Napišem i da ne žalim, da te u srce
Zatvorim i pokušam da zaboravim…©

jjbraddock @ 12:22 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, ožujak 8, 2008


 


Želim da vam ovaj dan
Sretan bude,
Da budete svoje,
Da vam se prići ne boje,
Uvijek da vas primjećuju,
Voljeni usrećuju,
Neka vam duša bude puna,
Srce veselo,
Neka vam život bude živ,
Nikada siv!

Nemojte životariti,
Ljubaznošću škrtariti,
Uzvratite pogled ljupki,
Primite stisak ruke svaki,
Zagrabite život smjele,
Budite danas vesele...
Sretan Vam DAN Vaš....©


jjbraddock @ 13:10 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
petak, ožujak 7, 2008


 


Dok se kiša skanjivala pasti,
Mrmljao sam vjetru, 
Prolazili su sati,
Želio sam ti reći toliko toga,
San ne dolazi do oka moga,
Nagomilana sjeta me prati,
Ni kiša sve neće sprati!


Šapatom budim zaspalo vrijeme,
Tjeram zloćudne sumnje,
Što mi besramno priznaše,
Od mene te ukradoše!

Suza mi jedna na dlan pade
Ti se iz moga zagrljaja iskrade,
A ja neželjen izađoh kišu dočekati…
©


jjbraddock @ 10:57 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 5, 2008


 


Ako želiš, zaboravi me,
Nije bilo izgubljeno vrijeme,
Treba znati dok se smjenjuju sati

Preboljeti sve!
Idi, ne osvrći sa na me,
Nemoj mi otežavati,
Neću se nikome pokoravati,
Razloge objašnjavati,
Što te više nema!

Idi, za mnom se ne osvrći,
Riječi moje ne izvrći, znam da nije
Bolje, ionako, kasno je!

Nemoj se zaustavljati,
Sa mnom se raspravljati,
Ionako su besmislene riječi,
Što više reći?
Idi, odlazi, život ionako prolazi,
Teško se ljubav nalazi,
Badava su nam dokazi!

Idi, otiđi, za ugao zađi,
Nekoga novoga nađi,
Njemu se pokori, dalje zbori,
Srce otvori, kada meni nisi htjela!

Idi, kreni, nije lako meni
Pričat priče o ljubavi,
Što je bilo, bilo je,
Ne želim da mi se nitko smije!

Idi, nije vrijeme glumiti zaljubljene,
Snove već izgubljene,
Naša se srca više ne ljube,
Kada se u moru laži gube!

Prepusti me samoći,
Ne želim više vlažiti oči,
Kada se san u bol pretoči!
Idi, tako te molim, 
Osjećam se golim,
Umro sam ovoga trena,
Lažima tvojim zavedena!

Zaboravi da smo se sreli,
Zaboravi što smo htjeli,
Kako smo sanjali,
U ljubav se klanjali!

Idi, ja te ljubim, iako te gubim,
Ja sam na dnu,
Sprženom mome snu!

Idi, molim te, nekoga pronađi,
Za sebe se snađi,
Znam da hoćeš,
Uvijek si znala
Iz pepela dići se sama
Mene će prekriti zaborav i tama!

Idi, za mnom se ne osvrći,
Bolje potrči,
Dok se nisam predomislio,
Bolje razmislio,
Želim li te izgubiti,
Uzalud ljubiti!

Idi, ipak, idi, ničega se ne stidi,
Plakati više neću,
Traži svoju sreću
U labirintu života,
Nije sramota!

Idi, skrij se negdje,
Samo da te ne vidim,
Dobro znaš da obnevidim,
Sljepoću previdim
Čim te ugledam!

Idi, neka za tobom ostane sjena,
Miris tvoga parfema,
Dok ispod oka gledam za tobom
Boreći se sa sobom,
Da te zadržim još malo u oku
Iz kojeg je previše suza palo
,
A trebalo nam je tako malo…©

jjbraddock @ 18:44 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare

 


Htio bih da te ne volim kao što te volim, 
Da ovako ne venem svakog dana sve više, 
Htio bih od tebe toliko toga, 
Ali tvoje odgovore ne znam čitati, 
Iako jasni su, svakog dana sve više,
Dok ja sve svojim srcem pišem!

Kako se mogu probuditi i na tebe ne pomisliti,
Gdje si i što radiš, misliš li na nas, želim
Čuti tvoj glas kojeg toliko priželjkujem!

Gledam slike tvoje, ime mi titra pred očima, 
Osjećam miris tvoj iako nije moj!
Volio bih jednostavno nestati,
Jer ne znam kako ću preživjeti kada  
Shvatim, da već odavno ne postojimo mi…©

jjbraddock @ 11:10 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 4, 2008


 


Što te moram dozivati 
Svake uboge noći,
Upotrijebiti sve svoje moći, 
Sanjar ostati,
U san slatki dozivati,
Zašto si mi nedokučiva,
Što se to s tobom zbiva?

Zašto mi ne vjeruješ

I jednostavno se prepustiš,
Zar ne vidiš koliko te volim
Zašto jednom ne odvažeš,
Konačno mi kažeš,
Da se ne zanosim više…©


jjbraddock @ 23:02 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare


 


Kada se jutro probudi i zapleše
Prema podnevu, a ja se ustanem
Tražeći tvoje oči da se u njima utopim,
Svaki puta drhteći i nestajući
Sa svakim tvojim dolaskom,
Pokušavajući ti prići, udahnuti te,
Shvatiti ću da te više nema!

U tvome dodiru sam nestajao,
Zagljajem i riječima tvojim opijen
A moje srce te primalo sve više
A sada se pitam; zašto teško dišem?

Tražio sam odgovor na pitanje svoje
Misleći da će biti izgovorene riječi
Tvoje, napisane, svima znane,
Ali dobio sam samo šutnju koja
Tvoj odgovor bješe i tišinu kao kaznu…©


jjbraddock @ 09:48 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 2, 2008



Vjerovao sam da imam sve a nisam imao ništa. 
Kojom si lakoćom govorila koliko me voliš, 
A ja sam ti vjerovao! Da je nešto posebno! 
Meni je bilo ali tebi nije! 
S lakoćom si me odbacila, kao da sam ništa. 
Kao da me nije ni bilo. Sram me je! 
Kovao sam te u nebesa i ovako si mi vratila. 
U što sam sve vjerovao? U tebe! 
Posramljen sam svime. I željama i ljubavlju. 
Posramljen sam svakim osjećajem u sebi…©


jjbraddock @ 22:26 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
Arhiva
« » ožu 2008
P.S.
Powered by Bomb Mp3 Music Player
Index.hr
Nema zapisa.