Moja Autorska poezija
Blog - travanj 2008
srijeda, travanj 30, 2008


Kada bih mogao tako lako ukloniti tugu, 
Brige,slutnju i samoću, učinio bih to 
Odmah sada,jer to hoću! Kada bih mogao, 
Sve bih odbacio, samo zbog tebe, ali me 
Prošlost tako pere i jebe,da ostanem u 
Raskoraku između želja i htjenja,
Svjetlosti i mraka, i jedini trenutak 
Kada dođem do zraka je u tvom zagrljaju, 
Koji s tvojim odlaskom izgubim, pa se 
Gušim od straha da i to malo daha do 
Kojeg dođem ne nestane, i da opet ne 
Ostanem na obali samoće!

Ne draga, nije što se to meni hoće, ne
Uživam biti sam, tužan je svaki moj dan
Koji jedino noć prekrije a s buđenjem
Otkrijem, da sanjao sam život u kojem je 
Samo radost i sreća, nekada manja a 
Nekada veća,ali s tobom građena! 

Kada bih mogao, kada bi mogla sve moje 
Snove i javu dokučiti, kada bi mogla 
Razlučiti, mene shvatiti i sa mnom
Poći, tada znam, da bi i taj trenutak 
Draga mogao doći...©

jjbraddock @ 18:01 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare


 


Ljepote sjena zelenog granja 
Potoci blagog otjecanja vode
Uz tihi šum mora,
Počinak sunca koji iza gore pada,
Igra oblaka u nebeskom sjaju!

Ti si mi donijela u svojoj kosi 
Miris vjetra što je hrlio iz daleka, 
S tobom svaka žalost nestane i mine
Od žara tvog prekrasnog tijela!

Ljubav i čežnja kao sjena lutaju
Slomljenu dušu oslobađaju u radosti
Beskrajem je noseći dalje,
Kao malen svijet u tvojim rukama,
Sve me to muči kad nisam uz tebe,
Neprestano me ranjava i boli…©


jjbraddock @ 09:40 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, travanj 29, 2008




Napisah ovo u jednom dahu, dok sjedim
I slušam dobovanje kiše po oknima prozora,
Srce je tiše, a još nedavno je bila zora
Kada sam te ispratio i shvatio, kako ne želim
Bez tebe živjeti, jer ništa ne bi imalo smisla,
Ni jedna moja riječ ne bi bila suvisla koja
Tvoje ime ne bi nosila kao što te već sada
U srcu nosim i čuvam ja…©

 

jjbraddock @ 23:37 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare


 


Ne bih govorio da te volim
Ako zaista ne osjećam to, 
Ne bih govorio i ovako gorio
Od svakog dodira, poljupca i pogleda!
Ne bih to činio, ovu ljubav lažnom
Načinio, da te ne volim i više nego
Što riječima mogu da opišem!
Ne bih lagao tebe, pa ni sebe,
Uvlačio nas u labirint laži
Ako to zaista ne osjećam od prvog
Trena! Ne želim da ova ljubav bude
Pojedena, bezlična, samo zbog mog
Riječnika vična! Ne želim te riječima
Navoditi, uzalud zavoditi, pa onda
Nestati! Vjeruj mi, neću nikada
Prestati osjećati to što upravo sada
Osjećam, i zato ti ne bih govorio da te
Volim, ako te stvarno ne volim, kao
Što te volim! Volim te! To ne govorim
Tek tako i izgovaram ove riječi olako!
Volim te! Pa ti sada vidi...©

jjbraddock @ 17:07 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare



Dvorio sam te srcem i dušom 
Krasnu i lijepu, 
Ljubljenu i zaljubljenu
Pritajenu u vatri strasti!

U tvojim grudima mekim 
Čast bih izgubio 
Dušu bi prodao ako bih
Našu ljubav sačuvati mogao…©


jjbraddock @ 11:28 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 28, 2008



Krilate želje gore od slobode
S lancima sjete se bore,
Zaborav mi je uzeo snagu
U čijem obzorju stisnut čamim
U hodnicima tame lutam,
Zrak mi grudi steže
Polje pustoši se proteže,
Srce luta putovima beskraja
Sa sobom se bori,
Oči se suzama pune
Bolom nemilih spoznaja,
Izdiše nada u muku tamnice,
Muk sna ka nebu se diže,
Ono što svaki život slijedi, 
Ipak, na kraju, svjetlost 
Uvijek tamu pobijedi…©

jjbraddock @ 20:48 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare


 


Riječi su se u psovke pretvarale
Ni molitve nisu pomagale,
Nema tu nikakva čuda
Nisam bio poput bijelog labuda
Koji površinom jezera klizi
Među lokvanjima zbunjenost očitava,
Varljivo sunce mi spočitava 
Zaborav koji mi se sve više približava,
Plovio sam kao jedrenjak stari
Gordog jarbola režući san svoj
Na dva jednaka dijela,
I onda mi je opet psovka sjela
Sjećajući se mirišljavih trava
Jutarnjom rosom okupanih,
Cvijeća što ga sudbina prirode uništava,
Slijepog traženja sreće u proljeće,
Bio sam poput vrča punog otrova
U kojem se neko zlo kuha,
Unutrašnje mučenje parama ispunjeno,
Vidio sam savjest na zidu zalijepljenu,
Čeljust mi se odvalila do poda
Zbog straha od prolaznosti i nesigurna hoda, 
Bojazan korača stazom punoj drača
Prema brutalnoj kobi neizbježnog plača 
I života u kojem ću opet biti sam
…©


jjbraddock @ 14:29 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 27, 2008


 


Svake zore rane, večeri kasne
Ja molim, srcem svojim zborim
Svakim danom da imam tvoje
Ljubavi više, n
eka raste, neka cvate
Uljepša mi moje sate!

Zato stalno molim da u mom životu
Ostaneš a ne samo svratiš,
Kao pčele na cvijet mirisni
I da ne ostanem cvijet samo
Već stablo krošnjom bogato
Koje će stalno rasti
I nikada neće prestati,
Ni onda kada smrt po mene dođe,
Neka blagoslovljen budem ljubavlju 
Tvojom i lakše pođem…©


jjbraddock @ 19:57 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
jjbraddock @ 07:43 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, travanj 26, 2008



U naručju
mašte spavam,
Okrepljujem se tvojim licem,
Milosrdnim pogledom,
Dodirujem ti grudi poljupcem,
Ljupko mi uzvraćaš,
Zarobljen sam u tvojoj mreži
Mirisa i tijela,
Jasnoća se gubi sa svitanjem
Sunce ulazi kroz pukotine,
Ako se probudim
Bojim se da te ne izgubim!

Oči mi titraju svjetlošću izazvane,
Okrećem se na drugu stranu u tamu,
Želim još snivati maštom obavijen
Plodovima tvojim se naslađivati,
Cvijet tvoj mirisati,
Taj prozor od tvojih bedara
Kojeg želim naglo otvoriti
U njega svoje lice zaroniti,
Ne želim tu ljepotu sna izgubiti,
Stišćem oči s naporom,
I vraćam se u naručje mašte i sna…©

jjbraddock @ 17:12 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare



Na dnu ljubavi tišina, 
Dubina me neumorno mami,
Ronim u nju bez glasa
Ne tražeći spasa!

Začuđena lica gledam
U te ljepote rajskog vrta,
Nerazriješene bajke iz davnina,
Plovim na jedru snova kao vjetar!

Hrlim omamljen, ekstazom zarobljen
Čarima prepoznate lijepe žene,
U meni tužna povijest počiva
Na krilima slasti ljubavnika vječna!

Naših grešnih strasti začinjena kušnja
S požudom isplivava,
Ti si kao ranjena košuta, a ja,
Tek prolazan lik nestvarni…©

jjbraddock @ 11:36 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, travanj 25, 2008



Život pada kao kiša 
Natapa zemlju i prolazi,
Dani u pukotinama nestaju
Turobno vrijeme dolazi,
Mjesec mjesecu drugom put utire
Tko zna što nosi?

Bolje mi je sve prespavati
I ne gledati ovaj kaos!
Soba je svjetla od sna,
Gledam kroz prozor sve cvate,
Zeleno granje poput tvojih usana,
Ostaje očuvano jedno vrijeme,
Čiji kraj određuju drugi…©

jjbraddock @ 22:33 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare



Ti si moje voljeno biće
U tvom oku zora sviće
Na tvojim grudima život kuca
Ti si najveći dio moga srca!

Prepoznajem te u svakoj zvijezdi
Što nebom kruži
U svakoj livadi što korak pruži
Ti si jedini put moje sreće
Koji mi je sudbina donijela…©

jjbraddock @ 14:50 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 24, 2008



Kako da ti kažem, mudro prozborim
Poput starog proroka, a da ne povrijedim,
Ta tvoja dva lijepa oka?
Valjda će i taj dan doći, kada ću snage smoći
Na sva zvona oglasiti, ljubav našu spasiti!

Ljubav sam ti prinosio, na tvoj oltar donosio
Nisam te ništa molio, da bi ti se dodvorio,
Grlo mi je presušilo, srce mi se ugušilo
Koliku sam čežnju iskazivao
Dok sam te sve vrijeme dozivao!

Neće valjda trud moj uzaludan biti
Što sam čekao tako dugo, a voljah ludo…©


jjbraddock @ 20:02 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare



Hoću ti toliko toga reći
Bez ikakve zle primisli
I da te moje riječi ne zabole
Jer u njima je ljubav golema
Nema nikakvih sjena
Ljubav me na to tjera
Moja vjera što u srcu nosim!

Nisu to nikakve hvale
Što bi ti moje riječi dale,
Možda su moje riječi ledene
Ali u srcu su nastale
Ne u krevetu ili u tami!

Nitko me više neće spriječiti
Od svega odvratiti
Niti će me one izliječiti
Od ljubavi kojom dugo gorim!

Ako ne shvaćaš moje riječi
Nitko te neće priječiti
Da ideš svojim putem
Ako te druga ljubav grije
Jer ni jedna slast milija nije!

Ja sam dugo ljubav snivao
Kao miris ruže udisao
Pjesme ove s ljubavlju pisao,
Nisam se sramio pred svima
Koliko god ih ima, ljubav izreći
Jer mi je važnija od svega,
Ali kada bih pred tebe došao
Kao pred raj zemaljski
Mudro bi šutjela, možda i mislila
Da moje riječi nemaju nikakva smisla…©


jjbraddock @ 11:11 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 23, 2008


 


Gledam crveni suton dok pada, 
Kraj dana obasjava, 
Polja od noći mokra
Promatram ptice u letu, 
Košutu što mirna gleda,
Sva stabla; jele, lipe, vrbe, javore, 
Ponosne hrastove, brijest i borove!

Starce u dronjcima od izborane kore,
Tijela im teška od lišća što nose
Svakom vremenu već dugo prkose!
U njihovim likovima osjećam ponos,
Prkos što kraj još jednog dana dočekuju!

Vjetar ide amo-tamo, razgrće i otkriva
Njihova stara tijela svinuta ka zemlji!
A ja, svjedok živi, razmišljam i gledam
Krila sjena što se uz šum vjetra
Izdužuju do neba punog zvijezda…©


jjbraddock @ 19:45 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare



Trčim bezbrižno, sneno,
Bosom nogom tragove u polju 
Ostavljam na zelenoj površini!
Prkositi vjetru ne zaboravljam,
Umiva mi lice, a u oku odsjaj ptice
Što u letu slobodno uživa
Iznad zlatnih vrhova planina!

Slobodu gutam u dahu,
Mirise udišem na svakom koraku,
Rukom zahvaćam čisti izvor vode,
Ležim u hladu ponosna hrasta
I kradem suncu komadić njega,
Dok su me tebe puna njedra!
E, takav bi mi život mogao biti… ©
 

jjbraddock @ 11:41 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, travanj 22, 2008



Odlazim u naručje tame, sam, 
Možda ću tamo ostati uhvaćen 
U mrežu vlastite gluposti gdje ne 
Moram misliti kako ću izgledati, 
Hoću li se brijati, biti odjeven, gol 
Ili bos, ne znam ni čega tamo ima,
Možda ću spavati na tvrdom kamenu
Pokriven sjenama!

Izgubio sam svoju posljednju bitku
Ne trebam više ni vodu pitku,
Možda više neću trebati ni oči otvarati
Čemu se u tami zavaravati a još manje 
Nadati! Ne trebam ni sanjati,
Jer sve svoje snove potroših olako,
Zato odlazim u naručje tame, polako…©

jjbraddock @ 19:28 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare



Rodih se kao blještava svjetlost
Koja je stigla za sve ljude,
Stoljeća nijemo prolaze suncem obasjana,
Uljuljkuju me materinske ruke zemlje,
Goli sam, običan čovjek koji mre i sanja,
Otvaram oči i pružam ruke,
Dotičem samu jezgru svoga ljudskog bića, 
Uspravljam čelo ka visinama,
Iskonski vjetar tek rođenog me miluje
Razbija se od stijene trepereći među zvijezdama,
Na rubu moje sjene neki tajni drhtaj
U mojim očima poput mjeseca čudesno blista…©


jjbraddock @ 10:43 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 21, 2008



Jednom, kada odem, otići ću,
Otići ću! Ostače trag moga
Postojanja u najljepšem vrtu ljubavi
Koji sam zasadio za te!

Ostače stablo visoko, zeleno
Pokraj izvora što će i dalje teći,
U zraku će lebdjeti riječi koje sam
Svake večeri izgovarao, dok sam
Ti udvarao! Mene više neće biti
Da gledamo spokojno nebo plavo
I slušamo huk sova i žalobnih zvona!

Jednom, jednom kada konačno odem, 
Umrijet će i posljednja nada za nas,
Ostati ćeš sama, čekati me u vrtu našem
Nostalgično se prisjećati mojih tužnih
Očiju, koje su te grlile i ljubile strasno!
Ali, draga, tada, tada će za sve biti kasno…©


jjbraddock @ 19:34 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare



Već tolike godine, svojim golim rukama 
Čupam korijenje tuge iz srca,
Utroba moja puna gorčine,
San mi je da san pozlaćen postane
Sve loše jednog dana nestane,
Da plovim nebom poput mjeseca 
Sjajući nečujno u tihoj noći,
Možda će netko naići i izbrisati
Svu tamu svjetlošću svojom,
Sprati je slatkim sokom svojih usana…©


jjbraddock @ 11:17 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 20, 2008



Poljupce blage na moje tijelo spusti,
Neka mi krv cijelim tijelom prostruji, 
Kao ponornica neka iz mene izbije
Strast vrela u kapljama znoja,
Neka nam postanu prozirne želje
U rukama tvojim donesene!

Dopusti mi da te odnesem do postelje
Da uronim lice u tvoje kose,
Neka me miris tvoga uzbuđenja
Do samog vrhunca ponese,
Još jednom se prepusti do kraja
Želim te uzdići do samoga raja…©

jjbraddock @ 17:57 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare



Mogao bih te voljeti,
Voljeti zbog tebe same
Samo kada bi mi to dopustila
Mojim dodirima dodir uzvratila!

Mogao bih ti život obojiti
Poput duginih boja,
Zaista bih te mogao voljeti,
Jer tebe željeti, nije mi dovoljno…©


jjbraddock @ 11:19 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, travanj 19, 2008



Mjesec hladan odsjaj u lokvama baca!
Mi u tišini, ljubav u zraku! Ti s grudima 
U cvijeću koje požudu odišu, raspuštene 
Kose mirisne gaziš bosa korakom lakim!
Pamet mi mutiš, grudi nabrekle, netaknute!
Bokovi plešu s kojih haljina klizi, 
Znojne kaplje padaju s moga čela! 

Bujnost tvoju želim imati!
Pohota mojih očiju sve bi prožderala,
Oblija me znoj od srama, miris tvoj
Počiva mi u nosnicama mjesecom umiven!
Slatka ljepoto, moj užitku divni, 
Reci mi što želiš, spremna li si
Ljubav voditi sa mnom, reci mi samo…©


jjbraddock @ 10:22 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, travanj 18, 2008



Kada bih stihom ovim
Mogao opjevati tvoju ljepotu,
Sačuvati u svome srcu
Sve netaknuto, znaj da bih
Radostan bio, samo kada
Bih to mogao! 

Kada bih mogao, srce bih ti dao,
Njegove otkucaje tvojim dodao 
Zanosnom ljubavlju te opio
U tvojim njedrima se skrio,
Samo kada bih mogao…©

jjbraddock @ 10:10 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 17, 2008


 


Od ljepote tvoje umire
U ruci ljepota ruže,
I nebo se pred tobom posrami
Onako čisto i plavo!
Kao pupoljak djevice blistaš
Svoje golotinje se ne sramiš
Uzdahe moje sretna mamiš!

Ti si poput blještave svjetlosti
Bez ikakvih vela i mrena
Ti si najljepša mjesečeva mijena,
Zora rujna što prva uzdiše
Dok te gleda na mome jastuku!

Ti si krila moje strasti
S kojim uvijek ka tebi letim
Dok te grlim i ljubim dušom svom,
Malo zastanem kada se sjetim!

Budem ošinut razumom
Da je sve to možda varka
U tvome tijelu predočena,
Ili je samo to sjena
Nečega što bi želio da budeš!

Ali neka je varka, neka je sjena
Kada tvoj lik nosi, kada mi prkosi,
I sve dok si sa mnom takva,
Ti koja si dotakla najdublje
Tajne moje duše, mašte moje,
Želim da budemo dvoje
Što se ničega ne boje…©

jjbraddock @ 10:46 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 16, 2008


 


Noćas se gase ulične svjetiljke,
Noćas je mjesec pao na dno rijeke,
Noćas je sve opustjelo
A meni se tako htjelo u život zakoračiti,
A noćas će mi se zamračiti,
Jer duša moja umire,
Sve moje nade potire
U jednom jedinom raskoraku,
Kada sam posegnuo za svjetlošću
A završio u mraku…©

jjbraddock @ 20:52 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare



Tko si uopće ti, 
Da mi snove tako mrsiš
Divlje mi prkosiš?

Tko si ti, da mi misli zaplićeš,
Lutaš mojim venama
Skrivaš se među sjenama,
Boriš se s vjetrom silnim
Pod ovim ubogim suncem?

Tko si ti, da se polugola šepuriš
U haljini boje kože i da mi se
Misli zbog tebe glože,
Tu, pred mojim očima?

Tko si ti, tko, da me tako izazivaš,
Vraga u meni prizivaš,
Prinoseći mi svoje tople grudi
Na ošamućeno lice…©

jjbraddock @ 10:58 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
utorak, travanj 15, 2008



Tvoje kose padaju niz lice,
Gledaš me ispod njih
Kao sunce bez koga ne možeš!

Privila si se uz mene
Grudi svoje napela,
Na prste se propela,
Ne znam što si htjela
Što već nisi imala?!

Ali ta tvoja pojava,
Toplina tvoga tijela
I moja krv vrela
Napravile su košmar u meni,
Da još i sada ne mogu doći k sebi,
I da me ni hladni izvor rashladio ne bi,
Niti bilo tko od tebe odvratio,
Jer sam konačno shvatio,
Koliko mi značiš…©

jjbraddock @ 10:52 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 14, 2008



Pustiti ću te da me zavoliš,
Tiho, nježno, polako,
Pustiti, ne moliti 
Za osjećaj taj!
On ne dolazi preko noći,
Preko kreveta i plahti
Voljeti treba htjeti i znati!

Ne tjeram te na ljubav,
Da izgovaraš riječi te,
Znam da voljeti znaš
Ali ne znam, 
Želiš li da mi pripadaš!

Vrijeme je na našoj strani,
Prošlost nam puno toga brani
Ali ti znaš da mogu voljeti nježno
Sve ono što si ti!

Znam da još uvijek lutaš
Ali nemoj da sumnjaš,
Stojim tu kraj tebe
Onako kako nitko nikada nije…©

jjbraddock @ 20:46 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare


 


U samotnoj duši studen
Lome se ledenice daha
Rađaju se tuge straha
Sreća polako iščezava
Misao sahranjujem,
Osjećam, predosjećam
Krv mi sve manje struji
Polako se ledi, duša zamire!

Prijašnja čuvstva nadiru,
Potocima suza sa žamorom 
Silaze po sjeni naslade
Sa odjecima nedosanjane ljubavi!

Žubore sjećanja na obali 
San iz sna se budi
Silazi srce u odaje tame
Na zimski san se sprema
Iz kojeg se ne želi buditi
Ni kada proljeće drijema!

Drhtave ruke uzdahom praćene
Oko u oku se ogleda
Ja na samom dnu svoga bitka
Silazim u ponore tuge…©

jjbraddock @ 13:06 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 13, 2008



Opustjeli park,
Noć među siluetama
Popadala po travi,
Grad ranjen u krikovima,
Mjesec posred vjetra
Pun posebne svjetlosti!

Milujem sjećanja što dolaze
Prilaze misli nagomilane
Korak moj odzvanja niz ulicu,
Mirisi cvijeća kruže oko svoje osi
Posljednji pjev ptica narušava tišinu!

Vjetar rastjeruje svjetlost 
Neka mi teška bol pada na dušu
Tetovira mi spoznaju prošloga, 
Javljam se iz svoje duše i padam, 
Razbijam se u komadiće vjetra i tame…©

jjbraddock @ 23:54 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare


 


Ako ti otvorim vrata svoje duše,
Ako to jednog dana učinim,
Slobodno kroz njih prođi
Jer se ona ne otvaraju lako!

Ako ti otvorim vrata svoje duše
Dušom svojom dušu moju zagrli
Vrata zatvori i spusti se do izvora,
Ispij sve ono što druge nisu znale
Otkriti grebući po površini!

Ako ti jednog dana otvorim dušu
Pokažem sve njene tajne koje već
Dugo leže same, neotkrivene kao
Sjene popadale čekajući tračak
Svjetlosti da ih rastjera, otvori i ti
Meni vrata duše svoje, bolje je,
Lakše je koračati dalje u dvoje…©

jjbraddock @ 12:16 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, travanj 12, 2008



U život moj uđi, u svijet nekada truo,
U sjećanje koje sam potisnuo
Kao krvnik utisnuo žig velike tuge
Koja me u stopu prati!
Daj, slobodno uđi, sve ostatke zakopaj
U bezdan ih baci, 
Neka ne ostanu nikakvi znaci
Na vrijeme prošlo kada je novo došlo…©

jjbraddock @ 18:41 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare


 


Neka se nebo otvori
Neka kiša progovori
Kad već ja nisam!

Neka liju kiše
Neka brišu više
Ono što ja ne mogu!

Neka svaka kap njena
Smoči do korijena
Misao moju!

Samo neka se nebo otvori
Da se ne umori!
Neka svaki oblak teški
Istrese što god ima!

Neka se ispada
Ispere ovo moga jada,
Samo neka je bude više
Jer ne mogu da dišem!

Padaj kišo, padaj
Sve prepreke svladaj
Učini to za mene
Kada ja sam ne mogu…©

jjbraddock @ 10:37 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, travanj 11, 2008


 


Ima nešto u tebi što mi mira ne da,
Što me tebi vuče!
Ima nešto u tebi, da si moja
Nikome dao ne bi!
Ima nešto u tebi, samo kada bi ti
To isto pronašla u meni…©

jjbraddock @ 19:50 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare



Svjetlost mi je dana
A ja u tmini spavam
Sunčanu vatru izbjegavam,
Radost zvjezdanog sjaja,
Od čežnje krv mi vrije
Snažno kucanje srce mi grije!

U meni svjetlost sahranjena
Bez obrisa i bez sjene
Samo tama obasjava mene!

Smijehu ni glasa ni traga 
U srcu je nestala snaga,
Tijelo pohranjeno u noć zlokobnu
Ne pušta ni jednu zraku svjetlosnu!

Tražim dan u kojem bih opstao
U kojem bi novi osjećaj nastao,
Vodim bespoštednu borbu
Sve spremam u životnu torbu, 
Ne vidim ni jednog izlaza
Iz samoće u kojoj se nalazim!

Pitam se: Kako ja uvijek uspijem 
Mračne putove naći,
Nikako iz ovoga svega izaći…?©


jjbraddock @ 13:30 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 10, 2008



Nada u patnji sklupčana, smrću skončana
Podno agonije sjenama natkriljena
A ja sam tek kao nedozrela voćka
Koja se suši i od vlastitih suza
Koja se plaši i sjene sebe samoga!

Lomim se u svojoj boli, zlostavljam 
Mislima na tebe, s nostalgijom na jučer,
Nemam ni svoje kuće, krova potrebna
Spavam u sjenama tuđim, bez života!

Ispijam čašu gorčine, pepelom se
Posipam iz tmine, prahom žestine
Ranama prekriven, jecajima otkriven!

Ja sam poput požutjela mramora 
Na vlastitom grobu, kao raspuknuta 
Stijena od vala misli koji me razbi,  
Ja sam sjeme u močvaru odbačeno
Mrtvac u lijesu od betona prošlosti!

Čovjek s teškim teretom na ramenima
Sav u crninu zamotan, slijep kod očiju,
Gluh kod ušiju, nijem a usta imam!

Ostati ili poći, živjeti ili umrijeti,
Ni sam više ništa ne znam! 
Znam samo da izmišljam tugu
Kako bih zavarao sebe i drugu
U vlastitom otrovu agonije života…©


jjbraddock @ 20:52 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare



Ludujte, bez prestanka ludujte, 
O lude misli moje!
Ja sam sanjar ludi, prorok nisam hudi 
Što hoda okolo proričući sudbinu!

Ludujte, kada vam je već do toga,
Meni nije do vašeg ludovanja!

Gluh sam više od vas ostao, slijepac i
Bogalj postao, bukom mi svojom kao
Stoka na uši ričete! Nemojte više da
Vičete, nije mi do vaše buke!©


jjbraddock @ 11:33 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 9, 2008



O jadne misli moje
Tako mi vas je žao!
Tako jasno sjajite, 
Nevoljenom na znanje dajete, 
A ne znate što je to ljubav
Prava, puna mi vas je glava!

Mislite da je meni lako?
Ionako imam previše briga
Pa mi ne treba vaša intriga
Da mi solite ovo malo pameti,
Ukazujete mi se kao aveti
Prevaljujete prevelike pute,
Pod moga srca skute
Tražite okrilje, podršku moju
A ne poznajete ljubav nikoju
A još manje ovu moju,
Dok sam ljubio i volio
Evo i od vas obolio!

Uzalud vam misli jadne
Oko mene skakati gladne,
Nećete me od nje odvratiti
Prije ću se u ponor sunovratiti
Nego i vama dati za pravo
Da je sve ovo bilo lažno…©


jjbraddock @ 12:35 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare



Sat je zvonio suludo, odbijao posljednji put, 
Ja ga jedini ne čujem, za me je vrijeme stalo, 
A trebao sam tako malo, kriknuh da me spaze,
Tišinu raspolovih na pola prepun tuge i bola!

Bojim se da ne vidim sutra, nova orošena jutra
Koja trepere budeći se! 
Neću valjda sve prespavati, na istom mjestu 
S buđenjem posljednji saznati, 
Da sve drugim očima promatram…©



jjbraddock @ 00:31 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, travanj 8, 2008



Sanjam te da sanjaš me,
Sanjam noću da te zadržati
Hoću a ti izgubljena,
Ruka moja prazna,
Ruka tvoja izmakla,
Na zidu slika neka
Sat je već odavno stao,
Krevet pun uspomena
A prazan kao moja duša!

Misli se kotrljaju,
Oči moje u tvome zagrljaju,
Uspinjem se ka nebu
Vrata su otvorena ka raju
Možda i mome kraju,
Srce krvari i kaplje krv
Ranjenog srca!

Sanjam te da sanjaš me,
Promatraš skrivena,
Okrećem se ka jastuku
Tu nije glava tvoja,
Ostao je samo miris
Koji me plaši
Oni poljupci naši,
Ne prepoznajem se više!

Jedno oko suzu pušta
Drugo oko ne sluša!
Što učinih od života
Da te sanjam da me sanjaš
Da me u snovima proganjaš?

Oprosti na tome, jače je od mene
Kao što si i ti bila,
Ali, ne sjećam se više mila,
Ne sjećam se, 
Mnogo toga sam zaboravio
A mislio sam da sam te prebolio…©


jjbraddock @ 11:11 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 7, 2008


 


Volimo se, ako to još možemo,
Ljubimo, grlimo nježno,
Pustimo neka nas trenutak opije
Kada to ljubav naša nije!

Hajde mi pokaži da to možeš,
Nasloni lice na moje
Ona se sjena ne boje,
Budi mi još malo draga
Na mojim usnama ostavi traga!

Ostavi me da živim u snovima
Koja će sutra sjećanje postati,
Razmijenimo osjećaje u dvoje,
Moje srce se ne boji
Reći što sada osjećam
Iako sve predosjećam!

Neka ostane spomen na vrijeme
U kojem smo bili skupa,
Zamislimo da postoji naša klupa
Ionako život prolazi, novi dolazi,
Ostati će sjećanje na te dane
Na misli koje su ostale same…©

jjbraddock @ 22:14 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare





Zbog tvoga lijepog lica, tvoga pogleda,
I večer izgubi dah
U krošnjama procvjetalim,
A kako ne bih ja smrtnik pravi
Koji iščezne i nestane u noći!

Tvoj dodir nježni, korak lagani
Ostavio je na meni tragove
Kao žigove vječne! Nestajem, 
Utapam se u snu, silazim u svoju 
Oazu bez sjena, tmina, bez riječi
Suvišnih, jer srce mi je puno
Tebe, zraka tako potrebnog!

Ostajemo sami u noći zvjezdanoj,
Izvezenoj kao najljepši ćilim
Po kojem zvijezde plove mjesecom
Praćene i mojim snovima neshvaćene!

Vjetar se u krošnjama stabala igra,
Brežuljcima strmim penje i spušta!
Zaboraviti nikada ne mogu
Tvoje tijelo stopljeno s mojim
U hladovini čempresa na zelenom tepihu
Ukrašenom prekrasnim cvijećem!

Ne pomaže mi ni san, ni novi dan
Ni život koji teče dalje, ni sudbina koja
Mi lijepe žene šalje! Ja se oglušim na sve!
Na sve, samo zbog tebe koja si već i moj
Lik zaboravila, moj glas koji si voljela!
A bila je potrebna samo jedna riječ,
Samo jedna riječ, ostani, ništa više…©


jjbraddock @ 12:37 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 6, 2008



O, ti dični ponosu, 
O, ti kruno nekrunjena
Slavom i čašću,
Na mojem uzglavlju
Živiš u neznanju
Neminovnom saznanju
Da rijeke i dalje teku
Da ne možeš uzeti
Kao svoju ni jednu izreku
Da bi život tako živio
I meni onda pakostio
Nad mojom mukom se gostio!

Gorda li su, grda li su brda tvoja
Polja nezasijana, neposijana,
Pod nebom kao krovom
Nepreglednim, samo jednim
I za tebe, i za mene!
Nisam ja ljubav na tebi zasnivao
Da bi se iza tebe skrivao
Da bi me ti tako proganjao,
Misliš da bi se ja iza tebe
Sklanjao, sve godine uklanjao!

Nisam te ja birao, izabrao,
Da bi sada na moje muke pao
Na ostatke ruševina ljubavi moje
Što je sada suzama mijem!
Evo, iako teško, ja se smijem,
Smijem na tvoje uzaludne pokušaje
Da ti staneš između nas!

Neću u tebi jadnom ponosu
Tražiti spas, jer mi ne treba,
Puna su mi njedra nje, ne tebe,
I neka moje oči nikada ne vide,
Neka obnevide, ako se na tebe 
Pozovem, ako te dozovem…©


jjbraddock @ 16:31 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare



Kao ružu rumenu i bujnu
Ubirem te samo za se,
Kao čašu vina slatka
Pijem te naiskap,
Ništa me ne priječi
Da ti kažem riječi
Jadom svojim teškim
Okrunjene, ruže mirisne
Vinom opijene!

Srcem ti sada kažem
Ne lažem, ni jedne riječi!
Bolje da sam ružu zgazio
Čašu u komadiće razbio
Nego što sam ti ljubav dao,
Svoje snove u bol pretvorio,
Pa se sada za sve kajem,
Pokušavam se u snove skriti,
Nadam se da mi ih nećeš pomutiti…©
 


 

jjbraddock @ 10:43 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, travanj 4, 2008



Dok si ti išla korak naprijed
Ja sam uvijek išao dva natrag,
I nije mi dao vrag, opet sam ga 
Uzaludno pokušavao s tobom držati,
A znao sam da neću u tome uspjeti!

Ali tvoje tijelo poput užarenog vulkana,
Sva ta lava, koja nakon svakog dodira
Izvire, to nisam mogao ostaviti,
Iako sam te odavno počeo gubiti!

Tvoje oči! E, to su bile oči, oči koje
Uspavljuju more, koje pomjeraju gore,
A mene je samo jedan njihov treptaj
Izbacivao iz ravnoteže!

Tijelo tvoje, usne tvoje, san moj su bile,
San koji sam htio sakriti od sviju,
Pa i od sebe sama, kako ga ne bih otkrio
Ni u danima u kojima tebe nije bilo!

Odlazak tvoj, ostavio je tugu na obzorju
Koju su moji pogledi, oči krvave od suza
Prepoznavale! A ja, ostao na raskrižju života
S mirisom tvojih grudi i okusa tjelesnih
Sokova na usnama! Joj! Kako si bila lijepa!

Tako lijepa kao nevina golubica na svom
Prvom letu beskrajnim plavim nebom!
Tada bi sve zvijezde za tobom pošle
Ostavljajući trag, kao nebesku stazu
Kojom se nisam usudio za tobom poći!

Mislio sam, plašio se, da ne sagorim od te
Zvjezdane blizine, da se ne izgubim u noći,
I da na kraju puta neće biti tebe! 

A sada, sada me prati tvoj smijeh, smijeh 
Koji se kao val razbija od moje obale, 
Zarazan smijeh osmijeha kojem nisam 
Mogao odoljeti! Ni onda, pa ni sada,
Kada zamišljam sliku tvoju! 

Godine su izgrizle moje obale, 
Moja sjećanja! Rijeka godina je probila 
Branu, izlila se, o
stavila jednu veliku 
Prazninu u mom ž
ivotu, životu za koji 
Više ne znam, š
to je bilo prije a što je sada?

Zaborav je učinio, da nezaboravno 
Zaboravim, zaboravim!
Ne po nekoj zapovjedi, 
Već po danom životu!
A
bila si tako lijepa, tako lijepa…©

jjbraddock @ 23:55 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare


 


Iz snova sam za tebe istrgnuo
Najljepši san zlatom optočen,
Od kiše sam oteo najbjelju kap
Da te njome umijem!

Cvijetu sam uzeo najljepšu laticu
Da te njenim mirisom uspavam,
Pčelama sam uzeo najslađi med
Da usne tvoje gorčine nemaju!

Suncu sam ukrao najljepšu zraku
Da te njome pokrijem i ugrijem,
Od noći sam posudio najsjajniju zvijezdu
Da uvijek sjaji za tebe u mraku!

A tko je toliko za tebe učinio
Da bi ti život ljepšim učinio,
Tko će te tako voljeti,
Daj mi molim te reci? 

Tko će te toliko željeti, 
Tebi se veseliti, kao što to činim ja…©


jjbraddock @ 11:24 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 3, 2008


 


Nikada ne želim odustati,
Ni onda kada će me bolest shrvati
I kada se budem kočijom smrti vozio
Putem besmrtnim pohodio,
Opet ću te voljeti ludo
Besmrtno i uljudno!

Ni tada se neću oprostiti od tebe
Iako ću bez tjelesan biti, 
Za tebe će moja duša drhtati,
Nikada neću odustati, niti to želim!

I kada mi se zemlja na grobu bude slegla
Nadimati će mi se njedra na spomen tebe
K vječnosti ću poći, samo s tobom u duši…©

jjbraddock @ 21:49 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare



Ne čudi mene što te stalno dozivam,
Između svih ostalih žena prozivam,
Jer si ti poput najljepšeg cvijeta
Kojeg želim zadržati za se,
Najsjajnijih zvijezda što nebo krase
Ljubavnih čuvstva koje tajiš!

Misli moje uvijek su tebi okrenute,
Kao nešto sveto - neokrznute,
Osjećaji moji nikako ne venu,
Ja još uvijek snivam u samoći,
Pokušavam naviknuti oči
Na vrijeme koje dolazi!

Kada ću kao planina okrunjena snijegom
Biti prekriven zaboravom i bijegom
U tuzi neprežaljenih želja i nada,
Kada si se smijati znala
Na sve što sam iz srca govorio,
Nikada tvojim grudima nisam odolio
Koje su se nadimale od veselja
Željne dodira i poljubaca vrelih!

Bujala si raskošno odjevena
Moja duša je ostala razodjevena
U svitanje bi smo znali klonuti
Našu strast nismo mogli otkloniti, 
Znali smo da osim toga ništa drugo
Ne može biti od nas, bez obzira što si 
Zadovoljena puštala glas, 
Dok smo jedno bili...©


jjbraddock @ 09:57 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 2, 2008


 


Ljepota ovog prekrasnog vrta
U sjenama staroga hrasta 
Što potok natkriva dok teče,
Melodija koju šum mora tvori
Dok sunce tamo na kraju dvori
Koje se na počinak sprema,
Nebo koje u svoj tor zvijezde skuplja
Ukrašavajući ga mjesečevim sjajem!

Sva ta ljepota bogate prirode
Koju gledam nikada ne urode
Srećom mojom na samome kraju,
Jer žal nikako da nestane i mine
Kao neka kruna moje sudbine
Što me sve vrijeme muči dok te nema!

Pogled na sve to me još više rani
Nikako ne može da umanji tugu
Pa čak i onda kada bih ugledao dugu
Ili zvijezdu kako u ponor pada,
Bez tebe mi nekako zamire i nada
Kada nisi ovdje kraj mene sada…©

jjbraddock @ 12:05 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, travanj 1, 2008


            
 

Gledao sam te kako spavaš, ljepotice,
Na krevetu si ležala bezbrižno
Gotovo da sam ti dah osjetio
Dok je pogled moj tvome tijelu prijetio!

Spavala si poput anđela na svilenim
Plahtama, koje su ti tijelo ocrtavale,
Opasno naglašavale što mi je činiti dalje!

Oprosti, ali mislim da ćeš bez sna ostati,
Dušu ću ti milovati poput pupoljka ruže,
Sklupčanu! Kao da si znala, osjetila,
Počela si se meškoljiti, u snu mi želiš
Udovoljiti, a nisi svjesna da ću ti ga ostvariti!

Još samo malo, čekaj da te gledam, 
Želim da se nagledam lica tvoga dok pluta 
U nekom dalekom snu, koji ću ti baš sada 
Ukrasti u zagrljajima strasti! 

Dišeš, grudi nadimaš, već moj prvi dodir
Primaš, nesvjesna ove jave, rasla si
Spavajući, a ja još uvijek ne odavajući 
Svoj sljedeći korak! Napravio sam pomak!

Skliznula ti je plahta, ostala si naga 
Djevojčice, a ja sam vidio, sasvim jasno
Tvoj čudesan san i ne želim da uludo
Prođe dan i da samo san ostane…©

jjbraddock @ 10:42 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
P.S.
Powered by Bomb Mp3 Music Player
Index.hr
Nema zapisa.