Moja Autorska poezija
Blog - svibanj 2007
četvrtak, svibanj 31, 2007
Pođoh u polje cvijeće brati
Čuh pticu kako me prati
Svojom pjesmom vapi
Da cvijeće ne berem
Okrenuh na drugu stranu
Pođoh do svoga vrta
Ptica me presretnu na pola puta
Opet mi pjesmom želi reći
Da slučajno ne berem ruže
Jer ću se na trnje ubosti
I tu bol neću moći podnijeti
Tvrdoglavo sam išao dalje
Naum izvesti do kraja
Ptica je za mnom išla
Pjesmom dajući mi do znanja
Da branjem ruža neću bol ublažiti
I glad za izgubljenom ljubavi utažiti…©
jjbraddock @ 22:14 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
Ne posjedujem nikakve tragove
Portrete, slike, dukate i sagove
Nemam nikakva papira od rodoslova
Zapisa iz tog vremena ni slova,
Ne poznajem običaje vremena tog
Pradjedovske zavjete, zakletve,
Držim se vremena svog,
Jer njihova lica, život i duše
Ne pamtim ja, 
Nemam na osnovu čega,
Možda su mi pradjeda i prabaku
Bacili u neku neprijateljsku raku
Dok su bježali ispred mača,
Možda su moji preci bili tamnoputi
Možda su im se ukrštali puti
U vremenu punom nemira i rata,
Znam da je tako prošao i moj tata,
Samo jedno znam, toga me nije sram,
U meni teče nepokorna krv
Znam, s ničim ne bih mijenjao
Ni pred kim ne bih bježao
Da bih se spasio zamećući trag,
Ovaj komad moje zemlje mi je tako drag,
Možda sam grešan i sebičan
Nikome nisam sličan,
Ali nigdje nema ovakvih ravnica
Tih toplih ljudskih lica,
Nigdje nema ovakvih gora
Prekrasnog plavog mora,
Da bih zamijenio za neka bogatstva
Neka daleka bogata carstva
Nema toga blaga, 
Pa makar nikada ne otkrio traga
Precima svojim, ne dvojim,
Ovo je moje tlo, moja zemlja
…©


jjbraddock @ 11:30 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
Sjećam se odlaska u kolibu
Gdje sam znao svoj mir naći
Prirodu je odjenula zima
Ustajao bih ujutro rano
Ispucanim rukama od hladnoće
Naložio bih vatru u kaminu
Time bih pobijedio zimu
Slušao bih cijepanje drveta
Pucketanje vatre
Koliba bi se brzo ugrijala
Toplina je rastjerala studen
A ja sam sjedio sretan iako usamljen
…©


jjbraddock @ 09:33 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 30, 2007
Dolaze stazom umorna sjećanja
S bolnim teretom godina
Nadljudskim naporom se borim
Idem, noge vučem
Još uvijek kao golub gugućem  
Ususret dragom zagrljaju,
U zraku miris tvoje kose
Dugom stazom krećem
Hoće li me dovesti do sreće
Nema nikakva znaka
Da ću do tog cilja stići…©
jjbraddock @ 23:28 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
Zaboravljene slike, buketi cvijeća
Još mirišu, smiješim se sjetno
Spominjem te već tolike godine
Iako je utroba moja zrela
Nikako da se iščupam od tebe
Plovim kroz pozlaćen san
Nečujno poput mjeseca sjajim  
Nad čistom noći
Možda će neki oblak naići
Izbrisati moja sjećanja
S kišom odnijeti mirise tvoje…©
jjbraddock @ 22:23 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Zaplovio sam snom
Iz kog me možeš trgnuti samo ti
Koja si prosula uvojke po putu,
Padaju zvijezde na vrhove planina
Svijetleći kao ulične svjetiljke
Mrak mi se kao smola zalijepio na kosu
Poznatim poljupcem vlažiš mi usne
Ne želim se buditi sada…©


jjbraddock @ 21:25 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Sudbom suđeno
Plačem izluđeno
Neutješnost vrela
Moje duše i tijela
Duša stopljena
Poput metala
Nestala su svitanja
Oganj ih spržio
Skidah patnje
Sasvim do gola
Koliko je iscurilo bola
Uzdrhta srce moje
Bolna igra riječi
Oštre mi misao
Zlokobna malodušnost
Izjeda me i boli
Bačen sam na koljena
Kao neka ruševina
Sklopljenih ruku molim
Čemu to služi, što mi nosi
S tim se ne ponosim…©


jjbraddock @ 20:06 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
Hoću bol svoju izraziti

Pjesmom ovom sve reći

Lišen snova i nada

Zbog patnje beskrajne

Svagdašnjih jada…©

jjbraddock @ 14:12 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
Ne osjećam ništa
oput tvrdog mramora
Čista je i glatka površina,
S teretom života se nosim
Sve boli svjesno podnosim
Idem bez sigurna cilja
Ništa mi ne znači ova zbilja,
Nema straha za prošlo
Niti što mi buduće nosi
Čak i smrti prkosim
Pritajenog jutra siva,
Ne uzdišem za prošlim životom
Kao za nekim starim plotom
Ne mislim na ono što ne znam
Na mnoge stvari sumnjam,
Sjenama se opirem
Kao da se nogama odupirem
Ostati čvrsto na zemlji,
Ne znajući što me sutra čeka
Je li mi sudbina namijenila dovijeka
Tražiti neki određen put…©


jjbraddock @ 09:19 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 29, 2007
Čudna i tužna mjesta me okružuju
Raširenih ruku me optužuju
U svitanje bježim iznad svega
Tamo daleko nedostupan pogledu
Buljim u daljinu
Ogromno zadovoljstvo postoji 
Ali se u ovom trenutku ne broji
Ja i moja samoća smo sami
Uvijek ima plača ali to nitko ne shvaća
Nikome se ne povjeravam
Sat kraj kreveta navijam
Za sutrašnju avanturu
Iz toga ništa ne može biti 
Od mene se mnogo ne očekuje
Ti si zapečatila moju nadu
Pa sad zgrčen bježim i od sebe
Od nas nema više ništa
Ali ja ne želim odustati
Nikako posustati
Ovo su pobijedili i mnogo jači
Od mene sama
Krivnja je čarobna
Premostiti ću ja sve
Kad budem ojačao
I ne budem više bježao
I od sebe sama…©


jjbraddock @ 23:41 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
Slijep, hodam tapkajući u mraku
Ne nosim svjetlo u sebi, nestalo je,
Kroz jutro provlačim se do dana
Kroz dan noć dočekujem,
Zaslijepio me san
Izludila dosada svakodnevna
Ostao mi je samo san, sanjati,
Sve osjećaje u poeziju pretvarati,
Navlačim na sebe luđačku košulju
Od stihova koji mi dušu stežu
Svakom novom riječju me režu,
Dosadom izranjavan do boli
Teške kapi krvi lijem
Hodam po periferiji svijeta
Ranjen, lud, sljepoćom nagrđen,
Čas mislim jedno pa onda drugo
U krug se vrtim stalno
Na isto mjesto se vraćam
Tom putu nikada kraja
San mi se kratak čini
Kao da stojim u pomrčini
Teturam se dosadom progonjen
Teško nosim teret čemera i jada
Agonijom u uzdah pretvorenom…©


jjbraddock @ 21:15 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Jesen bijaše onda u prolazu
Cvjetovi su venuli
Ptice su zaboravile pjesmu
Sve se odalo zaboravu
I vlati trave ne vidješe stope naše
I snijeg je zaboravio pasti
Vrhove planina okruniti bjelinom
Vjetrovi su mi mutili pogled
Ionako tugom zamagljen
Žalostan prizor svakako
Blijeda lica ukočen
Od patnje ne vidje ga nitko
Sve prođe i priroda bujna dođe
Sva u raskoš odjevena
Ali moja duša još pod plaštem tuge
Provodi noći duge… ©


jjbraddock @ 18:00 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Nisam mogao sam
Ona stade kraj mene
Pogleda me
Uljudno mi ruku dade
Ostavio sam se dokolice
Prođosmo zajedno
Ljudi nas motre
Sunčev zalaz gledasmo
Duša je zadrhtala,
Minuše otad stoljeća
Mnoga proljeća
Još uvijek je se sjećam
Svako malo šutim
Na sebe se ljutim
Što nisam kraj nje ostao…©


jjbraddock @ 14:10 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Poput zrela žita
Što snove u zlato stapa
Poput pupoljka ruže lijepa
Dala si mi životu smisao
Poput svježine jutra
Širio se miris tvoje kose
Poput jutarnje rose
Lice ti je okupala suza
Poput naivnog djeteta
Ponio sam se kao zadnja budala…©


jjbraddock @ 12:37 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
I tebe i mene je ova ljubav ispila,
Sva žuč se našom krvlju slila,
Dugo tome nismo pridavali značenje,
Nema grijeha ni zla u tome
Poštedjeti ćemo se opravdanja,
Bili smo čvrsto vezani
Iako nismo bili vjenčani
Postelju smo dijelili
Zidovi navike su nas pritisnuli,
Uzalud bijes sada iskazivati
Ne smijemo se spustiti tako nisko
Poništiti sve vrijeme naše
Zbog gorčine ispijene čaše,
Nema ničije krivice
Već dugo smo hodali duž ruba litice,
Nema tu pobjede ni tvoje ni moje
Živjeti moramo oboje,
Nije kraj života
Ako smo izabrali dva puta…©


jjbraddock @ 09:46 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
Rano sam jutros ustao,
Osvrnuo se oko sebe,
Eh da mi je pas sada tu
Izveo bih ga u šetnju,
Toliku sam osjetio prijetnju
Ove samoće koja me gleda
Iz svakog zida izvire
Plima osjećaja gmiže
Progutat me hoće
Dosta mi je samoće…©


jjbraddock @ 08:24 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 28, 2007
Odlazim zamoren tobom,
Za ljubavi boljom
Put je preda mnom dugi
Nemoj se ništa bojati
Bit će i meni i tebi bolje
Nisam imao više volje
Razum mi je govorio jedno
Tijelom sam činio drugo
Ne bih mogao tako dugo
Odlazim kao putnik stari
Na krilima sjete poletjeh
S onim što si mi dala uzletjeh
S vjetrom u leđima
Izgubljene ljubavi se sjećam
Uzvitlane duše predosjećam
Zla slutnja me ispunjava
Rušeći život svoj rušio sam i tvoj
A mislio sam da jedan san živimo
I da ga nikada nećemo odijeliti…©


jjbraddock @ 22:52 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
Kada sam ti sreću govorio
Pjevao i volio
Samo da bih tebi ugodio
Nisam mislio na sebe
Za razliku od tebe,
Izgleda da sam samo ja snivao
U svakom snu uživao
Nepotrebno se lagao
Pa sam tu gdje jesam…©


jjbraddock @ 20:29 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Kažu mi, vrijeme sve liječi,
Samo tako kažu,
I nastave pričati o svemu drugom
A ja, ja se susretoh s tugom
Koja mi tetovaža u srcu postade,
Ne, nemojte me lagati,
Nemojte se zavaravati,
Vrijeme samo odgađa
Sva ova moja beznađa
Kušnjom boli izazvana,
Neću se na vrijeme izvlačiti
Ono mi više ništa neće značiti,
Samo da je drugačije bilo,
Možda, možda, ni ove pjesme ne bi bilo…©


jjbraddock @ 16:46 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Da sam vatra, da sam vjetar,
Da sam voda, da sam Bog,
Da sam kralj, da sam bogat,
Da sam smrt, da sam život,
Da sam sunce, da sam mjesec,
Da sam, da sam, da sam,
Da sam, ali nisam,
Sretan sam, što jesam…©
jjbraddock @ 09:28 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 27, 2007
Sred obzorja tog beskraja
Gdje nema ni početka ni kraja
Svjetlost u more uranja
Kao da se skriva iza svjetlucavog granja
Tiho se gasi i tone
Sutonom umornim krene na počinak
Nad morem sjenu ostavlja
Korakom lakim i sigurnim
Čistinom prolazi bez suvišnih riječi
Do novog svitanja…©
jjbraddock @ 16:07 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
Pospremio sam uspomene,
Vrpcom ukrasio
Ostavio skrivene sa strane
Pogledom nedohvatljive
Satro sam svoju nadu
Predao sam se kao ptica
Slomljenih krila
Koja nije zaboravila letjeti
Na krilima vjetra
Očima željna slobode
Krilima nemoćna
Glasovi prolaze kroz hodnike
Moje samoće miljama udaljeni
Zagrljajima nedohvatljivi
Nadvijeni nad završenim poglavljem 
Iščekivanja što uzaludno postade…©
jjbraddock @ 09:56 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
subota, svibanj 26, 2007
Odbacih svaki sram 
Žudeći za njenom ljubavlju
Ne shvaćajući opasnost tu
Nije mi bilo drago sve
Zanosi rođeni na strasti
Nosili me na notama ljubavi
Stvarajući glazbu bez struna
Ljutnjom zaraženom
Ispijao sam pehar ljubavi
Zaslijepljen sjajem koji to nije
Nisam dobio ništa zauzvrat
Osim zagrljaja koji trajaše kratko
Balzamiran u mom sjećanju
Kojeg vučem cijeli život kao teret
Suvišan teret, kao neku kletvu
Koja mi noći nemirima ispuni
O strasti, slasti nezajažljiva
Zbog tebe provedoh noći bez sna
Skrivajući se su svoje snove
Pokrivajući se uspomenama
Od kojih mi je uvijek bilo hladno…©


jjbraddock @ 16:35 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
Dušom svojom za tobom patim
Srce moje se već dugo muči
Jedno ne mogu nikako shvatiti
Zašto mi je bol ta tako draga
A ne želim da znaš za nju
Ne želim da pročitaš ni pjesmu ovu
Ni glas tvoj ne želim čuti
Oči tvoje lijepe vidjeti
Možda ti se neće svidjeti
Suza moja koju budeš vidjela
Slagao bih ti da nije zbog tebe
Već od jutarnje rose koja s cvijeta pade
Ne želim žrtva biti, nije mi do toga
Ne želim ni ljubav drugu
Kada se ni tebe nisam riješio
Najviše sam prema sebi griješio
Ne želim ni da se vratiš, 
Ne želim ni da me shvatiš
Samo sam eto htio pjesmu napisati
Misli koje me već dugo more
Nisam čak ni zle volje
Samo neke stvari ne želim kriti
Želim ih na papir staviti
Prošlog se osloboditi
Da moje oči riječi ove bodu
I da sve moje iluzije o tebi
Konačno padnu u vodu
Sa ovom pjesmom zauvijek odu…©


jjbraddock @ 12:06 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
petak, svibanj 25, 2007
Rob sam tvojih ruku bio
U tvojim rukama ostario
Kao pupoljak prerano ubrane ruže
Ostavljene kao ukras neke vaze
Sretan ili nesretan jesam li bio
Tvojim milovanjem uvenuo
Vidje li ti kada moja snaga nestade
Kao miris ruže ishlapljen
Bez srama i kajanja si me odbacila
Prošao sam kao svaka ruža
Dobra dok mirise pruža
Znam zašto si ružu bacila,
Ali ne znam zašto si moje srce odbacila…?©


jjbraddock @ 23:37 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
Uzmi svoju zapaljenu mržnju
Otiđi, ruku umrljanih,
Tvrdog srca u nepoznato,
Ništa nije ostalo nejasno,
Ukliješteno u misli zgrčenoj
Ponad moga razuma
Zalutao sam na tvoj put
Izgladnio prošlim životom
Nisi mi dala prostora ni vremena
Usahle su usne moje
Rasprsnute mašte na dvoje…©


jjbraddock @ 20:50 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Mogao bi skršiti dubinu beskraja
Svojom patnjom golom
Izbrisati sve što nije ništa
Bez dodira i odjeka,
Zatvoren u svojim tamnim odajama,
Nedirnut, neokrznut ništavilom,
Plutati na besmislenim valovima
Zatrovan tvojom ljubavlju,
Samoćom zarobljen i posramljen,
Htio sam život a nudila si mi smrt
Nisam mogao pristati a i tko bi,
Vratio sam svoje srce u duplju
Prazniji nego što sam ikad bio…©
jjbraddock @ 19:30 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
Gledam ti lice pri kraju dana,
Sunce se skriva u svoju kolijevku,
Tvoje srce odavno uspavano
Slutnjama prekriveno,
Svi izvori u more se slili
Tvoje lice u tišini spava,
Gledam tvoje golo tijelo,
Dok se vani barke na vodi njišu
Kao da naslućuju kišu,
I more hladno postaje
Kao da bez ljubavi kao i ti ostaje,
Sunce posljednji odsjaj na njemu ostavlja
Vali se uljuljkuju na obale,
Ti i dalje spavaš kao da me nema
Plahtama sretna i pokrivena,
Snom se svojim sladiš,
Neću te buditi jer nema smisla,
Ja idem na drugu stranu,
Slijediti neke druge tragove
Tražiti neke posebne znakove,
Ja imam ljubav da ljubim dok živim,
Srce da snivam izvan tvoga sna,
Ne želim gledati razbijena ogledala
Tvoje lice mi već sliči licu
Davno zaboravljenom…©


jjbraddock @ 13:16 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
Ljubav hladna kao studen ledena
Kao jezero zaleđena,
Na koje se led kupi
Ljubav od koje se krv ledi
Kao u vječnoj zimi,
Takva je ljubav tvoja…©


jjbraddock @ 12:12 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Otvorih prozor svoje samoće
Pogledah van u svijet stran
Prolaznici nekud jure
Svatko sa svojim mislima,
Nitko mi pogled nije uputio,
Zapuhnu me taj svijet,
Prepadoh se da ne uskoče nepozvani,
Da mi ga ne razbiju,
Brzo ga ponovno zatvorih,
Pa i nije tako strašno sam biti…!©


jjbraddock @ 09:07 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 24, 2007
Razmrsio sam zamršenu misao
Sve uzalud snivane snove,
Razmrsio sam svjetlo od tame
Mjesto gdje sunce izlazi,
Razmrsio sam sreću od nesreće
Površinu od ponora,
Razmrsio sam zaborav od sjećanja
Rođenje od smrti,
Nebo od zemlje,
Razmrsio sam stvarno od nestvarnog,
Toplinu od hladnoće,
Noć od dana,
Ali još nisam odgonetnuo ulogu moju
U životu tvom…©


jjbraddock @ 21:27 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 23, 2007
Oblak se nad mene nadvio
Prijeteći lik mi se smijuljio 
Kao djevojka gola 
Iz tame iznikla, 
Lagano se za mnom kreće 
Sjenu mi svoju nameće 
Kao očna mrena 
Svjetlosti mi vidjeti ne da. 

Suncem joj koža blista 
Mirisima ruže tek propupale 
Nježna ramena od svile 
Na krilima strasti mi dolazi 
Korakom lakim u život mi ulazi, 
Zaustaviti je ne mogu 
Baca mi se oko vrata 
Srce mi ustrepta i stade 
Razum mi dodir ne dade, 
Sjena joj lik mijenja 
Varka li je, što je?
 
Kako mi ta djevojka u san uđe, 
Zašto taj oblak ne prođe 
Nego mi u nasljeđe osjećaje ostavi, 
Dok je na krilima vjetra nestala 
Sada je moja duša ustreptala 
S rukama ispruženim sama ostala…© 
jjbraddock @ 22:40 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
Je li vrijedno svoju snagu trošiti,
Na nekoga tko ne zaslužuje
Koga samo zloba okružuje
Stvarnost je daleko od sna?

Apstrakcija umre na začetku misli
A druga se rađa i nestane poput prve
Sjenke zlobe i zavisti zasljepljuju
Suštinu zanemaruju,
Ne mijenjaju se niti to žele
Oni su dio ovog onečišćenog svijeta
Oni su samo priviđenja
Koja ne želimo imati ni u svojim snovima…©


jjbraddock @ 20:12 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Izgubljena, prezrena
Kao poslije brodoloma
Oplakuješ ljubavne nevolje
Zanemaruješ moje snove i želje! 


Povjeri moru svoje tajne
Prenesi vjetru sve
Predaj valovima osjećaje svoje
Možda ono proguta pa povrati
Što ja ne mogu?
 


Siluješ misao moju
Sišeš je na slamku
Pržiš je kao sunce travku
A onda je ližeš milo
Kao da ništa nije bilo,
Jezikom oštrim svojim
Ne mogu više ni da brojim
Koliko se to ponavlja.


Borim se s tobom
Kao bor u planini s vjetrom
Nesmotrena kao vali 
Što se o hrid razbijaju
Jedan s drugim se slade,
Svud ostaje njihova pjena
Kao moja misao algama prekrivena.


Gdje naći zaklon, gnijezdo sviti
Kako ti objasniti
Da siluješ misao moju,
I da nemam više volju
Slušati tvoje jadikovke…?©


jjbraddock @ 17:58 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Sred polja u san sam pao
Opiše me mirisi ruža
Netko mi ruku pruža,
Pogled mi je odlutao u daljinu
Gledao sam pun nade
Ali te ne vidjeh nigdje,
Svoje tuge u samoću zamatam
Ispijam naiskap vlastite suze
Drhtavica me obuze
Iako sunce žarko grije,
Tišina se poljem razlila
Patnja već dugo gori
Ni vjetar mi ne pomaže
Da sve to ublaži,
Trnu mi i misli i kose
Noge moje, ruke prazne
Usta, oči i obrazi blijedi,
Srce mi je utrnulo 
Grudi rasprsnulo,
Kao da nema kapi krvi u meni
Pomislim, s tobom je otišla
I ona posljednja što život bješe.

O samo da znaš kako samoća grize
Kako me čežnja tebi vuče
Sjeta mi kao bršljan srce isprepliće
Vapim za glasom tvojim
Zar si me tako lako zaboravila?

Ne, ne, to ne može biti,
Pokušavam se lažima iskupiti
Plačem, jecam bez pomaka
O kako je tužno ovo polje maka
Po kojem smo trčali bosi
Osjećam još te mirise u tvojoj kosi,
Život mi baš nije udijelio sreću
Samo sam dobio patnju i tjeskobu
Kao da se nalazim u grobu,
Hoću li naći sve ono što ljubim
Hoće li more na moje obale nasukati
Komadić ljubavi koju trebam…©


jjbraddock @ 14:55 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Jutarnju rosu ispija sunce
Ruža iz kamena cvate
Šuma je pobijelila od tuge
Nijemo sve gledam,
Nevidljiv most među nama
Nije ostalo ni srama
Vapile su duše naše
Prelazeći preko njega,
Ali jeka moga glasa
Pada u ponore
Misao do misli se niže
Što me to priječi
Izgovarati suvisle riječi?

Ionako si predaleko od mene
Jesi li ikada bila blizu
Tko ti brani da dođeš,
Val što te odnio na pučinu
Pa sada čekaš plimu?

Otišao sam na groblje ljubavi
Križ do križa se niže
Sagnuo sam se niže
Svijeću sam zapalio neka gori
Krv sam iz srca iscijedio
Polio po uvenulom cvijeću,
Ne, sanjati neću da će procvati
Ono što je uvenulo ne cvate,
Lutam u mrkloj proljetnoj noći
Zaplićem se u samoći,
Čežnja sikće na me iz tame
Zadrhtao sam zagrobnom tišinom,
Koliko li je ovakvih noći prošlo
A toliko toga ti htjedoh dati,
Moja duša za tobom vapi
A slast kao rosa hlapi,
Zaboravih i posljednje naše
Svi ti dani blijede
Kao riječi na ovoj bjelini
Gušim se u vlastitoj riječi
Iz grla jecaj – jecaj stiže…©


jjbraddock @ 12:26 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Dreknem kad pomislim 
Na to jadno stanje,
Dušmanima naslade ne dam
Srdžba im srce cijepa
Jer ih zlo čini slijepa,
Oni nemaju milošte niti ljubavi
Zatvoreni su duboko u sebi,
Zaborav ih je otupio i zaglupio
Struže im mozak jad i glad,
Tu okrepu svoju nalaze
Iz svojih jazbina izlaze
Na sve se krevelje i plaze
Nema tu nikakva suda
Kada im je misao tako luda,
Njih smrt jednostavno ne plaši
Oni se života boje
Koji im nudi ljubav i zagrljaje,
Ali oni sve odbacuju
Svoje bolesne misli nabacuju 
Riječi im nisu opravdanje 
Za to njihovo jadno stanje
…©

jjbraddock @ 10:51 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 22, 2007
Na bijeli - goli papir
U spletu misli i riječi
Još jedan stih zaboravljeni
Posvećujem tebi
U krilu moje duše
Jadikujem i oplakujem
A misli me guše
Ne dopuštaju riječima smisao
Na bijeli papir da stavim…©

jjbraddock @ 22:45 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Žao mi je vas, 
Jadni svijete,
Jasno dajete na znanje
Što vam ljubav predstavlja,
Nevoljeni od samih sebe
Bez ikakva smisla živite
Za sve Boga i ljude krivite,
Vi ne znate, što ljubav je,
Jadan život živite bez nje,
Nikad je niste iskusili
Taj slatki med okusili,
Prolaze vam uludo sati
Prevaljujete putove neznane
Umjesto putove znane
U naručju osobe drage…©


jjbraddock @ 21:27 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Bijelo postaje zeleno
Kažu to je otmjeno
Ako se previše uzme
Malo ušmrče
Onda i drveća trče,
Još ako se ubrizga
Nije ih za ništa briga,
Žuto postaje crveno
Na sve se pali
Kao bik u areni navali,
Tada sam sebi pjeva
Visoko iznad svega,
Za njih ne postoje 
Godišnja doba
U svakoj prilici proba
Malo bijelog, žutog
Istom rutom
I danju i noću
Ne provjeravaju kakvoću
Glume finoću,
U rukama i duši
Počinje da ih guši
Taj čisti žar u bjelini
Izložen na čistini
Uzdiže se u nebesa
To vidi svaki blesan,
Osim njih samih,
U letu se otimaju
Lagano propadaju
Na očigled sviju
Samo se glupiraju i smiju,
Čak i oni s tabletama
Koje nemilice gutaju
Njima se šopaju
Drugima magle prodaju
Jer ne znaju
Da ni sebi više ne pripadaju…©


jjbraddock @ 19:58 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
Rujnom zorom sunce se pomalja
Kroz odškrinuta vrata istoka
Naša ljubav se ne obnavlja
Vidim ti sve u dnu oka
Ti sreću svoju slaviš
A ja bol svoj ne
Veselim glasom se javiš
Daleko od mene
Iščeznu zora s danom dugim
Sunce je visoko na nebu
Ti si sada s drugim
A mene uspomene jebu…©


jjbraddock @ 12:29 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Odavno sam izgubljen
Ne znam ni gdje se nalazim
Nesigurnim korakom gazim
Raskrižje sa stotinu putokaza
A ja ne znam pravi odabrati
Trebao sam se odavno sabrati
Iz daljine dopiru razni zvuci
Bio sam na velikoj muci
Kao da mi je u glavi bio čopor pasa
Trgao još pokoju misao zdravu
Uhvatio sam se za izmučenu glavu 
Pogledom sam tražio zaklon
Sunce je izašlo kao poklon…©


jjbraddock @ 11:15 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
O srce moje malo,
Nemoj više otvarati svoja vrata
Ako ti je do mene stalo
Znaš što iščekujem svakog sata,
Takvih gostiju mi je dosta
Treba imati u svemu mjere
Neću da se žderem
Uvijek plaćam najveću cijenu
Kao zadnji put ljubav njenu,
Vidiš da smo ogolili do kraja
Na meni nema više sjaja
Kao da su se zidovi srušili
Svaku nadu ugušili,
Ne želim više gledati tragove
Da mi obijaju pragove
Svakakve individue,
Nema to nikakva smisla.

O srce moje maleno, 
Ne gledaj me tako odmjereno
Vidiš da sjedim nijemo
Pogleda prazna i tužna
Vidiš kako je java ružna,
Kada dopustiš gostu da se useli
Da bi na kraju odnijeli
Najvrednije što smo imali.

O srce moje nemoj više
Ne želim tugu disati
Svaku pjesmu njom pisati,
Zato te molim,
Zaključaj vrata
Do nekog boljeg sata
Kada ćemo ih otvoriti
Nekoga vrijednog dvoriti,
A ne samo prolaznog gosta,
Toga mi je stvarno dosta…©


jjbraddock @ 00:26 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 21, 2007
Bje lijepa sa srcem i dušom
Ljubljena ali ne u me i zaljubljena,
S njom sam bio noću
Danju nisam mogao što hoću,
Izgubio bi se u metežu
Svojih želja i htijenja pritajenih
Noću na glas objavljenih,
Strasti vatre sve bi joj prenijele
Jutrom bi ponovno zanijemjele,
Zvona misli u glavi zvone
U zagrljaju noći zatome
Uz trube i bubnjeve pohote
Komešaju se znojne plahte,
U noći na uzdi držim tu ljepotu
Po danu ne mogu skriti sramotu
Kukavičluk me ostaviti je sprečava
Kada dođe noć s njom nastupi mećava,
Je li nečasno postupam tada
Ljubeći joj gola vrata
Grudi i struk taj bijeli,
Na žalost nismo zajedno htjeli
Ono što smo noćima živjeli,
Moj krevet suze moče
Nije da mi se hoće
Uživali smo noći strasne
Sada sve to gasne,
Jer plač moj nju ne dira
Ništa je kraj mene ne zadržava
Ne polažem na nju nikakva prava
Osim u tim beskrajnim noćima
Kada nisam gledao vlastitim očima,
Svoju čast i ljubav sačuvati bi i mogao
Ali ostaviti je snage nisam smogao,
Tijelom sam bio njen a dušom posramljen…©


jjbraddock @ 18:47 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
Po čemu da se ravnam
Vremenu koje to nije
Po čemu da mjerim
Dane kada si otišla,
Ostavila si tragove
Koje jedino imam
Tražiti te ne mogu
Za to snage nemam…©


jjbraddock @ 17:03 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
Bješe jesen godine daleke
Nisam ništa čuo od jeke kiše
Nebo se otvorilo
Kiša me zatekla nespremna i sama
U sred bijela dana,
Zaogrnuo sam se mantilom
Natapala mi je glavu i lice
S krošanja stabla se slijevala
Nervozno sam kroz lokve gazio
Nisam ni zapazio
Loše parkiran auto
Zakačio sam mantilom
Koji to više nije bio
Poderao sam ga i opsovao
Žurio sam se što prije na suho skloniti
A vjetar je sve pogoršavao
Kao da se u mene naguravao
A ti si kao iz tame iznikla
Stvorila se kraj mene
Pozvala me pod kišobran svoj
Uspio nisam pogledati ni zgrade broj
Nisam imao volje,
Kada sam se kod nje skinuo
Osjećao sam se mnogo bolje
Nije mi više bilo do mantila…©


jjbraddock @ 14:00 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Uzalud te čekam
Preko moga praga proći nećeš
Noć, mrak, zagušljiv zrak
Ne čujem tvoj korak 
Krevet je ostao prazan
Ni molitve mi nisu pomogle
Misli su me se domogle
Odavno si od mene pobjegla
Razderala si moja njedra
Sa sobom odnijela i moje srce…©


jjbraddock @ 11:41 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
U jednom trenutku poželim da ostaneš
Da u mome naručju osvaneš,
A u drugom da odeš
Kamo si i krenula,
I da ti kažem ostani sa mnom
Da se sve vrati kao prije,
Ne znam da li se to smije
Jer nema više nikakva svjetla
Koje može pomoći ovom mraku,
Ne možeš pomoći mojoj samoći
Koliko sam samo proplakao noći
Nadajući se da ćeš doći,
Ali te želje ne traju vječno
Od svega su ostale samo uspomene
Moje duše krhotine
Koje je teško više spojiti
Ne želim više dvojiti,
Znam da ne možeš ostati
Ne treba se kajati,
Sve će to jednog dana minuti
Kao slijepih snova rijeka…©


jjbraddock @ 10:06 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Sunce je obasjalo sve kutove njihovih lica
Radosni i sretni oni se drže za ruke
Najvećom srećom oni sjaje
Dan zlatni ljubav im daje,
Dva zaljubljena srca stopljena u jedno
Vole se i ljube, jedino im je to vrijedno,
Poljupcima svojim narušavaju tišinu
Dodirima svojim izražavaju milinu,
Ljubavi koja ih je združila
Zlatna kugla iznad dana je kružila,
Proljetni lahor kose im isprepliće
Njih dvoje su sada jedno biće,
Vezani ljubavlju u zlatni vijenac
Dubokom kao zdenac
Na njihovim licima nema više sjena
Oni su zauvijek ljubav jedna…©
jjbraddock @ 08:38 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 20, 2007
Pogled vječnih ljubavnika
Sjedinjen u letu
Što buja u postelji jutra
Vlažnim i drhtavim od rose,
Beskrajnim nebeskim plavetnilom
Sloboda svjetlosti se igra
Ostavljajući svoj trag
Toliko jasan i jednostavan
Ogledan u duši
Vidljiv i potpun…©


jjbraddock @ 22:06 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
Nemam snage riječ prozboriti
Ne želim više govoriti
Otjeraj me, otiđi bez riječi
Neka te tuga moja ne priječi,
Nemoj se na mene obazirati
Postupi kako želiš,
Ako se tome veseliš
Slobodno me kao uš zgazi
Kao čašu me razbi,
Ionako su se moji snovi raspršili
I prije nego smo ovo dovršili
Ostati će samo bol, kajanje,
Moje jadno stanje,
Ništa ne mogu skriti
Ali znaj uvijek ću tvoj biti…©


jjbraddock @ 12:13 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
subota, svibanj 19, 2007
Ljubavi moja jedina

Ispijao sam te poput čaše vina

Uživao sam u svakoj tvojoj kapi

Još uvijek taj okus ne hlapi…©

jjbraddock @ 22:27 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
Važio sam za čvrsta čovjeka
Mislio sam da ću tako dovijeka
A onda sretoh tebe
I sve se sruši poput karata
Sve propade u živo blato
Ne znam ni kada ni zašto,
Kao da sam u zemlju propao
Neki me nemir spopao
Ali ne žalim ni trena
Iako je ostala samo sjena
Sudba nam je tako dodijelila
Tebi svjetla a meni sivila…©


jjbraddock @ 21:21 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
Hajde da ti napišem pismo!
Ne znam odakle početi, 
Nisam baš vješt u tome,
Prošle su godine mnoge
Kada sam posljednje napisao!

Možda više neću imati prilike
Ni da te vidim ni da ti pišem,
Ali želim ti reći, jedna duša smo,
Nas dvoje, na dva kraja svijeta,
Spojeni nevidljivim tugama
Što se napajaju sa istoga izvora ljubavi.

Duboko u duši znamo
Da jedno drugom pripadamo,
Iste snove još uvijek snivamo
S nadom dubokom kao zdenac.

Ne mogu nikako misli na papir složiti
Onaj osjećaj tvojih slatkih usana
Koje nam je usud života dao,
Ne znam što bih ti još napisao,
Kada sam jedva pišući disao
Shrvan od misli uperenih tebi
Nadam se samo da će ovo do tebe stići…©


jjbraddock @ 19:11 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
Ja mamuran, pomalo tmuran
Nije to od nikakva pića
Snovi me sinoć umoriše
Da nisam mogao spavati više,
Uzeh odmah svoju jutarnju dozu
Napitka crnog i odmah je lakše
Predao sam se zvucima glazbe
Jutarnjeg pjeva ptica što kroz prozor ulazi,
Razum mi pokušava nešto reći
Istupih iz tvrda oklopa njegovoga opstojanja
Nije mi sada do nekih teških misli
Jer u njima neću naći spas,
To mi nije meta pouzdana
Kao ni moj lik u sred svemira,
Sada pokušavam druge misli hvatati
Nešto drugo dosegnuti
A što je to, još ne znam,
Kada sa sobom vječno vodim neku bitku
Kao u odrazu na površini vode
Sve se uznemiri pa ode
I nikada tome nema kraja
Sve je neka zagonetka nerješiva
Kao sat nepogrješiva,
Uvijek mi nenadano dolazi
Šulja se i prilazi bez ikakva rješenja
Sve je samo varka i obmana
Koja meni nije strana,
Eto, već sam počeo sam sa sobom čavrljati
Dokle, tko će ga sada znati…?©
jjbraddock @ 11:26 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Ej konobaru, donesi mi još jednu,
Daj mi natoči, nemoj me gledati u oči,
Daj, sjedni tu kraj mene
Ionako ti je kraj smjene!

Jesam li ti već pričao,
Ako nisam, slušaj sada:
Slušaj glas moga jada
Koji iz mojih usta izlazi,
Daj sjedi, slušaj, ne odlazi,
I sebi jednu natoči,
Rekao sam ti već.
Ne gledaj moje oči,
U njima ništa nećeš naći, vidjeti
Čak se i neću stidjeti
Reći nekome poput tebe,
Što to moje srce zebe?

Iako ćeš misliti da već sve znaš
Zbog čega sada ovdje pijem
Noći u ovoj rupi bdijem -
E stari moj, ništa ti ne znaš?

Nemaš pojma ti, konobaru, stani,
Nitko tebi ništa ne brani,
Misli što hoćeš, samo sjedi i slušaj
Ako želiš, nada mnom se gnušaj,
Uzmi ovo vino od mene - kušaj.
Samo sjedi tu kraj mene,
Čuj sve što ću izgovoriti,
Ipak, morati ćeš me dvoriti
Jer će mi se grlo osušiti!

A kako da počnem, sve načnem?
Ne sjećam se ni kako je počelo
Samo znam da mi je sve prisjelo?

Mislio sam da je ljubav laka,
Sve prođeš u par koraka
Ali vidi vraga, nije tako lako
Opila me jako, 
Poput lahora svojim pogledom
Baš kao i ovo vino koje pijem
Od tada se više ne smijem,
Nemam više ni nekog cilja
Vidiš gdje sjedim, ovo je moja zbilja,
Iz koje izlazim u mrkle noći
A ti znaš, da ću i sutra opet doći  
Kada mi prođu mučni snovi!

Ej moj konobaru, drugaru,
Zaljubljen sam bio ludo
Što reći drugo, istina živa
Nije ona kriva,
Kriv sam ja, budala stara?

Nije mi sve to trebalo,
One njene mirisne kose,
Grudi nježne i tople,
Poput jutarnje rose,
Ruke poput svile
Dok su me držale bile!

O samo da znaš, kao da se utapaš
Dok sam je ljubio strasno
A pretjeranost suvišna je pakao,
Samo kada bih je takao,
Služio sam joj poput roba
Jesam konobaru, tako mi Boga,
Groba moga, još neiskopanoga!

Jesam, jer bijaše lijepa žena.
A ja glup, ljubeći je ne gledah daleko
Vjerovao sam joj slijepo,
I trajao poput života jednog leptira
Sada me vidiš, nemam mira
Srce mi se promijenilo, sve je zasjenilo.
Želim da sve ovo prođe,
Oprosti, tako mi nekad dođe,
Trebam nekoga poput tebe,
Da me čuje, sasluša, makar se i gnuša
Iako ja nisam pijanica poput ovih drugih lica,
Ja samo pijem da zaboravim?

Oprosti, sada možeš ići,
Ali znaj, ja ovdje više neću doći,
Rekao sam što imam,
Volje za životom nemam,
Još jednom oprosti,
U ljubavi smo gosti, baš kao i ja tebi…©
jjbraddock @ 08:09 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, svibanj 18, 2007
Nemoj brati to cvijeće
Nitko koristi imati neće
Nitko, osim tebe
Ako ubereš te ruže
Ubosti ću se na njihovo trnje
Čut ćeš kako ječim
Evo klečim, molim,
Nemoj ga brati
Zar ne čuješ vapaje moje
Ne trebaju mi ruže tvoje
Kada si mi bol zadala
To mi je nakon svega hvala,
Sve si pogazila
Kada si ostala nijema
Nemoj mi se sada umiljavati
Ubranim ružama dodvoravati
Srce mi se bolnim jecajem guši
Tvoj trn će ostati u duši
Nemoj to cvijeće brati,
Ono ništa nije krivo
Daj jednom shvati,
Ne, nemoj ga brati…©


jjbraddock @ 22:05 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
Sjedili smo na obali rijeke
Na kamenu ispod hrasta
Zvijezde su se igrale
Na površini vode
Dan već davno ode
Sjedili smo i šutjeli
Jedno kraj drugog smo bili
Huknu neka sova s visoka
Suza pade iz tvog oka
Pade na ruku tvoju
Koja je držala moju
Prinesoh je ustima
Popih je onako nježno
Ostavih poljubac na ruci
Tek tada sam bio na muci
Jer to je bio posljednji poljubac
Poljubac za kraj,
Otrovah se suzom tvojom…©


jjbraddock @ 20:37 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
U plamenu ljubavi sagorjeh
Nestadoh bez traga
Nema me više draga
Ne postojim više
Bijaše jednom mene
Dok me nisu sagorjele vatre
Sada negdje lebdim u zraku
Nabadam u mraku
Možda i na tebe naletim
Pa se svega sjetim
Samo me nemoj opet odbaciti
Pod noge moju ljubav baciti…©


jjbraddock @ 18:52 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Nekad sam ti hrabro izgovarao
Poput ljubavnika ti se dodvoravao
Riječi ljubavne i slatke
Samo one koje si htjela čuti,
Bio sam smion i ponosan
Svemu prkosan,
A što je danas ostalo od svega?
Nisam ni zrnce prašine,
Samo sam dio ove tišine
Koja se zlokobno oko mene širi,
Ništa me više ne umiri
Pa ni pjesma majušnih ptica 
Zaljubljenih lica 
Koja kraj mene prolaze
Kao da ne postojim…©


jjbraddock @ 15:50 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Arhiva
P.S.
Powered by Bomb Mp3 Music Player
Index.hr
Nema zapisa.