Moja Autorska poezija
Blog - lipanj 2007
subota, lipanj 30, 2007

Smrti, bolne smrti unedogled
U hodu, u smijehu, u plaču,
Iz zasjede iskaču
Riječ nam prekidaju
Tijelo na komadiće kidaju,
Žalosne slike mimo mene
Prolaze, riječi utjehe ne nalaze,
Svaki dan, svaki ubogi dan!
Gdje se skrio onaj san
Dok ovdje djeca umiru
Uprtog pogleda u nebo?
Umire čovjek na asfaltu
Krv se s pljuvačkom miješa
Zao dobrog kroz nišan gleda
Plačem, plaćam naivnost ljudsku
Taman toliko koliko treba do smrti!
Umire pas u smrtnom grču
Žalosno me gleda, a ja mu pomoć
Ne dam, jer je ne znam!
Tko je to bio, tko je smio
Da nam spoznati dade
Hladnu smrt prerano došlu?
Sada su ove riječi bez suza,
Gotovo bez osjećaja sive
Mrtvi stihovi na papiru
Mladost prekinuta, potrošena
U raskoraku života, mraka
Kad su sjećanja postala grobovi… ©

P.S. Pjesma posvećena svim poginulim u ratu...


jjbraddock @ 11:18 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 27, 2007


Velika pustoš, nikog nema
Pustoš je golema
Brigom kosu čupam
Mišlju glavu lupam
Šutim u svome domu
Pustoš nijema
Čak ni mene nema
Tuga me vreba
Što mi to treba
Svašta mi na um pada
Gdje se sada skrila ta nada…?!©


jjbraddock @ 08:55 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 26, 2007

Netko drugi će me voljeti
Neću je morati moliti
Dati će mi taj komadić sreće
Koji će biti dio ove pjesme
Što je ispjevah za te…©


jjbraddock @ 15:28 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare

Njegova pjesme bile su sve tužnije,
Svaki stih je bio pun boli i tuge,
Nije mu bilo druge, nego nastaviti pisati
Dušu svoju odmarati i naći neki svoj mir!
U njemu su glasovi stvarali pometnju, 
Kao neku prijetnju koja se beskonačno 
U virovima javlja, sa svakim stihom 
Bol na površinu izranja i ostavlja trajnu 
Mrlju, na papiru zarobljenu u pjesničkom okviru, 
Koja ostavlja još veću prazninu u njegovoj duši.
Na kraju nije više mogao izdržati, tražeći
Izlaz iz svega! Zgužvao je papir stihova tužnih,
Bacio u koš, i počeo plakati! Želio je isplakati,
Sve svoje boli, kako bi konačno
Počeo pisati manje tužne pjesme…  ©


jjbraddock @ 11:08 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 25, 2007

Još uvijek miriše cvijeće našega vrta,
Vidim krovove kuća kao zgrbljene starce
Što su se nadvili nad našom ulicom
U samotnoj noći tamo gdje sunce tone
A žalobna zvona ulicom zvone, 
Rado bih zaspao ali neću moći 
Jer ću na tebe misliti…©


jjbraddock @ 19:44 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 24, 2007

Otkada si otišla,
Oslikavam tvoje lice na pijesku,
Crtam misli na zvjezdanom nebu.
Znao sam da ćeš otići,
Ali nisam znao da će me tako boljeti!
I što da ti kažem!?
Nećeš me razumjeti! Nećeš vjerovati, 
Da me svaki dan u grudima stišće, 
Kao nekim kliještama drži!
Noć dolazi s mirisima tvojim,
Mjesec stoji kao stražar nad bolima
Moje izgubljene duše, rane mi osvjetljava.
Nisam nikada slutio da će me tako boljeti
Tvoj odlazak! Otišla si konačno, mislio sam
Da nikada nećeš! Sada je kasno žalovati,
Ostala je prazno moje srce, odsutni pogledi, 
Koji znatiželjno iščekuju tvoj povratak,
Uzaludno je sve, duša je obložena nemirom
A ja i dalje oslikavam tvoje lice na pijesku,
Smiješeći mu se srcem punim tebe…©


jjbraddock @ 21:05 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare

Sjene skupljene, hladom razbijene
Misli s vjetrom nošene, odmor traže,
S polja dopire pjesma slavuja
Miris cvijeća zrakom se širi
Tihim šuštanjem krila prekrasni leptiri
Igrom svojom potiču moja sjećanja,
Raste čežnja bez daha, ljubav živi
Nošena željom izraslom iz srca,
Odlazi na putovanje bez povratka
Nestaje polako u zraku što joj oduzima dah
Sa sklopljenim očima boje tuge
Gdje tihi osjećaji zamiru na trenutke
Nijemo klonući u smiraj dana…©


jjbraddock @ 10:25 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
subota, lipanj 23, 2007

Svatko će se domoći svog cilja,


Samo ako bude istrajan…©

jjbraddock @ 10:46 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare


Uvijek si mi bila divna, kao gora silna
Tugu srca moga si stišavala,
Bol moj ublažavala,
Ali su se najednom među nama
Digli zidovi veliki, nepremostivi,
Vidike nam zatvorili, iako smo
Govorili, lažno se uvjeravali
Da će sve biti bolje, bilo nije!
U životu se ljudi sastaju i rastaju,
Dalje idu tražeći sreću, ali ja sam znao
Da te više voljeti neću, jer se
Nas dvoje nikada nećemo sresti,
Kao dva kotača na cesti,
Koji se u istom smjeru kreću
Ali se nikada ne susreću…©


 

jjbraddock @ 00:39 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
petak, lipanj 22, 2007

Bura je prozore širom otvorila
U morski zdenac zvijezde utopila
Ljeto poljem dolijeće
Svojom sjenom ponoć reže 
Ljubav u srca slijeće,
Lica sjaje na mjesečini,
Šapću zvijezde
Nebom plutaju meki oblaci
Sve su to znaci dvoje ljubavnika
Što sokove razmjenjuju
Stazom podatnih usana…©


jjbraddock @ 14:06 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 21, 2007

Sanjao sam krasan san, vrlo jasan!
U kojem sam djevojku lijepu ljubio,
Grlio njeno zanosno tijelo,
Oboje smo se strasno predali
Nismo prestajali.
I onda mi se u san netko umiješa
Kao tat mi se prikrade,
Kao da znade, kad mi je najljepše!
I moga sna nestade, sve prestade,
Rasprši se, i moje ruke prazne ostadoše…©


jjbraddock @ 23:02 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare

Pod zvijezdama je dosta prostora za

sve nas, za sve ljubavi ovoga svijeta…©


jjbraddock @ 12:59 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 20, 2007

Mjesečina ili tišina,
Tišina ili tama,
Milina ili gorčina,
Laž ili istina,
Svejedno što je,
Sunce ili mjesec,
Cvijet ili trava, 
Par ili nepar,
Pismo ili glava,
Pjesmu ovu pišem
Jedva dišem,
Otežala mi je glava
Sjena u kutu spava,
Polako se njišem
Sve je tiše i tiše…©


jjbraddock @ 18:57 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare

Ležim i osluškujem tišinu, 
Sjenke plešu na zidu
Nježno se grle i pletu mrežu,
Zbunjeno promatram,
I odjednom znam; to i meni fali!
Ta razigrana igra osjećaja
Dodiri i poljupci! A neprestano mislim
Da neću dočekati taj trenutak,
Tu razigranost i sam osjetiti
I ustreptati od ljubavi…©


jjbraddock @ 10:42 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 19, 2007

Ljubav je jedina potpunost,
Koju možemo ostvariti, samo onda
Kada smo spremni na to putovanje,
Sve drugo nema nikakva smisla!
Samo ona donosi svježinu,
U tihom nestvarnom poljupcu
U blagom dodiru, a sve drugo je,
Prividna, lažljiva snaga…©


jjbraddock @ 18:52 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare

Govorili su mi da sam nijem,
s
lijep, da sam lud i glup, 
što zbog tebe toliko patim!
Govorio sam, pravdao se
govorom, pisanjem, protestom,
Nije pomagalo ništa što bih rekao,
što god bih zanijekao, pomoći
nije bilo, jer se u meni sve
smiješalo, osjećaji su postali
bezosjećajni, i nisam sretan zbog toga…©


jjbraddock @ 10:36 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 18, 2007

Baš se smračilo večeras!
Skupila se kolona oblaka
Plovi nebom beskrajnim,
Nečujno prilazi laki san
Osjećam mu dah na vratu
Ni daška vjetra na pomolu
Grudi mi drhte šuteći strah
Osluškujem srce kako lupa.

Slatka nada navire večeras
Davno skrivena izvirila bez
Upozorenja, bez najave dođe,
Ljubav u srcu već dugo nosim
Ali za nju nikada ne prosim,
Ali nebo molim za malo kiše,
Da mi skrije suze što klize niz lice… ©


jjbraddock @ 23:08 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare

Polako plovi čamac života
Tiho se ljulja na valovima, 
Duša moja milinom okupana
Nada me nagnala na sreću,
Smiješe mi se zvijezde,
I more i vjetar isto, tihi se
Spušta mrak u bezdan,
Zatvorih oči i pustih da 
Čamac moj lagano plovi tih…©


jjbraddock @ 21:15 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare

Sjao je mjesec iznad Trebevića
Kupao rodni grad moj, i tu mi
Snage ponestade, otiđoh iz Sarajeva, 
Lijepog mjesta, načas život mi prestade.

Vjeran sam mu dugo bio
Ali rat me taj uništio,
Očajan, tada sam se opio 
U vedroj zagrebačkoj rujanskoj noći
Sjedeći na gornjem gradu u samoći,
Ni sanjao nikad nisam da ću tu doći!

I čudo se dogodi, srce mirno postade
Na kratko tuge nestade, u moje srce
Toplina se useli, ozari mi lice,
Ali znao sam da tako dugo neće biti!

Do Kamenitih vrata znao sam otići,
Klečati i moliti se majci drugoj
Da mi čuva majku moju,
Okamenjen sam tako dugo bio
Dok odgovore nisam dobio.

Ruke je raskrižila, za mene se prekrižila
S osmjehom i pogledom blagim rekla mi; 
Da ne tugujem za svojim dragim jer je 
Tako trebalo biti i da mi treba dalje živjeti!

Nisam joj mogao pričati povijest svu tu,
Ustao sam kao u snu, srca tužna ali i sretna,
Jer su me obuzela vremena sjetna
Koja još uvijek traju…©


jjbraddock @ 19:16 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare


Sagradih oko sebe visoke zidove
 
I sada očajavam, nepomično sjedim
Odvojen od svijeta, nijemog glasa. 
Obraz blijedi, ljubav vene 
Kao biser čist, kao ljiljana cvijet. 
Zidovima se ogradih bez milosti! 

Grizem se od muke što te vidjet ne mogu 
Tvoje kose duge, oči sjajne, korake tajne, 
Uskratih si tu strast!
Plačem danju i po noći 
Što ne mogu vidjeti te oči!

Sada sam kao blijeda sjena, ne čujem
Ni glasa tvoga, nikakva šuma,
Ostaje mi da iza zidova sanjam u samoći
Nadajući se da će sve proći i da ću ih
Jednog dana srušiti moći…©


jjbraddock @ 15:12 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare

Uspomene bude osjećaje
Na jednu ljubav davnu
Želje struje mojim venama
Usnama njenim potaknute
Da bih evo sada, baš sada
Mogao osjetiti te dodire…©


jjbraddock @ 11:05 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 17, 2007

U pjesmi svakoj nastojim sačuvati
Što se od zaborava spasiti može,
Vizije svojih ljubavi isprepletene
U svakome stihu, puštene
U obasjanu noć, u zrelu zoru.

Utjeha mog života sjećanje donosi
U kojima uživah strasti i požudu,
Pokoji put bi užitku pobjegao
Sve napustio i otišao u neke svoje
Pohotne misli u glavi stvorene,
Koje su mi donosile radost života
Kakvu bih želio u običnoj ljubavi…©


jjbraddock @ 20:53 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare

Ti si radost moja, koju odavno
Ne poznajem takvu, privijam te,
Ruke pružam, potičem želje naše,
Moja ljubav želi tvojom biti
Naći utjehu svojoj patnji,
Smiriti plamen žudnje,
S tobom ublažiti jade svoje duše…©


jjbraddock @ 14:55 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare

Pozdravljam te djevojko, 
Lijepih očiju, sočnih usta,
Jezik nemiran je moj,
Ljubavnica želiš biti moja
A ni ljubav pravu nemam,
Lijepa li si, zgodna, 
Nema ti ravne,
Ali oprosti, ne mogu, 
Zbog ljubavi davne…©


jjbraddock @ 11:26 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
subota, lipanj 16, 2007

Gorka sudbina u zračnoj prašini titra,
Bez svijesti drijemam, lebdim na struji
Što se na vjetru leluja,
Krik bola pustih od plašljiva trenutka,
Širom otvaram oči, u srce tuga uđe
Pjesmom protkana, bezumna obijest dana
Hara mi dušom, kao da mi srce čupa,
Doslovno ga čerupa!

Pljuvačku gutam, sve u meni ječi!
Mrzim glasne misli koje prebrzo izustim,
Nepromišljeno, probiše mi uši,
Bezvoljno se zavaljujem, mislim, 
Zašto se žderem, kada mi ništa nije pravo?
Moje usne ništa ne mogu, nikoga moliti više,
Ni sklopljenim rukama, ni klečeći na koljenima,
Šutim i mislim, da ne mislim ništa! ©


jjbraddock @ 19:24 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare

Zvone zvona na sav glas
Iz daleka slušam taj zvuk
Razliježe se duž doline
Obuze me val topline,
Moljah jutros Boga
Sinoć zaboravih,
Valjda će mi oprostiti
Već dugo nisam sav svoj!
Samo takve zvukove slušam
Kao da zvuke smrti donose
Neku poruku pronose,
Zašto? To nisam mogao znati,
Ali me već dugo prati
Taj zvuk isti, pun neke boli
I odnosi sve što srce voli…©


jjbraddock @ 10:31 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
petak, lipanj 15, 2007

Iz nemirnog sna se budim,
Namuči me san zli,
Srce mi želi dobar dan,
Ali svanuo je očajnička lica,
Ni mrijet mi se ne da!
Niti plač mi na oči neće,
Vjetar raznosi moju tugu,
Moć svoju pokazuje,
Obara me na pleća.
U grudima mi košmar živi,
Kao u tamnici osjećam težinu tu,
Opet sam upao u zamku sna,
Hoće li otprhnut ka nebu on,
Hoću li se othrvat danu ovom…?©


jjbraddock @ 11:41 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 14, 2007

Nesrećo! Blago me zamaraš,
Sve u tugu pretvaraš,
Popusti malo uzde, ne tjeraj me,
Je li Bogu svejedno za me!
Nesrećo! Pred tobom stojim,
Nije da se bojim,
Ali mi te se ne da više gledati
Podrugljivi smijeh tvoj slušati,
Sva su mi čula zapuštena,
Otkako sam tebe naslijedio.
Nesrećo! Ostavi me na miru!
Jezik mi se zapliće, glas gubim,
Oganj mi tijelo sažiže,
Nemoj mi život oduzimati!
U ušima mi zvoni tisuće zvona,
Noć mrklu ni oči ne razabiru,
Dosta mi je više tebe, nesrećo! ©


jjbraddock @ 22:05 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare

Nosi prolje
će uspomene drage,
A ja više nemam snage
Ne stišava se tuga moja
Ni s daškom vjetra,
Poletim mislima do starih mjesta
Drhtim na svakome od njih,
Ž
elje moje neispunjene ostadoše tu,
Zbogom, tko zna hoću li opet doć
i,
Možda će i moja tuga proći…©


jjbraddock @ 18:34 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare

Zbog nesretne ljubavi sve je propalo, 
Jer bilo je namijenjeno kamenoj duši.
Teško je naglo odbaciti ljubav, ali, 
Moram uspjeti, to mi je jedini spas. 
Zašto se i dalje mučiti?
Takva je sudbina. O, Bože milosrdni, pomozi!
Baci pogled na me u posljednjem času, 
Baci pogled na me uboga! 
čupaj iz mog srca kugu ovu, ovo zlo,
Koje se zavlači u mene do najdublje srži, 
Guši u mojoj duši i posljednji tračak radosti. 
Ne tražim mnogo, samo da ozdravim 
I da me ova užasna bolest i tuga mine. 
O, Bože! Pruži mi ruku blagu!
Valjda sam zaslužio malo radosti…©


jjbraddock @ 13:20 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 13, 2007

Vidio sam te jednog dana
Bila si loše volje, ni meni nije bolje!
Sjetio sam se minulih vremena
Kada svršilo je sve, 
Opet mi se vratiše misli te,
Rastanka našeg u tuzi
Ti si bila u prozirnoj bluzi
Iako je bio mrak, to mi je diglo tlak.

Razgovor nije imao nikakvu draž
Sve je snove potisnula laž
Badava su sjale moje oči,
Kada sam noći provodio u samoći!

Čemu onda suze, čemu sjeta, 
Nakon toliko ljeta,
Kada nam srca ostadoše u tuzi
Kao dva stranca, dva svijeta?

Ali sve bih dao, da opet kosu tvoju mogu
U ranu zoru pomilovati, miris tvoj udahnuti…©

jjbraddock @ 22:56 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
 
Kad gorki prođu dani, na slatkim je red…©


jjbraddock @ 16:23 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 12, 2007

Kada nešto u životu krivo pođe
Propadne, onda je gotovo, nema više.
Za nekim ideš, moliš, voliš
Sav sjajiš i blistaš, dok joj želje
Ispunjavaš, a onda shvatiš da snivaš!
Jednostavno ode, nema više te ugode,
Samo za sobom sjenu ostavi,
Tragove stopa u travi,
Ali sa suncem i sjena prođe, trava naraste,
Tragove prekrije, nema više ničega.
Čemu onda očajavanje, slabost ta,
Kada smo toliko toga prošli i opet
Na početak došli, slomljeni, iscrpljeni
Ni traga našoj sjeni!
I srce se okameni, kada se kaže zbogom!
Ne treba gubiti nadu, zbogom je zbogom,
Što je bilo, više nikada biti neće,
Nema tu nikakve sreće, ne treba žaliti.
Jer drugome možemo biti ono što
Nekome nismo, tko će nas voljeti,
Ljubiti, samo naš biti, za to vrijedi živjeti…©
jjbraddock @ 22:42 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare

Gluha noć kraju ide
Nemoćno srce moje pati
Bolnu dušu uzdasi odaju
Pakao se skrio u njedra moja
Žrtva sam vlastita bijesa.

Kakav sam ja to pjesnik
Što nad svime bolno plače
Vapi zora za krajem noći
Vapi srce moje za krajem boli!

Slušam zvona što puni sat zvone
Kao utopljenik izranjam iz suza
Srce cvili tugom mojom
Sretni se raduju srećom svojom.

Uzdah mi se kroz prozor ote
Teška li je ova noć, boli puna,
Najradije bih se negdje zaputio
Ali kojom stazom sada poći!

Ne hoda mi se po mrkloj noći
Ionako će ljubav kasno doći
Badava će biti sve svijeće
Koje će se popaliti, 
Ako mene ne bude više! ©

jjbraddock @ 20:16 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare


Zar ne bi bilo lijepo da si sada tu
Da ti mrsim kose i ljubim kao u snu!
Rasplićem svoje misli tebi upućene
Srce i tijelo diše napušteno,
Tražim te uzaludno u svojim snovima
Putujem dalekim morima sa željama,
Ali sve su mi to izgubljene noći
Jer sa zorom će i kraj sna doći…©


jjbraddock @ 09:23 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 11, 2007

Na oči mi teško san sjeda,
Nemirne sjete a ja umoran,
Osjećam kako mi duša plače
Sjećajući si prvih zora
Tamo daleko gdje rodni
Kraj moj bješe,
Sjećam se te davne sreće,
Dugo u noć budan sam bio
A zora je bila daleko,
Daljine mi nose mirise,
Noć se lijeno navlači zornom satu
U umornom oku trepti, 
Spominjem se vremena toga
Pa me sram vremena ovoga,
Još ni san na oči neće…©


jjbraddock @ 20:49 |Komentiraj | Komentari: 39 | Prikaži komentare

Negdje tamo, daleko, nalazi se ona
Koju sam nekada volio
U vrijeme svoje mladosti,
Ljubav se s nama poigrala
Dok sam spokojno gledao
Kako je odlazila, brišući suze s lica,
A ja sam ostao, nisam se ni pomaknuo, 
Ni kada se nebo otvorilo, skroz me smočilo.
Pamtim još to lice, što čuđenje
Je pokazivalo, suzama iskazivalo
Koliko je rastanak težak,
O ti, prolazniče, privučen mojom prilikom
Nemoj me osuđivati, pođi za njom!
Reci joj bar ti, kada ja nisam snage smogao
Koliko sam pogriješio prema njoj,
Njoj, koja se nikada nije potužila na čovjeka
Koji je ovdje ostao, mrzak sebi postao
Pa se sada pokušava svojim stihovima oprati,
Daj prolazniče, pođi za njom, pa joj reci…©


jjbraddock @ 16:32 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 10, 2007

Zašto smo mi muškarci nerazumni, 
Glupi i maloumni, kada optužujemo žene, 
Da su lake i grešne? Te optužbe su mi teške!
Kao da one nisu vrijedne ljubavi naše!
Nismo ni mi bez greške!
S teškom mukom dobivamo naklonost njihovu,
A s lakoćom poništavamo, ništa ne poštujemo!
Zašto smo toliko glupi i slijepi, olako se svetimo
Onima koje nas hoće, lake nam postanu, 
One koje nas odbiju, nisu nam više drage?
Čemu onda tolike potrage, kada nam ni jedna
Ne odgovara, pa nas ogovaraju, imaju i pravo,
Kada ni sami ne znamo, kakvu trebamo i želimo!
Kako nas onda mogu poštovati, kada ćemo
Tako trgovati, njihovu slobodu ograničavati!
Ima li uopće nečije krivice?
Onih koje pokleknu pred našim molbama ili 
Mi koji klečimo, moleći ih da pokleknu?
Trebamo ih voljeti onakve kakve jesu,
Jer i mi imamo slabosti!
Zato bih ja stao na stranu svih žena, jer ljubav ta,
Više mi je nego dragocjena…©


jjbraddock @ 22:17 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare

Ona ne zna koliko je lijepa
Hoće sa mnom poći na obale mora
Da gledamo vale što se pjene,
Pošao bih ja drage volje
Samo se podiglo more,
Mogao bi nas val neki odnijeti,
Rano mi je mlad mrijeti…©


jjbraddock @ 19:09 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare


Kažu mi, pamti samo sretne!
A ja pamtim samo tužne dane,
Jer, toliko ih je bilo, da od njih sretne 
Nisam vidjeti mogao, sve i da sam htio!
Ipak pamtim jedno proljeće, sve ono cvijeće
Koje je svojim bojama život govorilo
A ja, ja sam bio srca skrušena,
Dok se u tvom oku odsjaj zvijezda 
Oslikavao kao na površini jezera
A moja duša bršljanima boli isprepletena
Tiho sam sve podnosio, žeđ za tobom 
Gasnula  je svakim novim danom,
U svakom ptičjem letu selila moje duboke čežnje
Negdje daleko iznad bregova u suton moga oka
Ali opet to bješe dan tugom ispunjen…©


jjbraddock @ 10:27 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
subota, lipanj 9, 2007

Sjedim tužan, uzdasi stalno bježe
Usta su mi nijema, bez kapi krvi u njima
Iščezla je boja kao i osmijeh
Ni glasa više nema,
Spalio sam iluzije koje slijedi duša
Umire jedna ljubav kao cvijet
U vrtu neodržavanom,
Nestao je sjaj u očima a sanjao sam,
Da smo sretni posve, kao svatko
Ali sve je trajalo tako kratko
I nestalo s vjetrom u tihu noć…©


 

jjbraddock @ 22:53 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare


Budimo prijatelji, rekla je,
I srušilo se sve u meni,
A mislio sam da te poznajem
Da poznaješ ti mene!
Budimo prijatelji, zar je to lako!?
Bili smo jedno, ponekad dvoje 
Koji smo jedno činili,
Sada se tuga prostire u meni
Ispunjavajući svaku pukotinu
Mržnje, bola i ludila,
Hoće li ikada zacijeliti,
Napraviti mjesta za novo!
Budimo prijatelji, rekla si
Tako lako, jednostavno
Srce mi je prokrvarilo,
Naslagala se bol na bol
Kao gomila balvana spremnih
Da nakon sječe budu porinuta
Niz rijeku bez povratka!
I sama znaš, prijatelji ne možemo biti...©


jjbraddock @ 21:56 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare

Tišina na tvom jastuku spava
U jasnom odrazu tvoga lica,
Oči sklopljene nad tihom vodom
Mir u opustjelim vrtovima tuge,
Jedan jedini pogled na tvoje lice
Pogled na tvoje tijelo, korak ka tebi,
Ruke pružene u prazninu noći,
Buđenja teška, tajnovita, kapci otežali,
Sad tuga na mome jastuku spava…©


jjbraddock @ 09:36 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
petak, lipanj 8, 2007


Pogledaj pjesnika u dušu,
Pročitaj njegovu nenapisanu riječ
Osjeti ga, uđi u njegov mozak,
Prošeći njegovim mislima i osjećajima,
Osjeti svu energiju ovoga svijeta
Iz srca njegovog u srcu svom!

Osjetiti ćeš, ljude oko sebe
Koji crpe tu energiju, sretne i zadovoljne,
U potpunosti će se predati tebi
I tvojim osjećajima, a opet ćeš se
Osjećati sama, tako sama.

Pogledaj pjesnika u dušu,
Osjetiti ćeš kako je nadmoćan,
Tako poseban, vjetrovit,
Mašta mu upravlja životom,
Vidi stvari i događaje koje drugi ne vide,
Ljude daleko u budućnost!

Živi sve njihove živote,
Osjeća ih svakim atomom,
Sve njihove misli, patnje, ljubavi, boli,
Razdiru ga njihovi krici,
Napaja se sa njihovog izvora,
Postaje vjetar koji prolazi kroz njihova tijela, 
Glave, duše, vrti ih kao tornado.

Svaki put kada pjesnika pogledaš u oči,
Pokušaj, ako ćeš to jednom moći,
Pogledaj, ljude koji te okružuju,
U tebi će vidjeti odraz sebe, kao u ogledalu,
I ljudi će te voljeti ili mrziti,
Postati ćeš anđeo i vrag u istom tijelu,
Samo zato, što u sebi nosiš sva dobra,
I sva zla ovog svijeta…©



jjbraddock @ 22:19 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare


Ne sviđa mi se kada šutiš
Kada pričam a glas moj
Do tebe ne dopire,
Kao da se meni opireš,
Pogled tvoj ispitivački me gleda
Ni poljubiti se ne daš,
Duša moja lebdi nad nama
Prekrivena otvorenim ranama,
Pružaš ruku, hvataš je poput leptira;
Pazi, slomiti ćeš joj krila!
Znaš da je duša moja duši tvojoj slična
Da takvim lomovima nije vična,
I uopće mi se sve ovo ne sviđa
Kao da mi se priviđa, kao i da nisi tu!
Evo, i ja ću početi šutjeti
Šutnjom tvojom izazvan,
Osjećam se kao nepozvan, kao da nisam
Dobrodošao, ni govorom ni šutnjom ovom
A još manje pojavom svojom!
Pa što me onda ne pustiš, sa mnom se oprostiš
Da odem u noć zvjezdanu, šutljivu,
Daleku i neprepoznatljivu,
U kojoj neće biti ni tebe, ni ove šutnje,
Ni kajanja, ni moje ni tvoje ljutnje, 
Ionako su ljubav našu odavno prekrile slutnje,
A ja sam čekao, samo jedan osmijeh tvoj
Misleći da će sve ovo popraviti!
Budala, kako sam se samo mogao
Tako glupo i dugo zavaravati…!©


jjbraddock @ 18:46 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare

Pusti me da živim,
Ostavi moje snove na miru
Neka moje želje pustinja proguta
Neka rijekom sve otpluta
Neka se kao val o stijene razbije,
Samo me pusti da živim!
Evo, kleknuo sam i molim
Dignutih ruku prema nebu,
Ne treba mi nikakva slava
Ionako mi je svega puna glava
Samo me pusti da spavam,
Da si napravim prsten od mjeseca
Utopim u nebeskom prostranstvu
I da sačuvam sve suze u očima
Koje su poput dva jezera pune…©


jjbraddock @ 14:50 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 7, 2007

Odlepršala je moja ljubav 
U srebrnu zoru
Na krilima od šarenih snova
Kraj bijele vode,
Niz rijeku 
Livadom je bježala
San okrutan postade
Ostavi me izgladnjela,
Blijeda,
Odlepršala je niz planinu
Moje srce palo je mrtvo…©


jjbraddock @ 20:57 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare

Kada se slomljen odmorit želim,
Dušu bol razdirat počne,
Utučen šutim
Molećivo pogled tvoj molim,
Cijedi se jad iz vrha moje boli
Ostavljaš me na mukama golim
Prezrivim pogledom mi uzvraćaš
Uzaludno je, ništa ne shvaćaš,
Srce plače, lišeno svake moći
Tebi ništa ne značim…©


jjbraddock @ 18:20 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Uzaludno je tražiti vječnu ljepotu
Na ovom bezbožnom svijetu
Koji samo želi sebe nahraniti
Svoje nezasitne apetite zadovoljiti!

Ovu patnju kletu, prokletstvo u svijetu
Podnosim kao običan čovjek jedan,
Slušam halapljive misli 
Što tamnim umom koračaju.

Znam samo me On sigurno razumije
Da me hoće što prije uzeti s ovoga svijeta
U beskrajno spokojne nebeske visine
Jer ne mogu ovo sve više gledati… ©


jjbraddock @ 01:01 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 6, 2007
U šumu vala, odjeku vjetra, 
Bljesku zvijezde, kapi kiše,
Zamišljam te u svemu
A još te ne nalazim,
Možda sam te i sreo
Pa ponovno izgubio,
I dalje te tražim
Možda te nikada ne nađem
Iako znam da postojiš
Jedinstvena i divna
Ljepoto bez imena…©


jjbraddock @ 21:21 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
Sanjam neko čudno i napušteno mjesto
Prašnjavo u korov zaraslo,
Prepoznajem, to je napuštena stanica bila
Nekada za promet vlakova služila
Sada usamljena tako stoji
Više vlakove ne broji.

I onda se sjetim njenog pravog lica
To je meni bila draga stanica
Samo je sva u svjetlu i sjaju bila,
Daleka, bezimena, na peronu nepoznata.

Prazna čekaonica i jedna gospođica
Prekrasna lica kojeg ni danas ne zaboravljam
Pa eto, sada je snom obnavljam
Uspomena ta ne vene rastužena.

Sjećam se, san mi to kaže, vlak je stigao u stanicu
A ja sam ispod oka tražio osmijeh na njenom licu
Skrivala je pogled kradomice, preskakala tračnice
Ja sam potrčao da ne zakasnim na njega.

Ljudi su visjeli na prozorima nagnuti
Nešto su joj dovikivali, pa se smijali
Ja sam pošao da joj budem pri ruci
Znam kako je usamljenoj djevojci
Kada sama sjedi u kupeu, bila bi na muci
Onako lijepa, bezimena kao i stanica njena.

Vlak je krenuo, nju na mene okrenuo
Zastala je načas se smiješeći
I onda je na moje čuđenje s vlaka iskočila
Brzo otvorih prozor pogled da bacim.

Ona je ostajala u daljini sama, zaboravljena
Nije više bila ni sjena kao i stanica njena
Eto, ostade samo bolna uspomena
Kada mi je u san ovaj došla.

Prvo se sjetih stanice, pa onda spazih njeno lice
Tko zna gdje je sada djevojka ta,
Kada joj ni imena ne znam, ni te stanice,
Tko zna bili joj danas prepoznao lice,
Ali znam, drago mi je što mi u ovaj san dođe…?©


jjbraddock @ 18:50 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare

Nosim patnju oku nevidljivu
Izgled moj bol ne otkriva
Ne žalim se, iako mi je dosta jada
Zbog koga nepotrebno stradam,
Znam da i drugi imaju probleme
Oni postoje ali se ne vide,
Mislim kao i svatko drugi
Da su svi sretni samo ja ne,
Molim nebo da se to promjeni
Znam da je sve u meni
I da će jednom promjena doći…©


 

jjbraddock @ 10:57 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 5, 2007
Ne želim se vratiti na mjesta
Koja sam svojim suzama obilježio
Skriven u krošnjama drveća drhtao
Samo kada se sjetim kakav sam bio!

Ne želim tu nostalgiju u svom životu
Ponovno dozivati sramotu
Na ta sjećanja puna tuge
Nevolja koja mi je radost odnijela.

Ne želim radost i tugu miješati
Na sve tužno se podsjećati
Želim se riješiti te tame daleke
Te sudbine klete, pa nisam više dijete,
Da ližem stare rane, suzama isprane,
Neću se vratiti, radije ću životom platiti
Iz srca te iščupati i u zaborav baciti…©


jjbraddock @ 19:38 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
Ispunila si me tugom, otišla drugom,
Dušu moju bolnom učinila
Da mi se želi od tijela odvojiti
Srce moje ne može više trpjeti,
Snagu je izgubilo sa uzdahom svakim,
Ne želim da se sažališ na me,
Davno sam već pošao na drugu stranu
Ja stvor sam sazdan od mnogočega
U svom srcu imam spremne odaje
Za bolne rane koje mi nisu strane
Samo ne znam što sutra mi nosi…©


jjbraddock @ 17:48 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Kada život počne bježati od života
Uzdišemo od straha pred smrću
Pred strašnim ponorom 
U koji silazimo bez nade,
Tko u tamne odaje siđe,
Sunčevo svjetlo ne vidi,
Tijelo postaje bezlično
Zauvijek oslobođeno usnule duše…©


jjbraddock @ 16:17 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
Da nisam pisao pjesme ove
Tko bi znao za tvoje postojanje
Sakrio sam velom istinu u njima
Ali se može nazrijeti cijela istina?

Stihom svojim govorim ti ime
Slavim te njime
Iako mi ponos to ne dozvoljava
Ja sam se odlučio za te, da nisam, 
Bila bi samo dio gomile,
Lijepih lica i krasotica
I tko bi znao za te,
Kao što sada zna,
Tko bi trošio osim mene sate
Da te u stihu opjeva?

Svakom mojom pjesmom, svakim stihom
Dobivala si konture, oblike,
Imala si ime, glas i lice
Ali ne i moć koju sam ti ja dao
Sada bih je lako opozvao
Ako mi se počneš prijetiti, svetiti
I ponižavati kako si i navikla!

Lako sve ovo mogu brisati
I o nečem drugom pisati
Gdje nema tebe ni imena tvoga
Samo se igraj, ima Boga!

Mnogi će ti se diviti, zavidjeti
Tvome mističnom liku
Iako nemaju tvoju pravu sliku
Kao što je imam ja,
Koji te u javi poznam!

Zato ne proklinji onog koji te stvorio
Jer bih te lako s tog prijestolja uklonio…©


jjbraddock @ 12:58 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
Kada prolazim, 
Cvjetovi se za mnom osvrću
Rijeke drugim tokovima kreću
Ptice na drveće slijeću,
More svoje valove utiša
Zvijezda na nebu postane bliža,
A ja se pitam, zašto je to tako?
Onda shvatim sve, sve je to zbog mene,
Zbog moje duše zaljubljene!

O vječnom proljeću sanjam
Svaki novi dan si poklanjam
Koliko mogu, i sanjam,
Sanjam, polje se u suncu i cvijeću kupa
Tu je uvijek moja klupa
Na koju sjednem i uživam
S pticama se pogledom utkivam. 


I još uvijek sanjam vječno proljeće
Zelena polja puna cvijeća
Sanjam koliko je važna ljudska sreća
Svježina ljudske duše
Nakon dugotrajne suše!


U meni vječne vatre plamte
Godine prošle mnogo toga lošeg pamte,
Zato ja volim sanjati
Ovakve trenutke si poklanjati
Zbog kojih živim, svemu se divim!


Gdje sve živi vječnim proljećem
Šume, bregovi, polja, cvijeće,
Doline razigranim izvorima
Prekrasnim prizorima,
Kada nebo prekriju zvijezde
I kada se u mom srcu ugnijezde
Najljepši snovi vječnog proljeća,
Tu leži moja sreća…©


jjbraddock @ 09:07 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 4, 2007
U samotnoj duši mojoj rađa se
Svjetlost koja sjene tame tjera
Raspršuju se oblaci tuge i nestaju
S radošću  se obnavlja misao svaka,
Osjećam u svojoj nutrini duša se
Toplinom obnavlja i hladnoću topi
Osjećaji prodiru potocima svježim,
Suze silaze sjenama prošlosti
Nezadovoljne odjecima stare ljubavi
Cvijeće se iz sna budi vodom osvježeno
Suze silaze, potok stvaraju
U kojem se sve ogleda i smiješi,
Uzdah mi se prolama dolinom boli
Bitak moj se ispod zlatne zrake pomalja
Gleda gdje protječe potok ljubavi…©


jjbraddock @ 20:38 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
U šumu vala što se o hrid razbija
Zvuku vjetra što krošnje savija,
U svjetlu što obasjava oblake i šume,
U veselom cvrkutu ptica zrakom što lete
U mirisima cvjetnim što ih vjetrić nosi
U treptaju suznog oka,
Uvijek postoje mjesta u kojima zaklon nađu
Slomljene duše koje izgube svaku nadu…©


jjbraddock @ 19:18 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
Za dobrim idem a ono mi bježi, 
Opirem se Zemljinoj teži
Na pol puta zastanem, posrćem,
Padam, očaj me svlada
Gdje je slika tog dobra sada? 


Korak moj sve je teži
Dobro od mene i dalje bježi,
Nema ga na vidiku
Bol moja nadjačava viku. 


Zaludno je moje putovanje
Koje me dovelo u jadno stanje,
Mučna lutanja traju, 
Primiču se kraju. 


Dani su sve kraći, jadi veći,
Gdje je put ka sreći?
Neću se valjda opet opeći,
Nada načas sine pa mine
Utjehu čekam iz visine…©


jjbraddock @ 15:12 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
Arhiva
P.S.
Powered by Bomb Mp3 Music Player
Index.hr
Nema zapisa.