Moja Autorska poezija
Blog - kolovoz 2007
petak, kolovoz 31, 2007


Da mi je sada poći tamo
Gdje je plavo more
Da gledam vale kako
Obale umivaju!

Baš bih išao drage volje
Tamo dolje da valove gledam 
Kako se o hridi razbijaju
Možda i ona dođe
Da ih zajedno gledamo…©


jjbraddock @ 20:37 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare


Ona ni ne zna kolikom ljepotom zrači
Nije ni svjesna koliko mi znači
Dok je moj pogled do gola svlači
Počne da se migolji i izvlači!

Ali ja ću opet nešto novo naći
Opet ću se ja snaći
I jednostavno joj prići
Tu nije kraj mojoj priči…!©


jjbraddock @ 18:29 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare


Ja sam još uvijek na istom mjestu,
Na istom sam mjestu, tu sam, tu
Negdje uz cestu što ne vodi nikuda,
Nema zvijezda večeras da mi svijetle
Skrile su se iza kišne zavjese
Ostale su samo one u sjećanju mome,
Ostala je jedna mala potisnuta 
U mom oku utisnuta da me sjeća na
Prošlo vrijeme dok kiše nisu padale!

Sve visi u nevidljivoj sjeni, negdje u meni
Drhtim poput slabašne breze na vjetru
Osluškujem tišinu kao zvuke staroga klavira
Što se prostiru poput najljepše melodije
I opet me nešto u srce dira što ne razumijem!

Mislima posrćem kao po mokroj cesti
A kiša i dalje pada skrivajući zvijezde
Kao da mi se podrugljivo smije, što svoju
Zvijezdu iz sjećanja, iz oka svoga ne mogu dozvati…©


jjbraddock @ 10:42 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 30, 2007


U šumovima vala, vjetru što huče, 
Svjetlu što se probija kroz oblake
U veselom pjevu ptica u letu
Poljima suncokreta mirisa punih,
Zvijezdi koja padajući trag ostavlja
Mirisima jutra i svježini rose
Satima koje od dana kradem
Zrakama sunca koje me griju
Veselim ljubavnicima koji se smiju
U duši mojoj pod teretom bola
U vlastitoj sjeni iza koje zaklon tražim
Izgubljenoj nadi koja se raspada,
Uzalud tražim sliku vječne ljepote…©


jjbraddock @ 22:24 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare


U tebi cvijeće, u osmijehu biser sja
Ljepotice nepoznata, otmjena, prekrasna,
I od sunca pojava tvoja više sjaji
Evo ne tajim, zaista to ne mogu kriti!

Svaki pokret tvoj pun je ljupkosti i draži
Netko običan s tobom nema što da traži,
Dok ti mirisna kosa nemarno pada
Vjerno čekaš vrijeme svoje okićeno srećom!

Tvoje lice odiše žudnjom tijela tvog predivnog
Blago onom koji ljubav tvoju ima, 
Koji je prima iz srca tvoga velikog
Blago onom tko te u naručju ima…©


jjbraddock @ 20:25 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 29, 2007


Misli struje, krenem jedno pa odem na drugo
Ali se ne osvrći se na mene, ne živim tuđe savjete Jer su proizašli iz tuđih dobrih ili loših iskustava, A ja volim imati svoje, ja vidim samo "sada", Vrlo rijetko mogu protumačiti "prije", 
O budućnosti ne znam ništa!

Ako me ne možeš shvatiti, osjetiti, idi dalje,
Lutaj kao i ja, traži, možda ni ti ni ja nikada
Nećemo naći, jer nismo prepoznali ono što je
U nama skriveno, na dohvat ruke, oka!

Možda ćemo se sresti nekada, negdje 
U nekom drugom obliku, možda,
Ako ne možeš osjetiti mene, idi dalje 
Ja ću i dalje tražiti dok ne budem našao!

Izgleda da sam osuđen na vječno traganje 
Dok u svojoj duši osjećam patnju u svojoj 
Dubokoj podijeljenosti, u toj prokletoj nadmoći, 
U prokletstvu dobre sudbine, sudbine davno
Određene, za koju sve odgovore nećemo dobiti 
S ispruženom rukom kako mi to želimo, ovdje i sada!

Postoje razni putovi koji vode ka sreći, kojim ću 
Krenuti, n
e znam! Hoćeš li biti na njemu, ne znam! Možda tvoji putovi nisu moji! Ne bojim se preplitanja Naših misli, davno sam prestao šutjeti svoje želje Ali izgleda da njihova glasnoća tebi smeta!

Znao sam se na stotine puta penjati iz ponora
Do ceste i znao sam opet biti gurnut natrag,
Ali sam ustajao i vraćao se na desetine puta,
Ustajao izranjavan i išao dalje dok mi rane nisu
Zacijelile i nestali ožiljci sa moga slabašnog tijela!

Za mnom su se osvrtali, opravdavali to svime
Što je njima pogodovalo a ne meni, ne znajući
Ne prepoznajući moju vrijednost i neće je nikada
Spoznati, kada nisu tada, jer neću im omogućiti
To zadovoljstvo, neću niti sada! Ja i dalje tražim,
A valjda ću jednom i konačno naći…©


jjbraddock @ 21:29 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare


Ispunila si me takvom tugom
Da mi se duša od tijela odvaja
Uzdahe samo ispuštam
Ni snage više nemam
Kao da se sa svijetom opraštam!

Ne tražim tvoje sažaljenje
A ni oproštenje mi ne treba
Nemam volje ni za druženje
Ništa mi se više ne da!

Ja stvor sam satkan od krvi i mesa
Što sada na srcu nosi veliku ranu 
Što znak je jasni; Da se moram
Okrenuti novome danu…©


jjbraddock @ 10:43 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare


Osluškujem korake
Kroz prozor gledam
Odjekuju glasovi
U šumovima vjetra
Bljesak zvijezde tako drag
U kapi kiše ostavlja trag 
Prepoznajem te u svemu
Tražim te a ne nalazim 
Kao da se sa smrću borim
Znam da si druge strane
A što da radim sad!

Možda te nekada nađem,
U prolazu sretnem
Mada sumnjam da hoću,
Putovi naši se ne križaju
Ostati ćeš lijepa uspomena
Na dobra i kratka vremena
Ali te više neću vidjeti nikad…©


jjbraddock @ 00:31 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 28, 2007


Kažu, neko zlo je u meni,
Za moje zlo, ne za dobro
Da ja u biti ne postojim
Jer ne mogu da volim
Zato me nitko ne shvaća!

A meni Bog dao volju
Za ljubav tvoju
Koja mi baš ne godi,
Jer u tome ne uživam
Stalno se utrkujem
I ponižavam!

Uzaludno snivam
Lažem sam sebe,
Sve zbog tebe, 
A kažu;
Neko zlo je u meni,
Ali ne znam što bi tebi…!?©



jjbraddock @ 18:04 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare


U sjeni vrbe sjedim, hlad ne nalazim,
Naslonjen, pomalo pogrbljen kao hrast
Preko puta mene kojeg je umorilo vrijeme,
Zbog briga kojima se već dugo opire!

Odmaram ovo malo duše sred rajskih ljepota 
Ovoga života, dođe mi da prerano ovo sve 
Napustim, zemnu gorčinu s uzdahom ispustim,
Jednostavno ne mogu više, volio bih da
Krenem dokle mogu stići, valjda će jednom
Netko naići, za me imati razumijevanja!

Čini mi se da jedino ova vrba mala
I sjena koja je od nje pala, mene
Shvaća, tugu koja me kao val zahvaća
Dok mi mir u tišini svojih grana pruža,
Pa i ona usamljena ruža koju nitko
Ne ubra pokraj puta, a bilo je prilike
Na stotine puta da je jednostavno istrgnu,
Dovoljno je da se sagnu, i nema je više!

Čekam da ovaj dan prođe, da novi svane,
Ni jedna misao mi više u glavu ne stane,
Sve je napućeno, puno, prepuno svega
Ganut sam do bola, nadimaju mi se njedra
Htio bih se sjetiti ljubavi odane, ali nema je, 
Još nije u mome životu zasjala, da bi ostala!

Samo mi još ugađa ova patnja kleta
U prokletstvu ovoga svijeta, koju jedva
Podnosim, time se ne ponosim ali ja
Sam jedno obično biće, nimalo savršeno
Koje, kada ljubi ne ljubi površno, koje
Kada voli, voli zdušno i sada molim Boga
Da mi skrati muke, jer meni to ne polazi 
Od ruke i da me što prije s ovoga svijeta
Makne, jer ne volim da me više itko takne,
Ovo srce pomakne iz duplje jer se ne želim
Osjećati gluplje nego što se osjećam sada…©


jjbraddock @ 16:13 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare


Primiče se kraju moje zaludno
Putovanje, lutanja mučna
Dan je sve kraći, noći duže
Utjehe nema ni za lijeka,
Nada mi sine pa onda mine
Opet se opekoh zbog istine!

Trčim za ljubavlju a ona mi
Bježi, na pol puta zastanem
Po tko zna koji put omanem
Stalno posrćem, padam,
Nikako očaj da svladam
Korak mi je sve teži, bježi,
Nemam više kud gledati
Najbolje mi se predati…©


jjbraddock @ 14:13 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare


Što ima loše u snovima,
Maštati i sanjati,
Ne znam što ima loše u tome?

Ja vječito sanjam, 
Vječita proljeća
Nepregledna polja
Nepresušne duše,
O sjajnim zvijezdama
Novim izvorima
Lijepom cvijeću
Jatima ptica koje
Slobodno lete!

Ja ne šapćem o njima,
Snove glasno govorim,
I biljke bi progovorile
Kao što vali to čine
Šume bi prozborile
Snove kao moje,
Ja i dalje sanjam
To je jedino što mi
Nitko ne može uzeti…©


jjbraddock @ 00:40 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 27, 2007


Imaš potpuno pravo, oprosti!
Previše sam značaja pridavao
Osjećajima svojim, izgleda
Počeo sam da ih bojim
Nekim lijepim bojama,
Da te volim a to tebi ne treba!

Oprosti, što sam u tebi vidio
Nešto nestvarno, 
Nešto što nemaju druge
Oprosti mi, na ovo malo tuge
Ti si ipak samo jedna obična žena
Koja ne želi da se mijenja!

Tebi moji osjećaji ne trebaju 
Jer te napadaju, za tebe 
Ne postoje bajke, idila
Dugo si u okovima bila, 
Otupjela, obnevidjela, 
Da bi ljubav vidjela 
Koja ti kuca na vrata!

Oprosti, učinila si me bezvrijednim
Jadnim i bijednim, što sam ti
Ljubav iskazivao, a ljubav nisam dobivao,
Izgleda da sam pogriješio kao bezbroj
Puta, da sam skrenuo sa svoga puta!

Imaš pravo, oprosti, nisam ti želio
Slobodu uzeti, okove donijeti, zabrane
I ograničenja, od kojih si bila ponižena,
Uplašena, jer ti si samo obična žena!

Oprosti što sam htio koračati s tobom
Što si mislila da bih te učinio robom
Osjećaji ponekada bole, ako se dvoje ne vole
Ali i riječi nanose boli, kada se voli…©


jjbraddock @ 19:46 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare


Dušom zvukove osluškujem
Umiljatim valovima osjećaja
Duboko u sebe potiskujem
Svoja daleka sjećanja!

Jedna misao me spopada
Lomi svaku nadu moju
Opet nekako zapadam
U poznatu tamu svoju!

U duši mojoj pustoš opet
Odlazim mislima daleko
Kao da sam proklet
Zaista mi treba netko!

Polijećem iz svoga kuta
Stremim strmim vrhuncima
Ne znam po koji puta
Tijelo mi je obuzeto trncima!

Duša mi kao mramor hladna
A meka poput pamuka
Čemu ova stanja jadna
Od toga mi je više muka!?

Tonem u rujni sumrak
Osjećaji su zatreperili
Na žalima srca spušta se mrak
Od hridi zašto ste ih razbili!

O kako jučer miriše
S vjetrom mi nosi sve bliže
Sve teže dišem
Noć nikako ne stiže!

Miješaju se misli stare
Tromo se po glavi vuku
Vratio bih prošle dane
Da ne trpim ovu muku…©


jjbraddock @ 17:29 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare


Donijela si miris mora u kosi,
Malo vjetra iz daleka nosiš
Okus morske soli na usnama
Malo sunca na svom brončanome tijelu
Malen i lagan svijet na svojim rukama…©


jjbraddock @ 15:07 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare


Pobjegla si, nestala, tamo negdje
Prema istoku, ostala je suza u oku
Ostala su mjesta na kojima te nema više,
Vrijeme naših susreta, vrijeme i mjesta
Na koja sada odlazim da te se sjećam…©


jjbraddock @ 12:27 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare


Neću te svojom zvati, neću,
Uzalud je dozivati sreću
Neću te silom mijenjati
Neću te svojom zvati!

Žalosno je sve tako
Shvaćeno olako
Sve je pogrešno,
Pomalo smiješno!

Uzalud te kujem u zvijezde
Tvoje riječi me otrijezne!

Život nije bajka ali
Moja ljubav nije hajka,
Ugasla je moja nada
Upravo sada…©


 

jjbraddock @ 10:54 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare



Poći ću poljem tuge, 
Nema mi druge
Poći ću zorom ranom 
Jer mi se noću neće
Teška srca ovo zborim,
Ljubav moja već dugo ne cvate,
Valjda sam uzalud potrošio sate,
Već dugo ona nije cvijet krasnih lati
Najednom smo prešli na vi
Nisam se tome nadao, 
Uvenula je nenadano…©


jjbraddock @ 00:03 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 26, 2007


Davala si mi milostinju iz grudi,
Ljupko si me uhvatila u mrežu 
Srama, j
a sam ti to dozvolio!

U mome srcu su nastale pukotine
Prolio sam na suza stotine,
Sve što sada želim, je zaspati, 
I više uzaludno ne sanjati…©


jjbraddock @ 21:26 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare


O, Bože dragi, što volim kišu!
Šetao bih po kiši, sjedio u parku 
Na klupi, kao nekad davno,
Mokra stabla pokisla do kože
Pravila bi mi društvo!

Volio bih da kiše padaju,
Slijevaju se niz oluke kuće,
Niz moje zamagljene prozore
Od moga daha, na kojima sam 
Stajao gledajući te dok odlaziš
Niz moju ulicu!

O, Bože, dragi, što volim kišu
Samo zato, što si je i ti voljela, 
Što me na tebe podsjeća…©


jjbraddock @ 12:01 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 25, 2007


Može li život biti bajka? 
Može ako ga bajkom učinimo… 

Što je smisao života?
Ljepota dva života stopljena u jedan…©

JJBraddock


jjbraddock @ 18:28 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare


Zašto vječno oplakivati
Jadovati i tugovati
Izgubljene nade dozivati
S bolnim srce ratovati
Kada suze prolivene
Nikada se vratiti neće
Stići do željenog cilja i sreće…©


jjbraddock @ 09:54 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 24, 2007


Otkud samo ti dođe, iznenada,
S nadom mi donese i nove dane
Bio sam sretniji zbog toga
Kada sam te ugledao tako lijepu,
Ljubavni oganj sad nevidljiv gori
Rane sve prže ali me ne boli
Ništa ne osjećam otkako si došla!

Neprestano želim ljubiti
Ne bih te želio izgubiti
Ništa me drugo neće zadovoljiti,
Izabrao sam tvoje ropstvo po volji
Vjerno ću ti ljubavi služiti
Srca naša skladom ispuniti…©


jjbraddock @ 09:01 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 23, 2007


Nisam ja odlučio da me ljubav mori
Zato me, kao i sve, Bog stvori
Trpim ja svakakve stvari
Pa i onda kada za me ne mari!

Vrijeme me ponekada stigne
Svaki dodir i poljubac digne
Ne trebam mladost tratiti
Svaki poljubac trebam uzvratiti!

Kasno će biti poslije milost tražiti
Jer neću ni oprost dobiti
Badava će mi biti sva slava i moći
Ako će ljubav kasno doći!

Zato sam konačno odlučio tebi ugoditi
Put ljubavi tvojoj osloboditi…©


jjbraddock @ 19:35 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 22, 2007


Kako bol u pjesmu pretočiti
Kako mogu posvjedočiti
Da godine su tolike prošle
Radosti još nisu došle
U obliku snova i nade
Koje skupljah desetljećima
Noseći na nejakim plećima!

Patnja beskrajna, jad stvarna
Putovanja  nestvarna
Zbunjenost je ostavljala traga
Na meni, kao modernom boemu  
Koji nije upadao u nikakvu shemu!

Ipak me je svaki puta varljivo sunce 
Iznenađivalo, od izlaska do zalaska,
Ostavljajući me u hladnim noćima
Daleko iza zaborava, da snom sve
Nadomjestim, da se udobno smjestim
U još jedan san, kao brod naivni 
Koji bi gusarsko leglo zaobišao 
Zdravih jedara, a njedra moja, 
Nekada jedra, bila su izbušena plotunima
Stvarnosti, pokolebane gordosti!

Pokušah se skloniti u gnijezdo tamno, 
Ovit tišinom noći, negdje u zaljevu
Samoće, svježih nada, novih snova
Koje su mi donosila jutra nova
Nije mi pomagala ni potkova
Okrenuta u pravom smjeru
Izgubio sam pravu mjeru
Što mi je donijela sudbina kruta
Skrenuh s pravoga puta
U slijepom traženju sreće!

Izronih praznu amforu, za mene
Punu blaga, novih očekivanja,
Protrljah je, iako svjetiljka nije
Na to mi se svatko smije,
Ali moje unutarnje mučenje
Malo tko i razumije, moju savjest
Još manje, punu ljudskog blata
Daleko većeg nego što ga je amfora
Imala, stoljećima ležeći na morskom dnu!

Strah me je obuzeo od prolaznosti,
Nesigurnosti u novom koraku
Svakom znaku pokraj puta
Bojaznosti i nepovjerenja u raskrižja
Koja sam uvijek pogrešno odabirao
Pravcem se krivim uputio,
Jer nikada, i kada bih slutio
Nisam vjerovao zloj kobi, u mojoj dobi,
Da ću iznova usnuti još jedan san
Koji će mi razbiti jutro i dan
I vratiti me na početak svega…©


jjbraddock @ 03:54 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 21, 2007


Vrijeme će ublažiti, 
Možda nas osnažiti,
Tako bar stari kažu,
Ako ne lažu!?

A kako vrijeme može
Ublažiti boli koje se množe
Kada za ljubav nema lijeka
To znaju svi od pamtivijeka!?

Ni vrijeme neće ublažiti
Srce će i dalje tražiti
Da bude voljeno
Ako opet ne bude ostavljeno!©


jjbraddock @ 19:58 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare


Poezija moja, kao luđačka  
Košulja me steže, dušu moju veže
Ranjava i reže sa svakom mišlju,
Tuga moja teške misli lije
Slijep tapkam u mraku
Kroz život se moram vući 
Zaslijepljen snom poetskog ludila!

Kao neko zlo kojeg moram sanjati
A znam da će me proganjati
Ja hodam hodnicima njenim
Gorčinu nosim u ustima
Tešku bol u grudima!

U tom labirintu teško se snalazim
Kraj svemu ne nalazim
Teturam se i mislim izlaz je blizu
A onda shvatim, 
To je još jedan u nizu
Zid na kojeg nailazim…©


jjbraddock @ 18:53 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare


Ne stigoh ti reći
Dok si stajala preda mnom,
Besmrtne su ostale moje riječi
Koje ne izgovorih
Polako sam odmicao,
A tako bih zastao,
Odložio namjere svoje
Ispremetao misli, 
Podijelio ih na dvoje
Prepustio se da traje
Susretljivo bih išao dalje
Iščekujući bar podignutu ruku
Ili pogled odobravanja,
Zablenut sam gledao
U zalazak sunca
I ljubavi jedne …©


jjbraddock @ 17:20 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare


Sve će proći, i besane noći
Jutra u osami, beskrajni dani
Ali će ipak nešto ostati
Jedno lice pri kraju dana
Koga neće prekriti ni tama
Isprati ni velike kiše
Niti sunce izblijedjeti!
Zaboraviti tvoje lice
To nitko neće smjeti, pa ni ja…©


jjbraddock @ 14:26 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare


Htio sam razbuditi život
Razdijeliti dobro od zla
Ljubav od «ljubavi»
Vratiti srce iz kome
Dati si umjetno disanje,
Htio sam prazninu
Predstaviti kao puninu života,
Vratiti izbrisano, zaboravljeno,
Htio sam svašta učiniti
Ukloniti svaki trag tako drag
Pa onda sve to vratiti!

A onda bih se strmoglavio u
Dubinu beskraja slomljen,

Ispaćen, neshvaćen, uhvaćen
U vlastitu mrežu, bez dodira, glasa!

Htio sam se negdje skloniti i od
Sebe sama, negdje gdje nema
Ni noći ni dana, gdje je sve ravna
Crta, bez oblika i mirisa, bez ikakvih
Obrisa, razumno se iz svega povući
Konačno jednu crtu u svom životu podvući!

To bi značilo pobjeći, pobjeći i od sebe
Više nego od tebe, izbjeći sve odgovore
Okružiti se, optužiti, pokriti samoćom,
Biti gluh na sve, nijem, slijep
A mislim da to nije život nimalo lijep,
Besmisleno bi bilo sve, bez tebe,
Pa makar to bili samo snovi koji bi mi
Ostali, ili valovi koje smo gledati znali…©


jjbraddock @ 11:00 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 20, 2007


Izliječio sam te ljubavlju svojom
Kao proljeće zimu kada sve cvate
Poljupcima obasipao tvoja usta vrela
Dodirima budio dio po dio tvoga tijela!

Tvoja duša slijedila je dušu moju
Oči tvoje imale su zlatnu boju
Sjajnih usta i rujna lica
Kao leptir ili kao lastavica!

Na krilima lakim letjela si bez kraja
S vjetrom strasti lebdjela si laka
Burna noć bila je svaka!

Šaputao sam ti, šuti, samo šuti
Dok sam uživao u tvojoj puti
Kao ljubavnik nježan, vješt
Davao sam ti zadovoljstava pregršt…©


jjbraddock @ 11:58 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare

Život moj pritajen i siv, 
Zamrla su moja htijenja
Bolno mi je biti živ
Umoran sam od življenja!

Ne znam više ništa
Nemam nikakva cilja
Nemam straha od zlog
Ni od jutra da me neće zateći živa
Nemam straha od svega tog
Malo je važno što znam
Još manje u što sumnjam…©


jjbraddock @ 00:32 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 17, 2007

Zla kobi, ti koja me zdrobi
Bez moga dopuštenja
Zaskočila si me u ovoj dobi,
Moja su bila druga htijenja!

O ti vjetre zlokobni
Što dušu moju kovitlaš
Uništavaš moj trenutak čarobni
Nemoj ništa da me pitaš!

Ne vrijede sada suze
Ne vrijede riječi da me voliš
Kada mi ti sve uze
Uspio si da me ogoliš!

Nisi samo srušio život moj
Nanio si bol i njoj
Ugušio srce moje i sve nade
Ništa mi više ne ostade!

Najbolji dio moga života
Bila je ona i ljubav ta
Ostala je velika grehota
I što mogu sada? Ništa!

Zla slutnja srce mi ispuni 
Sudbina mi ispisa zapisano,
Ostaje mi da lutam u tmini
To mi jedino nije strano!

Ostvarila su se moja strahovanja
Uzaludna su bila radovanja
Koja sam noćima snio
Ja njen nikada nisam bio!©

Dragi prijatelji, ovo je jedna od mojih
zadnjih pjesama ovdje..pozdravljam vas...


jjbraddock @ 22:40 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare


Trebalo je vremena proći
Da u mojoj duši
Plamen se upali,
Trebale su zacijeliti rane
Što mi ih život dade!

I onda kada se on zapalio
Ti mi ne reče, niti znade,
Da me voliš ili želiš!

Sada se opet moje srce 
Svija i muči, grči,
To mi uopće ne prija
Jer bol nije ugodna ni draga,
Znaš li to draga!

Ja za tobom patim,
Izgleda, nikako ne mogu shvatit
Da glas moj do tebe ne dopire
Da moja suza sve zatire!

Suza polako i tiho na dlan moj pada
Žrtva sam ljubavi koja me mori
Srce polako prestaje da gori
Jer vjernost moju ti nećeš
Ljubav moju samo šećeš,
Ne sluteći sreću koja ti se ukazala
Jednostavno si zakazala
A tako si me lijepo ljubiti znala,
Na tome ti veliko hvala…©


jjbraddock @ 16:00 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare


Prošla si pokraj puta
Na livadi ugledala cvijet
Bio ti je mirišljav i lijep
Pa si ga ubrala!

Sada je on bio u tvojoj ruci
Izložila si ga velikoj muci,
Postao je rob tvojih nevinih ruku
Za njega kobnih!

Ubrala si ga za sreću svoju
A nisi mislila na sreću njegovu 
U tom polju koju je imao!

Miluješ ga i mirišeš, miris taj udišeš
A ne vidiš da on vene, poput mene, polako!

Kada si vidjela da umire, da mu miris hlapi,
Odbacila si ga pokraj puta, bez kajanja,
Nisi se ni osvrnula, jer ti je srce zaigralo
Vidjevši cvijet drugi! Samo, zaboravila si,
Da i cvijet srce ima kao i ja…© 


jjbraddock @ 15:01 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare


Kad sam pročitao riječi
Tvoje pjesme, iako se ne smije,
U sobu mi uđe nemir
I svijet mi najednom
Postade nedokučivi svemir!

Htio bih da se iselim
Iz vlastita doma
Obuzela me je koma,
Jer sve vrijeme pričam o dvoma
A ne shvaćam, da sam sâm!

Osjećam se kao ptica
Slomljenih krila
Kao ona koja je letjeti znala
Ali je sada zaboravila!

Kao brod bez jedara
Koje je vjetar slomio
Kao čovjek koji se polakomio
Greškom nešto tuđe uzeti
Kako je to mogao smjeti!?

Nakon tih stihova se osjećam
Kao zatvorenik iza rešetaka
Koje svi mogu proći
Osim mene i moga glasa
I kao da mi nema više spasa!

Kroz odškrinuta vrata gledam tebe
Onu koja je satrla moje nade
I još jedna zvijezda pade
Ali ne vrijedi jer sam se predao…©


jjbraddock @ 09:39 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 16, 2007


Bojim se da mi jalna sudbina moja
Put ne zapriječi, neku pakost napravi
Baš kada sam sišao na put ravni!

Bojim se da se opet ne spotaknem na
Kamen, kao staru znamen koja me u
Tmini vreba, to mi sada baš ne treba!©


jjbraddock @ 17:42 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare


Ušli smo u noć vrelu
Uživao sam u tvome tijelu
Ljubeći te cijelu 
Ližući strasno tvoju vrelu zdjelu
Punu slasnog voća
Iz koje se cijedio sok slasni
Poljupci su bili strasni!

Uvijek sam volio u tebe
Ukrućen uroniti
Vrhunac ti pokloniti
Jezikom otkloniti najveće tajne
Tvoje dubine, strašću ispunjene
Koja je sve govorila sa svakom kapljom
Znoja, koji te oblijevao!

Samo si tada bila moja
A ja nisam odolijevao
Sve više sam zahtijevao
Da mi se do kraja predaš
I prestati mi ne daš…©


jjbraddock @ 12:14 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 15, 2007

Ruke prazne
Oči snene,
Obrazi blijede boje, 
Srce slomljeno
S posljednjom kapljom pada
Samoću nisam htio!

Tiho plačem i čekam
Svijet sreće umjesto patnje
I tjeskobe za malo slobode
Vječno tražim vječno da ljubim
Stvarno mi je dosta da stalno gubim…©


jjbraddock @ 21:23 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare

Kao jutarnja rosa
Tvoja raspuštena kosa
Što se na zrakama sunca
Presijava, kao pupoljak ruže
Kamen stameni, plamen žarki
Usta napućena i nijema
Kao nevidljiva sjena
Nešto je bilo među nama,
Spajala nas je i tama
Mostom neraskidivim,
Nitima nevidljivim, 
U dvjema dušama utkanim!

S dva križa koja smo nosili
Zagubljena u vremenu
Val mi te donio s druge strane
U naručje moje, u srce moje
Kao san ljetne noći
Čežnjom iščekivanom
Žudnjom sam te zvao
Za tobom vapio
Jecajima se gušio!

Ušla si na vrata puna nade,
Da bi moje tuge u radost pretvorila
Sve suze isušila
Tišina me dvorila
U samoći patnje sagorjela…©


jjbraddock @ 19:43 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare


Kako da te dozovem
Ostavim riječi blage
Misli iskrene i drage
Poput djeteta nage?

Kako da ti kažem
Da ne misliš da lažem
Da si mi srce slomila
Kao grančicu prelomila?

A ti si ostala tako hladna
Ne želiš nahraniti usta gladna
Tvojih poljubaca i dodira
Dana punih nemira!

Daljine nas dijele kao i riječi
Koje na plodno tlo nisu sjele,
Ljubav moja trune polako
Dok se oko mene voli svatko!

Kako da te dozovem
A da te ne nazovem
Kako da ti pošaljem srce
Da ga primiš na dlanu
Pogledaš u ovome danu
Što se kraju primiče
A kod mene se ništa ne miče
Sa mrtve točke?

Kako da ti pošaljem svoju bol
Ovako sam i gol
Da vidiš koliko patim
Želeći da ti svratim
Da te zagrlim kao prije
Da pustim suzu, dvije
Kako teško mi je?

Kako da te dozovem
Da tvoj gnjev ne izazovem
Ne znam više kako,
Nije mi lako?

Možda jednostavno to ne želiš
Možda se sada veseliš
Što smo se rastali glupo
Dok ja zurim tupo
Kroz prozor svoga doma!

Neću te više dozivati
Neću te izazivati
Od tebe tražiti ljubav
Osjećam se kao gubav
Dok si se ti tako nadmena
Nadvila nad mene kao sjena!

Sada znam, ti si žena
Koja ne treba moga imena
Na svojim usnama
Moga tijela kraj svoga
Ali tako mi boga,
Neću te više zvati, shvati
Uzaludno je nekoga dozivati
Sa snom se utrkivati!

Valjda će i mene jednom
Sunce ogrijati
Kada ću se moći smijati
I nikoga neću morati dozivati
Kao što sam dozivao tebe
Pa ostao bez sebe…©


jjbraddock @ 15:52 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare

U nadahnuću, u crvenom sutonu
U sjeni borova, pisah pjesme
Za neke buduće dane, za uspomene 
Na tebe, na godine što teku
Na izvore što načiniše rijeku!

Činim sebi utjehu nakon toliko jada
Kojem sam sklon bio, u zanosu tuge se skrio
Pobožno se molio ne bih li sve prebolio!

Ni ovom pjesmom neću neminovno odgoditi,
Smrt pobijediti, mladost vratiti,
Jer mi bore na licu ocrtavaju
Da istinu iza laži ne mogu skriti,
Rijeku koja se ulila u more
Ne mogu vratiti, vrijeme neće stati!

Uzalud je bježati od sudbine,
Jer kada jednom nešto mine, mine!
To je prst sudbine, istine koja teče…©


jjbraddock @ 12:45 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare

Ispruži dlan,
Ispruži dlan
I pusti, 
Neka moja suza 
Na njega padne!
Ispruži dlan, 
Ispruži i pusti, 
Neka se rasprši moj san!
Ispruži dlan, 
Samo ispruži dlan…©


jjbraddock @ 10:20 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare

Ona reče;
Ti patiš, ako ne patiš!
A ja ne znam
Kako ne možeš shvatiti
Patnju moju? Izgleda da
Samo budale sanjaju 
O onome što ne mogu imati,
A ja sam sanjao tebe!©


jjbraddock @ 00:34 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 14, 2007


Oblak sam, koji stoji na sred plavetnila
Prkoseći mislima u sred moga ludila
Otok sam pusti, u sred mora plava, čista,
Plavetnilom okružen kao optužen!

Ja, osamljen, usred gomile tražim tebe,
Ti osamljena, bdiješ u mome srcu
U žaru vatre njegove tijelo protežeš!

Spavaš slušajući njegove posljednje otkucaje,
Srca čovjeka koji te voljaše!
Slušaš kako u daljini nestaje,
Slomljeno srce koje nitko ne razumije...
©


jjbraddock @ 15:37 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare


Ja, lažljivi otmičar tvojih misli
Tvoj blistavi ponos vrebam
Ljubavne nevolje povjeravam moru
Izgubljen kao poslije brodoloma!

Na valovima vjetar nosi moje
Zapomaganje, kao nesmotreno
Bačenu bocu što pluta
Dok se o hridi ne razbije,
Ili je more proguta!

Ja, lažljivi otmičar sporo govorim 
Jezikom blagim, umilnim stilom
Od sitnih niti tkam mrežu za tebe
Dok sred obzorja bješe mutno,
Nebo se s morem spojilo,
Beskraj mora i beskraj neba!

A ja te vrebam, kao nesretnik,
Nezahvalnik što od tebe otima
Prošlost, svu dobrotu i nevinost blagu
Gazeći sutonom uz same hridi
Gdje ni ptica velikih krila, ne bi smjela!

Ja, lažljivi otmičar, lažljiva vrhunca
Između sumnje i razuma, otkidam
Tvoje snove nesigurnim korakom
Što su u zaljevu noći usidrene…©


jjbraddock @ 09:12 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 13, 2007

U tvome dahu se rastopih
U tvome pogledu sagorjeh
S tvojim poljupcem poletjeh
U tvome naručju nestadoh
Kao val vjetrom razbijen
Žao mi je nakon svega,
Ja sam kriv, dadoh ti njega…©


jjbraddock @ 11:15 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare


Vjerovao sam, vjerovao,
Ali više ne vjerujem!
Vrijeme je prolazilo,
Čekao sam te,
Očekivao sam te, 
Nadao se, došla nisi!
Zato!
Nemojte mi govoriti o ljubavi,
Večeras ne!
Večeras mi nemojte govoriti o njoj!
Nemojte mi govoriti o ljubavi,
Nemojte mi govoriti dugo!
Ne znam! Možda ću sutra govoriti
Dobro jutro tugo, dobar dan,
Dobro večer!?
Ali, nemojte mi više govoriti o ljubavi
Molim vas, samo to ne!
Nije mi do nje!
Od večeras više ne...©


jjbraddock @ 00:18 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 12, 2007


Razmrsio sam čvor u srcu, a mislio sam da neću,
Razmrsio snove u kojima sam spavao
Polja tuge u kojim sam prebivao,
Razmrsio sam tamu u kojoj sam se skrivao
Osamu u kojoj sam dane provodio,
Razmrsio sam suze u uplakanim očima
Zvijezde u samotnim noćima,
Razmrsio sam dušu iz bršljana nesreće
Pustio svjetlost da osvijetli put sreće,
Razmrsio sam jutra, jučer od danas i sutra
Maštu od stvarnosti, ljubav od jalnosti
Ljubomoru od realnosti u kojoj živim!

Dopustio sam da snivam kada snivam
Da živim kada živim, i to sam razmrsio
Svemu onome čemu sam dugo prkosio,
Razmrsio sam površinu od dna,
Zaborav od uspomena, rođenje od smrti,
Mir od nemira, poljupce neba i zemlje!

Godine koje su davno prošle,
Starih ljubavi krošnje na koje sam se pozivao,
Naborima čela sve vješto skrivao
Sve sam to nekako razmrsio, a toliko dugo
Sam prkosio, time se trsio, pa se još više
Zamrsio, u čvor zapleo, dok nisam sam sa sobom
Sjeo, veliki napor učinio, da bih mogao opet voljeti, Nju! U stvarnom liku a ne neku zamišljenu sliku Bez dodira, bez topline, bez poljupca, bez imalo Srca, koje mi konačno ima pravu svrhu – voljeti…© 


jjbraddock @ 09:52 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 9, 2007
Drgi prijatelji! Pozdravljam vas sve i ispričavam se što vas ne mogu posjetiti jer mi je bežična veza u komi ali kada se vratim, obećavam da ću sve nadoknadititi..do tada jedan kišni pozdrav...
jjbraddock @ 10:30 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 1, 2007
samo da vas pozdravim i ispričam vam se, jer mi je veza koma nakon nevremena...do čitanja
jjbraddock @ 16:25 |Komentiraj | Komentari: 71 | Prikaži komentare
Arhiva
« » kol 2007
P.S.
Powered by Bomb Mp3 Music Player
Index.hr
Nema zapisa.