Moja Autorska poezija
Blog - kolovoz 2008
nedjelja, kolovoz 31, 2008




Ako me jednog dana zametneš, ako se odmetneš, put te od Mene odvede jer ti zasmetaju moje godine i kose sijede, ja ću Ostati u svojem zaljevu uspomena i samoće, prebirati po njima, Neće me omesti ni oseka ni plima života kojeg budem živio, Tugom omatao, srećom odmatao što sam te jednom imao, Pošteno si priznao da ti nisam pripadao...©


jjbraddock @ 20:03 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 30, 2008




Molim te, nemoj mi govoriti kako život trebam živjeti, nemoj mi Reći da poslije kiše sunce dolazi, kad mene uvijek neki crni Oblak pronalazi, nemoj mi govoriti da na sve trebam gledati s Vedre strane, jer gdje god se okrenem oko mene je sranje, Nemoj od mene promjenu očekivati jer uvijek će te ove tužne Plave oči dočekivati, Nemoj tražiti u svemu smisao kada je oko Mene besmisao, nemoj, nemoj to činiti sada, ne kažem da ne Postoji nada, ali pusti neka iz mene izađe sva ona bol što se Godinama taloži, pusti neka se sve posloži, jer ako itko Život Voli, to sam ja koji sam opstao unatoč silnoj boli...©

jjbraddock @ 01:31 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 27, 2008


Zavela si me, u njedra spremila, dodirima obruč zatvorila,

Poljupcima dvorila, srce tvoje jastuk moj je postalo, duša
Pokrivač nježni istkan osjećajima, riječima si me hranila
Kao pticu ranjenu u krletki, a ja, ja sam ti se prepustio,
Dopustio sve što drugima nisam, ja kojem se na srcu
Uhvatila plijesan koliko je dugo bilo samo, neshvaćeno,
Godinama ispaćeno, ja sam ti se bez borbe predao, od
Prvog poljupca pokošen pao, srećom orošen...©
jjbraddock @ 10:49 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 26, 2008




Samo tanka nit nas dijeli, samo tanka nit u riječi jednoj,dvije, u Osmijehu, dodiru,poljupcu, u jednom koraku,čestici u zraku, Tanka nit nas dijeli da postanemo smjeli u našim željama, Snovima, da ne robujemo okovima koje nam je prošlost Donijela, u naslijeđe ostavila, samo tanka nit nas dijeli da Uzmemo sve ono što prije nismo smjeli, što smo oduvijek htjeli, Samo tanka nit među nama stoji a ja se nećkam, ja se bojim Maknuti je, bojim se dotaknuti te, da ona nestane i da ništa što Nas dijeli i povezuje ne ostane osim naslijeđenog straha...©


jjbraddock @ 12:34 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 25, 2008


Danas ću sačekati kišu da padne, da me zatekne sama
Dok ulicam hodam, spreman svaku kap osjetiti na licu,
Danas ću čekati kišu da me potpuno smoči i da sapere
Moje oči navikle na suze, danas ću čekati kišu da padne
I gledati kako natapa ulice, travnjake sve, kako se
Spušta niz krovove kroz oluke i otječe ne znam kuda,
Danas ću hodati gradom kao neka luda koje se svi klone,
I slušati zvona kako zvone i sve one zvukove čudne,
Danas ću dopustiti i da me auto u prolazu zapljusne,
I sve one poglede pune čuđenja, prezira, gnjusne,
Danas ću, samo danas sačekati kišu da padne jer mi je
Došlo tako, eto samo onako, ali kakve sam sreće ni ta
Kiša danas pasti neće kada se meni hoće...©
jjbraddock @ 12:56 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 22, 2008


I kada bi sve zvijezde zgasnule, lastavice u proljeće zakasnile,
Kada bi zora zaboravila na jutro a sunce se zakasnilo probuditi,
Izaći na put koji je Bog utro, kada bi rijeke tok promijenile
A godišnja doba mjesta zamijenula, svaka travka, cvijet, biljka
Uvenula, moja misao skrenula, kada bi noć postala dan,
Nestao svaki san i život na planetu, svaki smisao na ovome
I onome svijetu, ja ću te zauvijek u srcu nositi, tobom se
Ponositi i svemu tome prkositi...©
jjbraddock @ 22:03 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 21, 2008


Kada jednog dana glava mi klone na jastuk tvoj,
Kada prestane ovaj kratak život moj, znaj draga
Da ne napuštam tebe ja! Ostajem zauvijek tu
U tvome naručju, pogledu, srcu, u tvome snu!
Ostajem čuvati sve ono lijepo što život nam dade,
I znaj da ću uvijek da ti se prikradem i malo snage
Dadem za korak više, kada ti srce bude tiše!
Ja ću te pomilovati, nad tobom bdjeti iako ću
Htjeti na usne poljubac ti spustiti, tvoje lijepo
Lice dodirnuti, neću moći, neću smjeti stajati na
Putu tebi i tvojoj sreći, ali znaj da ću ti uvijek doći
Kada me pozove srce tvoje, jer će zauvijek biti moje...©


jjbraddock @ 20:38 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 20, 2008




U sumrak sam se otisnuo, na misao se poskliznuo,
Usne stisnuh željama izgrižen,
U noć ću utonuti, iza nade se zakloniti,
Htjenje me u hipu prelazi, rješenje ne nalazim
Izvući se iz kaljuže samotnog života, kao neka grehota
Život me pritiska, usne otvaram, ni glasa ni vriska,
A tako želim slobodno zakoračiti, oči sretne otvoriti,
Ničemu ne robovati što nema smisla i kraja, pa makar
Mi bila zatvorena i vrata raja...©


jjbraddock @ 19:28 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 16, 2008


Kako šutiti, pogled skriti, kako misli ne otkriti
Pokretima dobro znanim?
Kako osjećaje zatomiti,
Kako se ne polakomiti i
zreći, trag zamesti sreći
Koja se nazire?
Kako pod plaštem tuge koja izvire,
Naći b
ar jedan kutak, sakriti trenutak od pogleda
Koji proždiru? Kako ponovno
dobiti vjeru?
Kako šutiti više nego što šutim, nego što slutim,
Svaku misao pomutim, tugom išaram dok
U samoći izgaram pogleda sjetna, daleka,
S bolom u očima, u besanim noćima koje se
I na dan protežu, narušavaju ravnotežu
Nečega što već dugo živim? Kako šutiti više,
Kako biti tiše nego što jesam, biti svjestan
Da se ništa promijeniti neće, da neću
Otkinuti bar jedan mali komadić sreće,
Ni manji ni veći nego što mi treba pod ovo
Malo neba što me natkriljuje dok iz dana u dan
Kiša lije li lije, a mene već dugo nitko ne
Razumije, nitko mi se ne osmjehuje?
Kako šutiti, kako šutiti više...?©
jjbraddock @ 13:48 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 14, 2008

Kada bih mogao, ovaj trenutak bih zamrznuo,
Dopustio da vječnost postane, i da ovo sve među
Nama zauvijek ostane mnogo više nego što
Među smrtnicim može biti...©


jjbraddock @ 09:53 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 12, 2008


Kada me više ne bude, kasno će biti!
A htio bi bar još malo, bar malo zaspati,
Usnuti, koji san odsanjati, probuditi se,
Zoru dočekati, svitanje novoga dana! Želio bi
Vidjeti izlazak sunca, plavo nebo, nebeski svod!
Želio bi još malo prošetati ulicama ovoga grada,
Čuti buku glasova i automobila, nekoga susresti,
Ruku mu pružiti, mahnuti, osmjehnuti se,
Ka ptici posegnuti! Negdje sjesti, kavu popiti,
Novine pročitati!Želio bi još malo poljem
Prošetati, misli raspustiti, želio bi se opustiti,
Sagnuti, cvijet ubrati, pomirisati, na tebe misliti!
Bar još malo ovaj zrak udisati! Nisam ga želio
Drugima krasti, dovoljna ga ima za sve nas!
Želio sam još malo, još malo toga! Večer dočekati,
U nebo pogledati, zvijezde prebrojati i znam da ne
Bih stigao sve! Eto, samo sam to želio, još malo
Tužan biti, tugu svoju dijeliti, možda nekoga uveseliti,
Sreću dočekati bar na tren, a bit će kasno kada me
Više ne bude! Zar sam puno tražio? Zar sam se toliko
Odvažio za nečim posegnuti što nisam smio?
Zar sam htio biti veći nego što sam bio?
Nekome zasmetao, u vrt bez odobrenja ušetao,
Tuđim putem hodao, nešto ubrao što nisam smio?
Zar sam bezobrazan, tašt, ohol bio? Zar sam puno htio?
Bit će kasno! Kasno promijeniti misli, tok rijeke,
Ispraviti pogreške neke, koje možda nisu bile!
Kasno je, kasno! Nemam vremena više, ni da
Posljednje r
iječi ispišem i odem putem bez povratka-
Kada me ne bude više...©
jjbraddock @ 18:28 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 11, 2008


Srce me boli kada ugledam mladost,
Uokvirenu crnim rubom na jeftinom
Novinskom papiru, na zadnjoj stranici
Novine svake, jer život ionako ništa
Ne vrijedi! Bar su za smrti dobili priliku
U novinama biti, baš kada su izgubili
Životnu bitku i tko će ih se više sjećati
Osim njihovih najmilijih?
Tu, na zadnjim stranicama opet ih netko
U smrti dijeli, iako je svijet crno bijeli,
Osmrtnice su manje ili veće, uvijek se
Netko natječe nečiju smrt većom prikazati,
Iako su se za njihova života mogli i više
Iskazati! To bi trebali znati! Ionako će nove
Novine podloga postati, za one, koji će
Još danas s ovoga svijeta nestati...©
jjbraddock @ 20:47 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 10, 2008



Napiši nešto veselo! Nitko ne voli tugu,
Ne voli ljude koji se zamotavaju u njen plašt!
Napiši bar koju riječ, nemoj biti tvrdoglav,
Neveseo, nemoj biti tašt! Zaogrni se nekim
Veselim stihom, stavi osmijeh na svoje lice,
Nemoj ga ozbiljnim činiti, nema svrhe živjeti
Tako, predavati se olako, u krug se vrtjeti,
Trebaš živjeti, htjeti i smjeti! Nauči se voljeti,
Hajde to dopusti, samo se prepusti čarima
Života, svih onih divota koje svako svitanje,
Svaki dan donosi na oltar večeri, da ga uspava,
Sutradan ponovno novi da stvara! Hajde, napiši
Nešto veselo, nešto lijepo, smjelo, nešto iz 
Čega se život vidi, da ne gledam više tvoju tugu,
Da mi se pogled ne stidi pročitati, da mi je
Lakše zaspati, ako znam da nisi tužan ti! Hajde, 
Slobodno napiši, napiši nešto veselo, baš mi se 
Prohtjelo to pročitati, znam da ćeš znati!

E, moja draga, moja draga, misliš li da ne bih
Pisao sreću, misliš li da ne bih uzeo čašu vina,
Upalio svijeću, pogledao kroz prozor nebo osuto
Zvijezdama, misliš li da ja to neću? E, moja draga!
U mome životu je malo bilo sreće, uglavnom je tuga 
Ostavila traga, zar se to ne vidi? Lako je govoriti, 
Željeti, lako je savjet dati ali je ipak teže živjeti,
Baš ovako kako živim ja! Evo i ove noći, ovdje
U središtu pustog grada, u samoći, nemir mi neda
Da sklopim oči, na počinak poći, jer misli su moje
Upućeni tebi! Znam, možda ih sada čula ne bi,
Jer uživaš u čarolijama života, sreće, i tebi je
Puno bolje ovo večer iako je isti nebeski svod!
Možda bih nešto napisao, ali većeras baš ne mogu,
Sve i da hoću, razlog sigurno dobro znaš! Zaogrnuti 
Ću o
vaj usamljenički plašt, tugom protkan, pokušati
Utonuti u san, nešto sanjati, dočekati novi dan,
Na žalost, na žalost, opet tužan i sam...©

jjbraddock @ 09:22 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 8, 2008


Razbijam tugu o zidove od blata,
Otvaram teške prozore i vrata
Da je vjetar odnese s propuhom!
Križ na nju pribijam, srpom je siječem,
Sudbinu izigravam u samoći teška zraka,
Zaklon u zaklonu tražim u zaštiti
Od trenutka spoznaje, da ono što se daje
Ne mora istim da se vraća! Plaćam li
Plaćam naivnost djetinju, koljem istinu,
Kao svinju je razapinjem, Boga preklinjem,
Selim misao s jednog kraja na drugi,
U potrazi za ispašom, za boljom prilikom,
A ona se poput valova lomi uz šumove
Proklete, pune sjete, isprazne povijesti
Kao neke bolesti koja me napala,
A ništa mi nije dala, osim ožiljaka od rana
I izbora nekoliko strana na koje mogu ići,
Poći i da se više nikada ne vratim…©
jjbraddock @ 22:57 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 6, 2008


Nema tog izloga pokraj kojeg prođem a da ne
Tražim u njima tvoje obrise, sa željom da se
Okrenem i da me dočeka predivan osmijeh tvoj!
Nema ga, nema! Nema dana kada hodajući gradom,
Ne gledam djevojke kradom, nadajući se da ću te
Vidjeti, u njima prepoznati! Nema dana, a da na
Svakom koraku ne mislim na tebe, razmišljajući;
Misliš li ti isto tako na mene? Nema noći, koje
Provodim u samoći, da se ne nadam da ćeš mi
Pozvoniti, da ću ti vrata otvoriti, zagrliti i izljubiti,
Dugo s tobom pričati, raspravljati! Eh, samo da znaš
Kako bih se volio sada s tobom i posvađati, da si mi
Tu, a ne samo u mome snu, koji mi te s buđenjem
Odnese i novi dan donese, u kojem ću te i dalje
Tražiti i voljeti onako, kako sam ja znam...©
jjbraddock @ 22:08 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 5, 2008




Hoće li ikada doći taj dan,

Da u javu pretvorim svoj san,

Hoće li ikada doći dan,

Da sve što imam tebi dam...?©

jjbraddock @ 21:57 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 4, 2008


Osjećam kako mi srce pod pritiskom puca,
Hladnoća ga obuzima, krv se ledi, strah gomila
I steže, osjećam da mi misli bježe
Jer nemaju sigurna utočišta… ©
jjbraddock @ 21:54 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 3, 2008


Daljine nas dijele i moje misli više nisu vesele,
Iako bih ti riječima toliko toga reći htio,
Ne znam bili to uopće smio, bili se usudio ovu
Tugu u stih pretočiti, bili ti smio slutnje predočiti,
Koliko mi se srce steglo u svojoj boli, srce koje te
Neizmjerno voli a sada samuje, s praznom dušom
Tuguje, tvoj glas očekuje da čuje! Daljine nas dijele,
Daljine nas dijele i traže te moje oči nevesele...©
jjbraddock @ 20:14 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare


U ranjenom srcu
U tih osvit zore
Želja me tebi vuče
Šutim svoju bit
Jutro rani
Razgrće svoju zavjesu
I razlijeva se dolinom…©

 

jjbraddock @ 10:18 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 1, 2008


Miris tvoj ispunjava zrak,
Prstima ti prolazim kroz kosu,
Osjećam sve u nosu,
Lagani vjetar koji se poigrava,
Ljubav koja dugo u nama spava!

Lica ti se nagledati ne mogu,
Tako si lijepa i slatka,
Poput najljepšeg sna moga,
Koji tvojim dahom noć ispunjava!

Ti si moja bol i moja muka,
Moja desna ruka,
Koju polagano gubim,
Dok mi riječi kao izvori teku,
Odlaziš niz rijeku, daleki puti te zovu,
a ja ostajem sam i neutješan…©


 


jjbraddock @ 13:03 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Arhiva
« » kol 2008
P.S.
Powered by Bomb Mp3 Music Player
Index.hr
Nema zapisa.