Moja Autorska poezija
Blog - rujan 2007
srijeda, rujan 26, 2007



...…raspustio sam sve misli neka idu, neka plutaju..neka lutaju, ka tebi idu…ne moraš ih shvatiti…znam da nećeš…ne moraš ih ni čitati…jer ih ni ne voliš…samo ih pusti neka klize ka tebi…ma gdje ti sada bila i kako se zvala…ne znam ni što želim reći…neka se od tebe odbijaju…

…Ja sam danas došao do svoje istine i spoznaje – možda i nisam ali odlučio sam – jesam…shvatio da je sve uzalud…svaki moj trud...iščekivanje…čekanje nečega, čega u stvari nema, ne postoji…

…mislio sam da sam sreo..da ću te sresti…ako ne na glavnoj a ono na sporednoj cesti….sada sam shvatio…da sam samo sebe obrlatio…nema više početka…došao sam do kraja…sve je bio moj san…moj uzaludni san kojeg sam pretakao svaki dan…nema sreće za me..nema…pokušavam je vidjeti..dosegnuti..pokušavam dati na znanje..ali samo zapadam u još veće sranje…ne poštujući sebe...nemam ni kopna ni mora…nemam ni danas a ni sutra…ničega nemam za što bih se mogao uhvatiti…ničega…badava moji osjećaji..badava moje srce veliko kao kuća…kada su se temelji svi srušili…zašto čekati da se netko smiluje..da me pomiluje..dodirne..riječ sa mnom razmijeni…nazove…dozove…

…kao da sam u nekom zatvoru…iza rešetaka i zidina…kad slobodan bit ne mogu, bar da misao proširim…da je pustim neka leti..neka ide…mimo svega…želim te zidove razmijeniti za neke vesele horizonte…dosta mi je gaženja zemlje ove a cilja ne vidim..samo bezdanom lutam kao da je vječna noć…a krova nemam…zaklona neka…ramena nježna…da se oslonim..glavu da prislonim..nemam…kada slobodan bit ne mogu…bar misao da svoju pustim..imam na to pravo…imam…nitko mi ga ne može uzeti…ni moj osjećaj..taj osjećaj kada znam voljeti…kome dati..nemam kome..ali više niti želim…nemam volje…dosta mi je ustupaka i moljenja…

…ne, ne sramim se osjećaja niti svojih riječi i postupaka…dosta mi je više ustupaka..dosta mi je mene kao gosta u svakome srcu..postati ću onaj stari..onaj stari koji za ništa ne mari….što vrijedi moja ljubomora…kada ostaje samo kora…prazno ništa…kada se ona shvaća kao bolest a ne ljubav…ne trebaju mi bezosjećajne osobe…koje sve pretvore, unište zbog ničega…koje mene gledaju očima prošlim..nekim drugim likovima… koje žele reći da ja sam to, iako nemam ništa zajedničko s njima…moja je ljubav nešto drugo…

…ne želim više sebe lagati…ne želim se pretvarati da mi je svejedno..da mi je isto…ne želim…neću…ne mogu…zagađen sam..ojađen…gdje je nestao taj miris žene…taj osmijeh…

…došao sam do raskrižja i sada sam odabrao stranu na koju ću ići..ma kud me to dovelo…nema veze…znam samo da nisam ideal muškarca kakvog želiš..kakvog žele…ali imam to jebeno Sarajevsko srce…kao Trebević veliko…duboko…snažno…nije lažno..nije..imam ga…ne dam ga nikome…ne dam više da ga gaze i blate..ne dam…ne želim ga mijenjati…dušu imam čistu..bistru…nema toga novca..stanova..kuća..auta koji je mogu kupiti…

..dosta sam ponos svoj gazio…pazio što reći..napraviti…ne nema više..sve brišem..sve potirem..zatirem..ubijam sebe..ubijam sve to…postati ću jedno biće okrutno…ne želim nikome zlo…ne…ali sebe ne dam…znam da vrijedim…ne dam…neće to nitko pljuvati…

..jesam satkan sam od svega…sazdan…od najboljih …najjačih niti..ne može to nitko raskinuti…ne…znam da će se netko križati…da će misliti što mi je sada bilo…što se dogodilo..eto..puklo je u meni..sve se raspuklo kao lubenica..raspalo…i ostalo mi je još malo ovih riječi kojima mogu sve ovo izreći…

..ne razmišljam kako će se to shvatiti…možda ti..možda Ona..možda tamo neka deseta…pa zašto bih o tome razmišljao..a tko o meni misli..nitko…ne nema više…

..napisah jednom slično pismo…ali nema više toga..ne…nisam više onaj..ovaj..sada sam sasvim netko drugi…eto u osami svoga doma…ću uživati u samoći…u tuzi…u nesreći..zašto..jer je moja…tu je..s tim se moram miriti…mogu samo viriti iza toga..u nečiju sreću..ali je ne želim ukrasti..uzeti jer nije moja..tuđa je…i neka su svi oko mene sretni..neka uživaju…ja imam onu unutarnju ljepotu duše…koju nitko ne razumije..može i sada da se smije…podsmjehuje…

..jednom sam rekao..da ne želim one koji svi mogu imati jednim klikom…i neću više…one koje su svima dostupne…ne…koje ulaze i izlaze iz veza kao iz tramvaja…kojima je samo do tjelesnog pražnjenja…seksa…ja želim ljubav voditi..želim svaku misao osloboditi..želim ljubiti i biti ljubljen..ne samo spolovilom…tijelom…već srcem..dušom…ne ja više nisam isti…

…danas sam konačno shvatio…dugo mi je trebalo…ne želim biti drugi…samo prvi…ne želim uzimati život na kapljicu..na slamku…ne želim misliti..čekati da se netko smiluje…da me svojom pojavom obraduje kao da je osoba sveta…ma kakvi..ne pada mi na pamet više…

..ja želim nekoga tko će misli svoje s mislima mojim ispreplitati..ne želim više šutjeti svoje želje…da bi nekome bilo bolje…ne želim…


..ja sam zaista..možda zvuči prepotentno…jedan običan čovjek..koji piše srcem…ja sam duša od čovjeka…koja ima dijete u sebi…ja sam jedno veliko dijete…koje ima maštu i snove…do jučer sam bio Vjetar ali danas više ne…danas samo želim…One safe place…

..moj svijet je jedan običan svijet…ali sa puno neobičnosti…vidljivim samo onima koji znaju voljeti…koji žele voljeti…do jučer sam govorio da sam ja i Vjetar i Tornado i Ogledalo…Leonardo…

..do jučer sam tražio..molio ali danas više ne…nema me..nisam više isti..svidjelo se to nekome ili ne..pa i meni samome nisam…

..bio sam osuđen na traganje ali više ne tražim, niti želim…ne postojim…možda će moje pjesme sada biti sasvim nešto drugo..kao da ih piše sasvim netko drugi ali tako je kako je…

..nitko nije znao sa mnom dijeliti mene…i konačno moja ljubav je postala smrtonosna za mene sama…nema mržnje..ona je samo rezultat nedostatka ljubavi..kod mene mržnje nema…ja i dalje znam voljeti…ja volim…od pogleda u moje Ogledalo nitko više neće umrijeti..ni Ona ni bilo koja druga..ne…ja sam postao bezličan..nego sam bio…

..moja ljubav više nije Tornado koji ubija sve koji nisu Ona...ne dajem više svoje energije nikome…samo misli puštam neka idu tko ih želi slušati…shvatiti…

..ja sam i dalje u poslu Leonardo…u životu sam Vjetar ali koji je zarobljen..umrtvljen…u seksu ostajem ono što sam i bio Tornado…ali kome to pokazati..dokazati…a ovo je moje Ogledalo ovdje..ogledalo moje duše..ovo sam Ja…svaka moja pjesma..misao..sve…i nikada više…nikada više…

…moja je duša zaista bačena u prašinu…srce mi je iščupano…postao sam prijašnji…stari…postao sam miran..mekan kao duša…
 

..moja ljubav je postala klopka za mene sama…ulovio sam se..upao u nju..i nema više…ne želim više uzmicati…nemam straha…spreman sam živjeti s posljedicama…onako kako mogu…onako kada netko kaže; idi puštam te…spreman sam i za smrt ako dođe..nemam što izgubiti…..sve je nestalo…oslobođen sam emocija..bar tako mislim..možda lažem..ali sebe lažem…ovo sve je dio mene..veliki dio mene…izašao iz mene…

..ne pitajte me ništa..ni zašto..ni zbog čega..ni zbog koga..onoga koga se tiče znati će…utučen sam..kao pretučen…slomljen…sve je puno tuge i suza…nema ničega…duša mi je amputirana..

..konačno sam shvatio da je moja sudbina u samoći…u uspomenama…neuzvraćenoj ljubavi..nisam nigdje pogriješio jer sam volio..nisam…sve je isprazno...površno...jadno...boje..zvukovi...oko mene...pa čak i moje srce…ne sramim se osjećaja….zašto bih se sramio…možda sam trebao napisati nešto lijepo..ostaviti trag za sva vremena..ali nemam snage…pamtiti će te me sjećati se…

….postoje razni putovi koji vode ka sreći ali eto ja izabrah tugu…izabrah samoću…sam sa svojom ljubavlju koju nemam dati kome…Njenii putovi nisu moji..moji nisu Njeni…netko jednostavno ne treba ljubav…a moju još manje….nisi razumjela moju ljubav..mnogi je ne razumiju…ja samo slušam srce..razum ionako sve pomuti..sruši…iz ovog ili onog razloga…nemam snage…možda ću preživjeti…svoju nenapisanu bajku…neispričanu priču… knjigu…moju poeziju….moj život…nesretan sam i to ne krijem..moje danas će biti razlog za sutrašnji opstanak…nestanak…

…nadam se da ćeš jednog dana vjerovati u moju ljubav ma tko da si…volim a nikada nisam volio tako…mogu se samo sjećati i pamtiti….svoju ljubav koju čuvam ...nisi htjela…nisi htjela biti voljena…onako kako sam ušao u tvoj život tako ću i otići…ali bolom i tugom…odoh sada putovati mislima..svojom maštom…odoh voljeti..nepreglednim i neistraženim prostranstvima…odoh kroz vrijeme…sa strahom…odoh do zalazećeg sunca…odoh do mjeseca…preko pustinje..odoh kroz šume..idem voljeti te…odoh svoju ljubav s Bogom podijeliti…odoh njemu udijeliti kada drugi neće…odoh još to malo što imam…odoh u vrijeme prošlosti..odoh prošlost postati..odoh nestati…nosim svoje tajne..nosim ljubav…idem u neko drugo vrijeme na neko drugo mjesto…idem..nestajem…u meni se dogodio potres…koji ne mogu preživjeti ovako..ne mogu…izazvan je…postao sam tamna strana svoje duše…usamljen u svojoj boli u tuzi…ono što sam želio nije mi se ostvarilo…lomljiv sam…

…jedino mašta moja nema granica..ljubav moja..sve drugo je ograničeno…pa i misao…neka bude ako je tako moralo biti…znam samo da sam volio..voljen nisam bio…osjećaji su me preplavili…

…tonem…nemam više želja nikakvih..nema zahtjeva…nemam nada…ničega nemam i večeras nemam ni snova… nestao sam..nestajem…nitko me u srce nije gledao…idem lutati izgubljen…neljubljen…ne vjerujem da ćemo se ikada sresti…jer ja neću biti ni na ovoj ni na nekoj drugoj cesti…

…rekla si mi idi…pustila a nisi ni upoznala..ništa ne znaš o meni..ništa i nisi željela znati…razgolitio sam dušu a ne znam čemu, jer znam sigurno da koristi nema niti želim od ovoga ikakve koristi…ljubav je tako jednostavna ako se gleda srcem…ako se gleda bilo čim drugim onda je komplicirana i onda sve nestaje…moja je bila obična i gola ljubav..da golja ne može biti…razoren sam…razoren..umoren..ubijen..odstrijeljen …

..osuđen sam kao i mnogi drugi na lutanje..na samoću…na tugu…


..moja je ljubav neiskvarena…ona je samo ljubav…opet sam bačen u ponor ali ovaj put iz njega ne želim gore..ostati ću u tami na osami…

…ranjen…neću rane zacjeljivati...želim ih gledati i podsjećati se na sve..na vrijeme kada sam volio a voljen nisam bio…želim gledati svaku od njih…ne želim ništa moliti…ne želim odstupiti u svojoj tvrdoglavosti ne želim…dovoljno sam sve trpio i patio sam…

..nisi me osjetila…nisi mi vrata svoga srca otvorila…a moja su širom bila otvorena..nisi ni ušla..samo si do praga došla…ne želeći ući jer ti to ne treba…ne želim tražiti više ništa…tražio sam ali nisam dobio…dosta sam prosio…stojim nesretan..i ponosan jer ljubavi imam…nije mi srce kameno…nije sjenama zarobljeno…ja sam muškarac kojeg je trebalo samo voljeti i ništa više…

..želio sam biti jedan jedini..prvi…da me netko razumije i voli..zar sam puno tražio…sada idem…odoh polako kako sam i došao..tiho…odoh u zaborav…lutati kao ranjena zvijer…odoh u oluju..da me saperu kiše…odoh blatom gaziti jer blato sam…odoh slušati pjesmu ljubavi…bolnu pjesmu…u vjetru..u kiši…u oblacima koji se nad mojim životom nadvijaju…odoh ispod grana koje se svijaju…odoh nadjačati svojom ljubavlju sve zvuke vjetra…odoh na kraj svijeta…možda dočekam nakon zime i neka proljeća…možda uberem i neki stručak cvijeća…pa si sam na grob odnesem..jer neću moći podnijeti da prazan ostane…odoh kliktati nestanku svome…odoh slušati zvona kako zvone…za neuzvraćenu ljubav…©
 

JJBraddock

 

jjbraddock @ 21:12 |Komentiraj | Komentari: 95 | Prikaži komentare


Nitko me ljubit neće,
Nemam te sreće,
Nisam ljubljen 
Osjećam se izgubljen,
Najbolje je prestati živjeti
Tuga će me ubiti 
Možda će mi bolje biti,
Ništa neću trebati 
Sve će sa smrću nestati…©

jjbraddock @ 16:31 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare


Mjesec pun sinoć je bio
Mene zaslijepio
A ja svoje misli
Tobom oblijepio
Uz nerazumljiv šum
Jutros se probudio
Krevet prazan
Oku porazan
Trenutak je bio…©

jjbraddock @ 10:15 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
utorak, rujan 25, 2007


Kada pupoljak ruže, ruža postane,
Zraka sunca plamenom osvane,
Kada zamukne tihi odjek tvojih koraka
Navrh moga sokaka, u predvečerje,
A ti ne zastaneš i u prozore ne pogledaš,
Jer nemaš zašto, nemaš zbog koga!?

Kada se val u valu drugom utopi,
Stari snijeg istopi, sve moje suze presuše,
Nastupe velike suše, kada konačno ostarim
Svoje beznačajno ime zaboravim, neću te 
Voljeti više, neću, neću uzalud čekati 
Obećanu sreću, velike kiše, bit ću mrtav tada,
I gledati znatiželjne prolaznike, kako kraj moga 
Groba zastaju, jer mi imena ne znaju, pa
Razmišljaju;
Tko sam uopće ja bio, tu osvanuo 
Sa takvom p
osvetom na grobu, 
Kao nekom osvetom!?

Neću te voljeti više, neću, možeš mi
Zapaliti svijeću, ali za svoju sreću,
Ako se uopće sjetiš imena moga, ili ako te
Sudbina slučajno dovede do moga groba,
Gdje leži srce moje koje je nekada bilo tvoje,
A sada te ne voli više, mrtvo leži
Ni jedan cvijet na grobu ne bilježim!

A ljubljahu me tisuće duša ali niti jedna
Me se ne sjeti, bar u svijeći ili cvijetu,
Jer ni mrtav im nisam drag na ovom a kamoli 
Na onom svijetu dok sam živ bio, 
A samo sam jednu dušu želio, samo jednu
Da me se sjeti u ovoj mojoj zagrobnoj samoći, 
Tek na trenutak, za radost moju umrtvljenu 
A sada zaboravljenu, davnu i duboku, 
Kao vrijeme kada sam se rodio, živ bio,
Tebe volio…neću te voljeti više, neću…©


jjbraddock @ 23:29 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare


Kao bijeli veo preko neba,
More plavo jedrih njedara,
Srca crvenog žara,
Širi se zemlja moja!

Taj biser mali s tisuću boja,
Odjeven u zvijezdu što sjaji,
Kao suza čista što blista,
Moja se zemlja vidi!

Čas je vesela, čas bijesna,
Sama sebi tijesna,
Izdvaja se kao mrva,
Želi uvijek biti prva!

Koliko pamti ljudska muka,
Od pamtivijeka, ljudskog vijeka,
Ona je prošla kroz trnje bosa,
Ukrašena cvijećem njena kosa,
Krv svoju je prolijevala,
Zemlju svojim čedom zalijevala!

Mjesec je uvijek ukrašavao,
Boju njenom bolu dodavao,
Polja punih prve rose,
Junake svoje ruke nose!

Prošla je svaku goru,
Spustila se ka moru,
Rijeku svaku svojim tokom,
Ljudsko svojim okom,
Tresla je i nosila,
Nevolja i krv je natoplia!

Svemu je ona odoljela,
Mnoge bolesti preboljela,
Ali je sve čista srca voljela,
Što joj je u krilo došlo,
Ono ovdašnje i pridošlo!

Traka svjetla po njoj klizi,
Ona je u Božjoj brizi,
Koji je uvijek čuva,
Nad njom brine i strepi,
Da se zlotvor ne okrijepi,
U nevinosti njenih čuda,
Gdje i cijeli svemir,
Izgubi svoj mir!

Zbog nevinosti njene čedne,
Nijemo i šutke je sve podnosila,
Sa svim nevoljama se nosila,
Svojom prošlošću prkosila,
Koliko je samo pomoći molila,
Na kraju sama preživjela!

S rukama ispruženim Bogu,
Kao bogalj bez nogu,
Majka bez djeteta,
Bez pomoći svijeta,
Opstala je u tom grotlu,
Balkanskome kotlu!

To je zemlja lijepa moja,
S tisućama ruža opasana,
Koja je Božja vrata otvorila,
Njemu se pomolila,
Da je dalje čuva i grije,
Nad njom stalno bdije!

Najljepša je ona od svih kćeri,
Koju ophođaše zvijeri,
Ukrašena lokotom od zlata,
Njenih kamenitih vrata,
Što čuvaju polja žitna,
Sve šumovite gore,
I ono lijepo Jadransko more!

Izašla je iz ratne sjene,
Za svoju slobodu uzela i mene,
Očiju kao nepresušno blago,
Koje je svima bilo drago,
Kao mlijeko bijelo s majčinih grudi,
Za kojim dijete svako žudi,
Čelom posutim mnoštvom zvijezda,
Savila je svoga gnijezda
Moja zemlja Hrvatska!

Sada svijetli punim sjajem,
Bijela boja joj je zlatna,
Crna se sva šareni,
Ono što je bilo gorko,
Sada je med medeni…©

..za sve one kojih više nema...


jjbraddock @ 18:08 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare


Sa mnom si samo mogla snivati,
Drugi će ti naše snove ostvarivati,
Nisi imala razloga sa mnom ostati,
Čemu tugu dalje produbljivati,
Ja ću ostati, ostati i dalje
U našim snovima i sanjati, sanjati…

...kako nebo na zemlju s kišom silazi,
Svaka ona kišna kap po meni plazi,
U kutu svome ću sanjati, jer ću
Znati; da nisi imala razloga ostati!

U svojim kostima osjetiti, s
vakog trenutka 
Se sjetiti, oči vlažiti, i
zlaz tražiti u živoj 
Vlazi života, š
etajući pokraj nečijeg plota,
Izbjegavajući stati na kamenje, u blato,
Sve zato, jer nisi imala razloga ostati!

Ptice će mi milostivo pjesme pjevati,
Skroviti makovi će rasti, jutra će svitati,
A ja se više ništa neću pitati, neću!

Ni zašto cvijeće i dalje raste, zašto su
U proljeće zakasnile laste, zašto sunce
Toplije grije, ono dijete, zašto se smije,
Zašto se iza onog stabla krije, do igre im je, 
A meni nije, nije ni do života! 
Posijao s
am srce u blato i ono je potonulo, 
Eto, zato!?

Spremiti ću se na počinak, kao i svake 
Večeri, s
novima ću se naoružati i sanjati, 
Sanjati n
aše snove, u kojima ću jedino 
S tobom živjeti, b
esmrtno se smijati, 
Plakati i znati;
Da nisi imala razloga ostati!

Kao vjeran pas čuvati ću snove naše,
Utjehu uzaludno tražiti na dnu čaše!

Snovi mrtve ljubavi u nebu su sabrani,
Bezbojnim blistavim očima okupani,
U srcu sačuvani, m
eđu oblacima, zvijezdama, 
Nebeskom dvorištu, u
skrovištu mojih snova, 
Moje duše, koji s
udbinu moju označavaju 
Suzama, u
pustoj samoći beskrajnih noći, 
U kojima t
e nikada više neće biti, ali ću te
Bar u snovima o
d zaborava sačuvati, i jedno 
Znati;
Da nisi imala razloga sa mnom ostati…©

jjbraddock @ 15:13 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare


Nije me briga što će sutra biti,
Kada me ne bude više, 
Nije me briga, kada nemam danas, 
Umor me kao naslada svladava,
Tuga po meni kao kiša pada!

Nije me briga koga ćeš sutra grliti
Kada mene više neće biti,
Tko će ti nježni struk obujmiti,
Nije me briga, kada me ne bude više!

Kome ćeš svoje poljupce davati,
S kim ćeš spavati, nije me briga,
Kada me ne bude više, nije me briga
Kome ćeš kose rasplitati, hoćeš li se
Mene ikada sjetiti, nije me briga više!

Čije ćeš ime izgovarati, hoćeš li mene
Zaboraviti, nije me briga, nije, hoćeš li
Plakati, hoćeš li se smijati, svojim
Tijelom tuđe grijati, nije me briga!

Nije me briga kada meni Danas nisi dala, 
Kada nisi znala, htjela, zašto bi mi bilo 
Sutra važno u kojem mene neće biti više, 
Nije me briga više, nije…©

jjbraddock @ 11:50 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 24, 2007


Čudesna je ova noć, a još čudesnija 
Bješe prošla, kada si preko praga otišla,
Ostadoše poljupci tvoji nedorečeni,
Riječi u grlu neizrečene, tolike stvari 
Nedovršene u beznadnoj m
ašti stvarane, 
Ostadoše moje ruke i
spružene, zgčene, 
Bolom rastanka prazne, o
stade mi samo 
Noć prošla, novo pridošla, i
sve one buduće 
Kada nećemo dijeliti dodire, n
i poglede, 
Ostati će samo dani koje smo imali, d
ani 
Kojih više nema i oni koje smo mogli imati…©


jjbraddock @ 22:37 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare


Dotakni me pogledom, 
Kao lahor blagi me takni
Na meni ostavi svjetlost
Svoga lika, očiju lijepih, 
Meni jako dragih!

Beskrajni dani prolaze,
Vode nas vizije naše
Tajne dugo skrivene,
Znamenja koja nas okružuju
Što sa slutnjama tonu!

Dodaj mome životu
Novu notu, novu boju,
Samo me dotakni lagano,
Onako u prolazu
Dok je sunce na zalazu!

Svojom stazom ideš
Tamu rastjeruješ
Svjetlo donosiš
U tim lijepim očima
Koje u san nosim
S uzdasima bestjelesnim…©



jjbraddock @ 17:32 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare


Molim vas, evo, molim vas kao Boga,
Prepustite me mojoj samoći koja
Pustoš moju naseljava, molim vas,
Tako vam svega, zamislite da mi je
Bolje, da sam dobre volje, ja zadrhtat ću
Preko volje, dušu svoju utisnut ću
U još jednu pjesmu, koju ostavljam
Vama svima, kao knjigu bez korica
Koja je duga kao jedna ulica bez lica…©

jjbraddock @ 00:29 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 23, 2007


Zaodjenut u tugu, izađoh na toplinu dana,
Dana koji svojim tkanjem ispisuje povijest,
Svijetli u ogrezloj istini moje tuge pod plaštem
Ulaštenih cipela, čiste odjeće skrivena, tuga
Izbrijana kao i moje ukočeno lice, oči skrite
Sunčanim naočalama da nitko ne može
Pročitati što one taje iako sjaje, bar na tren
Dok mi umornim mislima prođe tvoj lik
Nasmijan, do jučer moj a sada tko zna čiji!

Prolazim tihim i mirnim ulicama grada koji
Živost na svakom koraku pokazuje, glasovima
Dokazuje da ima veselih ljudi, ili i oni svoju
Tugu kriju u glasnim glasovima i smijehu,
Ali bar nisu sami, nisu kao i ja dok koračam
S novinama pod miškom s boli friškom, idem
Na objed, kao na neki obred već dugo znan,
Sam, sam koračam kroz sunčan dan…©

jjbraddock @ 15:03 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare


Jutro na jedrima kliznu
Sunce nosi na dlanu
Kao najdražeg prijatelja
Ljube se u sunčanom danu
Zakoračih u toplo jutro
S tobom u srcu svom…©

jjbraddock @ 11:39 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
subota, rujan 22, 2007


Lelujava svjetlost svijeće sjenu baca
Na ljubav u zalazu, zatreperi na trenutak
U tišini noći praznovjerne, mala svjetlost
Oproštajna, dogorjela do kraja kao i svijeća
Posljednja, nestaje u mraku sobe kao što su
Nestali i pokreti ljubavi, sve je sada u sjeni,
Sve spava, a negdje tamo, daleko sve se sjaji!

Najtajnovitije misli izlaze i lutaju u tijelu
Tromom, oči moje upijaju sjećanje tiho koje
Želim da potraje, bar koliko i ova noć, u
Vreloj krvi koja mi žilama teče, kraj na kraju,
Dan u večeri se skri, srce u krletki sve je 
Manje, b
ezizraznog lica, bezizlaznog sutra, 
Ne očekujem n
išta od jutra u samrtničkoj 
Tišini sobe, k
reveta prazna, posljednje ljubavi 
Koja mi bol d
onese, u gomili tuge naslagane 
Na plahtama o
čajanja, razočaranja 
Koje mi iz oka suzom kaplje…©


jjbraddock @ 20:46 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare


Pišem stihove, bolom i tugom obojene,
Sve je to dio mene, nije važno zbog čega, 
Zbog koga, zar je uopće bitno!?
Pišem što želim, čak se i tuzi veselim!

Tražim, pitam, čitam, nije važno ako
Odgovore ne dobivam dok tugu i žal
Prolijevam - sreći odolijevam!

Neki me uporno prozivaju, ljutnju moju
Izazivaju, ne znam što time dobivaju,
Valjda uživaju ulje na vatru bacati!?

Neću ih osuđivati, moju tugu produbljivati,
To me ne raduje, da se drugima naslađujem!

Živim u svome miru, nisam u takvom điru,
Da polemiziram, nikoga ne kritiziram,
U samoći sa stihovima lamentiram, 
Ništa više ne idealiziram, još samo sebe imam, 
I ovo malo srca i duše, ne želim da me druge 
Misli guše, ionako mi je previše bola i tuge…©


jjbraddock @ 15:13 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare


Mene se oslobađaš, a u stvari sebi ugađaš,
A ja tebe ne mogu osloboditi sebe, jer to je
Veliki dio mene! Moja ljubav nije beskonačna, 
Nije vezana lancima, zaključana katancima,
Ona je istkana neraskidivim nitima poput 
Paukove mreže, ne znam ni dokle ona seže! 
Moje srce je odavno otključano, leži sklupčano!

Ne želim ništa zaključavati, dodvoravati, 
Ni tebi ni sebi! Nisi me ljubila kao ja tebe, 
Nisi ljubila mene, već sebe, ne moraš se 
Pravdati, n
e moraš se lagati, nisi me ni 
Pokušala sačuvati, o
sim prošlost na nos 
Nabijati! Ti nisi imala snage u
zet moje ruke 
Drage, sa mnom poći u nepoznato!

Jer ne želiš živjeti tako, previše bi izgubila, 
Uvijek si pogrešne ljubila, pa si mislila da sam 
Takav i ja!? Ja nikada nigdje nisam otišao, 
Ostao sam i gdje jesam, ti si otišla, sve vrijeme
Nisi mi ni prišla, niti si htjela, iako odrasla, 
Nisi zrela za ljubav pravu, samo razbijaš glavu 
S nepotrebnim stvarima, umjesto da uživaš u 
Čarima o
noga što ti je dano, ali tebi je to strano! 

Zato, molim te, nemoj me ničega oslobađati, 
Nastavi si i dalje ugađati, valjda ćeš jednog 
Dana shvatiti, kada će te godine smotati, 
Da me nisi m
ogla imati, jer nisi znala voljeti! 
Nikada nećeš b
iti moja, jer nikada nisi ni htjela, 
Uvijek si b
ila svoja, čija još ne znam, samo znam 
Da nisi moja!
Jer ti živiš u laži, a sada mi kaži, 
A sada mi kaži, d
a nisam u pravu, ili ćeš i dalje 
Razbijati glavu tko je u svemu u pravu, 
Nevažno je više kada nismo skupa…©


jjbraddock @ 10:59 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
petak, rujan 21, 2007


Gledam te, pod tušem se opuštaš,
Strastima tijela svog prepuštaš,
Kako su ti bradavice krute,
Od mlaza vode sve kruće, svake minute,
Od sapunice su se stvarali mjehurići,
Davali strast ovoj mojoj priči!

Voda ti je klizila među noge,
Dok su te mlazovi poput stonoge,
Sve više rastvarali, tijelu ti se udvarali,
Put prema tvojoj nutrini otvarali,
Grudi si masirala, prstićima pulsirala,
Bila si prilično vlažna, 
Uvukla si u sebe dva prsta važna!

Ja sam i dalje stajao, još se nisam dao,
Bila si ispunjena cijela, podatna i vrela,
Izvinutog tijela, mislila si samo na sebe,
Pozvala si mene da uđem u tebe!

Željela si da te prvo dodirujem, milujem,
Pa onda lagano u tebe uđem,
Dok bi se i dalje zadovoljavala,
U sebe me jače naguravala!

Počelo ti se u glavi vrtjeti,
Bio sam u tebi do kraja,
Mislila si da smo došli do raja,
Još malo si izdržala,
Grudi podražavala!

Samo što nisi došla do vrhunca,
Ja sam počeo da buncam,
Očima si prevrtala, nisi se još dala,
Onda te sve preplavilo,
Ono slatko mjesto poplavilo,
S velikim osmjehom na licu,
Završili smo ovu igricu...©

jjbraddock @ 23:41 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare


Imam jednu želju,
Jednu malu želju -
Naći tebe,
Koja će me razumjeti,
Kojoj ću sve moći reći,
Koja će me ljubiti
U zlu i u sreći!

Kojoj ljubav nije igra,
Koja će željeti moje srce,
A ne samo tijelo,
Koja će moj život obogatiti,
Shvatiti, neće me napustiti,
U jadu i skršenosti!

U čiji život ću i ja,
Unijeti radost i sjaj,
Takva ljubav mi treba,
Snažna i vedra -
Stvarna ljubav mi treba…©

jjbraddock @ 21:44 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare


Trepni mi okom svojim, lijepim i dubokim,
Titrajem njegovim, učini me poželjnim!
Zažmiri na kratko, lijepo je i slatko, 
Dok sam na tren u njemu!

Ti trepni njime, stvori mi zavjesu neku,
Svilenu i meku, u koju ću se zaplesti ja!
Trepni okom, ja ću skokom, poput neke iskre, 
Spustit se niz svaku suzu njegovu!

S treptajem ću krenuti, na drugom mjestu
Osvanuti, preći ću svaku cestu! Tepaj mi njime,
Stvaraj mi rime, umilne i fine!

Pokreni sve valove moje, što se u zraku roje, 
Odnesi nespokoje, gorku sudbinu, 
Ponesi i gorčinu, u neku dubinu!

Prašinu sa mene skini, onu što već dugo leži, 
A moje oko bilježi! Trepni svojim okom, 
Ja već dugo žmirim, bojim se da provirim, 
I krenem dalje!

Trepni mi okom, već lebdim dugo,
Bestjelesno plutam, u tišini šutnjom lutam,
Otvori moje oči, sva vrata sreće, 
Moj put pospi najljepšim cvijećem!

Da kao plašljiva košuta, šume se više ne bojim, 
Njome ne lutam! S vjetrom me odnesi,
Sa mene sve strahove stresi, što mi u srcu stoje!

Trepni mi svojim okom, odnesi bezvoljnost moju,
Donesi mi novu boju, u život sivi, monotoni,
Molim te trepni, ne mogu više da stojim,
Ove stihove brojim i da te molim!

Trepni mi svojim okom, iako moja više nisi,
Trepni mi zadnji put, ma gdje god ti si…!©

jjbraddock @ 15:09 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare


Oči moje, bolne, plačne,
Pustite suze, pustite neka teku
Samo ja znam što one znače,
To su suze iz dubine moje duše
One koje me već dugo guše,
Pustite, u srcu se dosta skupilo
Pa je sada na oči nahrupilo
Zbog dana kojih više nema…!©

jjbraddock @ 09:28 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 20, 2007


Večeras me tuga preplavila
Samotan kao oblak lutam
Blijed i bijel od mjeseca
Lebdeći iznad visokih planina!

Najbolje se ne osjećam
Predajem se tuzi toj otrovnoj
Kao ljepljiva pjena me prekriva
Sav sam ljigav od nje postao!

U nemilosti ove noći usamljen
Moje biće lijepe snove sniva
Ali nikako ih na javi na otkriva
Nesklad mi dušu do kraja ispija...
©

jjbraddock @ 23:02 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare


Sarajevo moje, zjenico oka moga
Ne znam više ni koja, bol me snašla,
Apatrid sam postao, otkada sam se 
S tobom rastao, ostadoše rodni žali
Ni oko ih više ne vidi, ali srce osjeti, 
Prijeti da će od tuge umrijeti!

Kuća pusta ostala, tužno sve je to,
Drač raste u srcu mom, strahom mi se 
Duh ne bavi, ali me miso muči, ta,
Nepravedna je bol sva, samac ja sam, 
Sam do Boga, tko je kriv da ne marim 
Ni za koga, kad ni za me nitko živ ne mari!

Neka sve zaboravljeno bude, poput cvijeta, 
Osim tebe, grade moj rodni, neka bude, 
Poput plamena što više ne žari, neka se 
Spali sve što vrijedno nije, zauvijek! 

Vrijeme je, kažu, najbolji lijek, lažu 
Grade moj bolni, prebolni, ja još uvijek 
Na te mislim svakog dana, pa me starim 
Čini još više, i tko me za te pita, kažem, 
Ne lažem, da nisi ti nikada zaboravljen, 
Iako ja sam slomljen, u vremenu, u toku, 
Ja te još uvijek nosim, u srcu, u oku...©

P.S. Jučer mi moji prijatelji, Željka 
i Nijaz donesoše dres moga "Želje" 
iz Sarajeva,pa me to u srce taknulo 
da napišem pjesmu ovu! Hvala im! 
Oni su
hotmail.bloger.hr


jjbraddock @ 15:32 |Komentiraj | Komentari: 26 | Prikaži komentare


Želja moja bojažljivo drijema, 
Ali tebe ljubavi i dalje nema,
Tako bih te sada htio taknuti
Kad bih tamu mogao razmaknuti,
Otvoriti divne i mirisne pute
Zaliti misli moje uvenute,
Ali iznemogao i bez snage
S mislima na trenutke naše drage,
Ni san svoj doseći ne mogu 
Jaukom te dozivam, molim se Bogu,
S mislima se neuspješno borim
Uzaludno pišem i govorim,
A tebe nema, želja i dalje drijema,
Tišina je postala teška i nijema…©

jjbraddock @ 00:54 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 19, 2007


O, zemljo mala, Bosno prkosna i ponosna,
Na svojim grudima si me othranila,
Uzdigla ka nebu na malome dlanu,
Dala smisao svakom mom budućem danu!

O, Hrvatska zemljo mojih predaka, djedova,
Toliko ti toga želim reći između redova,
Majko žilavih junačkih srdaca,
Zemljo zemlje nad zemljama!?

Domovino domovine oca moga,
Primila si me velikog srca, otvorena,
Boju prošlosti obojila sadašnjošću,
Prostrla svoje pašnjake pod noge moje!

Natkrila si me nebeskim svodom,
Okružila si me morskom vodom,
A ja gol stojim golog oka te dotičem,
Ne želim nikada da se od tebe mičem!

U tebi prošlost slavna svetište i grob, 
Nesavršenom pjesmom tebi naričem,
U tebi je sunce moje i moj jedini Bog,
Ja ti evo, ovom malom pjesmom kličem!

Zanos me u nebo nosi s vjetrom u kosi,
A ja i dalje sadašnjosti sam prkosim,
Udišem punim plućima zrak tvoj s oltara,
Ostavljam ti pjesmu ovu iz srca mala…©

jjbraddock @ 18:55 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
utorak, rujan 18, 2007


Sve večeras u tišini spava,
Kiša umiva šume i ulice,
Sve večeras sniva i sanja,
Šuti i more bez vala,
I vjetar negdje skriven šuti,
Mrkla je noć tišine nijema,
I mjesec iza oblaka spava,
A moja ljubav negdje je sama,
Ne čujem joj glasa, ne vidim lika,
Šutim i ja, ali ne spavam…©

jjbraddock @ 22:17 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare


Ja još uvijek tebi idem, 
Mislima stremim
Još te sanjam
Dušom ti se klanjam
Još me čežnja hvata
Pa me tuga svlada
S njom se mučim
Nikako da odlučim
Da te zaboravim
U sumraku uspomena 
S tvojim likom pred očima
Nedostižnim sada
Kojeg u srcu nosim
Kao nebo zvijezdu što sja…©

jjbraddock @ 20:46 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 17, 2007


Otkud boja oblacima,
Vodi i cvijeću,
Otkud muzika u lišću,
Koji pjesmom stišću!

Otkud valovima glasovi,
Koji se od obale razbijaju,
Otkuda med u čašici cvijeta,
Otkud bogatstvo ljeta!

Otkud slast zrelog voća,
I njegova slatkoća,
Otkud osmijeh na tvome licu,
Čari neba u svitanje jutra!

Otkud sjaj u tvome oku,
Što ih povjetarac nosi,
Otkud miris tvojoj kosi,
Koji me opijaju!

Onda se probudim,
I kao da se razbijaju,
Svi oni slatki snovi,
Najednom su gotovi!

Ptice više ne pjevaju,
Voćke ne dozrijevaju,
Povjetarca nema više,
Spremaju se kiše!

Kuće nemaju svjetla,
Nema ni vjetra,
Ništa više ne vidim,
Kao da se stidim!

Snova što su prestali,
Mirisa koji su nestali,
Lišće više ne šumi na drveću,
Za nas palim posljednju svijeću!

Sve su vode prestale teći,
Ništa više neću reći,
Ionako mi srce glasno tuče,
Negdje me uzaludno vuče!

Ne želim ga utišati,
Ljubav je bila u meni,
Kao dragulj rijetki,
Sada je više nema,
Pomalo mi se drijema,
San me ovaj izmorio,
Ljubav moju sagorio
…!©


jjbraddock @ 11:42 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare


Zbogom malena!
Tako mi je grozno večeras,
Da bih volio vratiti vrijeme,
Nepovratno izgubljeno,
Zagubljeno u tišini ove noći,
Na početku sutrašnjeg dana,
Umirujućih nota jutra,
Obećavajućeg sutra,
Koje nikada neće doći!

Bili smo zavedeni sobom,
Tvrdoglavi pred Bogom,
Nismo željeli priznati,
Da oboje griješimo,
Umjesto da se smiješimo,
Jedno drugo smo gušili,
Sve što je bilo rušili,
Uporno tvrdili tuđe greške,
A nismo vidjeli svoje!

Otišla si uplakana, bez 
Pozdrava zamakla iza ugla,
A ja kao dio toga rugla,
Prazniji nego što jesam,
Kao da od stranca odlaziš,
Koji je to i bio,
Jer nije slušati htio, ili nije
Smio, nije imao snage,
Pa te pustio!

Srce me je boljelo,
Ono koje te je voljelo,
Ali nije reći htjelo,
Jer nije smjelo,
Sreći se prepustiti,
Sve kočnice otpustiti!

Prepolovio sam se na pola,
Skinuo do gola,
Niti jedan dio ne poznam,
Nikada neću da prepoznam,
Koji od njih dva sam ja!

Ali već sada znam,
Vrijeme ne mogu vratiti,
Mogu samo platiti,
Što sam te pustio,
Što sam dopustio,
Da odeš od mene!
Zbogom malena…!
©


jjbraddock @ 00:03 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 16, 2007


Ne vjerovah u sumnje, 
S ognjem u duši, 
Paklom u životu
One se obistiniše
Sve draži nestadoše
Jezika nijema, utrnula
Oči je neće gledati više
U srcu mi je gorčina
Koju sam iskušao
Nevolja nova dušu bije
Otrov mi se rasu tijelom
Nada gola leži sada…©

jjbraddock @ 19:34 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare



 


Kao bura je prošla, 
Nestalo je strasti,
Kraju je došla, 
Nisam imao više vlasti.

Oči tvoje nemaju sjaja, 
One drugačije sjaje,
Došli smo do kraja, 
Ruke moje ne taje.

Tvoje ruke nisu iste, 
Njihov stisak je blaži,
Naša srca kucaju tiše, 
Nitko ništa ne traži.

Ostao sam bez daha, 
Duša moja spava,
Od vatre nema ni praha, 
Nije bila ljubav prava.

Nekad smo pričali dugo, 
Nije nam važno bilo ništa drugo,
Više nismo imali što reći, 
Htjela si uteći.

Jesen je ljubav pokrila, 
Sve u nama strasti umirila,
Tajnu nam je otkrila, 
Rastankom nas uznemirila.

Sada je tišina sve pokrila, 
Mir nam svoj podarila,
Pjesma se više ne čuje, 
Ljubav tu ne stanuje,
Mislim da nikada i nije...!©

 

jjbraddock @ 15:28 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare


Jutro je grad obuklo u ruho,
Prekrasne čari ljepote jesenje
Sve se sjaji i sve blista
Sklad plavog neba i zelenog polja!

Zrak je čist i mirisan sav
Sunce je prosulo svoju toplinu
Ne vidjeh nikad još takvu tišinu,
A moje je srce nemirno jer mi reče;
Ne treba mi tvoja blizina,
Povlačim se od svega a najviše tebe!?

Ne razumijem ništa više
Badava mi je ovo jutro, tišina
Sunce koje divno sjaji, sve te čari
Kada prstiju tvojih ne osjetim dodir!

Nada više ne puni grudi meni
Sve je konačno zašlo u sjeni,
Suza imam, znam one će poteći,
Plač mi je važan kada me bol shrva,
Jutro je odnijelo sve što volim,
Tuga, duga nijema bol se stvara,
Konačno sam spoznao najgore od svega!

U meni je  zlo od kog bježiš, 
Nema dobra kom se nadaš
Ni tvoja ljubav, ni ljepota, otpor taj
Prezira pun, ništa nisu krivi zlu mom,
Zloj kobi koju nosim i od koje stradam…©
jjbraddock @ 11:23 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, rujan 15, 2007


Gledah ti tijelo
Svjetlošću obasjano
Tu glazbu u grudima
Kraljicu među pticama
Taj izvor među bedrima
Što šumu navodnjava
Osjetih ti bilo kako kuca
Požudno na mojim usnama…©

jjbraddock @ 22:59 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare


Kad vidim dugu 
Poželim svoju tugu
Provesti ispod nje,
Kada vidim dugu
Srce mi zalupa jače
A ja samo plačem, plačem…©

jjbraddock @ 19:52 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
petak, rujan 14, 2007


Zašto mi noćas tišina zvoni
Zašto je mrak ovako težak
A strepnja moja ovako vlažna
Zašto je slutnja u suze umotana
Zašto sam večeras sam ja…?©

jjbraddock @ 21:38 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare


Danas je trebao biti dan uživanja
Ali malo treba budali radovanja
Dan se već kraju bliži
Nitko se ukrcat u moje srce ne želi,
A tako mi je trebalo malo zadovoljstva
Da odagna sva moja nespokojstva 
S vjetrom ih daleko odnese
I malo mi mira za večer donese…©

jjbraddock @ 18:46 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 13, 2007


U večeri divnoj, čistoj,
Mirnoj poput jezera,
Sunce je odavno zgasnulo,
Spokojno zaspalo!

Nebom sada mjesec gospodari 
I zvijezde sjajne,
Njegovi pomoćnici mali
Nježno mi nešto govore
A mene opet misli more!

U meni je sve budno, tužno,
Neku buku mi nemir stvara,
Tronut samo ležim,
Pokušavam zabilježiti
Pokoju pametnu misao,
Ali ne znam u čemu je smisao…©

jjbraddock @ 23:16 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare


Leži ljubav podno naših života
Vrijeme u vremenu vrijeme postaje
Sjedinjeni i sazdani sretni plovimo
Ptice nam šalju veselu pjesmu
I jedan ideal u sunčanu danu!

Zahvalan sam susretu s tvojim očima
U onim noćima što jutra nam donose,
Sa sunčanom zrakom u tvojoj kosi
Koje mir suzama mojim donose,
U svitanju koje novi život nosi!

Poslije tolikih patnji u plaču
Ne želim klonuti više u tamu,
Ne želim otići na osamu, u progonstvo,
Želim ostaviti mjesta i za sreću…©

jjbraddock @ 16:21 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare



Jutro izranja, a ja i dalje sanjam,
Nikako da se probudim,
Tvoji dodiri još na meni
Ne želim ih saprati,
Ne želim skinuti miris tvoj!

Iz zemlje kugla izranja,
Svoju glavu promalja,
Baš kao i ja,
Prozor otvaram, u vrt gledam,
Iznad mene neko se rublje suši,
A u meni je sve svježe na tebe!

Kugla će u moru umrijeti,
U naručje valova
A možda ću i ja,
Ako te izgubim, zaspati,
Zaspati na grudima mora…©

jjbraddock @ 10:04 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare


Stjeran sam u kut
Po ne znam koji put,
Kraj vrata stojim sam, 
Naučih snosit grijehe svoje!

Zbog tebe uzdišem 
Tiho dišem,
Napast me iz prikrajka vreba
Želim te više od svega!

Zar ja nisam vrijedan tebe
Ljubavi koja me tebi nosi,
Srce je moje ganuto tvojom ljepotom
Samo da sam s tobom djevojko divna,
Ljubav i ljepota tvoja meni su dovoljni…©

jjbraddock @ 00:56 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 12, 2007



Ja sam uzrok tvoga grijeha,
Tvoga prezira,
Zla sam ti nanio
Strog sam prema tebi bio
S lakoćom odbacio
Ono što sam s mukom stekao!

Srcem si me primila,
A ja sam mislio da si laka,
Kada si me odbila
Bila si mi nemila!

Kriv sam za sve bio
Glupo se ponio
Nepotrebno osuđivao
A tako sam tvoju ljubav trebao…©

jjbraddock @ 21:51 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare


Ramena od bola teška,
A ja bolan, sâm 
U ovom času, sada,
Bol raste svakog trena,
Korak po korak,
Dvostruka bol 
U srcu nastanjena,
Mučenja okrutna!

Nikada nije bilo toliko bola, 
U grudima, u zraku,
U ovome mraku, nikada,
Nikada nije samoća 
Nasrtala tako, nikada,
Gotovo smrtno, jako!

Svugdje me bol okružuje,
Bol, bol, samo bol,
Raste zlo nepoznato,
Razloga nepoznatih,
Raste nesreća, 
Kao poplava, puna blata,
Raste svakoga sata!

Patnja djeluje kao vlaga,
Na oči, na usta, 
Na srce mi pada,
Grohotom se smije,
U času moga plača,
Bol me cijelog zahvaća!

Teško je patiti, moliti,
Teško je shvatiti,
Posljedice su teške,
Netko iz bola raste,
Netko s bolom umire,
Netko se ni ne rađa,
A nekoga je baš briga!

A ja sam tužan i bolan
Razapet kao proklet,
Krv u prah pretvorena,
Voda zamućena
Zraka zagađena,
Suza moja ojađena,
Kako vam to reći,
Kako vam opisati?
Ne mogu, ne mogu ni disati
Vrijeme kratko je…!©

jjbraddock @ 13:51 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare


Na kraju, na koncu, konačno, zbogom ću reći, 
Zbogom! Ostaviti ću vam u nasljedstvo svoje
Stihove bolima protkane, još poneki sa strane,
O ljubavi i patnji, dragi su mi bili sati s vama 
Provedeni, ostajte mi od srca pozdravljeni!

Ostaviti ću vam i pismo oproštaja, nemojte ga 
Odmah otvarati, čitati, ne znam što će se sutra 
Ovaj moj jadni mozak pitati, dok se u 
Posljednjem d
imu cigarete bude gušio, 
Dramatično glumeći j
adnika i gubitnika 
Počivajući u zaboravu!?

Na kraju, na koncu, konačno, jednoga dana a
Možda i prije, zbogom ću reći, u svega nekoliko 
Riječi, s teškom mukom izrečenih, možda ću 
Ostati m
isli nedorečenih, ali ću jednostavno otići!

Zbogom, zbogom sestre, braćo draga, zbogom,
Odlazim bez traga, tužan i sam! Zbogom 
Susjedi, s
tari besjedi, zbogom vrtu moj, zbogom 
Ulico, g
rade, zbogom oronule fasade, zbogom 
Konobari, 
Vi koji ste mi piće davali! Zbogom, 
Gužvama i m
etežima! Zbogom svima koliko vas 
God ima, i
onima kojih nema! 
Zbogom, tužnima, sretnima, n
esretnima!
Zbogom vladarima, klošarima!

Zbogom neredu, stajanjima u redu, pozdravljam
Svaki dan u tjednu, ponedjeljak, utorak, srijedu,
Zbogom, kiši, suncu, onome najvišem vrhuncu,
Zbogom i meni samome, zbogom! I tebi i meni!

Zbogom svakom godišnjem dobu, toploti i
Hladnoći, danu i noći, lijepom i ružnom
Oku mome tužnom, zbogom svima, zbogom!
Ostajte mi s Bogom, i neka vas sreća prati,
Ovako će moj oproštaj izgledati, trebate znati…©

jjbraddock @ 09:31 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
utorak, rujan 11, 2007


Umrijet ću, umrijet ću jednoga dana,
Otići ću u svijet lišća i hladnoće nijem,
Ostati će stabla i sjaj granja nad vodom,
Spokoj najtiši, mir u duši mojoj,
Ostati će sjećanje u smrtnoj tišini!

Otići ću ka izvoru gdje se čak i ime briše,
Umrijet ću uz pljusak kiše, jednog dana
Što ga već imam na umu, u sjećanju,
Umrijet, kao po nekom redu, možda u
Toledu, Londonu, Rimu, Sarajevu ili
Ovdje, samo znam da ću umrijeti u samoći!

Jednog dana, jedne noći, kao što je ova,
Jednog proljeća, jer želim da bude puno
Cvijeća! Umrijet ću jednoga dana,
Možda baš kao ovaj sada dok stihove pišem…©




jjbraddock @ 23:32 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare


Pišem ti pjesmu iako u ljubavi nismo,
Ali je pišem, samo za tebe! Eto, u tebi 
Vidjeh, život, dobro svako, jer život ionako 
Otrov na svakom koraku nudi!

U tvom oku vidjeh neku tugu
Baš kao moju, ali drugu boju,
Bolju, vidjeh i nebo plavo,
Ali ne onakvo kako ga drugi vide,
Vidjeh ja još štošta, ionako me
Ništa ne košta, to tebi reći,
Znam da ćeš shvatiti moje riječi!

Znam da si vidjela puno bola,
Imala gubitke drage ali i snage
Da budeš ono što jesi, jer to nisu
Tvoji grijesi, jer svijet vrijednost 
Uvijek kasno uočava pa krivo
Predočava, a čovjek uvijek pati!

Shvati, ako će ti trebati, krvi ću ti dati
Moraš i to znati, želim ti bar podariti
Par stihova, anđelu slatki, tek toliko,
Dok potoci svud žubore, da znaš
Da te uz njih brige manje more
Da postoje i mnogo gore, nego što jesu!

Šaljem ti bezbroj ptica i njihova krilca
Da ti pjesmu poju, šalju ljubav moju,
Poslušaj kako kao strune sviraju
Dok te u dušu diraju, neka ti ugodu čine,
Rastope sve tuge, načine lijepe duge!

Tvoj pogled me probudio iz sna duboka
Ta dva divna oka, kao bistra potoka,
Slatke ti snove želim, uz divne zvuke,
Da te tvoje vitke noge vode putem sreće,
I da na njemu uvijek slijediš srce svoje,
Jer tako je najbolje, ono je, ona prevaga, 
Ona vaga, koja ti može dati života draga!

Čuj me dobro, djevojko lijepa,
Neka te stih moj previše ne boli,
Ako mi dozvoliš, ako me čuješ,
Znam da me ne voliš, jer ne možeš
Ali moje oči rone u plašljive oči tvoje, 
Dok se nebom svjetlo toči, neka ti
Ljubav vječno leti visoko, tamo
Gdje ne može dosegnuti ni oko!

Moja će duša biti s tobom radosna,
Dok ti budeš blaženo snivala ponosna,
Ti si dragocjena i od zlata vrednija
Ni jedna tebi ravna nije, ni kada plačeš 
Ni kada se smiješ, u sebi mora kriješ!
Znaj, da u tebi samoj spavam, spavam i ja
I jedna prekrasna tišina koja nas spaja…©

jjbraddock @ 18:23 |Komentiraj | Komentari: 30 | Prikaži komentare


Svatko ponekada pati ali neće odati,
Ne priznaje, lažno se izdaje,
U svom oku krije bol duboku!
Drugima zavidimo a ne vidimo
Da se i drugi imaju svoga jada!
Slijepi od boli svoje, 
Ne vidimo da postoje
I boli drugih, skrivene i teške…!©

jjbraddock @ 15:17 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare


Olujni me vjetrovi slomili

Veliki valovi potopili

Snagu mi iscrpili

Tonem na dno od umora…©

jjbraddock @ 10:36 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare


Pukao sam kao kora kruta
Iz mene ide lava ljuta,
Sve mi je žile raznijela
Napravila bore na vrh čela!

Otkrića su me naljutila
Provokacija razljutila,
Tolika je u meni gnjeva
Da sve iz mene sijeva!

Kapci širom otvoreni
Do kraja izmoreni,
Pokidale su mi se sve spone
Zaboljele su me i prepone!

Nemam više nikakve volje
Voditi stalne pregovore,
Na granici sam strpljenja
Pamtit će me i pokoljenja…©

jjbraddock @ 00:53 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 10, 2007


Neka nebo ustukne pred radošću mojom,
Neka rijeka izlije tugu u rijeku drugu
Neka se planina makne pred srcem mojim
Tom ljepotom kojom sreću gajim,
Dosta mi je više krugove tuge činiti
Željan sam sunca i svakoga vrhunca
Koji će te krugove razbiti, tugu odnijeti…©

jjbraddock @ 21:39 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare


Jutros sam draga, hodao našim vrtom,
Skupljao sam zvijezde kao leptire,
One koje nevine padoše,
Nakon naših želja u nebo odaslanih!

Koliko li ih je bilo, samo da znaš!
Zanijemio sam od tuge te, vidjevši sve,
Isto onako kako sam zanijemio nakon
Poljubaca tvojih meni danih!

Čekah te draga, na klupi našoj,
Ispod one mlade breze procvjetale,
Teret sumnje gorak mi je bio,
Šutke sam sjedio, srcem molio,
Snužden kao na nekom raskrižju
Pored izgorjelih nebeskih cvjetova!

Ponašao sam se poput bezumnika,
Nekog insekta koji život ostavi 
Negdje u šumi na mahovini,
Misli sumorne me saletješe i prođoše,
Ugledah jedan cvijet, baš poput tebe
Na kojeg suzu spustih u tišini…©

 

jjbraddock @ 19:22 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare


Noću kad smo kao usnuli ljubavnici
Požudno dijelili postelju svilenu,
Zadrhtalo je tijelo moje pohotno,
Zadrhtale su zvijezde sjajne!

Zvuci sa starog zidnog sata 
Ponoć su otkucavali, a ti si, ti si
Kao uplašena ptica ustreptala,
Iz gnijezda odlepršala u neznani kraj!

Na prozor sam stao, rukom pokušao
Zaustaviti tebe, tamu razgrnuti, 
Mjesec dohvatiti da mi te nađe,
Jer ništa nije bilo slađe, od tebe same!

Ostale su ruke moje ispružene,
S mirisima na tebe, ostale su
Zgužvane svilene plahte
Želeći vratiti te sate, bar na tren…©



jjbraddock @ 14:45 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare


Ti si dijete moje šutnje,
Divno biće moje pomutnje,
Mislima čistim ponesena,
Strastima divnim zanesena!

Ti si bdijenje moje slutnje,
Ti si srce moje ljutnje,
Korak laki u snu blagom
Dodir u dodiru dragom!

Ti si čarolija duše moje,
Sve što se smije i ne smije,
Ushit žudnje u grudima
Stanovnik u mojim mislima!

Ti si plod mojih htijenja,
Ti si čarobna mjesečeva mijena,
Cesta moga sna samotna
Misao moja pohotna…©

jjbraddock @ 11:34 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare


Na kraju puta, k
ada čovjek do njega dođe, 
Najednom se sve promijeni!
Ovaj svijet nas izgubi, a onaj nas dobije!
Prije nego što do njega dođemo,
razmislimo; Tko živjet ne zna sada,
Ni u smrti to neće znati nikada…!©

JJBraddock


jjbraddock @ 09:04 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 9, 2007


Golubice bijela, 
Poput mora snena, 
Neba plava, zvijezde sjajne, 
Doleti do mene ovako sama,
Donesi mi bar malo ljepote
Za ove moje oči tužne
Koje te prodorno prate… ©

jjbraddock @ 21:27 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare


San moj potpuniji je od stvarnosti,
Pa zato ja volim sanjati,
Jer u snu ne umire ni djelić leta
Na koji se odvažno upuštam
Dok u svojim snovima maštam,
Trepavica se na trepavicu oslanja,
A ja sanjam li sanjam!

U mojim snovima nema sjena
Moj život dugo se ne mijenja,
Želio bih očistiti svoje misli
Od svakakvih priviđenja,
Reći svojoj tuzi zauvijek doviđenja…©

jjbraddock @ 19:29 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare


Kada ne budeš znala kako dalje
Bit ću tu i držati te za ruku,
Ma koliko bila ranjena, slomljena
U mene uvijek vjerovati možeš!

Nikada nećeš prestara za mene biti
Ma koliko ćeš suza u životu liti,
Nikoga nemoj za to kriviti
Trebaš samo glavu dignuti
I ići dalje, jer ja ću kraj tebe biti!

Život je kratak, ostaje ga malo,
Okreni se, kraj tebe sam ako ti je stalo,
Svijet je slijep, a djela su mu ružna
Nemoj nikada da mi budeš tužna!

Bit ću tu i držati te za ruku
Nemoj oklijevati, čekati, nadu gubiti
Znaj da ću te uvijek ljubiti 
I kada jednog dana smrtna budeš…©

jjbraddock @ 17:47 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare


Visoko je sunce, jesenje doba dolazi,
Žeđu je srce iscrpljeno za tobom,
Sagara od suše u tijelu željnom tebe,
Na krilima ljubavi zvonki pjev zvoni,
Plamen strasti tijelo mi prži strasnije
Sjeta me još nježnijeg stvara,
Bez snage na koljena me obara!

Ja žudim i nadam se tebi da ćeš doći
Mogu me srušiti vjetra moći
Ali ja ću se opet na noge podići
Grudi svoje tobom ću napuniti!

Moja nada još uvijek krila ima
Nemirnog ja sam sna, nemiran se budim,
Ali me savjest ne muči i ne peče
To je sve draga zbog tebe od sreće…©


jjbraddock @ 15:00 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, rujan 8, 2007


Ograđen zidinama i granicama razuma,
Vezan nekom vječitom sjenkom prošlosti,
Korak u koraku korakom se ponavlja
U nemogućnosti odabrati stranu svijeta!

Usamljenost na zidovima obložena
Vrijeme trči za vremenom u krug,
Sričem riječi bez boje i okusa
Kao malter za kuću bez vode i cementa!

Usamljenost stoji kao utvara i ne miče se,
Kao da je u nebeskom prostranstvu zapisana,
Zadubljen u misli skrivam bol u grudima
Kao neka svetkovina obrisa od sjena!

Ej, samoćo samoće moje samotne, zašto
Stalno pratiš mene, okreni se na drugu stranu,
Osjećam te svakim djelićem sebe pored mene!
Čime se ti hraniš, kako opstaješ i ne prestaješ!?

U naborima si mi kože potkožno se ukorijenila
Kako da te se oslobodim i krenem dalje!?
Jecaje svoje brojim i na gomilu slažem
Ali ne prestajem, osloboditi ću te se samoćo…©

jjbraddock @ 20:26 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare


Govori tiše, govori tiše, kada već nitko više
Ne prolazi ulicom mojom, govori tišinom 
Grana lipe koja sretna cvate
Tišinom jezera uspavana u kasne sate!

Govori tiše, ne daj da se briše
Onaj dodir naših ruku, 
Nemoj me stavljati na muku,
Govori tiše jer zidovi sve upijaju
Sve će drugima da otkrivaju,
Čak i ono što ćemo usnuti!

Govori tiše i prati sjećanja jasna
Nemoj samo da ona budu kasna,
Nemoj biti izgubljena kada si ljubljena!

Govori tiše kao meka svila
Ona koja je našim tijelima bila,
Utočište, samo govori tiše!

Govori tiše, ništa više ne ištem
Dok sjene plešu na zidu glatko,
Govori onako slatko kako si uvijek znala,
Govori tiše ionako kiša piše
Po mojim prozorima čudne poruke
Dok grane, kao prsti kucaju na prozore!

Govori tiše lahorom iz svoje kose
Licem koje ljepotom sjaji,
Govori, samo mi svoje srce ne taji
Daj mi sna lagana i slatka
Koža ti je tako mirisna i glatka
U noći punoj ljubavne slobode!

Govori, govori, samo govori tiše
Poput vala koji obale kleše,
Vjetra što cvijeće u polju umiruje,
Zvijezde što kroz noć klizi,
Govori tiše, tiše govori,
Neka iz tebe teku strasni izvori
Samo tiše govori, dok te ja dvorim,
Sa svakim svojim dodirom i poljupcem…©

jjbraddock @ 18:32 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare


Gle, kako lijep rujanski dan korača
Tu i tamo sjena jača, sunčeva zraka
Polako dolazi u valu jesenjih uvojaka,
Nebeska se površina plava presijava
Blješti rujanski mjesec u plavo obojen
Postrojene dane reda lako i polako!

Sve ljepše od ljepšega, noć smjenjuje dan
U liku tvom, u oku svjetlost je raja
Dolazi jesen kradomice iz beskraja
Slatka je misao svaka kao jesenja zraka
Draž mi neku čudnu daje, ne posustajem
S nježnog ti obraza i čela slatki rujan tiho
Klizi i riječ se gubi u beskonačnosti sjena!

Smiješe se grane zelene žutim obojene
Ljeto prošlost postaje u rujnu plavom
Čežnjom dragom sve nekako ljepše postaje
A srce moje umorno željno mirnih snova
Ljubi čisto i iskreno, ljubi zaljubljeno!

Pred zalazom je sunce žuto u plavo obojeno
S vremena na vrijeme oblačkom zatvoreno,
Zelen šuma, prkosnih planina blagog vjetra
Radosno utihnu pjesma ptica iz šumarka
Volim ovaj rujan u plavo obojen,
Svjetlucav, tih, radostan i sjajan
O, kako je to lijep dan rujanski bio…!©


jjbraddock @ 15:33 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare


Draga, još uvijek me naš san drži 
U ovim kišnim i sumornim danima,
Noćima koje me samoćom lome,
Oko mene i dalje miris tvoj kruži
San ne dopušta da sjećanja zatome,
Nagomilana sjeta se rasprostire
Mojom sobom punom uspomena
Uzvišenih trenutaka naših dodira!

Još nisam došao na posljednju postaju,
Vrijeme mi ne da, da vrijeme prođe,
U praznom krevetu, praznih dodira
Ni šapatom ne želim narušiti tišinu!

Volio bih da vrijeme stane, da ne ide,
Da san postane više od sna samog
Dok smo se ljubili strasno
A sada je kasno, sreću ne nazirem
Čak i kada je osjetim u svakom trenu,
Ravnodušno koračam koracima teškim
Neprijateljskim očima ne dam slasti!

S rukama u džepovima ponosno hodim
Nejasno je i meni samom i tužnom,
Pokopavam crva krivnje i sumnje svoje,
Zloćudne sumnje da sam žrtva svega
Besramnosti tvoga bijega 
Što ja nikada učinio ne bih, 
Iako sam bio neželjen i nevoljen…©

jjbraddock @ 12:19 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare


Ne budite me iz sna, nemojte to činiti
Vidjeti će te moju bol! Nemojte me buditi,
Ne mogu više to podnositi zato i volim usnuti,
Da me sve prođe, valjda će bolje biti!
Srce velike tajne krije, muči se i bitke bije,
Zato mi je bolje kada usnem!

Nemojte me buditi nikada više,
Ni nebo moju dušu neće primiti,
Ništa mi ne preostaje, nego snivati
Ionako mi je teško na javi prebivati!
Sve je laž, sve što dotaknem
Kamo god se pomaknem,
Na nju nailazim, zato iz sna ne izlazim,
Sramim se i sebe sama!

Nema noći ni dana da ne plačem,
Sada mi srcu treba predaha,
A i duša mi je na izmaku snage
U noći kada nema moje drage,
Najbolje mi je da spavam!
Nemojte me buditi, bolje je ovako…©

jjbraddock @ 09:46 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
Arhiva
« » ruj 2007
P.S.
Powered by Bomb Mp3 Music Player
Index.hr
Nema zapisa.