Moja Autorska poezija
Blog - rujan 2009
ponedjeljak, rujan 21, 2009



Nije valjda da bi se crvenjela dok bih te gledao,
nije valjda da bi tvoji obrazi od mojih očiju
plavih crveni postali, nije valjda! Nije valjda
da bi se crvenjela dok bi se u prolazu tek ovlaš
dotakli, neoprezno tijelima izmakli dok bi
nam se pogledi susreli i na vrhunac zasjeli!

Nije valjda da bi se zacrvenjela zbog moga dodira
Ili zbog nemira koji je u tebi nastao, svaki puta
kada bi zastao, za tobom se osvrnuo, nije valjda!
Nije valjda da bi se crvenjela ako bih ti koju
riječ više uputio, za neku tvoju zamolio!
Nije valjda da bi i zbog toga tvoji obrazi bili rumeni!

Nije valjda da bi se crvenjela dok bih ti slučajno
ruku dotaknuo, svakodnevnicu pomaknuo, tvoju
meku kožu osjetio! Nije valjda da bi se crvenjela 
ako bih te k sebi privinuo, zagrlio i poljubio usne 
tvoje sočne, meke!Nije valjda da bi se crvenjela 
zbog toga!
Nije valjda, nije valjda dotle došlo da bi 
tvoji obrazi rumeni
postali, samo zato što bi se ljubili, 
ruke udružili! 

Nije valjda da bi se crvenjela samo zato dok bih tijelo 
tvoje
osjetio kako drhti, nije valjda! Nije valjda da 
bi se
crvenjela još i više dok bih te pogledom svlačio,
a onda sve zamračio i skinuo te nagu! Nije valjda da 
bi se
i tada crvenjela, dok bih tvoj vrat lijepi ljubio, 
spuštao
usne do usana tvojih, nije valjda da bi i tada 
crvena u obrazima
bila, dok bi ruke moje držale divne 
kruškice tvoje a jezik moj
na vrhovima njihovim vatru 
palio, nije valjda da bi i dalje
crvenjela dok bih ti uzdahe 
slušao, cijelu tebe kušao, pedalj
po pedalj, više, niže... 

Nije valjda dotle došlo! Dok bih se spuštao niz tvoje 
ukrućene
bradavice, koje stoje kao dva vojnika pazeći 
na uljeza kao što
sam ja, mazio ih i stiskao, jezikom 
niz stomak klizio!
Nije valjda da bi i dalje crvena u 
obrazima bila, nije valjda!
Nije valjda da bi se crvenjela 
dok bi se spuštao sve niže I dok bi
stenjala od mojih 
poljubaca i dodira, i dok bih pstima osjetio
vlažnost 
tvoju, tvoju vrelinu!

Nije valjda
da bi se crvenjela dok bi jezikom osjetio 
vrelinu
tvoju, nije valjda da bi se crvenjela dok bi me 
stiskala sve
više i više, dok bih ti želje ispunjavao, 
tebi se predavao!
Nije valjda da bi se i dalje crvenjela 
dok bi naša tijela
jedno postalo, nije valjda dotle došlo, 
nije valjda...©


jjbraddock @ 12:45 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 14, 2009



Sjedim među četiri zida okovan betonom,
samoća me stigla bolna, zatvoren sam sobom!
Noćima već na počinak neću, produžavam
agoniju, umorne su oči moje, tijelo
mi se stalno grči!

Nemam pogled kroz prozor stana,
zidovi ga zatvaraju sa svih strana,
osjećam se kao zarobljenik,
na smrt osuđenik!

Pokušavam bar načas proviriti iz bola,
naviknuti oči na svjetlost danju,
oslušnuti proljeće daleko!
Zamisliti se u vrtu golemom,
kako berem cvijeće mlado,
kako me mirisi opijaju,
podižu u nebesa!

Kako sam ostao bez tijela,
beživotno plutajući zrakom,
prelazeći preko zida,
odlazio sam nebu visoko,
kuda idu sanjalice!
Bilo je zvukova nepoznatih,
samo se zvono crkve glasno čuje,
dok ja bez cilja letim!

Osjećao sam snagu neku neprirodnu i daleku,
sklapao ruke svoje, molio dragog Boga
da me još dugo, dugo, ne liši svega toga!

Uživao sam u blagom vjetru,
koji me je kupao nježno,
gledao sam svu tu svjetinu,
koja je žurila neumorno!

I onda navrnuše ljudi, topotom i vriskom
Ispuniše stubište drveno grohotom svojim ružnim!
Zalupiše se teška vrata, puče balon snova mojih,
raspršiše se nade, vratih se u osamu stana,
s naborima na svom čelu!
Zar je tako lako bilo iz zarobljeništva samoće
pobjeći, a još lakše se u njega vratiti
…©

jjbraddock @ 12:08 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 9, 2009



Noćas zvijezdama neće biti okupano nebo, 
neće te biti a tako sam te trebao, da budeš
moja poljupcima i zagrljajima okupana!

Drugi će budni biti a moja duša će klonuti,
pritisnuti će me bol, težina sva, kada noć 
siđe, prekrije i mene, jer neće biti tebe!
Ljubavi moja, čuješ li te riječi, dođi k meni,
preko voda vremena, preko planina snova, 
sunca i gora, samo dođi!

Ljubavi moja, nemoj da nestanem kao kap
kiše, što se slijeva, što se briše!
Sklopio bih oči svoje, kao krila dva
pokisle ptice, skrio bih tužno lice, lutao,
plovio, vodom tekao, nedorečen,
u ovo tužno večer!

Dolazi noć niz vjetar, a ja bez tebe, sam,
priželjkujem miran san koji neće doći...©


jjbraddock @ 13:21 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 3, 2009
jjbraddock @ 16:48 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Arhiva
« » ruj 2009
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
P.S.
Powered by Bomb Mp3 Music Player
Index.hr
Nema zapisa.